REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2056/2018-120

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, po prijedlogu sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužitelja EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. iz Zagreba, protiv I. tuženika Hrvatski ured za osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 38922958547 i II. tuženika CROATIA osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. ožujka 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja, punomoćnice I. tuženika i punomoćnice II. tuženika, 25. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja EJ koji glasi:

"Nalaže se tuženicima I-Hrvatski ured za osiguranje, [adresa], OIB: 38922958547 i II-Croatia osiguranje d.d., [adresa], OIB: 26187994862 tužitelju EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade neimovinske i imovinske štete solidarno isplatiti iznos od 5.686,00 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja Odštetnog zahtjeva 19.12.2016.g. odnosno 14.10.2016.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.g. do 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi I. tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 38922958547, troškove parničnog postupka u iznosu od 300,62 EUR (slovima: tristo eura i šezdeset dva centa), sa zateznim kamatama od 25. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev I. tuženika Hrvatski ured za osiguranje za naknadu troškova u preostalom dijelu, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja EJ za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 817,42 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 25. srpnja 2018. u bitnome navodi da je 10. svibnja 2015. na Grobničkom polju, odnosno na državnoj cesti broj 3, iz smjera naselja Soboli u smjeru Kikovica, nastradao kao vozač motocikla registarske oznake [registarska oznaka], na način da je pri izlasku iz zavoja u kolnu traku kojom se kretao tužitelj naišlo nepoznato vozilo, pa da je tužitelj radi izbjegavanja neposrednog kontakta s nepoznatim vozilom bio prisiljen pomaknuti se uz desni rub kolnika. Ističe da je uslijed navedene dinamike naletio na "ulegnuće" na kolniku, no s obzirom da je na kolniku bilo i šljunka, da je pao s motocikla i zadobio ozljede glave, bazne kosti palca desne ruke, kralježnice te brojna natučenja. Tužitelj navodi da odgovornost osiguranika II. tuženika proizlazi iz nesporne činjenice što je isti nadležan za održavanje i upravljanje predmetnom dionicom, a na kojoj je bilo ulegnuće i šljunak zbog kojih je tužitelj pao s motocikla. Isto tako, ističe da je tužitelj presudom Prekršajnog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, pod poslovnim brojem PpP- 2125/15 proglašen krivim da je počinio prekršaj jer nije prilagodio brzinu kretanja osobinama i stanju ceste i ostalim prometnim uvjetima, ali da je tužitelj podnio zahtjev za obnovu postupka u navedenom predmetu. Tužitelj nadalje navodi da je u predmetnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede radi kojih mu je pružena liječnička pomoć u KBC Rijeka te da je zbog zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove i strah, da su trajne posljedice zadobivenih ozljeda smanjile njegovu opću životnu i radnu sposobnost, da je kod tužitelja zaostalo naruženje te da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega. S obzirom na zadobivene ozljede tužitelj potražuje od tuženika naknadu imovinske i neimovinske štete za povredu prava osobnosti i pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 6.503,42 EUR (49.000,00 kn). Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti I. i II. tuženiku solidarno isplatiti tužitelju iznos od ukupno 6.503,42 EUR (49.000,00 kn), sa zateznim kamatama od 19. prosinca 2016. do isplate, kao i da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka uvećano za zatezne kamate od dana donošenja presude.

2. I. tuženik Hrvatski ured za osiguranje u odgovoru na tužbu u bitnome ističe prigovor zastare te promašene pasivne legitimacije. Navodi da nema dokaza da bi u predmetnom štetnom događaju sudjelovalo nepoznato vozilo, kao i da je iz zapisnika o očevidu MUP-a razvidno da je u predmetnoj prometnoj nesreći sudjelovalo samo jedno vozilo, i to vozilo tužitelja. Dakle, I. tuženik osporava nastanak štetnog događaja, odnosno dinamiku štetnog događaja na način opisan u tužbi. Ističe da je u prekršajnom postupku saslušan svjedok ĆJ, djelatnik policije koji je sat vremena nakon nesreće obavio razgovor s tužiteljem, a koji je iskazao da mu tužitelj u bolnici nije rekao da je sletio s kolnika jer da mu je neko drugo vozilo iz suprotnog pravca oduzelo prednost prolaska. Isto tako, ističe i da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj medicinskom osoblju neposredno nakon nesreće kazao da je pao s motocikla jer je proklizao kroz zavoj. Stoga I. tuženik osporava odgovornost za nastanak štetnog događaja te ističe prigovor isključive krivnje tužitelja. Navodi i da tužitelj za vrijeme vožnje nije nosio na glavi propisanu i uredno pričvršćenu zaštitnu kacigu pa stoga ističe i prigovor doprinosa tužitelja nastanku štetnih posljedica. Slijedom navedenog, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, kao i tijek zatraženih zateznih kamata te predlaže isti odbiti u cijelosti.

3. II. tuženik CROATIA osiguranje d.d. u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da su Ceste Rijeka građenje i održavanje d.o.o. osigurani pri II. tuženiku policom osiguranja od odgovornosti broj 031140120433 za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 1. siječnja 2016. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare. Ističe i prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja te osporava da je do prometne nezgode došlo zbog nepoznatog vozila, jer da takav podatak proizlazi samo iz subjektivnog navoda tužitelja. II. tuženik nadalje osporava da bi njegov osiguranik bio dužan održavati predmetnu cestu, odnosno mjesto na kojem se štetni događaj dogodio. Ističe da fotografije prikazuju oštar lijevi zavoj, a ne blagi kako je to naveo vještak Hlišć. II. tuženik prigovara i doprinosu tužitelja nastanku ozljeda, s obzirom da nije nosio zaštitnu kacigu na glavi. Slijedom navedenog predlaže odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

4. U nastavku postupka, tužitelj je podneskom od 1. srpnja 2024. i podneskom od 2. listopada 2024., nakon provedenog medicinskog vještačenja, uredio tužbeni zahtjev, odnosno djelomično povukao tužbeni zahtjev, tako da sada predlaže donošenje presude kojom će se naložiti I. i II. tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.686,00 EUR na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, sa zateznim kamatama od 19. prosinca 2016. do isplate, kao i da mu I. i II. tuženik naknade troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate.

4.1. Dakle, tužitelj je podneskom od 1. srpnja 2024. i podneskom od 2. listopada 2024. djelomično povukao tužbeni zahtjev u pogledu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu glavnice u iznos od 817,42 EUR od prvotno utuženog iznosa od 6.503,42 EUR (49.000,00 kn) na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege te sada po navedenoj osnovi zahtijeva iznos od 5.686,00 EUR. I. tuženik i II. tuženik se u roku od petnaest dana od dostave navedenog podneska tužitelja, to jest obavijesti o povlačenju o istome nisu izjasnili, pa se sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01., 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) smatra da su na predmetno povlačenje pristali. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužba u navedenom dijelu povučena i odlučio kao u izreci rješenja.

5. U tijeku postupka sud je izveo dokaz čitanjem zapisnika o očevidu (list 5-9 spisa), nalaza i mišljenja (list 19-26 spisa), medicinske dokumentacije tužitelja (list 27-37 i 133-136 spisa), odštetnog zahtjeva (list 38-42 spisa), podataka o prometnim nezgodama (list 56-62 spisa), police osiguranja (list 119-127 spisa), ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta (list 147-163 spisa), dopisa MUP-a (list 175 spisa), popisa prometnih znakova (list 178-183 spisa) i zdravstvenog kartona tužitelja (list 203-256 spisa). Sud je razgledao fotografije (list 261-269 i 307 spisa) te su saslušani svjedok LJ (list 276 spisa), svjedok ĆJ (list 304-306 spisa) i tužitelj (list 277-278 i 508 spisa). Također, provedeno je prometno vještačenje (list 327-334 spisa) i medicinsko vještačenje (list 472-475 spisa) te su saslušani vještak Zvonko Ivašić (list 347-348 i 365 spisa) i vještak Božidar Šebečić (list 507-508 spisa). Izvršen je i uvid u spis Prekršajnog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, pod poslovnim brojem PpP-2125/2019.

5.1. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a. Naime, punomoćnici stranaka su na zadnjem ročištu izjavili da nemaju drugih dokaznih prijedloga te da predlažu zaključenje glavne rasprave.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu iznosa od 5.686,00 EUR na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege kao posljedice prometne nezgode od 10. svibnja 2015.

7. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da konačno postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Među strankama nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja.

9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, pasivna legitimacija, zastara, kao i zatraženi tijek zateznih kamata na neimovinsku i imovinsku štetu.

10. Iz zapisnika o očevidu od 13. svibnja 2015. (list 5-8 spisa), proizlazi da su očevid obavili policijski službenici ĆJ i LJ, a koji izlazak na mjesto događaja je izvršen povodom dojave dežurnog djelatnika HMT Sušak. Očevidom je utvrđeno da se prometna nezgoda dogodila u zavoju koji je pregledan, pravilan te oštar u lijevo. Isto tako, utvrđeno je da je stanje kolnika bilo dobro te da je kolnik bio suh. Kao sudionik prometne nesreće naveden je isključivo tužitelj te nisu utvrđeni tragovi drugih vozila na mjestu štetnog događaja.

10.1. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao javnu ispravu, u skladu s rješenjem Vrhovnog suda pod poslovnim brojem Rev-1978/2018-2 od 4. srpnja 2023.

11. Uvidom u spis Prekršajnog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, pod poslovnim brojem Pp P-2125/2015, odnosno u pravomoćnu presudu od 21. travnja 2017. utvrđeno je da je tužitelj proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz čl. 51. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a sve iz razloga što prilikom nastanka predmetnog štetnog događaja nije prilagodio brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste. Isto tako, iz zapisnika od 20. srpnja 2016. proizlazi da je svjedok ĆJ istaknuo da je kao policijski službenik obavio očevid nakon predmetne prometne nezgode te da je utvrdio da asfaltni stol nije bio oštećen, kao i da mu tužitelj prilikom obavijesnog razgovora u bolnici neposredno nakon štetnog događaja, nije rekao da je sletio s kolnika jer da mu je neko drugo vozilo iz suprotnog pravca oduzimalo prednost prolaska.

11.1. Sud je predmetnu presudu prekršajnog suda i zapisnik o ispitivanju svjedoka RJ cijenio u skladu s čl. 8. ZPP-a, a sve u skladu s rješenjem Vrhovnog suda pod poslovnim brojem Rev-956/2021-2 od 15. prosinca 2021. i presudom Vrhovnog suda pod poslovnim brojem Revr-25/2010-2 od 5. lipnja 2013.

12. Uvidom u nalaz specijalističkog pregleda od 11. svibnja 2015. (list 27 spisa) utvrđeno je da iz anamneze (skupa podataka što ih liječniku daje sam bolesnik) proizlazi da je tužitelj pao s motora prilikom vožnje kada je proklizao kroz zavoj. Isto tako, navedeno je da tužitelj nije gubio svijest te da je događaj rekonstruirao u potpunosti.

12.1. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao vjerodostojnu, dok stranke tijekom postupka nisu osporavali vjerodostojnost iste.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka Srećka Hlišća, proizlazi da je tužitelj izgubio kontrolu nad motociklom uslijed snažnog kočenja tužitelja, a zašto je to učinio strogo tehnički da nije moguće utvrditi, pri čemu je postojala mogućnost da je tome pridonio ulazak kotačima motocikla u područje ulegnuća asfaltnog zastora, ali i postojanje nepoznatog vozila koje je omelo motociklistu u savladavanju zavoja normalnim naginjanjem.

13.1. Sud je naprijed navedeni nalaz i mišljenje ocijenio kao privatnu ispravu, s obzirom da predmetno vještačenje nije izrađeno po nalogu suda u ovom postupku.

14. Svjedok LJ u svom iskazu je u bitnome naveo da je u štetnom događaju koji se dogodio 10. svibnja 2015. na Grobničkom polju, na državnoj cesti broj 3, iz smjera naselja Soboli u smjeru Kikovica tužitelj nastradao kao vozač motocikla, kao i da misli da je tužitelj u zavoju izgubio kontrolu i pao. Isto tako, naveo je i da je sigurno s kolegom obavio s tužiteljem razgovor u bolnici.

14.1. Sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedoka LJ, s obzirom da je isti iskazivao logično i životno te je u suglasnosti s drugim dokazima u postupku.

15. Svjedok ĆJ u svom iskazu je u bitnome naveo da misli da su po dojavi djelatnika HMT Sušak s ozlijeđenim tužiteljem najprije razgovarali u bolnici, a da su nakon toga izašli na lice mjesta te utvrdili nastanak štetnog događaja. Istaknuo je da je on osobno obavio razgovor s vozačem motocikla u bolnici, ali da se ne može sjetiti zbog proteka vremena od 5 godina što je tužitelj tom prilikom točno iskazao te da se ne sjeća je li tužitelj tom prilikom izjavio o nešto o postojanju drugog vozila. Nadalje, svjedok je naveo da na licu mjesta prilikom izlaska nisu zatečeni dokazi o sudjelovanju drugog vozila u prometnoj nezgodi.

15.1. Sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedoka RJ, s obzirom da je isti iskazivao logično i životno te je u suglasnosti s drugim dokazima u postupku.

16. Tužitelj u svom iskazu u bitnome navodi da je popravljao poznaniku motor te da je otišao na probnu vožnju s tim motorom kako bi vidio je li sve u redu s motorom. Naveo je da se kretao brzinom od 90 – 95 km/h te da se ulaskom u S zavoj držao u prvom dijelu zavoja lijeve strane njegove lijeve trake, a kada je krenuo u drugi dio zavoja da je vidio dva svjetla automobila iz suprotnog smjera u svojoj traci. Istaknuo je da je morao izbjeći nailazak tog vozila tako da je otišao u desnu stranu te da je zahvatio šoder u ulegnuću na cesti i uslijed toga da je izletio s ceste. Naveo je da to ulegnuće na cesti u biti predstavlja ulegnuće od kretanja kamiona, odnosno da su to kolotraci i da oni postoje u oba smjera, kao i da je na tom dijelu ceste dosta i ispucan asfalt. Tužitelj je naveo da kada je uočio to vozilo iz suprotnog smjera, da je njegova procjena bila da se mi ne možemo mimoići, a i da bi u svakom slučaju pao, pa da je kočio. Nadalje, naveo je da vozilo koje mu je dolazilo u susret bilo automobil, no da ne može reći koje marke, jer da ga nije tako vidio. Istaknuo je i da je to nepoznato vozilo uočio na način da su njegova oba svjetla bila u njegovoj traci, odnosno tužitelju u susret te da kada je to vozilo prvi put ugledao u svojoj traci, da je ono bilo udaljeno od njega nekih 20-30 metara, kao i da kada je on uočio taj automobil da je bio na izlasku iz njegovog lijevog zavoja. Nadalje, navodi da kada je uočio to vozilo da je naišao na kolotrag, kao i da se vozio po svojoj traci uz samu crtu koja dijeli dvije trake, a da je kolotrag bio nekih 10-ak cm udaljen od razdjelne crte. Naveo je da je naletio na taj kolotrag koji je bio dugačak otprilike dva metra, a da se šljunak na koji je naletio nalazio na kolniku uz desni rub i da je bio čitavom dužinom na tom kolniku uz desni rub iz smjera kojim sam se kretao. Istaknuo je da je davao izjavu policajcima u bolnici, ali da se te izjave ne sjeća jer da nije bio pri sebi.

16.1. Sud je prihvatio kao istinit iskaz tužitelja, osim u dijelu u kojem navodi da mu je iz suprotnog smjera nailazilo vozilo te da je postojalo ulegnuće i šljunak na kolniku, a sve iz razloga što isto ne proizlazi iz drugih dokaza u postupku.

17. Nadalje, vještak Srećko Ivašić u svom nalazu i mišljenju od 20. siječnja 2022. zaključuje da je tužitelj tijekom kretanja kroz njemu lijevi zavoj, po svojoj desnoj polovici kolnika, na izlazu iz zavoja radijusa zakrvljenosti od 158,1m, pri brzini kretanja od oko 82,8 km/h, reagirao intenzivnim kočenjem, uslijed kojeg je nastavio kretanje u pravcu i sletio udesno sa kolnika. Istaknuo je da prolazna brzina kretanja motocikla tužitelja, kroz zavoj na mjestu nesreće, nakon koje dolazi do slijetanja motocikla tužitelja udesno van kolnika kao u konkretnom slučaju, iznosi 100,1 km/h te da provedeni proračuni pokazuju da je tužitelj upravljao svojim motorkotačem manjom brzinom od granične prolazne brzine za predmetni zavoj, koja proizlazi iz pronađenih materijalnih tragova na mjestu nesreće, pa čak i da je tužitelj upravljao brzinom od 90 – 95 km/h, kako je to iskazao na raspravi 2. prosinca 2019., to je još uvijek manje od granične prolazne brzine za predmetni zavoj. Vještak zaključuje da je u konkretnom slučaju tužitelj sletio motociklom sa kolnika u desno iz razloga što je u lijevom zavoju poduzeo intenzivno kočenje motocikla, uslijed kojeg motocikl više nije bio upravljiv te je tjeran inercijom nastavio sa kretanjem u pravcu, umjesto da slijedi zakrivljenost zavoja, uslijed čega je sletio sa kolnika u desno od kolnika. Ističe i da nije moguće utvrditi iz kojeg je razloga tužitelj poduzeo intenzivno kočenje motocikla tijekom kretanja kroz lijevi zavoj.

17.1. Povodom prigovora stranaka na nalaz i mišljenje vještaka Srećka Ivašića, na ročištu je saslušan vještak koji navodi da računski proizlazi da je granična brzina kretanja tužitelja na motociklu za izbjegavanje ove prometne nesreće 52 km/h te ukoliko je na mjestu nesreće u vrijeme nesreće postojao prometni znak ograničenja brzine na 40 km/h, to bi značilo da bi tužitelj izbjegao štetni događaj da je upravljao motociklom brzinom u okviru ograničenja od 40 km/h. Vještak je naveo da u spisu nema detaljnijih podataka o dubini kolotraga i mjestu gdje se nalaze, u odnosu na mjesto nesreće što se isto odnosi i na šljunak, koji je eventualno bio na kolniku. Nadalje, istaknuo je da na mjestu nesreće nije pronađen nikakav trag kretanja vozila u suprotnom pravcu od pravca kretanja tužitelja, kao i da se ne može očitovati u odnosu na kolotrage budući da u zapisniku o očevidu nisu na navedeni na način da je napisano gdje se nalaze točno i koje su dubine, niti su ucrtani u skicu lica mjesta policije.

17.2. Sud je prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje Zvonka Ivašića kao jasan, stručan i argumentiran, imajući u vidu da je isti izrađen na temelju cjelokupne dokumentacije u predmetu. Naime, po mišljenju suda, vještak je vrlo jasno, logično i detaljno odbio sve prigovore stranaka i time kod suda otklonio svaku sumnju u dani nalaz i mišljenje. Isto tako, ukazuje se da stranke nisu imale prigovora na usmeno dani nalaz i mišljenje vještaka.

18. Dakle, sud je prihvatio kao istinite činjenice iz zapisnika o očevidu koji predstavlja javnu ispravu, a uzimajući u obzir da stranke mogu dokazati da su iste netočne, sve u skladu s čl. 230. st. 1. i 3. ZPP-a. Isto tako, sud ukazuje i da iz specijalističkog nalaza obavljenog odmah po zaprimanju tužitelja u bolnicu nakon prometne nesreće proizlazi da je tužitelj liječniku iskazao da je pao s motocikla zbog proklizavanja te nije spomenuo nepoznato vozilo kao uzrok nesreće, a kako to sve proizlazi iz anamneze. Nadalje, uvidom u spis Prekršajnog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, pod poslovnim brojem Pp P-2125/2015 sud je utvrdio da je tužitelj pravomoćno proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz razloga što prilikom nastanka predmetnog štetnog događaja nije prilagodio brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste te je i policijski službenik ĆJ u svojstvu svjedoka istaknuo da mu tužitelj prilikom obavijesnog razgovora u bolnici neposredno nakon štetnog događaja, nije rekao da je sletio s kolnika jer da mu je neko drugo vozilo iz suprotnog pravca oduzimalo prednost prolaska. Isto tako, iz nalaza i mišljenja vještaka Zvonka Ivašića, kao i iz zapisnik o očevidu proizlazi da je stanje kolnika bilo dobro te da je kolnik bio suh, odnosno iz navedenih dokaza ne proizlazi da su postojali kolotrazi ili druga oštećenja ceste na koja se tužitelj poziva. Slijedom svega iznesenog, sud nije prihvatio kao istinit iskaz tužitelja, a sve iz razloga što je isti u suprotnosti s drugim navedenim dokazima. Naročito je sud uzeo u obzir da tužitelj odmah nakon nastanka prometne nezgode nije niti liječniku, a niti policijskim službenicima navodio da je uzrok nesreće bilo nepoznato vozilo. Životno je nelogično da tužitelj takve činjenice ne bi naveo odmah nakon nastanka prometne nezgode. Isto tako, iz zapisnika o očevidu te nalaza i mišljenja vještaka ne proizlazi da su na kolniku postojala ulegnuća ili šljunak, pa je stoga ocijenjen kao neistinit iskaz tužitelja i u dijelu u kojem navodi da je uzrok nesreće ulegnuće i šljunak na kolniku.

19. U odnosu na navode tužitelja da je uzrok prometne nesreće bilo nepoznato vozilo te ulegnuće i šljunak na kolniku, sud ovime ukazuje da je na tužitelj teret dokazivanja navedenih činjenica. Naime, teret dokazivanja snosi stranka za koju je utvrđenje o postojanju neke činjenične pretpostavke, prema normama primjenom kojih treba donijeti odluku, povoljno u smislu da o tom postojanju ovisi njezin uspjeh u parnici, slijedom čega ta stranka snosi rizik neuspjeha da se određena pravno relevantna činjenična pretpostavka ne utvrdi na zahtijevanoj razini utvrđenosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-4176/2019-2 od 10. listopada 2023.).

20. U svezi tužiteljeve tvrdnje da je uzrok njegovog slijetanja s kolnika nailazak vozila iz suprotnog smjera, ovime se ukazuje da je prometnim vještačenjem tužitelj uspio samo dokazati da je s obzirom na tragove pronađene na mjestu događaja do nesreće moglo doći na način kako to tvrdi tužitelj, a ne i da se nesreća tako i dogodila. Dakle, tvrdnja tužitelja da je nesreća prouzročena uporabom nepoznatog vozila samo je hipotetska mogućnost na kojoj se ne može temeljiti utvrđenje postojanja te činjenice. Budući da se na temelju izvedenih dokaza ta činjenica ne može sa sigurnošću utvrditi, na temelju odredbe čl. 221. a. ZPP, odnosno primjenom pravila o teretu dokazivanja sud je zaključio da navedena činjenica nije dokazana. Navedeni pravni stav izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi pod poslovnim brojem Rev-608/2007-2 od 12. rujna 2007.

21. Stoga tužitelj na kojem je teret dokaza i činjenica koje je iznio i koje mu idu u prilog (čl. 7. st. 1. ZPP i čl. 219. st. 1. ZPP) nije dokazao postojanje općih pretpostavki za naknadu štete odnosno da je uzrok skretanja njegovog vozila, nailazak nepoznatog vozila koje mu je išlo u susret te ulegnuće i šljunak na kolniku. Navedeni pravni stav izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi pod poslovnim brojem Rev-1715/2017-2 od 21. travnja 2021.

22. Odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

23. Pretpostavke odgovornosti za štetu jesu postojanje subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta i uzročna veza između štetne radnje i štete.

24. Sukladno navedenim zakonskim odredbama i činjeničnim utvrđenjima u postupku, sud zaključuje da tužitelj nije dokazao postojanje subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu (da je prometnu nezgodu u kojoj je stradao prouzročilo nepoznato vozilo zbog čega bi mu I. tuženik bio u obvezi naknaditi pretrpljenu štetu, odnosno da su uzrok prometne nezgode kolotraci ili šljunak na cesti a zbog čega bi mu II. tuženik bio u obvezi naknaditi pretrpljenu štetu) odnosno nije dokazao jednu od općih pretpostavki za naknadu štete.

25. Stoga je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

26. Zaključno sud se nije posebno osvrtao na ostale prigovore I. i II. tuženika i to na prigovor doprinosa tužitelja nastanku štete zbog nenošenja zaštitne kacige, prigovor II. tuženika da nije osoba ovlaštena za održavanje predmetne ceste, visinu tužbenog zahtjeva, kao i na prigovor zastare, budući da je tužbeni zahtjev iz gore navedenih razloga i onako neosnovan.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i troškovniku stranaka, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

28. Tako je I. tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, sukladno troškovniku u podnesku od 9. srpnja 2024., priznat trošak pristupa svjedoka LJ na ročište u iznosu od 18,58 EUR te trošak pristupa vještaka Zvonka Ivašića na ročište u iznosu od 33,18 EUR. I. tuženiku je priznat i trošak zastupanja na ročištu održanom 14. srpnja 2020. pred Općinskim sudom u Rijeci u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 250,00 EUR, odnosno 248,86 EUR unutar određeno postavljenog zahtjeva I. tuženika. Dakle, I. tuženiku je priznat trošak u ukupnom iznosu od 300,62 EUR te je stoga odlučeno kao pod točkom II. presude.

28.1. I. tuženiku Hrvatski ured za osiguranje nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, s obzirom da mu navedeni trošak nije niti nastao.

28.2. Zatezna kamata dosuđena je od presuđenja do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

29. Budući da nije uspio u postupku valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 25. travnja 2025.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju – po punomoćniku, uz rješenje o pristojbi na prvostupanjsku presudu u iznosu od 103,31 EUR

2. I. Tuženiku

3. II. Tuženiku