- 1 -              Rev 1206/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1206/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja I. S.1, OIB:..., drugotužitelja R. S., OIB:..., trećetužitelja I. S.2, OIB:..., četvrtotužiteljice T. S., OIB:..., petotužiteljice K. S.1, OIB:..., šestotužitelja N. S., OIB:..., sedmotužitelja I. S.3, OIB:... i osmotužiteljice K. S.2, OIB:..., svi iz Z., koje zastupa punomoćnik J. M. odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i L. u Z., protiv tuženice Kliničke bolnice S. D. Z., OIB:..., koju zastupa punomoćnica G. V., odvjetnica u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. o. d.d., Z., OIB:..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-4638/16-4 od 28. siječnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-3858/10-52 od 29. travnja 2016. ispravljena rješenjem broj Pn-3858/10-57 od 18. svibnja 2016., u sjednici održanoj 15. studenoga 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I.              Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-4638/16-4 od 28. siječnja 2020. pod točkama I. i II. (ispravno III.) izreke i sudi:

 

I. Nalaže se tuženici Kliničkoj bolnici S. D., Z., OIB: ..., platiti četvrtotužiteljici T. S. 9.954,21 EUR (75.000,00 kuna), petotužiteljici K. S.1 9.954,21 EUR (75.000,00 kuna), šestotužitelju N. S. 9.954,21 EUR (75.000,00 kuna), sedmotužitelju I. S.3 9.954,21 EUR (75.000,00 kuna) i osmotužiteljici K. S.2 9.954,21 EUR (75.000,00 kuna), sve sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od 12. srpnja 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, te od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljima, pored već pravomoćno dosuđenog troška postupka od 10.407,00 EUR (78.412 kuna), daljnji iznos troška od 12.890,77 EUR (97.125,50 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od 29. travnja 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljima trošak revizijskog postupka od 3.732,83 EUR (28.125,00 kuna) u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku Kliničkoj bolnici S. D., OIB:..., Z., platiti tužitelju I. S., OIB:..., iz Z., iznos od 283.964,62 kn zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos od:

- 220.000,00 kn teče od 12. srpnja 2010. do isplate,

- 3.128,26 kn teče od 13. srpnja 2007. do isplate,

- 4.042,68 kn teče od 13. srpnja 2007. do isplate,

- 1.600,00 kn teče od 13. srpnja 2007. do isplate,

- 1.000,00 kn teče od 12. srpnja 2007. do isplate,

- 1.523,69 kn teče od 14. srpnja 2007. do isplate,

- 1.169,99 kn teče od 10. kolovoza 2007. do isplate,

- 21.164,22 kn teče od 20. svibnja 2008. do isplate,

- 30.335,78 kn teče od 28. studenoga 2008. do isplate, s time da se kamata do 31. prosinca 2007. određuje po stopi sukladno čl. 1. Uredbe o visini zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena te od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se tužitelj I. S.1, OIB:..., iz Z., sa zahtjevom za kamatu na iznos od 220.000,00 kn tekućom od 12. srpnja 2007. do 11. srpnja 2010., na iznos od 3.128,26 kn, 4.042,68 kn i 1.600,00 kn tekućom od 12. srpnja 2007., na iznos od 1.523,69 kn tekućom od 12. srpnja 2007. do 09. kolovoza 2007., na iznos od 21.164,22 kn tekućom od 12. srpnja 2007. do 19. svibnja 2008. i na iznos od 30.335,78 kn tekućom od 12. srpnja 2007. do 27. studenoga 2008. kao neosnovanim.

 

III. Nalaže se tuženiku Kliničkoj bolnici S. D., OIB:..., Z. platiti tužitelju R. S., OIB:..., iz Z., iznos od 152.600,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos od:

- 150.000,00 kn teče od 12. srpnja 2010. do isplate,

- 1.600,00 kn teče od 13. srpnja 2007. do isplate,

- 1.000,00 kn teče od 12. srpnja 2007. do isplate, s time da se kamata do 31. prosinca 2007. određuje po stopi sukladno čl. 1. Uredbe o visini zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena te od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se tužitelj R. S., OIB:..., iz Z., sa zahtjevom za kamatu na iznos od 150.000,00 kn tekućom od 12. srpnja 2007. do 11. srpnja 2010. i na iznos od 1.600,00 kn tekućom od 12. srpnja 2007. kao neosnovanim.

 

V. Nalaže se tuženiku Kliničkoj bolnici S. D., OIB:..., Z. platiti tužitelju I. S.2, OIB:..., iz Z., iznos od 152.600,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos od:

- 150.000,00 kn teče od 12. srpnja 2010. do isplate,

- 1.600,00 kn teče od 13. srpnja 2007. do isplate,

- 1.000,00 kn teče od 12. srpnja 2007. do isplate, s time da se kamata do 31. prosinca 2007. određuje po stopi sukladno čl. 1. Uredbe o visini zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena te od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

VI. Odbija se tužitelj I. S.2, OIB:..., iz Z., sa zahtjevom za kamatu na iznos od 150.000,00 kn tekućom od 12. srpnja 2007. do 11. srpnja 2010. i na iznos od 1.600,00 kn tekućom od 12. srpnja 2007. kao neosnovanim.

 

VII. Odbijaju se tužbeni zahtjevi četvrtotužiteljice T. S., petotužiteljice mldb. K. S.1, šestotužitelja mldb. N. S., sedmotužitelja I. S.3 i osmotužiteljice K. S.2 koji glase:

 

''IV. Nalaže se tuženiku Kliničkoj bolnici S. D., OIB:..., Z., da tužiteljici T. S., OIB:..., iz Z., plati iznos od 76.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. 07. 2007, do 31. 12. 2007. po stopi sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini zatezne kamate, a od 01. 01. 2008. do 31. 07. 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5 %-tnih poena, te od 01.08. 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

V. Nalaže se tuženiku Kliničkoj bolnici S. D., OIB:..., Z., da tužiteljici mldb. K. S.1, OIB:..., iz Z., plati iznos od 76.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. 07. 2007, do 31. 12. 2007. po stopi sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini zatezne kamate, a od 01. 01. 2008. do 31. 07. 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5 %-tnih poena, te od 01.08. 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

VI. Nalaže se tuženiku Kliničkoj bolnici S. D., OIB:..., Z., da tužitelju mldb. N. S., iz Z., plati iznos od 76.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. 07. 2007, do 31. 12. 2007. po stopi sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini zatezne kamate, a od 01. 01. 2008. do 31. 07. 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5 %-tnih poena, te od 01.08. 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

VII. Nalaže se tuženiku Kliničkoj bolnici S. D., OIB:..., Z., da tužitelju I. S.3, OIB:..., iz Z., plati iznos od 76.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. 07. 2007, do 31. 12. 2007. po stopi sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini zatezne kamate, a od 01. 01. 2008. do 31. 07. 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5 %-tnih poena, te od 01.08. 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

VIII. Nalaže se tuženiku Kliničkoj bolnici S. D., OIB:..., Z., da tužiteljici K. S.2, OIB:..., iz Z., plati iznos od 76.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. 07. 2007, do 31. 12. 2007. po stopi sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini zatezne kamate, a od 01. 01. 2008. do 31. 07. 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5 %-tnih poena, te od 01.08. 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.'',

 

kao neosnovani.

 

VIII. Nalaže se tuženiku Kliničkoj bolnici S. D., OIB:..., Z. naknaditi prvotužitelju I. S.1, OIB:..., iz Z., drugotužitelju R. S., OIB:..., iz Z., i trećetužitelju I. S.2, OIB:..., iz Z., parnični trošak ovog postupka u iznosu od 152.775,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

IX. Nalaže se četvrtotužiteljici T. S., OIB:..., petotužiteljici mldb. K. S.1, OIB:..., šestotužitelju mldb. N. S., OIB:..., sedmotužitelju I. S.3, OIB:... i osmotužiteljici K. S.2, OIB:..., svi iz Z., naknaditi tuženiku Kliničkoj bolnici S. D. OIB:..., Z. trošak parničnog postupka u iznosu od 69.062,50 kn, u roku od 15 dana.".

 

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda, broj Pn-3858/10-57 od 18. svibnja 2016. odlučeno je:

 

"Ispravlja se presuda ovog suda posl. br. Pn-3858/10-52 od 29. travnja 2016., u obrazloženju, na stranici 13, treći odlomak, u četvrtom, petom i šestom redu tako da umjesto pogrešno naznačenih "97 bodova" treba ispravno pisati "970 bodova".

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbija se žalba četvrto do osmotužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3858/10-52 od 29. travnja 2016., ispravljena rješenjem poslovni broj Pn-3858/10-57 od 18. svibnja 2016., pod točkom VII. i IX. izreke.

 

II. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje navedena presuda pod točkom I., III. i V. izreke u cijelosti, pod točkom VIII. izreke u dijelu u kojem je prvo do trećetužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 78.412,00 kn i pod točkom IX. izreke u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

 

II. Prihvaća se žalba tuženika kao djelomično osnovana i preinačava navedena presuda pod točkom VIII. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev prvo do trećetužitelja za naknadu troškova parničnog postupka preko 78.412,00 kn i sudi:

 

Odbija se zahtjev prvo do trećetužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 74.363,00 kn.

 

III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.".

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revd 3409/2020-2 od 13. siječnja 2021. odlučeno je:

 

"I. Dopušta se revizija 4. - 8. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4638/16-4 od 28. siječnja 2020. u dijelu pod točkom I. zbog pravnih pitanja:

 

1. Je li uvjet ostvarivanja prava ovlaštenika iz čl. 1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima na pravičnu novčanu naknadu štete u slučaju smrti bliske osobe postojanje odnosa tih ovlaštenika i umrle osobe koji se faktički može izjednačiti s odnosom umrle osobe i ovlaštenika na tu naknadu iz čl. 1101. st. 1. Zakona o obveznim odnosima?

 

2. Je li briga i skrb jedan od kriterija utvrđivanja postojanja trajnije zajednice života u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i ako jest mora li ona nadilaziti razinu uobičajene brige i skrbi, kako bi se utvrdilo postojanje takve trajnije zajednice života?

 

Dopušta se revizija 1. - 3. tužiteljima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4638/16-4 od 28. siječnja 2020. u dijelu pod točkom II. (isprav. III.) izreke zbog pravnog pitanja:

 

3. Na koji se način utvrđuje vrijednost predmeta spora prilikom odlučivanja o parničnim troškovima u postupku u kojem postoji subjektivna kumulacija tužbenih zahtjeva prema istom tuženiku te postoji li razlika u visini vrijednosti predmeta spora pojedinog tužitelja i tuženika?

 

II. Zahtjev tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.".

 

4. Tužitelji su protiv drugostupanjske presude podnijeli reviziju, na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnih pitanja zbog kojih je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložili su Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu u pobijanim točkama I. i II. (ispravno III.) i prihvatiti tužbene zahtjeve četvrtotužitelja do osmotužiteljice, te prvotužitelju do trećetužitelju dosuditi razliku parničnog troška, a tuženici naložiti da im naknadi trošak postupka.

 

5. U odgovoru na reviziju tuženica je osporila revizijske navode tužitelja i predložila reviziju odbaciti ili odbiti kao neosnovanu.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev prvotužitelja, supruga pokojne D. S., drugotužitelja i trećetužitelja njezinih sinova, te četvrtotužitelja do osmotužiteljce njezinih unuka, za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete na ime troškova pogreba, nadgrobnog spomenika i žalobne odjeće, na temelju odgovornosti tuženika zbog liječničke pogreške.

 

9. Sud prvog stupnja je tužbeni zahtjev djelomično prihvatio i djelomično odbio, pa je prvotužitelju dosudio naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, smrti supruge i naknadu imovinske štete na ime troškova pogreba, troškova objave osmrtnice u tisku, troškova vijenaca, cvijeća i svijeća, troškova žalobne odjeće i troška nadgrobnog spomenika. Drugotužitelju i trećetružitelju dosuđena je naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, smrti majke te naknada imovinske štete na ime troškova žalobne odjeće, troškova vijenaca, cvijeća i svijeća. Prvostupanjski sud je odluku donio na temelju odredbe čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO/05) u vezi s čl. 1101. st. 1. i 2. ZOO, čl. 1093. ZOO, čl. 1086. ZOO i čl. 29. st. 1. ZOO.

 

9.1. Tužbeni zahtjev četvrtotužitelja do osmotužiteljice, unuka pokojne D. S., odbijen je kao neosnovan jer je sud ocijenio da u ovom slučaju nije postojala trajnija zajednica života između bake i unučadi jer su njih prvenstveno odgajali i o njima skrbili roditelji, pa nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 1101. st. 2. ZOO.

 

9.2. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 2. ZPP, čl. 155. ZPP u vezi s čl. 37. st. 2. ZPP, te primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, time što je vrijednost predmeta spora odredio prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva, imajući u vidu zahtjev tužitelja iz troškovnika koji je predao u spis.

 

10. Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice, djelomično potvrdio i djelomično preinačio prvostupanjsku odluku, na način da je ista potvrđena u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev četvrtotužitelja do osmotužiteljice odbijen kao neosnovan, dok je u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka odluka djelomično potvrđena i djelomično preinačena. Naime, sud drugog stupnja zaključuje, da pravilnom primjenom čl. 37. st. 2. ZPP, vrijednost predmeta spora treba odrediti po najvišoj vrijednosti predmeta spora pojedinog tužitelja odnosno prema tužbenom zahtjevu prvotužitelja, koji zahtijeva iznos od 283.964,62 kune. Stoga je potvrdio prvostupanjsku odluku o trošku u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi prvotužitelju do trećetužitelju trošak postupka od 78.412,00 kuna i odbio njihov zahtjev u dijelu kojim traže daljnju naknadu troška postupka od 74.363,00 kune.

 

11. U revizijskom stadiju postupka je sporno je li uvjet za ostvarivanje pravične novčane naknade unučadi, kao ovlaštenika iz čl. 1101. st. 2. ZOO, u slučaju smrti bake, postojanje odnosa bake i unučadi koji se faktično može izjednačiti s odnosom roditelja i djeteta, te je li briga i skrb bake za unuke jedan od kriterija za utvrđivanje postojanja trajnije zajednice života i ako jest, mora li nadilaziti razinu uobičajene brige i skrbi bake za unuke.

 

11.1. Osim toga, sporno je na koji način se određuje vrijednost predmeta spora u slučaju subjektivne kumulacije tužbenih zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, prema istom tuženiku, je li prema vrijednosti najviše postavljenog tužbenog zahtijeva jednog od tužitelja ili prema zbroju vrijednosti svih tužbenih zahtjeva.

 

12. Prema odredbi čl. 19. st. 1. ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (st. 2. istog članka). Odredbom čl. 1101. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). Na temelju st. 2. istog članka takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života. Na temelju odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Sukladno st. 2. istog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

12.1. Odredbom čl. 37. st. 1. ZPP propisano je da se vrijednost predmeta spora, u slučaju ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva. Prema stavku 2. istog članka ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.

 

13. U postupku je utvrđeno da su tada maloljetni unuci pokojne D. S. i to četvrtotužiteljica T. S., petotužiteljica K. S.1 i šestotužitelj N. S. živjeli s roditeljima u kući koja se nalazila u istom dvorištu, neposredno uz kuću u kojoj je živjela njihova baka, dok su sedmotužitelj I. S.3 i osmotužiteljica K. S.2 živjeli sa svojim roditeljima u zasebnoj etaži iste kuće u kojoj je živjela baka. Nadalje je utvrđeno da je D. S. čuvala unučad i kuhala im jer su njihovi roditelji bili zaposleni, da je odvodila unuke u vrtić, školu i razne slobodne aktivnosti. Sedmotužitelja i osmotužiteljicu je čuvala od rođenja do polaska u školu jer nisu išli u vrtić, te im je u svemu pomagala. Utvrđeno je da su svi unuci i unuke s bakom bili jako povezani te ih je njezina smrt jako potresla.

 

14. Navodeći razloge važnosti za pravno pitanje za koje je dopušteno podnošenje revizije u ovoj pravnoj stvari, četvrtotužitelj do osmotužiteljica se pozivaju na presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 1208/2015-2 od 8. prosinca 2015., broj Rev 178/2016-2 od 3. srpnja 2019., broj Rev 276/2014 od 18. lipnja 2019., broj Rev 3379/2015 od 4. rujna 2019. i broj Rev 1301/2015 od 17. siječnja 2017., te odluke Županijskog suda u Varaždinu broj Gž 3401/2014 od 4. veljače 2015., broj Gž 1019/2016 od 5. listopada 2017. i broj Gž 443/2017 od 20. veljače 2018., u kojima su izražena različita pravna shvaćanja o pojmu trajnije zajednice života i pojmu emocionalne povezanosti osoba koje su ovlaštenici iz čl. 1101. st. 2. ZOO sa umrlom osobom odnosno oštećenikom.

 

14.1. Navodeći razloge važnosti za pravno pitanje za koje je dopušteno podnošenje revizije u ovoj pravnoj stvari, prvotužitelj do trećetužitelj se pozivaju na presudu revizijskog suda broj Rev 2752/2011-2 od 22. rujna 2015. i niz odluka županijskih sudova u kojima je zauzeto pravno shvaćanje da u slučaju subjektivne kumulacije tužbenih zahtjeva, vrijednost predmeta spora predstavlja vrijednost svakog pojedinog zahtjeva.

 

15. Imajući u vidu utvrđenja nižestupanjskih sudova o načinu života i emocionalnoj povezanosti četvrtotužitelja do osmotužiteljice, koji su tada svi bili maloljetni i njihove pokojne bake D. S., revizijski sud ocjenjuje pogrešnim zaključak sudova da u ovom slučaju unuci nemaju pravo na naknadu štete zbog smrti bake jer im ona nije u potpunosti zamjenjivala roditelje s kojima su živjeli i koji su o njima vodili brigu. Naime, četvrtotužitelj do osmotužiteljica su živjeli u neposrednoj blizini bake, koja je dugi niz godina skrbila o njihovim svakodnevnim životnim potrebama, nadopunjujući i zamjenjujući po potrebi njihove zaposlene roditelje, te je baka dio dnevnih obveza oko djece preuzela na sebe, kuhala im je, vodila ih u školu i vrtić, neke od njih čuvala od rođenja do škole jer nisu išli u vrtić, vodila ih je na slobodne aktivnosti. Četvrtotužitelj do osmotužiteljica su bili povezani sa svojom bakom, bliski i upućeni na svakodnevnu pomoć svoje bake, te ih je njezina smrt jako pogodila.

 

16. Odgovarajući na dva pravna pitanja za koja je četvrtotužitelju do osmotužiteljici dopušteno podnošenje revizije, treba navesti da pojam "trajnija zajednica života" predstavlja pravni standard kojeg je potrebno tumačiti, odnosno o postojanju ili nepostojanju kojega je potrebno zaključivati, ovisno o okolnostima svakog pojedinog konkretnog slučaja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1531/14-3 od 30. studenoga 2016.).

 

16.1. Prema ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, za postojanje trajnije zajednice života nije potrebno da njezini članovi žive zajedno u istom kućanstvu već takva zajednica postoji i u onim slučajevima kad članovi ne stanuju zajedno, ali između njih postoji čvrsta emocionalna povezanost, međusobna upućenost jednih na druge, međusobno pomaganje i potpora, osjećaj pripadnosti članova istoj zajednici i snažan osjećaj potrebe da se viđaju, provode vrijeme zajedno, uzajamno se pomažu i vode brigu jedni o drugima u svim životnim situacijama koje zahtijevaju pomoć i podršku bližnjih. U smislu navedenog, briga i skrb su nedvojbeno jedan od kriterija za utvrđivanje postojanja trajnije zajednice života, time što odgovor na pitanje koja je razina brige i skrbi potrebna ovisi o okolnostima i specifičnostima svakog konkretnog slučaja.

 

16.2. Tako shvaćena trajnija zajednica života, između bake i unučadi, da bi bila ostvarena po svom sadržaju, ne podrazumijeva nužno da baka i unučad moraju stanovati u istom domaćinstvu, niti da baka mora u potpunosti zamjenjivati roditelje u skrbi i odgoju djece. Naime, niti iz odredbi ZOO, niti iz odredbi bilo kojeg drugog propisa ne proizlazi da je uvjet za ostvarivanje prava ovlaštenika iz čl. 1101. st. 2. ZOO, u ovom slučaju unučadi, postojanje njihovog odnosa i osobe koja je umrla, koji se faktički može izjednačiti s odnosom umrle osobe i ovlaštenika iz čl. 1101. st. 1. ZOO. Za ostvarivanje prava na pravičnu novčanu naknadu ovlaštenika iz čl. 1101. st. 2. ZOO, odnosno za braću i sestre, bake i djedove, unučad te izvanbračnog druga, propisan je samo jedan uvjet, a to je postojanje trajnije zajednice života njih i umrle odnosno ozlijeđene osobe.

 

17. Slijedom navedenog budući je zbog smrti pok. D. S., za koju je odgovoran tuženik, četvrtotužitelju do osmotužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlje, pripada im pravo na pravičnu novčanu naknadu od 9.954,21 EUR (75.000,00 kuna) koliko su zahtijevali tužbenim zahtjevom odnosno, na temelju odredbi čl. 1061. ZOO u vezi s čl. 1101. st. 2. ZOO.

 

17.1. Budući da su nižestupanjske presude utemeljene na pravnom shvaćanju koje nije podudarno s ustaljenim pravnim shvaćanjem ovoga suda, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, revizija četvrtotužitelja do osmotužiteljice je prihvaćena, preinačena je drugostupanjska presuda, pod točkom I. izreke (kojom je odbijena njihova žalba i potvrđena je presuda prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev četvrtotužitelja do osmotužiteljice odbijen kao neosnovan, kao i u dijelu u kojem je u odnosu na njih odlučeno o troškovima postupka), pa je odlučeno kao izreci ove odluke.

 

18. U odnosu na pravno pitanje za koje je prvotužitelju do trećetužitelju dopušteno podnošenje revizije, koje se odnosi na utvrđivanje vrijednosti predmeta spora u slučaju subjektivne kumulacije tužbenih zahtjeva, treba navesti da se odredba čl. 37. st. 1. ZPP odnosi na objektivnu kumulaciju tužbenih zahtjeva u situaciji kada ne postoji subjektivna kumulacija, a to nije slučaj u ovom predmetu. Na situaciju kada postoji subjektivna kumulacija, kao u ovom predmetu, u kojem pojedine tužbene zahtjeve ističu različiti tužitelji, odnosi se odredba čl. 37. st. 2. ZPP. Prema toj odredbi ako pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. Od citirane odredbe čl. 37. st. 2. ZPP nema izuzetaka tako da primjena toga pravila nije izuzeta niti u situaciji kada bi pojedini tužbeni zahtjevi različitih tužitelja proizlazili iz iste činjenične i pravne osnove, kao što je to u konkretnom slučaju jer predmetna šteta svakog od tužitelja iz ove parnice proizlazi iz istog štetnog događaja. Tužitelji u ovom sporu nisu jedinstveni suparničari i stoga tužbeni zahtjevi predstavljaju samostalne tužbe svakog od njih pa se vrijednost predmeta spora utvrđuje za svakog tužitelja posebno.

 

19. Nadalje, prema odredbi čl. 161. st. 1. ZPP suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove, a prema stavku 2. istoga članaka, ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara.

 

20. Revizijski sud je u više odluka (primjerice broj Rev 2752/2011-2 od 22. rujna 2015., broj Rev-x 398/2014-2 od 9. rujna 2014., broj Rev-x 554/2014-2 od 23. rujna 2014, broj Rev-x 598/2016-2 od 31. svibnja 2022. i broj Rev 486/2021 od 3. siječnja 2023.) zauzeo pravno shvaćanje da u situaciji kada pojedine tužbene zahtjeve za naknadu štete koji se zahtjevi temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, ističu različiti tužitelji, vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti svakog pojedinog tužbenog zahtjeva. Pritom postojanje udjela suparničara podrazumijeva da ti udjeli predstavljaju zbroj vrijednosti pojedinih zahtjeva, pa je stoga kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka vrijednost predmeta spora pravilno utvrditi zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja, što je ujedno odgovor na postavljeno pravno pitanje prvotužitelja do trećetužitelja.

 

21. Iz navedenog proizlazi da je drugostupanjski sud donoseći pobijanu presudu pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 37. st. 2. ZPP kad je odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška vrijednost predmeta spora odredio prema jednom od tužbenih zahtjeva. Stoga je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP pobijana odluka o trošku postupka iz točke II. (ispravno III.) izreke pobijane drugostupanjske odluke preinačena i odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

 

22. Odluka o troškovima postupka, temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 5. ZPP s obzirom da tužitelji nisu uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, te na troškovniku priloženom u spis kojim su tužitelji zatražili 970 bodova po radnji odvjetnika. Shodno tome, tužiteljima je priznat trošak sastava tužbe 970 bodova prema Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarife). Nadalje, priznat im je trošak zastupanja na ročištima 8. studenoga 2011., 18. travnja 2013., 5. studenoga 2013., 10. travnja 2014., 19. studenoga 2015. i 3. ožujka 2016. i to za svako po 970 bodova prema Tbr. 9.1. Tarife. Za trošak pristupa na ročište za objavu presude priznato je tužiteljima 50 bodova prema Tbr. 9.3. Tarife. Za sastav podnesaka od 6. listopada 2010. i 20. kolovoza 2012. za svaki po 970 bodova prema Tbr. 8.1. Tarife. Tako odmjeren trošak iznosi 8780 bodova ili 11.653,00 EUR (87.800,00 kuna). Na taj iznos priznato je povišenje od 50% za zastupanje više osoba prema Tbr. 36.1. Tarife ili 5.826,53 EUR (43.900,00 kuna). Nadalje, priznat im je PDV od 4.369,90 EUR (32.925,00 kuna) prema Tbr. 42. Tarife i trošak medicinskog vještačenja od 1.448,34 EUR (10.912,50 kuna) ili ukupno 23.297,77 EUR (175.537,50 kuna). Tako priznati iznos umanjen je za 10.407,00 EUR (78.412,00 kuna) koliko je tužiteljima već pravomoćno dosuđeno u ovoj parnici (točka II. izreke drugostupanjske presude), pa im je dosuđen daljnji iznos od 12.890,77 EUR (97.125,50 kuna) s osnova troška parničnog postupka. Tužiteljima nije priznat trošak sudskih pristojbi jer su u ovom predmetu odlukom suda oslobođeni od plaćanja istih.

 

23. Nadalje, tužiteljima je sukladno zatraženom trošku, na temelju Tbr. 10.6. Tarife, priznat trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije 750 bodova i revizije 750 bodova odnosno 1.990,84 EUR (15.000,00 kuna). Na taj iznos im je priznato uvećanje od 50% prema Tbr. 36. Tarife ili ukupno 995,42 EUR (7.500,00 kuna), te PDV u ukupnom iznosu od 746,56 EUR (5.625,00 kuna) prema Tbr. 42 Tarife. Slijedom navedenog tužiteljima je priznat trošak revizijskog postupka od 3.732,83 EUR (28.125,00 kuna).

 

24. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'', broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

 

Zagreb, 15. studenoga 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Željko Šarić, v.r.