Poslovni broj: P Ob-48/2021-42
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
P R E S U D A N A T E M E L J U P R I Z N A N J A
Općinski sud u Rijeci po sutkinji Nataši Citković Vrkić, u pravnoj stvari tužitelja ŽZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Arsen Stipinović - Dušan Miočić iz Rijeke, protiv tužene ZZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri iz Rijeke, radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, nakon glavne rasprave održane 19. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, dana 25.travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da nekretnine označene kao:
-suvlasnički dio:30/100 etažno vlasništvo (E-1), stan br.1 u prizemlju koji se sastoji od hodnika, tri sobe, kuhinje s dnevnim boravkom, kupaonice s wc-om, i wc-a ukupne površine 77,94 m2, k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište u [adresa] površine 252 m2, upisan u zkul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],
- k. č. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak površine 28 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak površine 462 m2, zk tijelo I., obje nekretnine upisane u zkul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi gradilište površine 38 m2, zk tijelo
II., upisana u zkul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],
predstavljaju bračnu stečevinu tužitelja i tužene svakog u ½ suvlasničkog dijela, slijedom čega je tužena dužna trpjeti da se na temelju ove presude po njezinoj pravomoćnosti u zemljišnim knjigama nadležnog Općinskog suda izvrši upis uknjižbe prava vlasništva sa imena tužene na ime i u korist tužitelja u ½ suvlasničkog dijela na predmetnim nekretninama, u roku od 15 dana.
II.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje da novčana sredstva u iznosu od 30.000,00 EUR predstavljaju bračnu stečevinu tužitelja i tužene svakog u ½ dijela, slijedom čega se nalaže tuženoj, da u roku od 15 dana, isplati tužitelju iznos od 15.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotnih poena.
III. Odbija se zahtjev stranaka za naknadu troškova postupka, tužitelja u visini 6.495,54 EUR i tužene u visini 6.750,00 EUR, te se određuje da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
O b r a z l o ž e n j e
1.Tužitelj navodi u tužbi da su stranke bivši bračni drugovi čiji brak je razveden rješenjem Općinskog suda Rijeka posl.br.R1 Ob-872/2020 od 28.12.2020., a koji brak je sklopljen 8. studenog 1997. u Milanu, Republika Italija. Posljednje zajedničko prebivalište stranaka bilo je u [adresa], na adresi [adresa]. Parnične stranke su za vrijeme trajanja bračne zajednice zajedničkim sredstvima stekli slijedeću imovinu;
a) nekretnina – suvlasnički dio:30/100 etažno vlasništvo (E-1), stan br.1 u prizemlju koji se sastoji od hodnika, tri sobe, kuhinje s dnevnim boravkom, kupaonice s wc- om, i wc-a ukupne površine 77,94 m2, k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište u [adresa] površine 252 m2, upisan u zkul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina];
b) nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak površine 28 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak površine 462 m2, zk tijelo I., obje nekretnine upisane u zkul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi gradilište površine 38 m2, zk tijelo II., upisana u zkul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina];
c) novčana sredstva u iznosu od 30.000,00 EUR-a, kojima je plaćeno učešće za kupnju motornog vozila marke BMW X4, putem leasinga 2018.
Kao vlasnik predmetnih nekretnina pod a) i b) formalno je u zemljišnim knjigama upisana tužena, dok je vozilo pod c) u njezinom posjedu i isključivo ga vozi tužena, slijedom čega tužitelju najmanje pripada ½ novčanog iznosa (15.000,00 EUR-a) s osnova plaćenog predujma za predmetno vozilo, ne računajući plaćene rate leasinga za vrijeme trajanja braka, koje obveze također predstavljaju bračnu stečevinu stranaka. Sredstva za stjecanje imovine navedene pod točkom a) do c) potječu od rada parničnih stranaka za vrijeme trajanja bračne zajednice, slijedom čega predmetna imovina predstavlja njihovu bračnu stečevinu koje su stranke suvlasnici svatko u ½ dijela. Stoga imovina predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka slijedom čega tužitelju pripada ½ predmetne imovine, kako je tužitelj prezicirao u podnesku od 27.studenog 2021.
2. Tužena je u odgovoru na tužbu učinila nespornim da nekretnina, stan u [adresa], u [adresa], površine 77,94 m2, predstavlja bračnu stečevinu stranaka, te u tom dijelu tužena priznaje tužbeni zahtjev, navedeno nije nikada niti osporavala, te na bilo koji način dala povoda tužbi u odnosu na istu nekretninu. Osporava da bi nekretnine označena kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak površine 28 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak površine 462 m2, zk tijelo I., obje nekretnine upisane u zkul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi gradilište površine 38 m2, zk tijelo II., upisana u zkul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 2019. bile bračna stečevina stranaka, već se radi o vlastitoj/posebnoj imovini tužene. Majka tužene DZ, tijekom 2015. prodala je dva stana čija je bila vlasnica za iznos od 113.000,00 EUR, koji je iznos potom u gotovini darovala tuženoj, ne i tužitelju. Od navedenog joj darovanog iznosa, tužena je 27. ožujka 2019. temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine kupila kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], te u zemljišnim knjigama upisala sebe kao vlasnika istih nekretnina u 1/1 dijela. Nadalje, ističe da tužitelj nema pravo na ½ dijela učešća koje je u iznosu od 30.000,00 EUR plaćeno za kupnju motornog vozila marke BMW X4, putem leasinga … i to iz više razloga: Prvenstveno, iznos od 30.000,00 EUR davatelju leasinga plaćen je za vrijeme trajanja bračne zajednice koje je trajala do rujna 2020. Nadalje, iznos od 30.000,00 EUR je, kao što se navodi u tužbi, plaćen je davatelju leasinga i taj novčani iznos više nije bračna imovina stranaka, pa stoga ne može potraživati isplatu, a vozilo marke BMW pravno se i nadalje nalazi u režimu leasinga, kojeg nakon prekida bračne zajednice otplaćuje samo tužena. Tužitelj svoj zahtjev za utvrđenjem da je vlasnik navedenog vozila u ½ dijela može postaviti jedino i isključivo ukoliko se tužena, nakon isteka Ugovora o leasingu, utvrdi vlasnikom vozila u 1/1 dijela. Stoga se tužena, osim u odnosu na nekretninu koja je u tužbi označena pod a), protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev i tužitelja obvezati da tuženoj naknadi troškove postupka.
3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu i to izvadak iz zemljišne knjige za k. č. br. [katastarska čestica] upisan u zkul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 7), za k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zkul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 8), za k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zkul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 9), ugovor o kupoprodaji nekretnine između DZ i GZ od 1. studenog 2015. (list 20-23), ugovor o kupoprodaji nekretnine između DZ i HZ i ĐZ od 28. prosinca 2015. (list 24-26), ugovor o kupoprodaji nekretnine između OZ i ZZ od 27. ožujka 2019. (list 27-30), izjavu i potvrdu BZ od 26. listopada 2018. (list 40-41), ugovor o financijskom leasingu br. 51/017/18 od 21. svibnja 2018. (list 62), izjava i zapisnik o preuzimanju objekta leasinga od 21. svibnja 2018. (list 63-64), prometnu dozvolu (list 65), rješenje o nasljeđivanju koje je donio javni bilježnik Monika Abci Tadić u [adresa], Republika Srbija, dana 11. lipnja 2018. (list 94-100), saslušao je tužitelja ŽZ (list 50-51) i tuženu ZZ (list 52-53), svjedoke DZ (list 55- 56), FZ (list 57), UZ (list 85-86), IZ (list 102- 103) i BZ (list 107-110).
4.Nije sporno da su stranke bivši bračni drugovi koji su sklopili brak 8.studenog 1997., a brak je razveden rješenjem Općinskog suda u Rijeci posl.br. R1 Ob- 872/2020-3 od 28. prosinca 2020.
5.Nije sporno da je nekretnina, opisana kao suvlasnički dio:30/100 etažno vlasništvo (E-1), stan br.1 u prizemlju koji se sastoji od hodnika, tri sobe, kuhinje s dnevnim boravkom, kupaonice s wc-om, i wc-a ukupne površine 77,94 m2, k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište u [adresa] površine 252 m2, upisan u zkul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], bračna stečevina stranaka te je tužena u tom dijelu priznala tužbeni zahtjev. Stoga je sud, sukladno odredbi čl. 331. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva donio presudu na temelju priznanja.
6.Sporno je predstavljaju li ostale nekretnine, u zemljišnim knjigama upisane kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak površine 28 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak površine 462 m2, obje nekretnine upisane u zkul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi gradilište površine 38 m2, upisana u zkul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koje nekretnine su stečene 2019., bračnu stečevinu stranaka ili se radi o posebnoj imovini tužene na koju glasi upis vlasništva u 1/1, što proizlazi i iz izvadaka iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine.
7.Također je sporno predstavljaju li novčana sredstva u iznosu od 30.000,00 EUR- a, kojima je plaćeno učešće za kupnju motornog vozila marke BMW X4, putem leasinga, 2017., bračnu stečevinu stranaka.
8.S obzirom na utvrđeno vrijeme stjecanja, na odnos stranaka ima se primijeniti Obiteljski zakon („Narodne novine“ br. 162/98 - dalje: ObZ/98) - za stjecanje imovine od 1.7.1999. do 21.7.2003., Obiteljski zakon („Narodne novine“ br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 05/15 - dalje: ObZ/03) za stjecanje imovine od 22.7.2003. ili Obiteljski zakon („Narodne novine“ br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23,156/23 - dalje: ObZ/15) - za stjecanje imovine od 1.11.2015. Navedeni zakoni imaju sadržajno istovjetne odredbe o bračnoj stečevini, na način da propisuju da je bračna stečevina imovina stečena radom tijekom bračne zajednice ili potječe iz te imovine, da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili, dok je imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja, kao i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od stjecanja radom, njegova vlastita imovina
9.Iz iskaza tužitelja ŽZ proizlazi da je predmetni stan kupljen 2007. za iznos od oko 100.000 eura u gotovini, novčanim sredstvima koja su stranke zaradile u razdoblju od 1998. do 2007. Na pitanje koliko su zarađivali i uštedjeli u tom razdoblju odgovara da ne zna i da se ne sjeća. U odnosu na preostale nekretnine (pašnjak) navodi da su ih kupili 2019. za 60.000 eura, s time da je tužitelj da 30.000 eura od novca koji je naslijedio, a isto je toliko dala i tužena, a nije mu poznato odakle tuženoj ta novčana sredstva. Dogovoreno je da će nekretnine kupiti zajedno i da će to biti njihova zajednička imovina, s time da se tužena upisala kao vlasnica, jer mu je bila supruga. U odnosu na uplatu učešća u visini 30.000 eura za kupnju automobila navodi da su obje stranke dale po 15.000,00 eura za učešće, tužitelj je dio tih sredstava zaradio, a dio naslijedio, a nije mu poznato odakle tuženoj novac. Ne zna kolika mu je bila zarada za vrijeme otplate leasinga za vozilo čije rate su iznosile 2.400,00 kn mjesečno, niti zna koliko je zarađivao u bilo kojem periodu svoga života, kao što mu nisu poznati troškovi života za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice koje su zajednički snosili. Bračna zajednica stranaka prestala je u mjesecu kolovozu 2020., a do tada da su odlično funkcionirali. Za vrijeme trajanja braka oboje su koristili vozilo, a kasnije je leasing nastavila otplaćivati tužena koja je zadržala vozilo na korištenje. Za vrijeme trajanja braka zajednički su snosili sve troškove života, kao uzdržavanja i školovanja njihove djece. Tužitelj je jednoj kćeri darovao stan u [adresa], a drugoj polovinu nekretnine na Rabu, a obje nekretnine su predstavljale bračnu stečevinu, jer sve što su stranke stekle u braku predstavlja njihovu bračnu stečevinu. Ne sjeća se kako je stekao stan koji je darovao kćeri, dok je nekretnina na Rabu kupljena novcem od prodaje zemljišta na kojem su stranke bile suvlasnici. Navodi da mu je majka bila liječnica, a otac knjigovođa te se nakon njihove smrti odrekao od nasljedstva iza svojih roditelja, a brat ga je isplatio u visini 150.000 eura. Ovaj iznos nije isplaćen odjednom, već kad bi išao u Srbiju donosio bi po 10.000 eura i to bi onda spremio kod kuće i tako od listopada 2018. Brat mu je dekan na visokoj školi u [adresa]. Izjavu o odricanju od nasljeđivanja iz roditelja dao je jer već 30 godina ne živi u [adresa] i stoga što nije znao koliko će novca dobiti.
10.Tužena ZZ navela je da je predmetni stan u [adresa] kupljen 2007. za 117.000,00 eura u gotovini. Prije toga su stranke prodale teren na Viškovu i Saršonima i za to su dobili 145.000 eura i stan od 65m2. Taj stan je kasnije prodan i kupljen je drugi stan. Stan u [adresa], u [adresa] u ½ pripada tužitelju. Za vozilo koje je kupljeno na leasing 2018. navodi da je trebalo platiti učešće u iznosu od 30.000,00 eura, od toga je 20.000,00 eura uplaćeno od iznosa dobivenog prodajom vozila stranaka, a 10.000,00 eura je dala majka tužene. I prethodno vozilo koje su stranke koristile je kupljeno na leasing koji se otplaćivao od njihovih plaća. U odnosu na ostale nekretnine, u naravi pašnjaka, navodi da su kupljene 2018 za 65.000,00 eura novcem koji je dala njena majka, koja je 2013. prodala dva stana koja je naslijedila i to za iznos od 113.000,00 eura. Novac je držala kod sebe i htjela ga je uložiti te se odlučila za kupovinu ovih nekretnina. U to doba majka tužene je imala parnicu sa svojim bratom vezano za imovinu pa nije htjela da pašnjak glasni na njeno ime već na tuženu. Isplata za nekretninu bila je u uredu javnog bilježnika, čemu su bili prisutni javni bilježnik, vlasnik agencije, punomoćnik prodavatelja i obje stranke. Majka tužene donijela je novac neposredno prije toga. Majka tužene inače živi u stanu koji je tužitelj darovao njihovoj kćeri. Radi se o stanu koji su stranke povoljno kupile 2012., polovicom iznosa od zajedničke ušteđevine, a u drugoj polovini od novaca njene majke. Stan je glasio na ime tužitelja, budući da je stan u [adresa] bio na ime tužene. Tužena se nije protivila darovanju. Stan na Rabu kupljen je 2010. sredstvima od prodaje stana koji su dobili u zamjenu za jedno zemljište te je glasio na obje stranke. Tužitelj je svoj dio darovao kćeri stranaka. Tužena je upoznala obitelj tužitelja u Srbiji te joj je poznato da se tužitelj odrekao nasljedstva iza svojih roditelja, jer nije bilo ničeg vrijednog za naslijediti. Nije joj poznato da bi brat isplatio tužitelja, ne zna odakle bi imao sredstava za to, niti joj je poznato da bi tužitelj po povratku iz Srbije donosio novčane iznose od po 10.000,00 eura. Za vrijeme trajanja bračne zajednice zajednički su snosili sve troškove života. Nesporno je da je uplaćeno učešće u visini 30.000,00 EUR prema ugovoru o leasingu te je nesporno da je vozilo nakon razvoda braka ostalo u posjedu tužene.
11.Svjedokinja DZ, majka tužene, navela je u svom iskazu da su joj poznate nekretnine koje su predmet spora, a radi se o terenu u predjelu Martinkovca koji je tužena kupila 2018. novčanim sredstvima koja joj je darovala svjedokinja. Svjedokinja je 2015. prodala dva stana za oko 100.000,00 eura, kupoprodajna cijena je isplaćena u gotovini i taj novac je držala kod kuće u ormaru. Većinom se radilo o novčanicama u apoenima od 100 i 500 eura. Kad je tužena pronašla teren, svjedokinja joj je dala novac za kupovinu te su tome bile prisutne samo njih dvije, a o tome nisu sastavile ugovor o darovanju. Tužena je na tom terenu htjela izgraditi montažnu kuću u kojoj bi živjela cijela obitelj, a u međuvremenu je došlo do razvoda braka između stranaka i to nije realizirano. Novac je držala na adresi u stanu [adresa], koji je sada u vlasništvu njene unuke, a prije toga je bio u vlasništvu tužitelja. On ju je obavijestio da je prenio vlasništvo na kćer, a kao razlog tome je naveo izbjegavanje plaćanja poreza. Svjedokinja je u taj stan uselila u dogovoru sa strankama, ne zna je li razlog tome da stan ne bude prazan ili da će tako lakše prodati svoj stan, koji je bio na prodaju u periodu od 2015. do 2018. i dogovor je bio da će živjeti u tom stanu u vlasništvu tužitelja dok ne kupi drugi stan. U tom stanu živi i danas. Poznavala je roditelje tužitelja i po priči da su oni imali kuću te da su živjeli na jednoj etaži te kuće, dok su drugu etažu prodali. Pričalo se i o tome da se tužitelj odrekao nečeg na ostavinskoj raspravi. Smatra "da je to u njegovom stilu", a pod time misli da je tužitelj držao da on i obitelj dobro žive i sve imaju te da mu ne treba ništa u Srbiji. Smatra da su stranke dobro živjele, dobro su se slagali, imali su stan i auto, oboje su radili, ali ne zna koliko su zarađivali. Nju nikada nisu tražili novac, ona je bila u mirovini, ali je uvijek i dodatno radila.
12.Svjedok FZ naveo je u iskazu da je osobno bio uključen u poslove kupoprodaju nekretnine na Martinkovcu, kao punomoćnik prodavatelja iz Slavonskog Broda, koje nekretninu su zajednički kupili tužitelj i tužena. Tužitelj je saznao za to zemljište preko agencije koja je prodavala nekretninu i došao ga je pogledati. Na zemljištu je bila započeta gradnja te mu je svjedok pokazao svu dokumentaciju. Ugovor o kupoprodaji sastavila je agencija, a ovjeren je kod javnog bilježnika Zorana Vrsalovića. Na sklapanje ugovora došli su i tužitelj i tužena, a tužena je u kupoprodajnom ugovoru navedena kao kupac nekretnine. Njemu nije bilo bitno tko je kupac nekretnine iz ugovora, niti mu je poznato tko je donio novac za isplatu ugovorene cijene kod javnog bilježnika. Tužitelj je stavio novac na stol, svjedok ga je izbrojao, a tužena je potpisala ugovor. Cijena je u potpunosti isplaćena taj dan u gotovini. Stranke je inače poznavao od ranije, upoznao ih je prilikom legalizacije njihovog stana, ali s nijednim nije bio u prijateljskim odnosima.
13.Svjedok UZ naveo je da obavlja poslove izvršnog direktora u Adriatic osiguranju od 2018. Pored toga imam i svoja dva trgovačka društva, Registar d.o.o. koja se bavi uslugama savjetovanja pri registraciji, carinjenju i prijepisu vozila, te Registar automobili koja se bavi prodajom i servisiranjem motornih vozila. Dakle, primarno se bavi osiguranjem i po toj osnovi poznaje stranke s kojima je isključivo u odnosima poslovne suradnje u proteklih deset godina. Ne zna ništa o njima privatno, a još manje o njihovim međusobnima odnosima. Kontakte sa strankama uglavnom su imali njegovi zaposlenici, prilikom osiguranja više vozila preko njegove tvrtke, a 2018. je preko njegove tvrtke kupljeno vozilo marke BMW. Nije mu poznato tko je platio učešće i pritom isključuje plaćanje u gotovini jer se sve uplate po ovakvim i sličnim osnovama vrše isključivo preko računa tvrtke. Leasing je ugovarao s tužiteljem te mu nije poznato da ugovor glasi na ime njegove supruge. Misli da je tužitelj u to vrijeme radio u inozemstvu, ali ne zna detalje toga.
14.Svjedok IZ poznaje obje stranke, te je tužitelj krsni kum njegovoj kćeri, a svjedok je njemu vjenčani kum u drugom braku koji je sklopio nakon razvoda od tužene. Vlasnik je agencije Real nekretnine u Rijeci, te je tužitelj u to vrijeme tražio nekretninu da bi investirao sredstva. Nije ga pitao odakle mu novac, a bilo mu je poznato da isti ima u vlasništvu više nekretnina i sve su glasile kao vlasništvo supruge ZZ. Ponudio mu je više nekretnina, između ostalog i predmetnu nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] ko [katastarska općina], koja se sastoji od tri čestice, ali u naravi se radi o jednoj cjelini.. Ne sjeća se svih detalja ugovora u smislu isplate kapare odnosno ugovorene cijene, a sve poslove u vezi kupoprodaje dogovarao je s tužiteljem, a tužena je samo pristupila na sklapanje ugovora u ured javnog bilježnika Zorana Vrsalovića, gdje je punomoćniku prodavatelja RZ isplaćena kupoprodajna cijena u gotovini. Novac je dao tužitelj, a tužena se upisala kao vlasnik nekretnine. Nema saznanja odakle tužitelju sredstva za kupovinu ove nekretnine, ali je tužitelj uvijek imao novaca i da su on i tužena imali više nekretnina koje su uvijek glasile na njeno ime. Poznavao je pokojne roditelje tužitelja i ima saznanja da je majka nakon smrti tužiteljevog oca, koji se odrekao nasljeđivanja, tužitelju isplatila neki novac za njegov udio, ali ne zna o kojem se iznosu radi. Bio je tada s tužiteljem u [adresa], ali nije bio prisutan kad mu je isplaćen taj novac u gotovini. Smatra da se nije radilo o malom iznosu, jer je taj novac u više navrata prenosio preko granice. Majka tužene je prodala jedan stan preko njegove agencije za nekretnine, dok o drugom stanu nema saznanja i misli da je uz nju bilo i drugih nasljednika. Poznato mu je i da su stranke uzele na leasing auto BMW i da ga tužena još uvijek vozi. Dok su bili u braku zajedno su ga koristili, a misli da su dali i neko učešće za leasing. Nema saznanja je li auto otkupljen i je li ugovor o leasingu istekao. Što se tiče predmetne nekretnine, tužitelj je tražio izmjenu građevinske dozvole jer je napravio potpuno novi projekt, međutim to se otegnulo te je bio nezadovoljan investicijom. Kako su se stranke u međuvremenu razvele nije se niti započelo s gradnjom, već je predmetna nekretnina ostala u onakvom stanju u kakvom je bila u vrijeme sklapanja ugovora.
15.Svjedok BZ mlađi je brat tužitelja, te tuženu poznaje kao njegovu bivšu suprugu. Njih dvojica imaju još jednu sestru, te su njih troje bili zakonski nasljednici nakon smrti njihove majke preminule u travnju 2018. Prije smrti je spomenula da se na tavanu obiteljske kuće u [adresa] nalazi životna ušteđevina nje i pokojnog supruga, koju su štedjeli punih 40 godina te mu je rekla da ako ŽZ ispoštuje dogovor i svjedoku ustupi svoj nasljedni dio na obiteljskoj kući, da mu preda cjelokupni iznos ušteđevine roditelja. Nitko od djece do tada nije imao saznanja o postojanju bilo kakve ušteđevine svojih roditelja. Naime, svjedok je kao najmlađe od troje djece ostao živjeti s roditeljima do njihove smrti te je bila njihova želja da mu ostane u vlasništvu obiteljska kuća nakon njihove smrti. Naknadno je utvrdio da se radi o ušteđevini od 150.000,00 EUR, za čije postojanje do tada nisu znali. Prije ostavinske rasprave iza pokojne majke o tome je upoznao tužitelja i on je na ostavinskoj raspravi njemu ustupio svoj nasljedni dio, dok je sa sestrom već ranije imao dogovor u vezi ostavine. Ušteđevina nije prijavljena u ostavinsku masu, jer je majka decidirano rekla da se u ostavini raspravi samo kuća i mirovina na računu, a da se ušteđevina preda tužitelju te su time ispoštovali njenu želju. Svjedok je naslijedio obiteljsku kuću površine 265 m2 u središtu [adresa] izgrađenu 1987., čija je vrijednost dana između 250.000,00 i 300.000,00 EUR, a ne zna koliko je vrijedila 2018. u trenutku majčine smrti. Svjedok i danas tamo živi te svakodnevno putuje iz [adresa] u [adresa] gdje je zaposlen na Akademiji strukovnih studija u Beogradu kao profesor u zvanju sa doktoratom. Udaljenost između ta dva grada je 15 kilometara. Novac se nalazio na tavanu u metalnoj kutiji bez lokota ili brave, bio je u različitim apoenima te su ga tužitelj i on zajedno izbrojali. O tome su napravili izjavu i potvrdu kod javnog bilježnika u Županji od 26. listopada 2018. (na listu 40-41 spisa). Svjedok je htio imati dokaz da je poštovao majčinu u volju, a tužitelj da o tome postoji dokaz te su se dogovorili naći na pola puta te je izbor pao na Županju. Javni bilježnik je u njihovoj prisutnosti sastavio izjavu, prema onome što su oni htjeli da u izjavu uđe. Tužitelj nije odjednom preuzeo cjelokupni iznos, već je po novac dolazio u više navrata da bi ga mogao prenijeti preko granice. Svjedok nije uvijek bio prisutan kad bi tužitelja dolazio po novac, jer je on imao ključ od kuće i samo bi mu javio da je došao s tim ciljem. Tužena je bila na pogrebu njihove majke, ali u njezinoj prisutnosti nisu razgovarali o ostavini niti o ušteđevini roditelja, kao ni o tome kako će rasporediti svoje udjele u ostavini. Poznato mu je da su stranke imale stan na Martinkovcu, jer je s ostalim članovima obitelji bio kod njih u posjetu 2010. ili 2011. S tužiteljem nije detaljnije razgovarao o ostalim nekretninama u vlasništvu stranaka. Isto tako nije upoznat što je tužitelj učinio s novcima od ušteđevine roditelja. Svjedok navodi da je njihova majka bila viša medicinska sestra, a otac knjigovođa. Nakon majčine smrti podmirio je njen dug banci od oko 1.000,00 eura za kupovinu bijele tehnike.
16.Tužitelj je dostavio u spis izjavu i potvrdu BZ čiji potpis je ovjerio javni bilježnik u Županji 26. listopada 2018., a iz koje proizlazi da isti potvrđuje da je njegov brat ŽZ (ovdje tužitelj), na ime nasljedstva iza pokojnih roditelja KZ umrlog **.**.2015. i PZ umrle **.**.2018., naslijedio novčani iznos od 150.000,00 EUR koji predstavlja životnu ušteđevinu njegovih roditelja, a po kojoj osnovi se ŽZ odrekao svog dijela nasljedstva iza pokojnih roditelja u korist brata BZ.
17.Za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini, mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme njezina stjecanja (Odluka Vrhovnog suda RH, br. Rev 57/2005-2, od 14. prosinca 2005.). Prema odredbi čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; dalje ObZ) bračna stečevina je ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Bračnu stečevinu predstavlja ono što su bračni drugovi tijekom braka stekli radom ili koja potječe iz imovine stečene radom, ista ne obuhvaća onu imovinu koju je pojedini bračni drug stekao po nekoj drugoj osnovi.
18.U konkretnom slučaju tužena tvrdi da su nekretnine, koje je stekla temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 27. ožujka 2019. i na temelju kojeg ugovora se u zemljišnim knjigama upisala vlasnicom nekretnina u 1/1 dijela, njena posebna imovina budući da joj je sredstva za kupovinu nekretnina darovala majka DZ, koja novčana sredstva je stekla prodajom dva stana u svome vlasništvu (Ugovori o kupoprodaji od 1. studenog 2015. i 28. prosinca 2015). Pritom tužena u svojem iskazu navodi da je majka tužene odlučila uložiti sredstva u kupovinu predmetnih nekretnina te da zbog postojeće parnice sa svojim bratom nije htjela da iste glase na njeno ime već na ime tužene. Međutim, iz iskaza svjedokinje DZ, majke tužene, proizlazi da je novac za kupnju predmetnih nekretnina tuženoj dala s ciljem da tužena na tom terenu izgradi montažnu kuću u kojoj će živjeti njena obitelj te da to nikada nije realizirano jer je u međuvremenu došlo do razvoda braka između stranaka. Dakle, već su u tome proturječni iskazi tužene i svjedokinje DZ. Stoga sud nije poklonio vjeru tvrdnji tužene da je u cijelosti i svojim sredstvima podmirila kupoprodajnu cijenu za predmetne nekretnine, jer osim tvrdnje tužene i njene majke, koja se u konkretnom slučaju ne može smatrati objektivnim i nepristranim svjedokom, nema nikakvih dokaza o darovanju novčanog iznosa u visini ugovorene kupoprodajne cijene u iznosu od 63.000,00 EUR tuženoj.
19.Pritom valja istaknuti da je svjedok FZ, koji je u pravnom poslu kupoprodaje zastupao prodavateljicu OZ (temeljem specijalne punomoći), naveo u svom iskazu da je upravo tužitelj pronašao zemljište preko agencije koja je oglašavala nekretninu na prodaju, što je potvrdio i svjedok IZ kao vlasnik agencije za posredovanje u kupoprodaji nekretnina kojemu se tužitelj obratio da bi preko te agencije kupio nekretninu i na taj način uložio sredstva. Svjedok FZ je potvrdio i da je tužitelj došao sam razgledati nekretninu i proučiti dokumentaciju o gradnji, te konačno zajedno s tuženom pristupio u ured javnog bilježnika prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora te „stavio novac na stol“. Sve to ukazuje da je namjera stranaka bila zajednička kupovina predmetne nekretnine te su suglasno odredili da će nekretnina glasiti samo na ime tužene, kao i što su tijekom trajanja bračne zajednice stekle u vlasništvo više nekretnina koje su uglavnom glasile na tuženu iako se radilo o njihovoj zajedničkoj imovini, što je potvrdio i svjedok IZ. Dakle, sve ovo govori u prilog tvrdnji tužitelja da je sve što su stranke stjecale tijekom trajanja bračne zajednice bila njihova zajednička imovina. Stranke su tijekom braka stekle više nekretnina, osim onih koje su predmetom ovog spora, te su sve ili većina nekretnina formalno bile upisane kao vlasništvo tužene, a u naravi se radi o imovini koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme bračne zajednice ili potječu od te imovine. U prilog tom zaključku govori i iskaz tužene kad navodi da njena majka živi u stanu koji su stranke kupile 2012. i koji je glasio na tužitelja, budući da je drugi stan glasio na tuženu. Isto tako je stan na Rabu kupljen 2010. sredstvima od prodaje stana koji su dobili u zamjenu za jedno zemljište te je glasio na obje stranke. Dakle, i sama tužena je potvrdila da su nekretnine glasile na jednog ili drugog bračnog druga, ali u naravi se radilo o zajedničkoj imovini koju su stranke stekle za vrijeme braka. U prilog tome govori i iskaz tužene da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice zajednički snosile sve troškove života, čime je potvrdila navode samog tužitelja.
20.Stoga je sud usvojio i preostali tužbeni zahtjev pod toč. I., koji se odnosi na nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zkul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica]., upisana u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
21.Sud smatra neosnovanim obveznopravni zahtjev koji glasi na isplatu iznosa od 15.000,00 EUR, a koji iznos predstavlja ½ nesporno plaćenog učešća temeljem Ugovora o financijskom leasingu od 21.svibnja 2018. za osobno vozilo BMW X4. Nesporno je da je vozilo nakon razvoda braka stranaka ostalo u posjedu tužene koja je nastavila ispunjavati obveze iz leasinga. Međutim, objekt leasinga prema Zakonu o leasingu (Narodne novine broj:141/13) i prema odredbama predmetnog Ugovora o financijskom leasingu, ostaje u vlasništvu davatelja leasinga do potpunog ispunjenja svih obveza. Prema odredbi čl. 62.st.1. Zakona o leasingu primatelj leasinga dužan je po prestanku ugovora o leasingu bez odgađanja objekt leasinga vratiti davatelju leasinga na način i u stanju određenim ugovorom o leasingu, osim ako je sukladno ugovoru o leasingu ispunio uvjete kojima stječe pravo vlasništva nad objektom leasinga, pravo produženja ugovora o leasingu ili je za taj objekt leasinga sklopljen novi ugovor o leasingu. Iz priloženih isprava proizlazi da je dospijeće zadnje naknade za leasing 30.travnja 2025., , dakle datuma koji je dospio nakon zaključenja glavne rasprave pa stoga nisu bili ostvareni uvjeti na temelju kojih bi primatelj leasinga stekao pravo vlasništva nad objektom leasinga u smislu. Prema tome, vlasnik vozila je dobavljač objekta leasinga Euroleasing d.o.o. Podružnica Rijeka, što proizlazi iz Ugovora o leasingu i vidljiv je upis vlasništva u prometnoj dozvoli na ovo trgovačko društvo. Iz toga proizlazi da bi plaćanje učešća predstavljao dug prema trećima, koji zajedno tereti obje stranke pa se zahtjev tužitelja ukazuje i preuranjenim. Valja naglasiti da odbijanje tužbenog zahtjeva iz razloga što je vozilo u vlasništvu trećih osoba, neće biti prepreka za podnošenje nove tužbe, ukoliko vlasništvo nad vozilom stekne tužena. Ovakvo stajalište je zauzeo i Županijski sud u Rijeci u presudi posl.br. Gž Ob-54/2015-2 28. lipnja 2016.
22.Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154.st.2. i čl. 157. ZPP- a. Naime, tužena je djelomično priznala tužbeni zahtjev već u odgovoru na tužbu i prije upuštanja u raspravljanje te se u tom dijelu ima primijeniti odredba o troškovima iz čl. 157. ZPP-a. Tužitelj je u odnosu na preostali tužbeni zahtjev djelomično uspio u sporu te se ovdje ima primijeniti odredba čl. 154. st. 2. ZPP-a. Kako niti jedna strana nije uspjela u pretežitom dijelu, to je određeno da svaka snosi svoje troškove postupka, koji su približno jednaki. Stoga je sud odlučio kao u toč. III. izreke presude.
Rijeka, 25. travnja 2025.
SUTKINJA
Nataša Citković Vrkić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
-punomoćniku tužitelja uz pristojbu na presudu 245.54 EUR
-punomoćniku tužene
