REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-449/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Škalić, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB 02535697732, koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P-468/2023-32 od 10. veljače 2025., 25. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba Republike Hrvatske i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P-468/2023-32 od 10. veljače 2025.
Obrazloženje
1.Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:
„I.Troškovi postupka u iznosu od 258,10 EUR odvjetnika Hrvoja Škalić iz Zagreba, Masarykova 22 padaju na teret Državnog proračuna.
II.Nalaže se Republici Hrvatskoj, Ministarstvu pravosuđa, Upravi za organizaciju pravosuđa, da naknadi troškove odvjetniku Hrvoju Škalić iz Zagreba, Masarykova 22 u iznosu od 258,10 EUR u roku od 15 dana .“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom prvostupanjsko rješenje pobija Republika Hrvatska zbog žalbenog razloga iz čl. 353. toč. 3. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23.
- u daljnjem tekstu: ZPP) upirući na pogrešnu primjene materijalnog prava iz čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13., 33/15., 8/15., 82/16., 67/18,. 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24. - u daljnjem tekstu: ZS). Žaliteljica predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da se odbije zahtjev za naknadu troškova delegacije ili pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava temeljem odredbe čl. 365. u svezi čl. 381. ZPP ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.
6. U postupku nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, prvostupanjski sud je odlučujući o zahtjevu punomoćnika tužitelja za naknadu troškova delegacije pravilno primijenio materijalno pravo
7. U ovom je predmetu rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj SU-IV-223/2023-6. od 25. rujna 2023. na temelju čl. 11. st. 2. ZS, sud prvog stupnja određen za postupanje u ovome predmetu kao drugi stvarno nadležni sud umjesto Općinskog građanskog suda u Zagrebu, kod kojeg je suda ovaj predmet zaprimljen.
8. Prema čl. 11. st. 4. ZS, strankama i njihovim punomoćnicima u tom slučaju pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza, a odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određenih Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata. Stavkom 5. istog članka propisano je da će se naknada troškova iz stavka 4. ovog članka isplatiti na teret državnog proračuna u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom dok je Tbr. 39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa) propisano da za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja odvjetniku pripada naknada od 25 bodova za svaki započeti sat, ali najviše do 7 sati dnevno.
9. Na ročištu održanom 3. studenoga 2024. punomoćnik tužitelja zatražio je naknadu troška delegacije sukladno čl. 11. st. 4. i 5. ZS u iznosu od 258,10 EUR, a koji se odnosi za trošak povratne karte za vlak na relaciji Zagreb-Krapina-Zagreb u iznosu od 8,10 EUR te naknadu za izbivanje iz pisarnice u ukupnom trajanju od 4 sata radi putovanja do suda u Krapini i natrag do ureda - 100 bodova (4 sata x 25 bodova x 2,00 EUR) odnosno 200,00 EUR uvećano za PDV 25%.
10. Prvostupanjski sud je odlučujući o tom zahtjevu isti ocijenio osnovanim te je punomoćniku tužitelja priznao trošak javnog prijevoza za dolazak na ročište dana 13. studenoga 2024. u iznosu od 8,10 EUR za putovanje vlakom u oba smjera na relaciji Zagreb-Krapina-Zagreb, iz razloga što navedeni trošak ne bi nastao da je postupak vođen pred mjesno nadležnim sudom te mu je u svezi s tim priznao i trošak izbivanja iz pisarnice zaključujući kako je punomoćnik tužitelja radi pristupa na raspravu 13. studenoga 2024. izbivao iz pisarnice puna četiri sata te mu je sukladno Tbr. 39. i Tbr.54. Tarife za izbivanje iz pisarnice priznat iznos od 200,00 EUR uvećano za PDV 25% prema Tbr,46. Tarife, što ukupno iznosi 258,10 EUR.
11. Žaliteljica u žalbi navodi da punomoćnik tužitelja nije dokazao da je doista putovao javnim prijevozom i da je na putovanje od sjedišta svoje kancelarije do delegiranog suda utrošio više od 3 sata jer samim time što bi javnim prijevozom put na određeno ročište i povratak s njega trajao više od tri sata, ne znači da se to zaista i dogodilo, te da nije logično ni životno da bi odvjetnik na ročište u delegirani sud udaljen oko sat vremena vožnje osobnim automobilom putovao vlakom na što bi potrošio pola dana te da ukoliko je na ročišta dolazio odvjetnički vježbenik, da punomoćnik stranke nema pravo na trošak izostanka iz pisarnice.
12. Žalbeni navodi žaliteljice da punomoćnik stranke nije dokazao da je doista putovao javnim prijevozom nisu osnovani, jer je punomoćnik tužitelja u spis dostavio povratnu E-kartu za relaciju Zagreb-Krapina kupljenu 13. studenog 2024. na ime Hrvoja Škalića plaćenu u iznosu od 8,10 EUR (strana 254 spisa). Iz specifikacije putnog troška razvidno je da je polazak vlaka iz Zagreba bio u 7:78 i dolazak u Krapinu u 9:12 sati a polazak iz Krapine u 10:18 sati i dolazak u Zagreb u 11:33 sati, a iz zapisnika sa održanog ročišta 13. studenog 2024. (strana 249 i 250) razvidno je da je na isto pristupio osobno odvjetnik Hrvoje Škalić, da je ročište započelo u 10:00 sati te da je dovršeno u 10:10 sati, iz čega proizlazi da je punomoćnik tužitelja za pristup na ročište 13. studenog 2024. izbivao iz pisarnice puna četiri sata, pa je suprotno žalbenim navodima žaliteljice, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odvjetniku Hrvoju Škaliću na temelju čl. 11. st. 4. ZS priznao u cijelosti zatraženi trošak, a koji se sukladno odredbi čl. 11. st. 5. ZS ima isplatiti na teret državnog proračuna.
13. Kraj takvog stanja stvari neosnovani su i žalbeni prigovori žaliteljice da je delegirani sud udaljen oko sat vremena vožnje osobnim automobilom te da nije logično ni životno da bi odvjetnik na to ročište putovao vlakom na što bi potrošio pola dana.
14. Slijedom navedenog, kako žaliteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja to je njezinu žalbu kao neosnovanu valjalo odbiti (čl. 380. toč. 2. ZPP) i potvrditi pobijano rješenje.
Pula-Pola, 25. travnja 2025.
Sudac
Biljana Pamić
