REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-359/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici PH, dipl. iur. protiv tuženice ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupane po generalnom punomoćniku DH, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 24. siječnja 2025., poslovni broj: Pn-328/2021-31, u sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja ... [adresa] odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 24. siječnja 2025., poslovni broj: Pn-328/2021-31.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 94.979,47 kn, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od podnošenja tuže prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 8 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Ne traži troškove žalbenog postupka.
2.1. U žalbi se uopćeno poziva na bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) citirajući odredbe navedenog članka, zatim na pogrešnu primjenu materijalnog prava smatrajući da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju, a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu po načelu da mlađa pravna norma zamjenjuje stariju (Lex posteror derogat legi prior) i da se u ovom predmetu ne radi o tužbi oštećenika po polici osiguranja, već se radi o tužbi institucije javnog prava te da člankom 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu nije obuhvaćena obiteljska mirovina, novčana naknada zbog tjelesnog oštećenja, troškovi profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi korištenja toga prava, zatim da intencija zakonodavca nije bila da društva za osiguranje ne nadoknađuju štetu i da je vještak u svom nalazu i mišljenju "napumpao" staž osiguranja za skoro duplo, odnosno 38 godina, a za invalidsku mirovinu 20 godina pa da je tužitelj doveden u nepovoljniji položaj, kao i da je nalaz vještaka nepravilan.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitujući pobijanu odluku u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od navedenih povreda. Prvostupanjski sud je za svoje pravne stavove dao jasno obrazloženje i u presudi su navedeni jasni i razumljivi razlozi o svim odlučnim činjenicama tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati pa pri donošenju prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo u ovoj pravnoj stvari.
6. U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno, a navodima žalbe se ne osporava:
- da je za nastali štetni događaj, prometnu nezgodu od 4. svibnja 1983., odgovoran osiguranik tuženika protiv kojeg je vođen kazneni postupak broj Ks-755/83, kod
Općinskog kaznenog suda u Zagrebu,
- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1102/89 utvrđena odgovornost tuženika za štetni događaj i da je oštećenom GH dosuđena naknada štete,
- da je pravomoćnim rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, poslovni broj IN-591526 od 9. listopada 1996. osiguraniku GH, rođenom **.**.1948., zbog povrede na radu priznata invalidska mirovina,
- da je tuženica za razdoblja do 31. prosinca 2013. podmirivala dug tužitelju, a za daljnje razdoblje zaključno s 31. prosincem 2015. parnični postupak nije dovršen,
- da bi osiguranik tuženika, da nije bilo štetnog događaja, 16. studenog 2013. ostvario pravo na starosnu mirovinu,
- da se potraživanje tužitelja odnosi na razdoblje od 1. listopada 2016. do 31. kolovoza 2019.
7. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je za pravni odnos parničnih stranaka mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" poslovni broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, dakle u trenutku kada su izvršene isplate invalidske mirovine osiguraniku, da s obzirom na zaključeni ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, tuženica može odgovarati samo u okviru odredbi ZOOP-a i njime preuzetih ugovornih obveza, budući da ZOOP propisuje opseg osiguranog pokrića, odnosno rizike koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti obračunava premija osiguranja, da se tuženica kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao vozač – štetnik, da je financijskim vještačenjem utvrđeno da bi u utuženom razdoblju starosna mirovina osiguraniku bila isplaćena u većem iznosu od 1.604,64 eura od isplaćene invalidske mirovine te da obveza tuženice postoji samo ako je utvrđena razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bio isplaćen kada bi razlog bila ozljeda na radu pa za tužitelja nije nastala šteta jer osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu i da bi u slučaju da do štetnog događaja nije došlo osiguranik ostvario radni staž od 38 godina, 6 mjeseci i 1 dan te bi tužitelj osiguraniku isplaćivao i veću starosnu mirovinu, nego što mu isplaćuje na ime invalidske mirovine zbog ozljede na radu.
8. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
9. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem je za odluku o sporu koji pokreće ... protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete ..., a istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda (Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 206/2022-2 od 23. ožujka 2022., Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022. te Rev 444/2023 od 20. rujna 2023).
10. Odredbom članka 27. ZOOP-a propisano je:
„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem ... i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“
11. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-174/2022-3 od 6. srpnja 2022. navedeno je: "Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe članka 27. stavka 1. ZOOP društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, a koje odlučne činjenice sud drugog stupnja prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir, te je stoga trebalo odlučiti kao pod I izreke, a temeljem čl. 395. st. 2. ZPP", dok je u odluci poslovni broj Rev-954/2022-2 od 25. siječnja 2023. navedeno: "Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova invalidske mirovine, kako što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj od 12. lipnja 2008., za koji je isključivo odgovoran osiguranik tuženik."
12. Dakle, suprotno žalbenim navodima, obvezu tuženice treba prosuđivati prema članku 27. ZOOP-a, koji regulira konkretan ugovor o osiguranju pa je materijalno pravo u ovom predmetu pravilno primijenjeno. Obveza tuženice postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine, koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a, bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu te je u svakom pojedinom slučaju potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. S obzirom da tužitelj osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu takva razlika ne postoji pa je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Tuženica kao osigurateljica motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika regulirana je odredbama ZOOP-a na temelju kojeg je zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, a osiguravajuća društva nisu štetnici, nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom motornog vozila, imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe, odnosno štetnika i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti. Stoga, ovaj drugostupanjski sud prihvaća sve zaključke prvostupanjskog suda, koji je ujedno, a s obzirom da je osiguranik tužitelja ostvario uvjete za starosnu mirovinu, financijskim vještačenjem provjerio koliko bi iznosila starosna mirovina osiguranika da nije bilo štetnog događaja i da ni u ovom dijelu ne nastaje šteta tužitelju.
13. Stoga je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo pa je žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.
14. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.
Slavonski Brod, 25. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić
