21 Gž-415/2023-2

 

 

 

                      

        Republika Hrvatska

      Županijski sud u Zadru

  Zadar, Ulica plemića Borelli 9                                                                          

                                                                                   Poslovni broj: 21 Gž-415/2023-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. B. rođ. B. iz S. V., …, OIB: …, koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici u O. društvu L. & V. d.o.o., S., …, protiv tuženika: 1) N. B. iz S. V., …, OIB: … i 2) F. Ć. iz Z., …, OIB: …, koga zastupa punomoćnik Z. R., odvjetnik u Z., …, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika pod 2) protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj 54 P-4354/2022 od 23. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. studenoga 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

I Odbija se žalba tuženika pod 2) F. Ć. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj 54 P-4354/2022 od 23. ožujka 2023.

 

II Preinačuje se djelomično ista odluka u dijelu pod toč. IV. izreke te se odlučuje na način da se nalaže tuženiku pod 2), pored dosuđenog iznosa od 3.980,00 eura (29.987,31 kn), naknaditi tužiteljici S. B. daljnji iznos od 995,00 eura (7.496,82 kn), u roku od 15 dana.

 

    Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

"I. Utvrđuje se da nekretnine upisane i označene kao z.k.br. … ukupne površine 891 m2, dvor površine 660 m2, kuća površine 231 m2, upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Trogiru u zk uložak br. … k.o. S., poduložak 1, poduložak 2, poduložak 3, poduložak 4, poduložak 5, poduložak 6, poduložak 7, poduložak 8, poduložak 9, poduložak 10, predstavljaju bračnu tečevinu između tužiteljice ad 1 i tuženika ad 1, te da je tužiteljica suvlasnica ovih nekretnina za ½ dijela, a tuženik ad 1 za 1/2.

 

II. Ovlašćuje se tužiteljica da temeljem ove presude izvrši upis prava suvlasništva nekretnina pobliže označenih u točki 1. Ovog tužbenog zahtjeva i baš za idealni dio koji odgovara dijelu od ½ uz istodobni izbris tog prava sa imena tuženika ad 1.

 

III. Utvrđuje se da je ništav i bez pravnog učinka Ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretninama radi osiguranja tražbine sklopljen dana 11. lipnja 2012.g. u formi javnobilježničkog akta broj OV-6807/12 od dana 11. lipnja 2012.g. kod V. C. javnog bilježnika u Z..

 

Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Aneks citiranog sporazuma, a koji je datiran 11.06.2012.g. i ovjeren u potpisu kod V. C. javnog bilježnika u Z. dana 11.06.2012.g. pod brojem OV-6818/12.

 

IV. Dužan je tuženik ad 2 u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.980,00€/ 29.987,31 kn."

 

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik pod 2) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak uz dosudu troška žalbe uvećano za PDV.

 

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila žalbene navode tuženika pod 2) s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. IV. izreke (odluka o troškovima postupka) žalbu je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači te obistini cjelokupni trošak tužiteljici.

 

5. Na žalbu nije odgovoreno.

 

6. Žalba tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka je osnovana.

 

7. Žalba tuženika pod 2) nije osnovana.

 

8. Bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 9. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19; dalje ZPP) je počinjena ako je odlučeno o zahtjevu o kojem već teče parnica ili o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno, ili o kojemu je već zaključena sudska nagodba ili nagodba koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe, što ovdje nije slučaj, tim više što je predmetni postupak prije pokrenut i tužiteljica ga je prvotno vodila protiv, sada pok. M. Č. i to radi utvrđenja ništetnosti tog ugovora te aneksa istom, u činjeničnom opisu se pozivajući na bračnu stečevinu, dok je postupak pod poslovnim brojem P-3204/2020 kasnije pokrenut po tužbi tužitelja N. B. protiv tuženika F. Ć., a radi utvrđenja ništetnosti spornog Ugovora zbog kaznenog djela prijevare, što znači da ova dva spora nisu zasnovana na istoj činjeničnoj osnovi pa ne postoji objektivni identitet.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud  nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju sadržajno ukazuje žalba, jer je sud u obrazloženju pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista presuda može ispitati.

 

9.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

 

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da nekretnine upisane i označene kao zk.br. … u ZU … k.o. S. poduložak 1 do poduloška 10 predstavljaju bračnu stečevinu između tužiteljice i tuženika pod 1) pa da je tužiteljica suvlasnica za ½ dijela, kao i zahtjev za uknjižbu te utvrđenje da je ništav i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljen 11. lipnja 2012. između tuženika pod 1) i prvotno označenog tuženika pod 2) sada pok. M. Ć. za taj suvlasnički dio od ½ predmetnih nekretnina.

 

11. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:

 

- da je tuženik pod 1) priznao da su predmetne nekretnine stečene u braku s tužiteljicom, odnosno da iste predstavljaju bračnu stečevinu,

 

- da su prednik tuženika pok. M. Ć., kao zajmodavac i predlagatelj osiguranja te tuženik pod 1) N. B. kao zajmoprimac i protivnik osiguranja, zaključili su 11. lipnja 2012. sporni Ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretninama radi osiguranja tražbine, da je predmet ugovora pozajmljivanje novčanog iznosa od 49.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, ovdje tuženiku pod 1) uz osiguranje povrata tih novčanih sredstava fiducijarnim prijenosom prava vlasništva nekretnina tuženika pod 1) u korist prednika tuženika pod 2), sada pok. M. Ć., da je tuženik pod 1) potpisom ugovora potvrdio primitak spomenutog iznosa (čl. 1. i 2.) te se obvezao vratiti taj iznos u pet uzastopnih mjesečnih obroka i to četiri obroka po 3.000,00 eura (prvi do 11. srpnja 2012., drugi do 11. kolovoza 2012., treći do 11. rujna 2012., četvrti do 11. listopada 2012.) i peti obrok u iznosu 37.000,00 eura najkasnije do 15. studenoga 2012., sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, uz izdavanje pisane i kod javnog bilježnika ovjerene potvrde o primitku uplaćenog iznosa od strane prednika tuženika pod 2) pok. M. Ć., da se zajam daje bez kamata (čl. 3.), a radi osiguranja naplate ima se na prednika tuženika pod 2) pok. M. Ć. prenijeti vlasništvo većeg broja nekretnina i to poslovnog prostora - restorana, 8 apartmana i 1 stana sagrađeno na zk.č.br. … i upisano u zk. ul. br. … k.o. S., u odnosu na koje nekretnine su upisane hipoteke za korist V. d.d. Z. (radi osiguranja povrata 920.000,00 CHF) i C. b. d.d. S. (radi osiguranja povrata 250.000,00 kn), da navedene nekretnine ostaju u posjedu tuženika pod 1) - (čl. 9.), a ovaj izričito dozvoljava da prednik tuženika pod 2) pok. M. Ć. može neposredno temeljem ugovora i nakon dospijeća tražbine protiv njega zatražiti i provesti neposrednu prisilnu ovrhu radi predaje u posjed i iseljenja iz tih nekretnina (čl. 10.) te da ako tuženik pod 1) ne postupi prema čl. 277. st. 1. i 2. Ovršnog zakona, odnosno ako javni bilježnik ne uspije prodati predmet osiguranja, tada se smatra da je prednik tuženika pod 2) pok. M. Ć. postao punopravni vlasnik nekretnina koje su na njega prenesene radi osiguranja potraživanja i to za cijenu koja odgovara iznosu osigurane tražbine s kamatama i troškovima te porezom (čl. 21.),

 

- da je na izjavi od 6. lipnja 2012. ovjeren potpis tužiteljice po javnom bilježniku P. Ž. u T. O.-4451/12 od 8. lipnja 2012. te u istoj tužiteljica izjavljuje da je supruga N. B. te da je N. B. za vrijeme trajanja njihove predbračne (izvanbračne) i bračne zajednice stekao isključivo samovlasništvo nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Trogiru u zk. ul. br. … k.o. S., k.č.br. 1329/1 ukupne površine 891 m2, dvor površine 660 m2 i kuća površine 231 m2 etaže od 1-10 te da se odriče prava isticati bilo kakve (eventualne prigovore) u pogledu prava (su)vlasništva predmetnih nekretnina, osobito tvrdnji da predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu S. B. i N. B. te da, opreza radi, ovime izričito i neopozivo ovlašćuje N. B. da može samostalno i neovisno o daljnjem sudjelovanju i privoli S. B. zaključivati sve vrste pravnih poslova glede predmetnih nekretnina, raspolagati vlasništvom predmetnih nekretnina, prenositi na druge osobe, nekretnine opterećivati teretima kao i poduzimati sve druge radnje,

 

- da je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 10. srpnja 2017. broj Ko-1895/2013 i to pod toč. VII. presuđeno da su okrivljenici - prednik tuženika pod 2) pok. M. Ć. i I. A. krivi što su tijekom svibnja i lipnja 2012., prema dogovoru i zajedničkoj nakani stjecanja znatne materijalne dobiti u korist prednika tuženika pok. M. Ć., najprije I. A. neistinito predočio tužitelju da će mu prednik tuženika pok. M. Ć. pozajmiti 30.000,00 eura uz mjesečnu kamatu od 3.000,00 eura uz osiguranje povrata zajma prijenosom vlasništva na pašnjaku površine 575 m2 iz zk.ul. …zemljišne knjige Općinskog suda u Trogiru (vrijednim 92.379,50 kn), nakon čega je tužitelj 6. i 11. lipnja 2012. s prednikom tuženika pok. M. Ć. sklopio dva ugovora o zajmu na sveukupan iznos od 65.000,00 eura, u kojima je kao osiguranje vraćanja posuđenog novca ugovoren sporazum o prijenosu prava vlasništva nad tužiteljevom nekretninom - Hotel A. upisano u zk.ul.br. … k.o. S. vrijednosti 1.503.362,50 eura i nad gore navedenim pašnjakom, iako su mu prije potpisa pokazani ugovori na iznos 30.000,00 eura i osiguranjem povrata prijenosom vlasništva samo nad pašnjakom, sukladno ranijem dogovoru i iznosu koji je doista i primio, a kad je tužitelj saznao 6. srpnja 2012. da je na prednika tuženika pok. M. Ć. preneseno vlasništvo i nad hotelom, suprotno usmenom ugovoru, obojica su tužitelju neistinito naveli da je ta odredba stavljena u ugovor samo kao osiguranje povrata i da razlika iznosa koji je primio i onog u ugovoru predstavljaju kamate, na koji način je predniku pok. tuženika M. Ć. upisom vlasništva pribavljena nepripadna dobit u iznosu 11.231.000,00 kn, dakle isti je s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi doveo drugoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a I. A. je s ciljem da drugom pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini pa su time počinili kazneno djelo prijevarom iz čl. 236. st. 1. i 2. Kaznenog zakona/11,

 

- da iz obrazloženja gore navedene presude proizlazi da se radi o kaznenim djelima protiv imovine - lihvarskog ugovora u odnosu na prednika tuženika pok. M. Ć. činjenično i pravno opisano pod toč. I. prvostupanjske presude te kaznenim djelima prijevare opisanim pod toč. II-VII. izreke prvostupanjske presude, a u odnosu na I. A. zbog kaznenog djela lihvarskog ugovora u pomaganju i prijevare činjenično i pravno opisano pod toč. VII izreke prvostupanjske presude, uz utvrđenje da su u odnosu na kazneno djelo iz toč. VII. izreke prvostupanjske presude prednik tuženika pok. M. Ć. i I. A. postupali kao supočinitelji, zajedno i po prethodnom dogovoru, tako što je I. A. ovdje tužitelju predočio uvjete - odredbe ugovora pod kojima bi prednik tuženika pok. M. Ć. bio spreman dati zajam, nedvojbeno znajući čime se prednik tuženika pok. M. Ć. bavio, a imovinsku korist je za sebe ostvario upravo prednik tuženika pok. M. Ć.,

 

- da je u odnosu na pok. M. Ć. kazneni postupak obustavljen jer je umro, ali je iz njegovog ponašanja prema oštećenim osobama, među kojima je i suprug tužiteljice tj. tuženik pod 1), razvidno da ima obilježja kaznenog djela prijevare, a kojim dijelom je stekao veliku imovinsku korist i koje nekretnine su kao takve upisane u ostavinsku masu iza smrti istog kojeg je naslijedio njegov otac tuženik pod 2) F. Ć.,

 

- da je tužiteljica u stranačkom iskazu navela kako je s tuženikom pod 1) 1988. otišla u N. u kojoj su boravili do 1997., da su zajedno radili i to tuženik pod 1) kao šef kuhinje, ona kao pomoćnik, da su se 1998. vratili u Hrvatsku i otvorili objekt S. vlasništvo njenog supruga, da su od 1998. do 2008. imali dva kafića i u kafiću je do 2008. radila ona, vodila brigu o poslu, kući i dvoje djece, dok je suprug vodio brigu o financijama te su 2005. odlučili ušteđevinom iz N. i radom u kafićima otvoriti hotel s restoranom, jer im je bila namjera baviti se turizmom iz razloga što je njen suprug tj. tuženik pod 1) visokokvalificirani kuhar i koji objekt su počeli raditi na zemljištu njenog svekra do obiteljske kuće i koji je tuženiku pod 1), temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, dao u vlasništvo 2006. Taj objekt je dovršen na način kada bi ponestalo novaca podizali bi kredite i to prvo kod S. b. sve uz njeno saznanje gdje je založena druga zemlja u vlasništvu njenog supruga, zatim su podigli kredit kod R. b. gdje je bila supotpisnik, a 2009. ponovno podigli kredit kod iste banke, kojim kreditom su zatvorili sve ranije kredite i kojih kredita je i ona supotpisnik, odnosno svakim novim kreditom su zatvarali prethodne i na taj način podigli ovaj sporni objekt. Kako je ona radila u hotelu i kafiću, a suprug vodio financije i nije se žalio na financijske probleme i ništa nije znala dok nije čula razgovor svog supruga s pok. A. K., gdje je saznala da su im svi računi blokirani i da su blokirani od S. kod koje su imali kredit u švicarcima te narasle rate koje nisu mogli plaćati, a tek kasnije je čula za Ć. iz novina, a sve ono što je stečeno u njihovom braku duge 33 godine je stečeno njihovim zajedničkim radom i nije se nadala da će morati dokazivati vlasništvo svoje imovine i suprugove te da živeći u braku s tuženikom pod 1) 30 godina i vodeći brigu o dvoje djece nije nikada razmišljala o tome da ono što su stekli u braku prepiše na sebe,

 

- da je tuženik pod 1) saslušan kao stranka potvrdio navode tužiteljice, ističući da su zajednički podizali i zajednički otplaćivali kredite, međutim kada je nastao problem vraćanja kredita S. b. koja je imala hipoteku na predmetnoj nekretnini, tada im je A. K. pomagao, predloženo mu je podizanje kredita u švicarcima, ali kako zbog povećanja rata više financijski nije mogao otplaćivati te kredite, a o kojim problemima nije htio govoriti niti opterećivati tužiteljicu, to je mimo nje i bez znanja tužiteljice 2007. ostvario kredit od V. koja je upisala hipoteku na ovu nekretninu te je uredno otplaćivao iste 4-5 godina te je potražio pomoć preko poznanika Š. i pokušao ostvariti kredit u A., a kako je isti za tu uslugu tražio 7.000,00 eura to isti koje nije imao kazao mu je da ima osobu koja mu može posuditi i tako je upoznao Ć. kojeg je prvi put vidio u javno bilježničkom uredu V. C. u Z. 6. lipnja 2012. i nakon čega su potpisali prvi ugovor te sačinili solemizirani sporazum temeljem kojeg je on od Ć. posudio 30.000,00 eura, a kao osiguranje dao nekretninu vlasništvo svog prijatelja M. I. budući da on nije imao ni jednu nekretninu bez hipoteke dok je 11. lipnja 2012. ponovno došao u ured javnog bilježnika i gdje mu je isplaćeno 150.000,00 kn u protuvrijednosti od 20.000,00 eura koji ugovor je potpisao, ali nije pročitao misleći da se radi o nastavku prvog ugovora i tek nakon što je dobio rješenje o upisu fiducije od strane M. Ć. na sporni objekt, koji nije bio predmet ugovora, tek onda je otvorio sve ugovore i tada vidio za prvi ugovor umjesto 10.000,00 eura da je napisano 16.000,00 eura, a za drugi 20.000,00 eura upisano 49.000,00 eura i za koji je iznos upisan fiducij na njegov hotel, a ne kako su se dogovorili 20.000,00 eura. Na njegovo traženje da se briše, ovaj to nije prihvatio te nije došlo do brisanja, da bi 4. siječnja 2013. saznao da je Ć. pritvoren, jer je osim njega prevario i još 15 ljudi, navodeći da on želi vratiti 30.000,00 eura da se izbriše fiducij, ali oni da traže 65.000,00 eura budući da zaračunavaju velike kamate i

 

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu br. P-5304/2020 utvrđen ništavim Ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretninama radi osiguranja tražbine zaključenim 11. lipnja 2012. između M. Ć. i N. B. i u kojem postupku je utvrđeno da su M. Ć. i I. A. iskoristili tešku financijsku situaciju i lakomislenost na način da su od istog zaključenjem ugovora o zajmu stekli enormnu imovinsku štetu, a ove činjenice lošu financijsku situaciju i lakomislenost potvrđuju navode tužiteljice da je ona ovu izjavu potpisala pod prisilom supruga koji je želeći osigurati novac za sljedeću sezonu u hotelu hitno trebao novac od 30.000,00 eura i za koji iznos je dao nekretninu svog prijatelja M. I. kao osiguranje, tako da je u tim uvjetima potpisala ovu izjavu za koju je smatrala da je punomoć koju je već ranije potpisivala kod ostvarivanja kredita. Tek naknadno saznanjem od djelatnice u hotelu koja je donijela "Večernji list" saznala je za M. Ć. i za tu izjavu, odnosno upisani fiducij, odnosno kako sama kaže shvatila da se svega odrekla.

 

12. Slijedom navedenog, opravdano je sud, i po mišljenju ovog suda, utvrdio da je predmetna nekretnina stečena zajedničkim radom i ulaganjima tužiteljice i tuženika pod 1) te sukladno čl. 277. i čl. 278. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" br. 11/78., 27/78., 45/89., 51/89. - službeni pročišćeni tekst, 59/90., 25/94. i 162/98.; dalje ZBPO) koji se na konkretan slučaj primjenjuje temeljem odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10. i 143/12.), odnosno da se radi o originarnom stjecanju prava vlasništva po samom zakonu.

 

12.1. Naime, pravni režim imovine bračnih drugova prosuđuje prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine. Stoga se u konkretnom slučaju na imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice (ušteđevinom stečenom za vrijeme boravka i rada u N. od 1988. do 1997. izgrađen hotel) kada je na snazi bio ZBPO primjenjuju odredbe tog Zakona.

 

12.2. Prema odredbi čl. 277. ZBPO zajednička imovina bračnih drugova je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

 

12.3. Prema ZBPO bračni drugovi su na zajedničkoj imovini imali pravo zajedničkog vlasništva (u kojem njihovi udjeli u toj imovini nisu bili određeni, iako su odredivi i utvrđuju se prema kriteriju doprinosa bračnog druga u stjecanju te imovine prema okolnostima svakog pojedinog slučaja), posebna imovina (prema odredbi čl. 278. ZBPO) predstavlja imovinu koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, te imovinu koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od one  imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, kao što su nasljeđivanje, darovanje i sl.), s tim što je u ovom slučaju tuženik pod 1), odnosno suprug tužiteljice priznao da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka, svakog za polovicu dijela.

 

13. Isto tako, opravdano je sud i po mišljenju ovog suda zaključio kako sporna izjava tužiteljice ovjerena kod javnog bilježnika P. Ž. nema utjecaja na njeno pravo vlasništva, jer se tom izjavom tužiteljica zasigurno nije odrekla tog svog prava, odnosno imovine stečene u braku u trajanju više od trideset godina.

 

13.1. Naime, u konkretnom slučaju se ne radi o podizanju kredita, odnosno pozajmice kod neke bankovne institucije, na koji način su prethodno tužiteljica i njezin suprug vršili određenja ulaganja u njihovo poslovanje, te je tužiteljica dijelom bila upoznata s takvim kreditima, već se radi o ugovoru koji je sklopljen s fizičkom osobom, te sud opravdano prihvaća tvrdnju tužiteljice da se ona zasigurno ne bi odrekla svoje imovine stečene radom u trajanju od 30 godina, tim više što, sve da  je tuženik pod 1) pozajmio iznos od 49.000,00 eura, koji se navodi u spornom ugovoru, kao osiguranje vraćanja zajma je unesen sporazum o prijenosu prava vlasništva nad nekretninom, u naravi hotel, koji po svojoj vrijednosti očito višestruko nadmašuje vrijednost spornog zajma.

 

14. Dakle, kako se radi o nekretnini koja je stečena u braku i predstavlja bračnu stečevinu, to tuženik pod 1) nije mogao vršiti raspolaganje tom nekretninom bez znanja i dopuštenja tužiteljice, što je ovdje slučaj, pa je takav ugovor i aneks istom ništav i ne proizvodi pravne učinke u smislu odredbe čl. 283. st. 1. i 2. ZBPO, slijedom čega je i sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretninama radi osiguranja tražbine ništav na temelju odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96.,  91/96., 112/99. i 88/01.).

 

15. Slijedom navedenog, valjalo je presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

 

16. Na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP (jer se odluka o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 129. st. 5. istog Zakona ima smatrati rješenjem), valjalo je preinačiti odluku o troškovima te tužitelju na iznos od 3.980,00 eura (29.987,31 kn), priznati i PDV, što znači da se pored dosuđenog troška ima priznati daljnji trošak u iznosu od 995,00 eura (7.496,82 kn).

 

17. U nepobijanom dijelu u odnosu na tuženika pod 1) odluka ostaje neizmijenjena.

 

U Zadru 15. studenoga 2023.

 

                                                                                                      Predsjednica vijeća

                                                                                                                      Sanja Prosenica, v.r.