REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2574/2022-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Marku Ivrlaču, u pravnoj stvari tužitelja TC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Ivanu Čizmiću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika JC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 25. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I.

Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena za iznos od 13.272,28 Eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku JC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju TC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.768,90 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. rujna 2020. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

" Nalaže se tuženiku JC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju TC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 270,45 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. rujna 2020. pa do isplate, u roku od 15 dana"

III. Nalaže se tuženiku JC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju TC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.561,90 Eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. travnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja TC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 7.233,10 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika JC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.292,29 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom 20. lipnja 2019. sklopio sporazum ovjeren kod javne bilježnice Mila Čipčić iz Splita dana 05. srpnja .2019. pod posl.br. OV-6638/2018 glede kupoprodaje plovila i brodskog motora na način da bi tuženik preuzeo predmetno plovilo i brodski motor i u roku od najkasnije 8 dana od dana sklapanja sporazuma prenio pravo vlasništva na ime kupca GC, a da će kupoprodajni iznos za predmetno plovilo i brodski motor tužitelju isplatiti upravo tuženik i to u ukupnom iznosu od 155.400,00 kuna. Tuženik se obvezao predmetnim sporazumom isplatiti tužitelju ukupnu kupoprodajnu cijenu za navedeno plovilo i motor, koje kupuje kupac GC u ukupno 5 obroka, i to na sljedeći način: 20.000,00 kuna do 24. lipnja 2019., 20.000,00 kuna do 20. srpnja 2019., 20.000,00 kuna do 20. rujna 2019. i Zima 2019/2020 = 8 x 5.000,00 kuna - najkasnije do 21.3.2020. ukupno 40.000,00 kuna, razlika - ljeto 2020. – dakle najkasnije do 23. rujna 2020. ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 55.400,00 kn. Iz navedenog sporazuma je razvidno kako je tuženik, koji je predmetnim sporazumom u cijelosti preuzeo na sebe obvezu platiti tužitelju navedenu ukupnu kupoprodajnu cijenu za predmetno plovilo i motor, ukupno dužan isplatiti tužitelju novčani iznos od 155.400,00 kuna, a da je dospjelo potraživanje u ukupno 100.000,00 kuna od čega je tužitelju isplaćen tek iznos od 32.500,00 kuna odnosno tuženik do danas nije isplatio tužitelju dio dospjelog iznosa duga u iznosu od 67.500,00 kuna. Navodi da je tuženik u trenutku zaključenja predmetnog sporazuma izdao tužitelju i bjanko zadužnicu kao instrument osiguranja ovjerenu kod javnog bilježnika Mila Ĉipćić pod posl.br. OV.6640/2019 od dana 05. srpnja 2019. na iznos od 100.000,00 kuna iako je tuženik znao da je bjanko zadužnica bez pokrića obzirom je isti već dugotrajno blokiran odnosno da su mu svi računi u neprekidnoj blokadi još od 2013. godine pa nadalje što nedvojbeno podrazumijeva kako je tuženik znao da se tužitelj nikada neće moći naplatiti temeljem navedene bjanko zadužnice zbog čega je tužitelj podnio i kaznenu prijavu radi kaznenog djela prevare. Podneskom od 15. travnja 2021. tužitelj je povisio tužbeni zahtjev te potražuje isplatu iznosa od 122.900,00 kuna, da bi podneksom od 26. listopada 2024. djelomično povukao tužbu za iznos od 13.272,28 Eura te potražuje isplatu iznosa od 3.039,35 Eura.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojemu u bitnome navodi da osporava užbu u cijelosti, da su predmet kupoprodaje bila dva plovila, a da tužitelj nikad nije pristupio potpisivanju kupoprodajnog ugovora za drugo plovilo niti ga je predao u posjed, a tuženik osporava da je tuženik u posjedu plovila, a zbog navedenog je u sporazumu određen iznos od 155.400,00 kn. Navodi da je nakon podnošenja tužbe isplatio još dio ostatka duga, da nije uspio ostvariti planirane prihode sa plovilom pa je kasnio sa isplatom te da je u bio u stalnom kontaktu sa tužiteljem. Navodi da tuženik nije pristupio potpisivanju ugovora za drugo plovilo, da su predmet sporazuma bila dva plovila, a ne jedno pa se sporazum u tom dijelu smatra raskinutim. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije koja prileži spisu i to: ugovora o kupoprodaji plovila (list 5-6 spisa), kaznenu prijavu (list 7-9 spisa), podnesak oštećenika (list 10-15 spisa), sporazum (list 16-17 spisa), bjanko zadužnicu (list 18-20 spisa), potvrde o plaćanju (list 21-25 spisa), sporazum (list 37-38 spisa), e- mail (list 39 spisa), ugovor o kupoprodaji (list 40-41 spisa), izvod iz bankovnog računa (list 42 spisa), ugovor o kupoprodaji (list 445-46 spisa), ispis poruka sa mobilnog telefona (list 47-57 spisa), glasovnu poruku ( CD na list 59 spisa), saslušao je tužitelja (list 135-137 spisa) i tuženika (list 153-155 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP-a) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Prvenstveno valja navesti da je sud rješenjem od 23. studenog 2021 dopustio preinaku tuženog zahtjeva kojom je tužitelj povisio tužbeni zahtjev te potražuje isplatu iznosa od 122.900,00 kuna. Podneskom od 26. listopada 2024. tužitelj je djelomično povukao tužbu za iznos od 13.272,28 Eura te potražuje isplatu iznosa od 3.039,35 Eura, navedeni podnesak tuženik je zaprimio 11. studenog 2024. te se podneskom od 26. studenog 2024. suglasio sa djelomičnim povlačenjem tužbe, slijedom čega je temeljem čl. 193.st.2. ZPP-a sud utvrdio da je tužba djelomično povučena za iznos od 13.272,28 Eura.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev za isplatu iznosa od 3.039,25 Eura kupoprodajne cijene za plovilo AN MARINE, reg. oznake [registarska oznaka] te zakonskih zateznih kamata.

7. Uvidom u ugovor o kupoprodaji plovila sud je utvrdio da je kao prodavatelj naveden ovdje tužitelj, a kao kupac GC, da prodavatelj prodaje, a kupac kupuje brod marke AN MARINE reg oznake 1077-TG sa motorom make Yamaha, broj 6EM-1003685 te je ugovor potpisan od strane prodavatelja, a nije potpisan od strane kupca, pri čemu je potpis prodavatelja na ugovoru ovjeren od strane javnog bilježnika Mile Čipčić 5. srpnja 2019. pod brojem OV-6641/2019.

8. Uvidom u sporazum od 20. lipnja 2019. sud je utvrdio da su isti sklopile stranke u ovom postupku te da je istim u čl. 1 utvrđeno da je tužitelj vlasnik brodice broj trupa PL-AMY56056F717 i motora Yamaha, serijski broj 6EM-1003685, da je predmet sporazuma kupnja dva plovila iz čl 1 sporazuma, da će po potpisu sporazuma vlasništvo nad plovilima se posebnim ugovorom prenijeti na GC, da će tuženik plovilo platiti u ratama i to 20.000,00 kn do 24. lipnja 2019., 20.000,00 kn do 20. srpnja 2019., 20.000 kn do 20. rujna 2019., u zimu 8x 5.000,00 kn i razliku u ljeto 2020. Čl. 5 sporazuma propisano je da će JC po potpisu sporazuma izdati zadužnicu u visine nepodmirenog potraživanja iz čl.4 Ugovora. Ugovor je popisan od obiju strana te je javna bilježnica Mila Čipćić 5. srpnja 2019. ovjerila potpise obiju stranaka na predmetnom ugovoru 5. srpnja 2019. pod posl.br.Ov-6638/2019

9. Uvidom u bjanko zadužnicu vidljivo je da je tuženik izdao tužitelju bjanko zadužnicu u iznosu od 100.000,00 kn dana 5. srpnja 2019. podvrđenu od javne bilježnice Mile Čipćić pod posl.br. OV-6640/2019.

10. Uvidom u potvrde o plaćanju vidljivo je da je GC uplaćivala tužitelju dana 23. kolovoza 2019. iznos od 7.591,38 kn, 16. rujna 2019 iznos od 13.397,01 kn, 13. siječnja 2020. iznos od 4.887,67 kn, 2. siječnja 2020 iznos od 3.479,67 kn i dana **.**.2020. RC je uplatila iznos od 5.200,00 kn. Dakle, ukupan iznos uplata iznosi 34.537,79 kn.

11. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se 2019. godine odlučio za prodaju dva plovila čiji je bio vlasnik, a za koja je otplaćivao kredit, da mu se kao potencijalni kupac javio tuženika krajem svibnja 2019. i predložio je da dođe u Krilo-Jesenice kako bi pogledao plovila i kako bi dogovorili kupoprodaju istih, da mu je tuženik rekao da je zainteresiran za kupnju oba plovila te da će napraviti ugovor kojima bi on našao način da kupi oba plovila i da ih plati, da su se čuli svakih nekoliko dana i tuženik nije imao definiran ugovor, ali je govorio da radi na tome. Petnaestak dana nakon što je tuženik došao pogledati plovila, javio mu se drugi kupac za plovilo BARRACDA 545, nakon toga je pitao tuženika da li je zainteresiran za kupnju jednog glisera, na što mu je isti odgovorio da mu to još više odgovara, nakon daljnjih petnaestak dana, tuženik se pojavio sa ugovorima u Splitu te mu je rekao da će on te glisere prebaciti na sestru i da će mi potpisati samo sporazum na koji način će on to njemu plaćati, da mu je nakon toga ugovora tuženik trebao isplatiti dio kupoprodajne cijene o sporazumu, da tuženik tada nije ništa platio, nakon toga je krenulo zavlačenje od tjedan, dva , tri, mjesec i to je potrajalo sve do siječnja 2020. godine, da su majka i sestra tuženika na moj račun plaćale iznose od po 2 ili 3 tisuće kuna da bi isplatile ukupno 30-ak tisuća kuna, a nakon toga se opet nastavlja zavlačenje, te je bio u kontaktu sa tuženikom do ožujka ili travnja 2020. godine, na što mu je tuženik predložio da bi mi vratio taj gliser AN-MARINE 560 sa motorom Yamaha 130 KS i nakon daljnjih 15-tak dana u svibnju 2020. ga je kontaktirao me BC i tražio je od njega da mu nešto potpiše jer je u lučkoj kapetaniji Crikvenica, vidio da je gliser na njegovo ime. Budući da je i g. BC smatrao da je prevaren, dogovorili su se da odu na DORH prijaviti cijeli slučaj, međutim, nakon par dana se on čuo s tuženikom koji ga je ušutkao, jer mu se više nije javljao, da je BC kupio gliser AN-MARINE 560 u rujnu 2019., pretpostavlja od tuženika ili od njegove sestre, da je tuženik je u travnju 2020-te nudio gliser njemu natrag premda ga je već prethodno prodao. Tužitelj je iskazaoda je sa tuženikom ugovorio cijenu za plovilo AN-MARINE 560 u iznosu od 155.400,00 kuna. , da je ukupna cijena za oba plovila bila između 38.000,00 i 40.000,00 Eura, ne zna točno. Zna da nakon što je prodano plovilo BARAKUDA tuženik trebao platiti iznos od 155.400,00 kuna za plovilo AN- MARINE 560.

12. Iz iskaza tuženika proizlazi da je u oglasniku vidio oglas za prodaju dva plovila uz mogućnost preuzimanja posla najma tih plovila, se dogodilo prije ljeta 2019., stupio je u kontakt s tužiteljem, našli su se u marini u Krilu Jesenice gdje su stajali brodovi, radilo se o dva glisera veličine 5 i pol metara sa vanbrodskim motorima, jedno plovilo je bilo marke Barakuda, a drugo plovilo koje sam u konačnici preuzeo je bilo poljske proizvodnje, ne sjeća se točno marke, da je tužitelj imao rezervirana predmetna plovila za sezonu 2019. stoga je sa tužiteljem dogovorio da će mu prepustiti rezervirane termine najma brodova od strane trećih osoba kao i da će mu prepustiti oba plovila, reklame, banner, a da je on trebao isplatiti kupoprodajnu cijenu za te brodove, dio u sezoni 2019., a dio u 2020. Tuženik se nije mogao točno sjetiti kolika je bila ugovorena kupoprodajna cijena za predmetna plovila, da su plovila bila otprilike jednake vrijednosti i da se radilo o iznosu od otprilike 20.000,00 Eura za svako plovilo, da mu se čini da je sredinom lipnja 2019. godine preuzeo prvi gliser poljske proizvodnje, a koji gliser mi se pokvario na putu od Krila Jesenice do Krvavice pored Makarske, a u kontaktu sa tužiteljem da je saznao da je tužitelj prodao drugi brod marke Barakuda trećoj osobi. Tuženik je iskazao da je to ljeto tužitelju uplatio iznos kupoprodajne cijene od cca 4-5 tisuća Eura iz vlastitih sredstava te da mu je izdao bjanko zadužnicu na iznos od 100.000,00 kuna, da je svakako određeni iznos kupoprodajne cijene ostao neplaćen te smatram da će se uspjeti dogovorit, da je tužitelju izdao bjanko zadužnicu prilikom potpisivanja ugovora ili prilikom primopredaje plovila. Na poseban upit da li smatra pod ugovorom ugovor o kupoprodaji plovila ili sporazum, odgovorio je da ne zna točno kao i da se ne sjeća točno da li je u vrijeme izdavanja zadužnice imao blokiran račun, da se ne može očitovati da li je ikada vidio ugovor o kupoprodaji plovila koji se nalazi na strani 5-6 spisa, da je vidio sporazum koji se nalazi na str 16-17 spisa ne sjeća točno tko ga je sastavio odgovara, ali misli da ga je sastavio tužitelj. Na upit suda tko je trebao steći vlasništvo brodova koji su bili predmet kupoprodaje odgovara da je vlasništvo trebao steći on osobno i to za oba broda, a na upit suda da li je ikada stekao vlasništvo nad tim jednim brodom, odgovara da je, koliko se sjeća, a nakon toga iskazuje da nije on stekao vlasništvo broda nego njegova sestra koja se zove GC. Tuženik je iskazao da se predmetno plovilo tijekom ljeta 2019 slabo koristilo i da je većinom stajalo u marini sve do studenog 2019., a zbog čega je imao dugove na ime troškova marine, te troškova servisa, da je pokušao dogovoriti sa tužiteljem vraćanje plovila tužitelju, ali se nije s njim uspio dogovoriti, a nakon nekog vremena, ne sjeća se točno kada, je uspio prodati predmetno plovilo i to putem kompenzacije pa je dobio za njega puno manje nego što je očekivao. Na poseban upit suda da pojasni koliko je trebala iznositi razlika u točki 5 stavka 4 sporazuma na strani 16-17 spisa, odgovara da je to trebala biti razlika do kupoprodajne cijene broda, da mu se čini da je cijena za plovilo barakuda bilo 18.000,00 Eura, a da je ugovorena cijena za drugo plovilo koje je i preuzeo bila 16.500,00 Eura te da je on trebao platiti kupoprodajnu cijenu od prihoda iz najma broda.

13. Uvidom u e- mail poruku koja prileži na listu 39 spisa sud je utvrdio da je tuženik tužitelju 18. lipnja 2019 poslao sporazum, a potom i 24. lipnja 2019. novi sporazum. Nadalje sud je utvrdio da je postojao sporazum koji se nalazi na listu 37- 38 spisa koji nikada nije potpisan, a u predmet kojega je kupoprodaja dva plovila i to brodice BRACCUDA 545 sa motorom marke SUZUKI te plovila gliser broj trupa PLAMY56056F717 te motora YAMAHA, za ukupnu cijenu od 282.000,00 kn.

14. Sud smatra da je istinit iskaz tužitelja budući da je isti u skladu sa materijalnim dokazima u spisu, a da nije istinit iskaz tuženika u dijelu u kojem je isti iskazivao da je ugovorena kupoprodajna cijena za plovilo gliser broj trupa PLAMY56056F717 te motora YAMAHA u iznosu od 16.500,00 Eura te da je sporazum sastavio tuženik.

15. Ovaj sud smatra da su stranke sklopile ugovor kojim se tuženik obvezao platiti tužitelju iznos od 155.400,00 kn na ime kupoprodajne cijene za plovilo gliser broj trupa PLAMY56056F717 i motor YAMAHA, pri čemu bi tuženik cijenu platio u ratama i to 20.000,00 kn do 24. lipnja 2019., 20.000,00 kn do 20. srpnja 2019., 20.000 kn do 20. rujna 2019., u zimu 8x 5.000,00 kn i razliku u ljeto 2020., a vlasništvo nad plovilom bi stekla GC, tuženikova sestra. Tuženik je iskazivao da je tužitelju platio kupoprodajnu cijenu u iznosu od 4.000,00 do 5.000,00 Eura, a iz potvrda o plaćanju sud je utvrdio da su tuženikova sestra i majka platile tužitelju ukupan iznos od 34.537,79 kn. Budući da je kupoprodajna cijena za plovilo gliser broj trupa PLAMY56056F717 i motor YAMAHA iznosila 155.400,00 kuna, da je tuženik platio iznos od 34.537,79 kn te da je tužitelju izdao bjanko zadužnicu u iznosu od 100.000,00 kn tužitelj ima pravo zahtijevati isplatu daljnjeg iznosa od 20.862,51 kn/2.768,93 Eura.

16. U prilog činjenici da je kupoprodajna cijena za plovilo gliser broj trupa PLAMY56056F717 i motor YAMAHA iznosila 155.400,00 kuna govori i dio iskaza tuženika koji je naveo da su oba plovila koja je trebao kupiti bila jednake vrijednosti i da se radilo o iznosu od otprilike 20.000,00 Eura za svako plovilo, a što je protivno drugom dijelu iskaza u kojem je bilo navedeno da je cijena za plovilo Baraccuda bilo 18.000,00 Eura, a za preuzeto plovilo 16.500,00 Eura

17. Ugovorena cijena proizlazi iz iskaza tužitelja te ugovora o kupoprodaji koji se nalazi na listu 5-6 spisa, premda isti nije potpisan od strane GC. Budući da je GC platila tužitelju 29.337,73 kuna, sud smatra da je time ispunjavala obvezu isplate kupopordajne cijene za predmetno plovilo temeljem ugovora o kupoprodaji kojeg ista nije potpisala. Nadalje, između stranaka nije sporno da kupoprodajna cijena nije u cijelosti isplaćena slijedom čega nije od važnosti činjenica da u ugovoru o kupoprodaji navedeno da je kupac danas platio kupoprodajnu cijenu. Nadalje iz ugovora o kupoprodaji plovila od 13. rujna 2019. ( list 45-46 spisa) vidljivo je da DC prodala predmetno plovilo trećoj osobi BC, jer je na ugovoru vidljiv potpis DC, te iz opisa plovila proizlazi da se radi i istom plovilu, sa istim motorom. Nadalje iz poslovnih brojeva javnog bilježnika nedvojbeno je moguće utvrditi da su stranke ovjeravale potpise na ugovoru o kupoprodaju plovila ( list 5-6 spisa), sporazuma (list 16-17 spisa) odnosno potvrđivale zadužnicu ( list 8-19 spisa), jedan iza drugoga, odnosno da se radilo o povezanim poslovima, slijedom čega je sud utvrdio da je tuženik nedvojbeno znao za ugovor o kupoprodaji plovila ( list 5-6 spisa), a koji je i u skladu sa čl. 3. sporazuma (list 16-17 spisa).

18. Isto tako valja navesti da nije od važnosti da je u sporazumu koji se nalazi na listu 16-17 spisa navedeno da će tuženik po potpisu sporazuma izdati zadužnicu u visini ne podmirenog potraživanja, a da je izdao zadužnicu u visini od 100.000,00 kn. Naime, iz potvrda o plaćanju nedvojbeno proizlazi da je nedvojbeno plaćeni iznos kupoprodajne cijene od 34.537,79 kn plaćan počevši od 23. kolovoza 2019. do 18. siječnja 2020., dakle, nije bio plaćan u skladu sa utvrđenim dospijećima iz čl. 4 Sporazuma.

19. Odredbom iz čl. 376 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

20. Odredbom iz čl. 101 ZOO-a je propisano da ugovorom između vjerovnika i trećega, kojim se ovaj obvezuje vjerovniku da će ispuniti njegovu tražbinu prema dužniku, treći stupa u obvezu pored dužnika. Budući da je tuženik sporazumom ( list 16-17) pristupio dugu svoje sestre radi isplate kupoprodajne cijene za plovilo gliser broj trupa PLAMY56056F717 i motor YAMAHA isti je dužan platiti i daljnji iznos od 20.862,51 kn/2.768,93 Eura. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, a na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

21. Sukladno odredbi čl. 221 a. ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokaza. U smislu citiranih odredbi ZPP-a, osnovno pravilo dokaznog postupka sadržano je u obvezi stranaka na dokazivanje istinitosti iznesenih tvrdnji. Ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti. Ako sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku pravno relevantnu činjenicu, o njenom postojanju zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221a. ZPP-a). Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

22. Slijedom navedenog, na tuženiku je bio teret dokaza da dokaže da je vršio daljnja plaćanja duga, a za koju činjenicu nije niti dokazivao tijekom postupka.

23. Budući da je tužitelj tužbom zahtijevao isplatu iznosa od 3.039,35 Eura, sud je usvojio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 2.768,90 Eura i djelomično odbio zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 270,45 Eura.

24. Odluka o zateznoj kamati na iznos glavnice donesena je u skladu s odredbom članka 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.,dalje ZOO).

25. U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u sporu u osnovi u omjeru od 100%, a u odnosu na visinu u omjeru od 91%, a u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev koji je djelomično povukao, uspio je u sporu u osnovi u omjeru od 100%, a u odnosu na visinu u omjeru od 17%.

26. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 Eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, sastava podneska od 16. travnja 2021. u iznosu od 500,00 Eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za pristup na ročišta od 20. travnja 2021., 15. lipnja 2021. i 4. listopada 2021. i 23. listopada 2024. u iznosu od po 500,00 Eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, za pristup na ročišta od 8. siječnja 2024., 12. srpnja 2024. u iznosu od po 100,00 Eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 3. Tarife, za pristup na ročište od 17. prosinca 2024. u iznosu od po 50,00 Eura prema Tbr. 9. t. 3. Tarife, za pristup na ročište od 24. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 Eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife i za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 Eura prema Tbr. 9. t. 5. Tarife što ukupno iznosi 3.250,00 Eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 42. Tarife, što ukupno iznosi 4.062,50 Eura. Nadalje, tužitelj ima pravo na trošak plaćene sudske pristojbe na presudu u iznosu od 104,85 Eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 68,02 Eura Dakle, kada se uzme u obzir uspjeh tužitelja u sporu isti ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 3.854,19 Eura.

27. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 28. listopada 2021. budući da isti nikada nije sastavljen, podneska od 5. prosinca 2021. budući da isti nije bio nužan za vođenje parničnog postupka, pristupa na ročište za objavu presude dana 23. studenog 2021. budući da na isto nije pristupio, troškove pristupa na ročišta dana 8. siječnja 2024., 12. srpnja 2024 i 17. prosinca 2024 preko iznosa propisanog Tbr. 9. t. 3. Tarife, pristupa na ročište 17. veljače 2025., budući da se isto nije održalo te troškova sudske pristojbe na tužbu i presudu preko plaćenog iznosa pristojbi.

28. Budući da je tužitelj je povukao tužbu za iznos od 100.000,00 kn/13.272,28 Eura pri čemu, je tuženik zatražio troškove parničnog postupka, a odredbom iz čl. 158. ZPP-a propisano je da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka tuženik ima pravo na naknadu troškova povlačenja, imajući u vidu vrijednost predmeta spora povučenog dijela i to za pristup na ročišta od 4. listopada 2021., i 23. listopada 2024. u iznosu od po 500,00 Eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, za pristup na ročišta od 8. siječnja 2024., u iznosu od po 100,00 Eura za prema Tbr. 9. t. 3. Tarife, za trošak sastava žalbe 625,00 Eura prema Tbr. 10. t. 1. Tarife što uvećano za PDV iznosi 2.156,25 Eura i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 136,04 Eura, ukupno iznosi 2.292,29 Eura.

29. Nakon prijeboja tražbine tužitelja za naknadu troškova i protutražbine tuženika za naknadu troškova, sud dosuđuje tužitelju isplatu daljnjeg iznosa od 1.561,90 Eura i odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 7.233,10 Eura te zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.292,29 Eura.

U Zagrebu, 25. travnja 2025.

Sudac

Marko Ivrlač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: - od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika