Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kžmp-12/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog LĐ i okrivljenog ĆĐ, zbog kaznenih djela iz čl. 230. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenog LĐ protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kvm-46/2025-7 od 17. travnja 2025., u sjednici održanoj 25. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog LĐ kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kvm-46/2025-7 od 17. travnja 2025., Općinski sud u Varaždinu je, na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, produljio istražni zatvor protiv okrivljenog LĐ, zbog kaznenih djela iz čl. 230. st. 1. KZ/11 i čl. 228. st. 1. u svezi s čl. 52., sve u svezi s čl. 51. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljeni LĐ po braniteljici po službenoj dužnosti Zrinki Kljaić Pintarić, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se žalba prihvati te "istražni zatvor okrivljeniku ne produlji".

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koji je podneskom broj: KŽ-DO-281/2025-3 od 24. travnja 2025. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, ovaj žalbeni sud za mladež primjećuje da se okrivljenik, premda u žalbi izrijekom ne navodi žalbene osnove, sadržajno žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud za mladež ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.

6. Žalitelj nije u pravu kada smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenice na kojima temelji svoje zaključke o postojanju odlučnih i drugih važnih činjenica u ovom predmetu.

6.1. Pritom, okrivljenik ne osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora - osnovane sumnje da je počinio terećena kaznena djela, konkretno, kazneno djelo razbojništva iz čl. 230. st. 1. KZ/11 i kazneno djelo krađe u produljenom trajanju iz čl. 228. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11, već napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima sud prvog stupnja za mladež temelji svoje zaključke o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

6.2. Uz to, žalitelj smatra da je imajući u vidu vrijeme koje je do sada proveo u istražnom zatvoru u konkretnom slučaju došlo do povrede načela razmjernosti propisanog u odredbi iz čl. 122. st. 2. ZKP/08.

7. Vezano za posebnu istražno zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, žalitelj u bitnome izražava stav da se podaci iz njegove kaznene evidencije ne smiju koristiti kao opravdanje za zaključak o postojanju realne i konkretne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, a imajući u vidu i njegovo dosadašnje ponašanje pred tijelima kaznenog progona, posebice priznanje počinjenja kaznenih djela za koja se tereti, a što ukazuje da je preuzeo odgovornost za svoje ponašanje i izrazio spremnost da ga uskladi sa društveno prihvatljivim normama ponašanja, smatra da više ne postoje pretpostavke za daljnje produljenje istražnog zatvora.

7.1. Sasvim suprotno žalitelju, prvostupanjski sud na temelju činjenice da je okrivljenik do sada već bio osuđivan zbog počinjenja istovrsnog kaznenog djela (konkretno riječ je o razbojničkoj krađi), za koje mu je bio izrečen maloljetnički zatvor, a koja sankcija očito nije polučila svoj cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, u povezanosti sa okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja se tereti u ovom postupku, a koje, na razini osnovane sumnje, govore o tome da je u razdoblju od svega nešto više od mjesec dana počinio dva imovinska delikta, između ostalog i kazneno djelo razbojništva iz čl. 230. st. 1. KZ/11, koje po propisanoj kazni zatvora predstavlja jedan od najtežih imovinskih delikata, pravilno zaključuje da je riječ o okolnostima koje ukazuju na njegovu odlučnost, upornost i ustrajnost u činjenju kaznenih djela protiv imovine.

7.2. Imajući uz to dodatno u vidu da je okrivljenik s počinjenjem kaznenih djela započeo još u vrijeme kada je bio maloljetan i da se na njega, očito bezuspješno, pokušalo odgojno djelovati kroz izvršenje odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu i kasnije kroz izvršenje maloljetničkog zatvora, prvostupanjski sud za mladež je, a suprotno žalitelju, izveo pravilan zaključak da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na vrlo visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela, te da se u ovom slučaju otklanjanje takve opasnosti razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.

8. Naposljetku žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi smatra da je u konkretnom slučaju došlo do povrede načela razmjernosti trajanja istražnog zatvora propisanog u odredbi iz čl. 122. st. 2. ZKP/08, budući je u istražnom zatvoru već gotovo 8 mjeseci.

8.1. Prije svega, valja navesti da je u odredbi iz čl. 122. st. 2. ZKP/08 propisano da je pri odlučivanju o istražnom zatvoru, posebno njegovom trajanju, potrebno voditi računa o razmjeru između težine počinjenog djela, kazne koja se, prema podacima s kojim raspolaže sud može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

8.2. Polazeći od sadržaja citirane odredbe, a imajući posebice na umu težinu kaznenih djela za koja je okrivljenik osnovano sumnjiv u ovom postupku, posebice kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 1. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina, činjenicu da je do sada već bio kažnjavan zbog počinjenja istovrsnog kaznenog djela (razbojničke krađe) kao i izložene okolnosti koje ukazuju na potrebu produljenja istražnog zatvora, okrivljenik, po stavu ovog žalbenog suda za mladež, za sada, nije u pravu kada u žalbi tvrdi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede načela razmjernosti propisanog u čl. 122. st. 2. ZKP/08.

9. Slijedom svega izloženog, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu, a kako je to i odlučeno u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 25. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić