Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-8506/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Goranke Ratković, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog KV, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94 i 114/22), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Makarska, protiv presude Općinskog suda u Makarskoj od 3. lipnja 2022., broj: 15 Pp-567/2022, na sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Makarska i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik je oslobođen optužbe za počinjenje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci iste, s obrazloženjem prvostupanjskog suda da nisu ostvarena zakonska obilježja prekršaja jer se događaj se zbio u dvorištu, a nije utvrđeno da bi se svađa, vika i lupanje reflektiralo u javnosti.
2. Protiv te odluke ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu, navodeći u bitnom da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje što je posljedično dovelo i do povrede materijalnog prava, odnosno da je nedvojbeno da je viku i galamu čula treća osoba- svjedokinja CV koja je upravo zato jer je čula viku došla na mjesto događaja i vidjela okrivljenika kako sjeda u auto i odlazi. Kako zakon ne daje definiciju javnog mjesta, u sudskoj praksi je zauzet stav da javna mjesta mogu biti i druga mjesta izložena pogledu javnosti i dostupna neograničenom broju građana, ali se javnim mjestima mogu smatrati i dvorišta kuća koja su pristupačna svim stanarima, a redovito i vidiku iz stanova, te se kod privatnih stanova mogu javnim mjestima smatrati i dvorišta, otvorene terase i balkoni izloženi vidiku publike. Stoga je nedvojbeno jasno i nedvosmisleno da je navedeno dvorište ostvarilo obilježja fiktivnog javnog mjesta, zbog čega žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i provede ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u postupku ispitao okrivljenike, te proveo raspoložive dokaze - ispitao troje svjedoka očevidaca, te pročitao dokumentaciju u spisu.
6. Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je našao da utvrđene činjenice ne daju osnova za zaključak o postojanju djela, s obzirom da je utvrđeno da se cijeli događaj odigrao u dvorištu obiteljske kuće i da posljedica događaja nije nastupila na javnom mjestu .
7. Uvodno se ističe se da je osnovno pitanje u postupku bilo ima li mjesto događaja svojstvo javnog mjesta ili barem fiktivnog javnog mjesta s kojeg se događaj reflektirao na javnom mjestu, da bi se uopće radilo o prekršaju protiv javnog reda i mira. U odnosu na to pitanje, iz cjelokupnog postupka prvostupanjski sud nije sa sigurnošću mogao donijeti nedvojben zaključak da bi postojao potreban element javnosti.
7.1. Iako zapravo i nije sporno da je predmetne zgode došlo do izvjesnog sukoba, galame i lupanja, iz provedenog postupka proizlazi da se događaj odigrao u dvorištu privatne kuće u kojoj osim okrivljenika žive i podstanari i po čijim vratima je lupao.
Prema zaključku Odjela za prekršaje iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 12. listopada 2022. ako je prekršaj počinjen na fiktivnom javnom mjestu (u ovom slučaju dvorištu), u činjeničnom opisu mora biti navedeno (opisano) da se ponašanje počinitelja reflektiralo, znači da je bilo vidljivo ili čujno, na neograničenom javnom mjestu, bez koje okolnosti u činjeničnom opisu djelo nije prekršaj. Ovo iz razloga što je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja pa sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.
Navedeni zaključak Odjela za prekršaje iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 12. listopada 2022. donesen je s ciljem ujednačavanja sudske prakse, a zbog uočenog nejednakog postupanja sudova u vezi pravnog pitanja dostatnosti činjeničnih opisa za prekršaje iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kod kojih je javnost mjesta bitno i konstitutivno obilježje bića djela a počinjena su na fiktivnom javnom mjestu.
8. U odnosu na žalbene navode ističe se da djelo prekršaja može biti počinjeno na mjestu koje nije javno (npr. kao u ovom slučaju u dvorištu), ali u opisu djela treba biti naznačeno da se galama čula na javnom mjestu (npr. cesti u naselju), dakle navedena okolnost mora biti navedena u činjeničnom opisu djela (i naravno utvrđena u postupku), što je u ovom slučaju izostalo.
Dakle, sama činjenica da je i druga osoba koja nije sudionik čula i vidjela događaj (u ovom slučaju svjedokinja CV) i koja bi predstavljala javnost, ne dovodi do toga da dvorište stječe obilježje javnosti, već je nužno da je događaj dostupan (čujno ili vidno) s javnog mjesta (ulice, trga…).
8.1. Iako se, objektivno gledajući, može raditi o ponašanju koje je nepristojno, iritantno i neodgovorno prema drugim stanarima i susjedima, koje zasigurno može prouzročiti nemir i neraspoloženje kod susjeda i koje nije primjereno civiliziranom i gradskom načinu stanovanja i života, ipak nisu ispunjeni bitni konstitutivni elementi djela protiv javnog reda i mira. Svako ponašanje koje se može ocijeniti kao nepristojno i koje ne doprinosi kvaliteti života građana, ne predstavlja ujedno postupanje koje ulazi u sferu prekršajne odgovornosti i koje je dovoljno za ispunjenje zakonskog bića prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
9. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 25. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v. r
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
