Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-49/2025-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Nataši Peršić Brleković, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB 38922958547, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, protiv tuženika AM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Zvonimiru Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1554/2019-22 od 31. listopada 2024., 25. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1554/2019-22 od 31. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Matoša u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-67/2019 od 14. veljače 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.240,29 eur sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 54,75 eur od 7.6.2014. do isplate i na iznos od 1.185,55 eur od 1.11.2014. do isplate, a točkom II. je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.771,01 eur sa zateznom kamatom od 31.10.2024. do isplate, sve u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) predlažući presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda te odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja radi isplate neimovinske štete i troškova zastupanja oštećenika, kamata i troškova nastalih zbog prometne nezgode za koju je djelomično odgovoran tuženik (u omjeru od 60%) upravljajući neosiguranim i neregistriranim vozilom.

5. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da među strankama nije sporno:

- nastanak štetnog događaja 1.3.2014. u kojem je sudjelovao tuženik kao vlasnik neosiguranog mopeda i mlt. EM kao pješak,

- da se oštećeni MM obratio tužitelju sa zahtjevom za naknadu štete te mu je temeljem izvansudske nagodbe od 9.10.2014. isplaćen ukupan iznos od 8.932,50 kn na ime naknade neimovinske štete i odvjetničkog troška,

- da je tužitelj imao u vezi odštetnog zahtjeva i trošak na ime vještačenja po prometnom vještaku u iznosu od 412,50 kn,

- visina regresnog potraživanja na temelju nespornih isplata.

5.1. Nadalje je prvostupanjski sud po provedenim dokazima u bitnome utvrdio:

- da se moped prije nastanka štetnog događaja kretao kolnikom koji nije bio odijeljen središnjom crtom i neposredno prije sudara je obilazio parkirano vozilo sa svoje desne strane,

- da se parkirano vozilo nalazilo uz kraj zida iza kojeg je igralište te se iza parkiranog vozila nenadano pojavio na kolniku pješak na način da je istrčao na cestu,

- prema prometnom vještačenju da ukoliko je dijete trčalo brzinom od 8 km/h (potrčavanje) ono je put od najmanje 3,5 m prevalilo za 1,6 s te se motociklist nije mogao zaustaviti ispred mjesta sudara,

- da se oštećeni pješak, prilikom prelaska kolnika bez obilježenog pješačkog prijelaza, kretao suprotno odredbi čl. 129. st.1. Zakona o sigurnosti prometa ne cestama (Narodne novine" 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, u daljnjem tekstu: ZSPC) jer je na kolnik istrčao iza parkiranog vozila i bez da se uvjerio da prelazak može učiniti na siguran način te je takvim prelaženjem ometao promet,

- da je tuženik, uzevši u obzir prometnu situaciju (zaobilaženje parkiranog vozila na kolniku, blizina dječjeg igrališta) te činjenicu da upravlja opasnom stvari, morao upravljati mopedom na način da može pravodobno zaustaviti vozilo jer je postojeća prometna situacija ukazivala na potrebu povećane opreznosti, neovisno o ograničenju brzine.

5.2. Slijedom prednje navedenih utvrđenja, pozivom na odredbu članka 1067. stavak 3. u svezi članka 1063. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje ZOO) zaključak je prvostupanjskog suda da je pješak doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru 40%, dok je odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja u omjeru 60%. Budući da je tužitelj isplatio oštećeniku - pješaku naknadu štete u omjeru od 60% (uzimajući u obzir njegov doprinos od 40%), to je sud temeljem odredbe članka 29. stavak 1. i 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje u tekstu ZOOP) usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te je o troškovima postupka odlučio primjenom odredbe članka 154. stavak 1., članka 155. stavak 1. te članka 151. stavak 3. ZPP-a.

6. U donošenju pobijane odluke nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a kao niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano upire tuženik u žalbi s obzirom da presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ju je moguće ispitati. Također je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Obzirom na žalbene navode tuženika u svezi (pogrešno) utvrđenog činjeničnog stanja, dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja, treba reći da se sukladno odredbi članka 458. stavak 1. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti pa se presuda, prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a, ne može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a kao niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a.

8. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a jer da je utemeljio svoju odluku na dokazima koji nisu provedeni na glavnoj raspravi čime je tuženiku nezakonitim postupanjem suda onemogućeno raspravljanje. Protivno navodima tuženika, iz stanja spisa je razvidno da je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio na dokazima provedenim tijekom postupka pa tako i dokumentaciji – ispravama koji se nalaze u spisu, koja je dostavljena tuženiku i u koju je sud izvršio uvid na ročištu za glavnu raspravu. Sve provedene dokaze tijekom postupka, među kojim i Izvješće MUP-a od 13.3.2014. (pravilno navodeći da se radi o javnoj ispravi u smislu odredbe članka 230. stavak 1. ZPP-a čiji sadržaj stranke nisu osporile) prvostupanjski sud navodi pod točkom 4. obrazloženja te ih potom analizira i ocjenjuje na način kako je propisano odredbom članka 8. ZPP-a. Pri tom je sud prvog stupnja za svoja utvrđenja i zaključke prema slobodnom sudačkom uvjerenju dao logične, precizne i pravno relevantne razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

9. Također su neosnovani navodi tuženika u žalbi da je u predmetnoj regresnoj parnici bilo potrebno dokazati odgovornost tuženika po načelu krivnje te da je pogrešno prvostupanjski sud u konkretnome primijenio zakonske odredbe o objektivnoj odgovornosti tuženika kao vlasnika opasne stvari kao i zakonske predmnijeve da šteta potječe od te opasne stvari.

9.1. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je osnovanost regresnog potraživanja tužitelja prosuđivao temeljem odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, točnije odredbe članka 29. ZOOP-a budući da nije sporno da je kritičnog dana tuženik sudjelovao u prometnoj nezgodi upravljajući neosiguranim i neregistriranim vozilom čiji je bio vlasnik, a u kojoj je nastradao pješak kojem je tužitelj naknadio štetu.

9.2. Nadalje je glede odgovornosti tuženika za nastanak prometne nezgode od 1.3.2014., a u smislu odredbe članka 29. stavak 5. ZOOP-a, sud prvog stupnja pravilno zaključio da je motorno vozilo u pogonu opasna stvar te je pravilno primijenio odredbe o načelu uzročnosti odnosno objektivnoj odgovornosti tuženika kao vlasnika opasne stvari/ motornog vozila u naletu na pješaka sukladno odredbi članka 1063. i 1064. ZOO-a. Stoga je, polazeći od odredbe članka 1067. stavak 3. ZOO-a kojom je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, sagledavajući sve okolnosti konkretne prometne nezgode, pravilna prosudba prvostupanjskog suda o doprinosu oštećenika/pješaka u nastanku štete u omjeru od 40% koji se kritične zgode kretao suprotno odredbi čl. 129. st. 1. ZSPC-a jer je na kolnik izvan obilježenog pješačkog prijelaza istrčao iza parkiranog vozila, a da se prethodno nije uvjerio da prelazak može učiniti na siguran način.

9.3. Konačno netočni su navodi u žalbi tuženika da istrčavanje djeteta na kolnik tuženik nije mogao predvidjeti, spriječiti ili na bilo koji način otkloniti, što je prvostupanjski sud također argumentirano obrazložio zaključujući da je tuženik prema okolnostima predmetne prometne situacije i to zaobilaženja parkiranog vozila u neposrednoj blizini dječjeg igrališta te obzirom na činjenicu da upravlja opasnom stvari, vozilom trebao upravljati na način da ga može pravodobno zaustaviti jer je opisana prometna situacija ukazivala na potrebu povećane opreznosti, neovisno o ograničenju brzine. U tom smislu je i odredbom članka 51. stavak 1. ZSPC-a (važećeg u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja) propisano da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

10. Iz navedenih razloga, a kako između stranaka nije prijeporna visina regresnog zahtjeva, to je sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe članka 29. st. 5. ZOOP-a odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.

10.1. Glede troškova postupka iz točke II. izreke pobijane presude, kojom je tuženiku naloženo naknaditi prouzročeni parnični trošak tužitelju u iznosu od 1.185,55 eur sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP- a te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) važeće u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

11. Slijedom izloženog te sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Rijeci 25. travnja 2025.

Sutkinja

Nataša Peršić Brleković