REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1190/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Sučević, u pravnoj stvari tužiteljice ERV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Saviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., sa sjedišem u Zagrebu, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, odvjetničkog vježbenika u zamjeni za punomoćnika tužiteljice i punomoćnice po zaposlenju, 25. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o. isplatiti tužiteljici ERV iznos od 4.038,98 EUR bruto sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose:

- iznos od 103,31 EUR počevši od 11.08.2019. pa do isplate,

- iznos od 106,48 EUR počevši od 11.09.2019. pa do isplate

- iznos od 104,38 EUR počevši od 11.10.2019. pa do isplate,

- iznos od 103,47 EUR počevši od 11.11.2019. pa do isplate,

- iznos od 100,81 EUR počevši od 11.12.2019. pa do isplate,

- iznos od 108,48 EUR počevši od 11.01.2020. pa do isplate,

- iznos od 109,26 EUR počevši od 11.02.2020. pa do isplate,

- iznos od 98,83 EUR počevši od 11.03.2020. pa do isplate

- iznos od 97,82 EUR počevši od 11.04.2020. pa do isplate,

- iznos od 85,63 EUR počevši od 11.05.2020. pa do isplate,

- iznos od 99,90 EUR počevši od 11.06.2020. pa do isplate,

- iznos od 99,86 EUR počevši od 11.07.2020. pa do isplate,

- iznos od 109,82 EUR počevši od 11.08.2020. pa do isplate,

- iznos od 100,44 EUR počevši od 11.09.2020. pa do isplate,

- iznos od 105,95 EUR počevši od 11.10.2020. pa do isplate,

- iznos od 107,95 EUR počevši od 11.11.2020. pa do isplate,

- iznos od 113,44 EUR počevši od 11.12.2020. pa do isplate,

- iznos od 124,18 EUR počevši od 11.01.2021. pa do isplate,

- iznos od 125,10 EUR počevši od 11.02.2021. pa do isplate,

- iznos od 114,76 EUR počevši od 11.03.2021. pa do isplate,

- iznos od 115,59 EUR počevši od 11.04.2021. pa do isplate,

- iznos od 124,93 EUR počevši od 11.05.2021. pa do isplate,

- iznos od 121,86 EUR počevši od 11.06.2021. pa do isplate,

- iznos od 126,03 EUR počevši od 11.07.2021. pa do isplate,

- iznos od 122,30 EUR počevši od 11.08.2021. pa do isplate,

- iznos od 125,75 EUR počevši od 11.09.2021. pa do isplate,

- iznos od 17,36 EUR počevši od 11.10.2021. pa do isplate,

- iznos od 0,35 EUR počevši od 11.11.2021. pa do isplate,

- iznos od 143,40 EUR počevši od 11.12.2021. pa do isplate,

- iznos od 134,97 EUR počevši od 11.01.2022. pa do isplate,

- iznos od 132,09 EUR počevši od 11.02.2022. pa do isplate,

- iznos od 116,44 EUR počevši od 11.03.2022. pa do isplate,

- iznos od 120,65 EUR počevši od 11.04.2022. pa do isplate

- iznos od 129,78 EUR počevši od 11.05.2022. pa do isplate,

- iznos od 138,76 EUR počevši od 11.06.2022. pa do isplate,

- iznos od 125,64 EUR počevši od 11.07.2022. pa do isplate,

- iznos od 123,21 EUR počevši od 11.08.2022. pa do isplate,

izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., da tužiteljici ERV naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 25. travnja 2025 pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je od 26.10.2018. zaposlena kod tuženika na radnom mjestu vozača tramvaja na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme, a potom i na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11. studenog 2019. U navedenim ugovorima ugovoreno je da je koeficijent složenosti poslova 2,20 za radno mjesto "Vozač tramvaja I". Navodi da pojedini radnici tuženika radeći na istim poslovima kao i tužiteljica, za isti rad imaju ugovoren veći koeficijent složenosti poslova, i to koeficijent 2,40. Radno mjesto tužiteljice organizirano je kao rad u smjenama, što podrazumijeva da prilikom dovršetka smjene jednog radnika, završetka vožnje tramvaja, dolazi do izmjene radnika te da drugi radnik preuzima isti tramvaj i nastavlja ga voziti sve do završetka svoje smjene. Dakle, oba radnika u konkretnom slučaju voze isti tramvaj i obavljaju iste radne zadatke tijekom smjene. Tužiteljica iz navedenoga zaključuje da unatoč tome što je ugovorom o radu određeno da se tužiteljici plaća obračunava prema koeficijentu 2,20, tuženik je bio dužan obračunavati i isplaćivati tužitelju plaću prema koeficijentu 2,40 sukladno odredbama čl. 91. st. 1. i st. 4. Zakona o radu. Tužiteljica je podneskom od 10.3.2025. specificirao svoj tužbeni zahtjev prema tuženikovom izračunu potraživanja za tužiteljicu, tako da, za razdoblje od srpnja 2019. do srpnja 2022., na ime razlike u bruto plaći koju bi primao da je obračunata po koeficijentu 2,40 umjesto 2,20, te od tuženika potražuje iznos od 4.038,98 eura, uvećan za zatezne kamate te troškove ovog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u ovom predmetu nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe, jer je prije podnošenja tužbe tužiteljica, ako je već smatrala da je njezino pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, morala uputiti zahtjev poslodavcu za zaštitu prava radnika, što je propustila učiniti. Navodi da je tužiteljica prije sklapanja prvog ugovora o radu završila program prekvalifikacije za zanimanje vozač tramvaja te je temeljem prvog ugovora o radu posao obavljala kao vozač početnik, stoga smatra da se ne radi o istim poslovima na kojima rade ostali vozači tramvaja temeljem svojih sposobnosti, vještina, radnog iskustva. Dakle, iz navedenih razloga tužiteljici je ponuđen ugovor s nižom plaćom, odnosno s nižim koeficijentom 2,20, a tek kasnije nakon više godina obavljanja poslova vozača tramvaja tužiteljici je ponuđen ugovor o radu s koeficijentom 2,40, sukladno njezinim sposobnostima, vještinama, radnom iskustvu u tome zanimanju i vrednovanju njezinog rada od strane tuženika. Tuženik navodi da prema Katalogu radnih mjesta po kategorijama složenosti, koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog električnog tramvaja iz 2015. u grupi složenosti poslova V postoje radna mjesta: ''Vozač tramvaja I'' s koeficijentom složenosti poslova 2,20, ''Vozač tramvaja II'' s koeficijentom 2,30, te ''Vozač tramvaja III'' s koeficijentom 2,40, te da je navedeni koeficijent složenosti poslova u skladu s čl. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova s koeficijentom u rasponu od 2,11 do 2,40, te u skladu s čl. 70. trenutno važećeg Kolektivnog ugovora prema kojemu se radno mjesto vozača svrstava u II. grupu složenosti poslova s koeficijentom u rasponu od 2,01 do 3,00. Tuženik dodatno navodi kako postoji razlika između radnog mjesta „vozač I“ i „vozač III“ jer u opisu radnog mjesta "vozač III" je i obavljanje poslova mentora u okviru svog posla, dok takav posao nije u opisu poslova radnog mjesta "vozač I".

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je saslušao svjedoke ER i PRV te tužiteljicu.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnika tuženika za isplatu razlike neisplaćene plaće u razdoblju od srpnja 2019. do srpnja 2022. između pripadajućeg koeficijenta složenosti poslova 2,40 i obračunatog koeficijenta složenosti poslova 2,20.

6. Među strankama nije sporno da je:

- tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu "vozač tramvaja I" te da je ugovoren koeficijent složenosti poslova 2,20,

- da je tuženik u razdoblju od srpnja 2019. do srpnja 2022. obračunava i isplaćivao plaću temeljem koeficijenta složenosti poslova 2,20,

- nije sporan niti matematički obračun potraživanja koji je načinio tuženik u iznosu od 4.038,93 eura s pripadajućim zateznim kamatama, kako su to stranke suglasno navele na raspravi od dana 11. ožujka 2025.,

- nije sporno da prema Kolektivnom ugovoru tuženika isplata plaća kod tuženika dospijeva svakog desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec.

7. Među strankama je sporno jesu li poslovi na radnom mjestu ''Vozač tramvaja I'' i ''Vozač tramvaja III'' kod tuženika u naravi isti poslovi, u smislu čl. 91. Zakona o radu (''Narodne novine'' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 u daljem tekstu: ZOR), za koje je poslodavac dužan isplaćivati jednaku osnovnu plaću za jednak rad, odnosno ima li tužiteljica, slijedom toga, pravo na naknadu razlike u bruto plaći u iznosu razlike između koeficijenta 2,40 i 2,20 za utuženo razdoblje od srpnja 2019. do srpnja 2022.

8. Nije osnovan prigovor prekluzije kojeg je istaknuo tuženik jer ZOR u čl. 133. st. 3. isključuje zahtjeve za naknadu štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa od potrebe obraćanja poslodavcu radi stjecanja prava na sudsku zaštitu.

9. Svjedok ER je u svom iskazu naveo da je vozač tramvaja od 1991. godine pa do 28.2.2025. kada je otišao u mirovinu te da je posao uvijek bio isti i na početku karijere i sada na kraju. Opis poslova se nije promijenio, a koeficijent složenosti poslova mu je obračunavan u iznosu od 2,40. Naveo je da poznaje tužiteljicu te da je radila posve iste poslove kao i on, osim što je kolegica po dobi mlađa od njega. Ujedno je naveo da je bilo situacija da je tužiteljicu mijenjao iz smjene u smjenu na način da je nakon završetka smjene preuzeo tramvaj koji je ona prethodno vozila za rad u svojoj smjeni.

10. Svjedokinja PRV je u svom iskazu navela da je vozač tramvaja od 1997. godine pa do danas. Taj posao obuhvaća vožnju tramvaja, praćenje prometa, okretanje skretnice, otvaranje vrata i prodaju karata i od kada pamti uvijek je radila isti posao. Tužiteljicu poznaje kao kolegicu u svim smjenama, ona je također vozač tramvaja te radi potpuno iste poslove kao i svjedokinja. Mijenjala ju je u smjenama na način da bi ona nakon njezine smjene ili obratno preuzela vožnju istog tramvaja na istoj ruti, pa zbog toga tvrdi da je radila posve iste poslove kao i ona, iako je njezin koeficijent složenosti poslova od početka bio 2,40.

11. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je zaposlena kod tuženika od 2018. godine do danas kao vozač tramvaja. Njezin radni dan se sastoji od preuzimanja tramvaja i izlaska u promet, zatim vožnje tramvaja sedam sati prilikom čega okreće skretnice, prodaje karte, sudjeluje u prometu, otvara vrata. Kada završi sa smjenom isti tramvaj na okretištu ili putem preuzima drugi kolega koji je također vozač tramvaja neovisno o tome koliko iskustva u radu na tom radnom mjestu vozač ima. Navodi da svi rade potpuno isti posao neovisno o tome je li radno mjesto "vozač tramvaja I", "vozač tramvaja II" ili "vozač tramvaja III".

12. Ovaj sud ocijenio je iskaze svjedoka ER i PRV kao životne i uvjerljive. Iskazi su suglasni jedan s drugim oko odlučnih činjenica koje se odnose na to da su kao vozači tramvaja radili iste poslove kao i tužiteljica, a da im se plaća obračunavala prema koeficijentu 2,40. Sud je navedene iskaze i iskaz tužiteljice prihvatio u cijelosti jer su suglasni s nespornim činjenicama. Iz navedenih iskaza nedvojbeno proizlazi da su svjedoci ER i PRV radnici tuženika koji rade ili su radili na radnom mjestu vozača tramvaja kao i tužiteljica, no dok se saslušanim svjedocima plaća obračunavala prema koeficijentu 2,40, tužiteljici je njezin koeficijent za izračun plaće u utuženom razdoblju iznosio 2,20 iako je radila iste poslove.

13. Odredbom čl. 91. st. 1. ZOR propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, dok je odredbom čl. 91. st. 2. ZOR propisano da se o radu jednake vrijednosti radi ako dvije osobe različitoga spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti, te je odredbom čl. 91. st. 3. ZOR propisano da je to rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi. Pri tome odredbe ZOR o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca valja tumačiti ekstenzivno tako da se ne odnose samo na osobe različitoga spola nego općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta, kao što je ovdje slučaj. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u presudi Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-432/2020 od 12. rujna 2022.

14. Nisu osnovani navodi tuženika da razlozi različitih koeficijenata složenosti poslova radnog mjesta proizlaze zbog činjenice da postoje razlike u radnom iskustvu, vještinama i radu koji radnici obavljaju. Naime, u konkretnoj pravnoj stvari je za ocjenu jednakosti rada prvenstveno od važnosti činjenica obavljaju li radnici iste poslove ili posao jednake vrijednosti. Ovaj sud je utvrdio da radnici u konkretnom slučaju obavljaju posve iste poslove.

15. Iako tuženik tvrdi da radnici koji imaju koeficijent 2,40 obavljaju poslove mentorstva, iz iskaza svjedoka koje je sud prihvatio u cijelosti isto ne proizlazi. Dakle, ovaj sud smatra da je moguće da neki od radnika obavljaju i te poslove, ali iz iskaza saslušanih svjedoka jasno proizlazi da je svjedokinja PRV koeficijent složenosti poslova od 2,40 imala od samih početaka svoga rada, a prilikom opisa poslova koje svjedoci obavljaju nisu naveli da obavljaju i poslove mentorstva.

16. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica u utuženom razdoblju od srpnja 2019. do srpnja 2022. obavljala isti posao u istim uvjetima kao i drugi zaposlenici tuženika na radnom mjestu vozača tramvaja te ju je u obavljanju tog posla mogao zamijeniti bilo koji vozač tramvaja koji je u navedenom razdoblju primao plaću obračunatu temeljem koeficijenta složenosti poslova 2,40. Također je i ona mogla zamijeniti njih u obavljanju njihovog posla, unatoč tome što je njoj bila obračunavana plaća temeljem koeficijenta složenosti poslova 2,20.

17. Uzimajući u obzir da matematički obračun potraživanja među strankama nije sporan, valjalo je naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.038,98 eura sa pripadajućim zateznim kamatama

18. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 155/23, u daljem tekstu: ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zatezne kamate, stoga je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO, tekuće od svakog jedanaestog dana u mjesecu za dosuđenu bruto razliku u plaći za prethodni mjesec, do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza sadržan u bruto plaći.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. i članka 155. stavka 1. ZPP, te su troškovi dosuđeni tužitelju koji je u pretežnom dijelu uspio u postupku, sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 4.038,98 eura. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7/1), sastava podneska od 4.12.2024. od 200,00 eura (Tbr.8/1), zastupanja na ročištu od 5.12.2024. od 200,00 eura (Tbr.9/1), sastava podneska od 10.3.2025. od 200,00 eura (Tbr.8/1), zastupanja na ročištu od 11.3.2025. od 200,00 eura (Tbr.9/1), uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 42), a što sve ukupno iznosi 1.250,00 eura.

20. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

21. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 25. travnja 2025.

Sutkinja

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u četiri primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku