Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ulica Ivana Gundulića 27

Split

Poslovni broj: P Ob-466/2023-32

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Maji Karaman Grbavac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice pod 1) IZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 2) VZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupane po Hani Demaria, odvj. u Splitu, protiv tuženika LZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi povišenja iznosa uzdržavanja, nakon održane glavne rasprave, uz isključenje javnosti, zaključene dana 25. travnja 2025., u nazočnosti punomoćnice tužiteljice pod 1) i pod 2), a u odsutnosti tužiteljica pod 1) i pod 2) osobno i tuženika, a objavljene dana 25. travnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Mijenja se iznos doprinosa za uzdržavanje tužiteljica pod 1) IZ i tužiteljice pod 2) VZ određen u toč. VI. izreke pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu posl. br. Pob-26/13 od 4. travnja 2014. godine, te se:

1. Nalaže tuženiku LZ, OIB [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje tužiteljice pod 1) IZ, OIB [osobni identifikacijski broj], za razdoblje počev od 25. rujna 2023. pa ubuduće, dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, iznos od 240,00 eura mjesečno, najkasnije do 28. u mjesecu za tekući mjesec, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate za slučaj zakašnjenja, time da mu se za razdoblje od 25. rujna 2023. pa do 31. prosinca 2024. nalaže isplatiti iznos od:

- 240,00 eura za 9/23 sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. rujna 2023. do isplate;

- 120,00 eura na ime razlike za 10/23 sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. listopada 2023. do isplate, dok se za više traženih 120,00 eura tužbeni zahtjev tužiteljice pod 1) odbija;

- 115,00 eura na ime razlike za 11/23 sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. studenog 2023. do isplate, dok se za više traženih 125,00 eura tužbeni zahtjev tužiteljice pod 1) odbija;

- 115,00 eura na ime razlike za 12/23 sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. prosinca 2023. do isplate dok se za više traženih 125,00 eura tužbeni zahtjev tužiteljice pod 1) odbija;

- 240,00 eura za 1/24 sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. siječnja 2024. do isplate;

- 120,00 eura na ime razlike za 2/24 sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. veljače 2024. do isplate, dok se za više traženih 120,00 eura tužbeni zahtjev tužiteljice pod 1) odbija;

- 120,00 eura na ime razlike za 3/24 sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. ožujka 2024. do isplate, dok se za više traženih 120,00 eura tužbeni zahtjev tužiteljice pod 1) odbija;

- 120,00 eura na ime razlike za 4/24 sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. travnja 2024. do isplate, dok se za više traženih 120,00 eura tužbeni zahtjev tužiteljice pod 1) odbija;

- 105,00 eura na ime razlike za 5/24 sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. svibnja 2024. do isplate, dok se za više traženih 135,00 eura tužbeni zahtjev tužiteljice pod 1) odbija;

- 240,00 eura za 6/24 sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. lipnja 2024. do isplate;

- 115,00 eura na ime razlike za 7/24 sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. srpnja 2024. do isplate, dok se za više traženih 125,00 eura tužbeni zahtjev tužiteljice pod 1) odbija;

- 240,00 eura za 8/24 sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. kolovoza 2024. do isplate;

- 240,00 eura za 9/24 sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. rujna 2024. do isplate;

- 115,00 eura na ime razlike za 10/24 sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. listopada 2024. do isplate dok se za više traženih 125,00 eura tužbeni zahtjev tužiteljice pod 1) odbija;

- 115,00 eura na ime za 11/24 sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. studenog 2024. do isplate, dok se za više traženih 125,00 eura tužbeni zahtjev tužiteljice pod 1) odbija;

- 240,00 eura za 12/24 sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. prosinca 2024. do isplate;

i to po stopi koja se od dospijeća pa do 31.12.2022. god. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. god. do 30. prosinca 2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je dospjele obroke dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, a buduće kako budu dospijevali, sve na tekući račun tužiteljice pod 1) IZ otvoren kod Erste banke, IBAN HR57 2402 0063 1043 5964 8

2. Nalaže tuženiku LZ, OIB [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje tužiteljice pod 2) VZ, OIB [osobni identifikacijski broj], za razdoblje počev od 25. rujna 2023. pa ubuduće, dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, iznos od 240,00 eura mjesečno, najkasnije do 28. u mjesecu za tekući mjesec, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate za slučaj zakašnjenja, time da mu se za razdoblje od 25. rujna 2023. pa do 31. prosinca 2024. nalaže isplatiti iznos od:

- 240,00 eura za 9/23 sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. rujna 2023. do isplate;

- 240,00 eura za 1/24 sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. siječnja 2024. do isplate;

- 240,00 eura za 6/24 sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. lipnja 2024. do isplate;

- 240,00 eura za 8/24 sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. kolovoza 2024. do isplate;

- 240,00 eura za 9/24 sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. rujna 2024. do isplate;

- 240,00 eura za 12/24 sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. prosinca 2024. do isplate;

i to po stopi koja se od dospijeća pa do 31.12.2022. god. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. god. do 30. prosinca 2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je dospjele obroke dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, a buduće kako budu dospijevali, sve na tekući račun tužiteljice pod 2) VZ otvoren kod Erste banke IBAN HR88 2402 0063 1043 5967

II. Nalaže se tuženiku da u roku o 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 400,00 eura sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine).

Obrazloženje

1. U tužbi poslanoj ovom sudu dana 25. rujna 2023. navodi se da je presudom Općinskog suda u Splitu POb-26/2013 od 4. travnja 2014. u točki VI. naloženo tuženiku doprinositi za uzdržavanje mal. tužiteljica iznos od 900,00 kn (911,45 eura) po djetetu mjesečno i to do 28-og u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na dospjele a neisplaćene mjesečne obroke. Maloljetne tužiteljice, zastupane po majci i zakonskoj zastupnici, navode u tužbi da su se okolnosti na temelju kojih je donesena predmetna odluka promijenile, da je od sudske odluke proteklo 9,5 godina, da su mal. tužiteljice tada imale 7 godina a da u vrijeme podnošenja tužbe imaju 16,5 godina, da su sada srednjoškolke i da su se njihove materijalne potrebe povećale. Maloljetne tužiteljice po majci i zakonskoj zastupnici predlažu da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će se izmijeniti visina iznosa uzdržavanja koji je bio određen ranijom presudom na način da se predlaže da sud obveže tuženika na plaćanje uzdržavanja u iznosu od 240,00 eura mjesečno po djetetu, do 28. u mjesecu za tekući mjesec, počevši od podnošenja tužbe pa ubuduće, uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice malodobnih tužiteljica, te da mal. tužiteljicama namiri parnični trošak.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se protivi tužbi i osporava tužbeni zahtjev u cijelosti jer da nema financijskih sredstava da plati uzdržavanje u traženom iznosu. Dodaje i da je u međuvremenu postao otac još jednog djeteta, a da je za tužiteljice uvijek plaćao sve što se od njega tražilo, neovisno o alimentaciji (razne izlete, putovanja familiji bivše supruge, pola iznosa za školske knjige svake godine itd.).

3. Tužiteljice su tijekom postupka i to 2. ožujka 2025. postale punoljetne, te su nadalje samostalno poduzimale radnje u postupku po imenovanoj punomoćnici Hani Demaria, sve sukladno odredbi čl. 79. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/1, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 dalje: ZPP-a).

4. Podneskom od 21. ožujka 2025. tužiteljice su uredile tužbeni zahtjev na način da su dodale točku II. i III. tužbenog zahtjeva kojim potražuju neplaćene obroke uzdržavanja dospjelih do dana podnošenja tužbe, no na ročištu održanom 8. travnja 2025. su povukle tužbeni zahtjev u izmijenjenom dijelu. Točka I. tužbenog zahtjeva je u glavnini ostala neizmijenjena izuzev u dijelu u kojem se isplatu predlaže odrediti na račune tužiteljica pod 1) i pod 2) a obzirom da su stekle punoljetnost.

5. U tijeku postupka sud je pregledao presudu Općinskog suda u Splitu POb- 26/2013 od 4. travnja 2014., Potvrdu Porezne uprave o visini dohotka i primitaka za majku i zz tužiteljica za 2023. i 2022. godinu (list 21-24), Potvrdu Porezne uprave o visini dohotka i primitaka za tuženika za 2023. i 2022. godinu (list 25-28 spisa), Potvrdu ZK odjela Općinskog suda u Splitu o vlasništvu nekretnina za tuženika (list 32 spisa), Potvrdu FINA-e od 26. studenog 2024. o računima tuženika (list 46), Potvrdu MUP-a od 20. siječnja 2025. o vlasništvu motornih vozila za tuženika, Promet po računu tuženika otvoren kod PBZ banka d.d. (list 60-65 spisa), rodni list za PZ, te je saslušao tuženika i ĐZ, nevjenčanu partnericu tuženika.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljica je u cijelosti osnovan.

7. Odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje ObZ) propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

8. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tuženik otac tužiteljica, da je presudom Općinskog suda u Splitu POb-26/2013 od 4. travnja 2014. u točki VI. naloženo tuženiku doprinositi za uzdržavanje tužiteljica iznosom od 900,00 kn (119,45 eura) po djetetu mjesečno zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na dospjele a neisplaćene mjesečne obroke, da je majka i zakonska zastupnica tužiteljica nakon donošenja predmetne presude promijenila prezime iz VZ u I, da su tužiteljice u vrijeme donošenja ranije presude od 4. travnja 2014. imale navršenih 7 godina, u vrijeme podnošenja tužbe 16,5 godina, dok su tijekom postupka i to 2. ožujka 2025. postale punoljetne, a nije dovedeno ni u pitanje da su u cijelom utuženom periodu, a i ranije, tužiteljice stanovale sa majkom koja je o njima vodila isključivu brigu.

9. Imajući u vidu da je u postupku vođenom između majke tužiteljica pod 1) i pod 2) i tuženika radi razvoda braka, a koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem P Ob – 26/13 donesena presuda kojom je u točki VI. izreke naloženo tuženiku da s osnova uzdržavanja svoje djece, tužiteljica pod 1) i pod 2), mjesečno doprinosi iznos od po 900,00 kn (119,45 eura) za svako dijete, to je u ovom postupku valjalo utvrditi jesu li se od vremena donošenje predmetne presude promijenile okolnosti uslijed kojih bi zahtjev za povišenjem iznosa uzdržavanja bio osnovan.

10. Sagledavajući okolnosti na strani tužiteljica, valja istaknuti da je općepoznato da su materijalne potrebe tužiteljica sada veće u odnosu na razdoblje kada je donesena predmetna presuda pod poslovnim brojem P Ob-26/13 jer su tada bile u dobi od 7 godina, u vrijeme podnošenja tužbe bile su u dobi od 16,5 godina dok su sada već punoljetne. Odrastanjem tužiteljica nesporno su povećani njihovi troškovi sa naslova prehrane, odjeće, obuće, higijenskih potrepština, troškova obrazovanja i sl.

11. Sagledavajući okolnosti na strani tuženika, sud je istog saslušao na ročištu od 12. studenog 2024. na kojem je isti iskazao da je posljednjih 9,5 godina zaposlen u tvrtki Transport Budiša gdje ostvaruje neto mjesečna primanja od 675,00 eura, te nema drugih primanja. Također navodi da je u međuvremenu postao otac još jednog djeteta kojeg je dužan uzdržavati i to mal. PZ koju je dobio sa izvanbračnom partnericom ĐZ. Živi u stanu svojih roditelja koji su preminuli. Navodi i da je redovito doprinosio za uzdržavanje mal. tužiteljica kako mu je određeno ranijom sudskom odlukom, a uz to da im je povremeno davao za džeparac te platio put u Austriju kada su išle kod rođaka.

12. ĐZ ispitana u svojstvu svjedoka navodi da je izvanbračna partnerica LZ, te da je s istim dobila dijete, mal. PZ rođenu **.**.2021. no da djevojčici nije utvrđeno očinstvo jer tuženik i ona nisu proveli odgovarajuće postupke za upis očinstva djeteta. Dodaje i da zajedno žive u stanu u vlasništvu pokojnog oca LZ, da je majka još dvoje djece od kojih jedno također dio vremena živi s njima, a drugi stanuje s ocem, da je ona nezaposlena te da se uzdržavaju od primanja tuženika.

13. Pregledom rodnog lista za mal. PZ razvidno je da djevojčica rođena **.**.2021. od majke ĐZ dok su podaci o ocu neupisani.

14. Nadalje, radi utvrđivanja materijalnih prilika tuženika sud je pregledao Potvrde Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Split o visini dohodaka i primitaka za tuženika za 2023. godinu te je utvrđeno je da u navedenom periodu tuženik ostvario 6.690,89 eura oporezivog dohotka od nesamostalnog rada, te 1.535,96 eura neoporezivih primitaka. Pregledom Potvrde ZK odjela ovog suda utvrđeno je da tuženik nije vlasnik nekretnina. Pregledom uvjerenja o vlasništvu vozila utvrđeno je da je tuženik vlasnika dva osobna vozila, od kojih je jedno odjavljeno 7. ožujka 2002. godine. Pregledom prometa po tekućem računu za tuženika koji ima otvoren kod PBZ d.d. banke utvrđeno je i da je tuženik od poslodavca Transport Budiša redovito primao naknadu za rad i dodatna davanja u ukupnoj visini od oko 650,00-700,00 eura mjesečno.

15. Rezmirajući okolnosti na strani tuženika razvidno je da se iste nisu bitno promijenile budući da je i dalje zaposlen, dakle i radno sposoban, a radno sposoban roditelj se sukladno odredbi čl. 288. ObZ-a ne može osloboditi obveze uzdržavanja djeteta.

16. Pozivanje tuženika na promijenjenu okolnost u smislu da od donošenja ranije sudske odluke ima obvezu uzdržavanja mal. MZ, nije relevantno budući da njegovo očinstvo u odnosu na mal. PZ, a iz kojeg proizlazi zakonska obveza njenog uzdržavanja, nije utvrđeno prema čl. 60. ObZ-a - presupmcijom bračnog očinstva, priznanjem ili sudskom odlukom.

17. Obzirom da je sud utvrdio da su se od donošenja ranije sudske odluke kojom je određeno uzdržavanje tužiteljica, okolnosti na njihovoj strani promijenile budući da su iste starije životne dobi i time i povećanih materijalnih potreba koje se zadovoljavaju uzdržavanjem, kao i da je tuženik radno sposoban to je u smislu odredbe čl. 285. ObZ- a, ocijenio da je zahtjev tužiteljica za povećanjem iznosa potrebnog za njihovo uzdržavanje osnovan budući da iznos za uzdržavanje u visini od 119,45 eura mjesečno po djetetu, kako je tuženiku određeno ranijom sudskom odlukom, nije dostatan niti primjeren za njihovo uzdržavanje.

18. U pogledu visine postavljenog tužbenog zahtjeva svaka od tužiteljica tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 240,00 eura mjesečno počevši od dana podnošenja tužbe pa ubuduće, sa dospijećem do 28. u mjesecu za tekući mjesec, uvećano za pripadajuće zatezne kamate.

19. Odredbom čl. 314. st. 1. ObZ-a propisano je da će ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, a koji minimalni iznos se određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to različito ovisno o dobi djeteta, primatelja uzdržavanja. Stavkom 3. istog članka propisano je da se iznimno potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma: 1. ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili 2. ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanja.

20. Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj 48/2023, dalje Odluka/23) koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe pa do 26. travnja 2024. propisano je da se minimalni novčani iznosi koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, određuju u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske, koja za razdoblje od siječnja do prosinca 2022., iznosi 1.015,73 eura, prema Priopćenju Državnog zavoda za statistiku RAD-2022-1-1-/12 od 20. veljače 2023., te za dijete u dobi od 13 do 18 godina predstavlja 22 % prosječne plaće odnosno 223,46 eura.

21. Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj 49/2024, dalje Odluka/24) koja je snazi od 27. travnja 2024., propisano je da se minimalni novčani iznosi koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, određuju u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske, koja za 2023. godinu, iznosi 1.148 eura, prema objavi Državnog zavoda za statistiku (»Narodne novine«, broj 21/24), te za dijete od 13 do 18 godina predstavlja 22 % prosječne neto plaće odnosno 252,56 eura.

22. Zakonski minimum uzdržavanja propisan gore citiranim Odlukama predstavlja obvezu svakog roditelja koji je radno sposoban, makar bio nezaposlen i bez bilo kakvog prihoda ili imovine.

23. Visina postavljenog tužbenog zahtjeva za svaku od tužiteljica nešto je manji u odnosu na minimalni novčani iznos potreban za mjesečno uzdržavanje djeteta prema Odluci/24 a obzirom na dob tužiteljica (manji je za 12,56 eura), dok je nešto veći u odnosu na minimalni novčani iznos potreban za mjesečno uzdržavanje djeteta prema Odluci/2023 (veći je za 16,54 eura).

24. Slijedom svega navedenog, a obzirom da su materijalne potrebe tužiteljica od donošenja ranije sudske odluke nesporno porasle jer su starije životne dobi slijedom čega su se i njihove materijalne potrebe za uzdržavanjem povećale, kao i da je tužbeni zahtjev postavljen na iznos koji je za 12,56 eura manji od minimalnog iznosa potrebnog za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u dobi tužiteljica prema Odluci/24, odnosno veći za 16,54 eura prema Odluci/2023 (u primjeni za period od podnošenja tužbe pa do zaključno travnja 2024.), sud je rezimirajući sve izvedene dokaze u ovoj pravnoj stvari, a pri tom imajući u vidu odredbe čl. 306., čl. 309., čl. 310., čl. 311., 313. i 314. ObZ-a, ocijenio da je u konkretnom slučaju došlo do promjene okolnosti koje bi opravdale potrebu povećanja iznosa uzdržavanja tužiteljica, i to na način da se utvrdi obveza tuženika da počev od 25. rujna 2023. pa ubuduće, dok za to budu ispunjene zakonske pretpostavke, doprinosi za uzdržavanje tužiteljica iznosom od po 240,00 eura mjesečno za svaku od tužiteljica i to do 28. u mjesecu za tekući mjesec, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za slučaj zakašnjenja.

25. Obveza je dosuđena na ubuduće jer je evidentno da se tužiteljice, koje su postale punoljetne 2. ožujka 2025. u trenutku presuđenja, dakle za trajanja školske godine 2024/2025 i dalje školuju u srednjoj školi, a odredbom čl. čl. 290. ObZ-a propisano je da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta. Roditelji su dužni uzdržavati i punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje iz stavka 1. ovoga članka, a ne može se zaposliti, i to godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo dvadeset šest godina.

26. Sud nije posebno utvrđivao materijalne prilike tužiteljica u smislu odredbe čl. 311. st. 1. ObZ-a budući da je povećanje iznosa uzdržavanja zatraženo u iznosu koji odgovara minimalnom novčanom iznosu potrebnom za mjesečno uzdržavanje djeteta, a obzirom na materijalno stanje tuženika isti nije ni u mogućnosti doprinositi više od navedenog iznosa. Materijalne prilike majke sud također nije smatrao potrebnim posebno utvrđivati a budući da prema čl. 310. st. 1. ObZ-a roditelj koji stanuje s djetetom svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu.

27. Nadalje, tuženik je u stranačkom iskazu naveo da je redovno doprinosio za uzdržavanje tužiteljica, dok je njihova majka navedeno osporila navodeći da je neredovito doprinosio za uzdržavanje tužiteljica.

28. Pregledom prometa po tekućem računu tuženika koji ima otvoren kod PBZ d.d. banke za period od rujna 2023. do zaključno prosinca 2024. razvidno je da je tuženik u utuženom razdoblju djelomično doprinosio za uzdržavanje tužiteljica prema ranijoj presudi P Ob-26/2013, pa je tako na račun majke tužiteljica uplaćivao sredstva za njihovo uzdržavanje (uz navedeni opis plaćanja "alimentacija za djecu") i to iznos od 240,00 eura 16. listopada 2023., iznos od 250,00 eura 14. studenog 2023., iznos od 250,00 eura 21. prosinca 2023.,iznos od 240,00 eura 16. veljače 2024., iznos od 240,00 od 25. ožujka 2024., iznos od 240,00 eura 22. travnja 2024., iznos od 270,00 eura 24. svibnja 2024., iznos od 250,00 31. srpnja 2024., iznos od 250,00 14. listopada 2024. i iznos od 250,00 eura 20. studenog 2024, pri čemu je za zaključiti (budući da drugačije nije specificirano u opisima plaćanja) da je polovina svakog od navedenog iznosa otpadala na doprinos za uzdržavanje svake od tužiteljica.

29. Tuženik ničim nije dokazao niti je predlagao dokaze u smjeru utvrđivanja da je na druge načine doprinosio za uzdržavanje tužiteljica. Također, iz izvoda prometa po računu tuženika proizlazi, a tuženik nije dokazao suprotno, da isti nije uopće doprinio za uzdržavanje tužiteljica za mjesece rujan 2023., siječanj, lipanj, kolovoz, rujan i prosinac 2024. kako mu je određeno prethodnom sudskom odlukom.

30. Tako je za prvi utuženi mjesec, rujan 2023. (obzirom da je dospijeće tražbine uzdržavanja prema prijašnjoj presudi do 28. u mjesecu za tekući mjesec a tužba je podnesena 25. rujna 2023.), tuženik bio dužan platiti 119,45 eura za svaku od tužiteljica, a kako nije platio uopće za taj mjesec, to ga je valjalo obvezati na plaćanje punog iznosa povećanog uzdržavanja u visini od 240,00 eura za svaku od tužiteljica. Na plaćanje punog iznosa doprinosa u povećanom iznosu od 240,00 eura tuženika je valjalo obvezati i za mjesece siječanj, lipanj, kolovoz, rujan i prosinac 2024.

31. Za listopad 2023. isplatio je majci tužiteljica iznos od 240,00 eura, odnosno 120,00 eura po tužiteljici. Kako je po ranijoj presudi trebao platiti 119,45 eura po tužiteljici, a platio je 120,00 eura (0,55 eura više), to je na ime razlike do dosuđenog povećanog iznosa uzdržavanja (240,00 eura po tužiteljici) obvezan platiti razliku od 120 eura. Na isti način je obračunata tražbina za veljaču, ožujak i travanj 2024. budući da je za navedene mjesec majci tužiteljica također platio iznos od ukupno 240,00 eura za obje tužiteljice, dok je za više traženo u iznosu od po 125,00 eura tužbeni zahtjev svake od tužiteljica za navedene mjesece valjalo odbiti kao neosnovan.

32. U studenom i prosincu 2023., te srpnju, listopadu i studenom 2024. tuženik je platio iznos od ukupno 250,00 eura za obje tužiteljice, odnosno 125,00 eura za svaku od tužiteljica, te ga je valjalo obvezati na plaćanje razlike do punog iznosa povećanog uzdržavanja od 240,00 eura po tužiteljici, odnosno za iznos od 115,00 eura po tužiteljici, dok je za više traženo u iznosu od po 125,00 eura tužbeni zahtjev svake od tužiteljica za navedene mjesece valjalo odbiti kao neosnovan.

33. Za svibanj 2024. tuženik je majci tužiteljica na ime doprinosa za uzdržavanje platio iznos od ukupno 270,00 eura, odnosno doprinio za uzdržavanje svake od tužiteljica za taj mjesec u visini od 135,00 eura, te ga je valjalo obvezati na plaćanje razlike do punog iznosa povećanog uzdržavanja od 240,00 eura po tužiteljici, odnosno obvezati na plaćanje iznosa od 105,00 eura, dok je za više traženo u iznosu od po 135,00 eura tužbeni zahtjev svake od tužiteljica za navedeni mjesec valjalo odbiti kao neosnovan.

34. Svoju obvezu je tuženik dužan podmiriti, plaćati u vrijeme i na način kako je navedeno u točkama izreke ove presude. Za zakašnjenja u plaćanju, presuđene su zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do isplate. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/21, 156/22- dalje ZOO).

35. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

36. Tužiteljice potražuju i trošak zastupanja po punomoćniku i to u visini jednokratne nagrade od 400,00 eura, trošak zastupanja na ročištu od 8. travnja 2025. u visini od 100,00 eura, te trošak pristojbe na tužbu i odluku.

37. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 366. ObZ-a budući da su tužiteljice u cijelosti uspjele u svom zahtjevu, a ujedno je po slobodnoj ocjeni suda takva odluka suda pravična obzirom na okolnosti slučaja i ishod postupka. Tužiteljicama je priznat trošak zastupanja po odvjetniku u visini jednokratne nagrade od 200 bodova u protuvrijednosti 400,00 eura, sukladno Tar. br. 7. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, a u smislu odredbe Tar. br. 52. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), dok je u preostalom dijelu za trošak zastupanja na ročištu od 8. travnja 2025. zahtjev tužiteljica valjalo odbiti. Trošak sudskih pristojbi tužiteljicama također nije priznat budući da su sukladno odredbi čl. 11. st. 1. toč. 11. Zakona o sudskim pristojbama("Narodne novine broj 118/18 i 51/23) oslobođene od plaćanja sudskih pristojbi. Na dosuđeni iznos troška tuženik je dužan platiti i zateznu kamatu po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

38. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

U Splitu, 25. travnja 2025.

S U D A C:

Maja Karaman Grbavac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.

DNA:

- Tužiteljicama pod 1) i pod 2) po punomoćniku

- tuženiku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte