Kzd-118/2016-

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

21000 SPLIT

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu sucu Mariju Franetoviću kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Dine Madunić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĆD, zbog kaznenih djela iz članka 172. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 143/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. KMP- DO-95/2014 od 25. studenog 2014. godine, nakon održane javne rasprave u nazočnosti okrivljenika zajedno sa zamjenicom braniteljem odvjetnicom Lovrenkom Francheschi, opunomoćenika oštećenika odvjetnika AD te predstavnika zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, državno-odvjetničkog savjetnika Ante Perkovića, dana 25. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e :

Na temelju čl. 452. st. 6. Zakona o kaznenom postupku

PREMA OKRIVLJENIKU: ĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj], sinu ĆDI i Ć rođene A, rođen **.**.1970. u [adresa] s prebivalištem u [adresa], diplomirani pravnik, završio visoku školu, rastavljen, otac dvoje djece, državljanin Republike Hrvatske

ODBIJA SE OPTUŽBA

1.da bi u razdoblju od 19. lipnja 2008. pa do 19. lipnja 2018. godine, iako je temeljem presude Općinskog suda u Splitu IIIP – 39/03 od 7. travnja 2003. koja je postala pravomoćna i ovršna dana 27. lipnja 2003. godine, obvezan doprinositi za uzdržavanje svoje kćeri ŽD rođene **.**.1993. koja prebiva u [adresa] i koja je redoviti student Medicinskog fakulteta u Banja Luci, Republika Bosna i Hercegovina, mjesečni iznos od 600,00 kuna počevši od 17. travnja 2003. godine pa nadalje i to najkasnije do svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec na ruke majke i zakonske zastupateljice UD, unatoč tome što je bio svjestan ove svoje obveze i u mogućnosti da istu ispuni, to nje htio učiniti, na koji način je svojoj kćeri ŽD uskratio dužno uzdržavanje u ukupnom iznosu od 81.000,00 kuna,

dakle, odbijao davati uzdržavanje za osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način i u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta,

2.da bi u razdoblju od 27. lipnja 2003. godine pa do 30. travnja 2013. godine, , iako je temeljem presude Općinskog suda u Splitu IIIP – 39/03 od 7. travnja 2003. koja je postala pravomoćna i ovršna dana 27. lipnja 2003. godine, obvezan doprinositi za uzdržavanje svoga sina FD rođenog **.**.1994., koji prebiva u [adresa], mjesečni iznos od 600,00 kuna, počevši od 17. travnja 2003. godine pa nadalje i to najkasnije do svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec na ruke majke i zakonske zastupateljice UD, unatoč tome što je bio svjestan ove svoje obveze i u mogućnosti da istu ispuni, to nje htio učiniti, na koji način je svom sinu FD uskratio dužno uzdržavanje u ukupnom iznosu od 70.800,00 kuna,

dakle, odbijao davati uzdržavanje za osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način i u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djeteta,

čime bi počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja – djela označena u čl. 172. st. 2. u svezi sa čl. 172. st. 1. KZ-a, a kažnjiva po čl. 172. st. 2 KZ-a, sve u svezi sa čl. 51 KZ-a.

Temeljem čl. 158. st. 3. zakona o kaznenom postupku oštećenici ŽD i FD se upućuju u građansku parnicu s postavljenim imovinsko pravnim zahtjevom.

Temeljem odrede čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku trošak postupka pada na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je optužnicu broj KMP-DO- 95/14 od 25. studenoga 2014. godine podnesena protiv okrivljenika ĆD zbog kaznenih djela iz čl. 172. st. 2. Kaznenog zakona (KZ/11). Na raspravi održanoj 1. veljače 2022. godine predstavnik ovlaštenog tužitelja je izmijenio činjenični opis kaznenog djela.

2. Očitujući se o utemeljenosti optužbe okrivljenik je izjavio kako nije kriv zbog kaznenog djela koja mu je stavljeno na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka kao svjedoci su ispitani UD, okrivljenikova bivša supruga, oštećenici ŽD i FD, BD, LD, RD i KD te je proveden oo knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

4. U dokazne svrhe pročitani su i pregledani: presuda Općinskog suda Split br. III P-39/03 od 17. travnja 2003.g. (list 4-6), rodni list za ADI (list 7), rodni list za ĆDI (list 8), svjedodžba srednje škole Dental centar Marušić za FD (list 16), uvjerenje o položenom stručnom ispitu za FD (list 17), potvrda HZZO Područnog ureda Dubrovnik, Ispostava Metković od 01. travnja 2014 za FD (list 18), Uvjerenje o studiranju Medicinskog fakulteta u Banja Luci za ŽD, (list 19), ovjereni prijevod sa njemačkog jezika o uplati (list 237-277) te osobni zdravstveni karton za okrivljenika ĆD rođenog **.**.1970..

5. Na kraju dokaznog postupka pregledani su potvrda iz prekršajne evidencije te uvjerenje iz kaznene evidencije okrivljenika ĆD.

6. Okrivljenik je u obrani u bitnom naveo kako su se on i bivša supruga sporazumno rastali 2003. godine. međutim dogovorili su se da neće govoriti o tome okolini pa je u tom razdoblju o raspravi znala samo njenzia majka. Nastavio je živjeti u obitelji odnosno u obiteljskom domaćinstvu sa bivšom suprugom i djecom te je doprinosio kao što se doprinosi kada se živi zajedno u obitelji. U prosincu 2010. godine bivša supruga mu je rekla kako ne želi da više dolazi i od tada više nisu živjeli zajedno. Za kontakte s djecom mu je rekla neka se snađe, međutim prilikom svakog pokušaja za uspostavljanje kontakta djeca su bila zauzeta i kontakti su se potpuno prorijedili.

Bavio su trgovinom automobila i njegov posao je bio vezan za Njemačku da bi se 2013.godine potpuno preselio. Što se tiče plaćanja uzdržavanja bivša supruga mu nije htjela dati broj računa i na svaki drugi način je odbijala prihvatiti novac, te mu je govorila kako od njega i od njegovih ne želi ništa. U to je bila uključena i ponuda njegovog brata da se od njegove plaće odbija iznos za uzdržavanje. Također, bivša supruga je odbila primati njemački dječji doplatak koji je u ono vrijeme iznosi 400 eura za dvoje djece. Trebala je samo ispuniti formular na hrvatskom jeziku. Tada je plaćao uzdržavanje, na način da bi slao po trećim osobama, a također i kada bih sam dolazio davao bih taj novac uglavnom sinu. U razdoblju od kada sam fizički otišao iz obitelji pa do 2018 smatra kako je dao više novaca nego je to bilo određeno presudom jer je davao onoliko novca koliko je smatrao da djeci treba. Primjerice visina određena presudom suda je iznosila 1.200 kuna, a on bi davao po 300 eura. Novac je davao isključivo sinu i svaki put bi mu rekao da dio mora dati sestri. Posljednji put novac je donio RD 2013 ili 2014 godine i to iznos od 1.300 eura dok je okrivlojenik posljednji put osobno dao novac 2018. godine.

U razdoblju od 2003 godine kada je brak sudski razveden pa do 2010. godine uglavnom nije ništa radio niti ostvarivao prihode. Razlog tome je što je bolovao od PTSP i zbog korištenja lijekova nije mu bilo preporučeno ništa raditi. Ranije je bio suosnivač zaštitarske tvrtke Rakela Protektor, međutim odustao je jer nije mogao proći liječnički pregled a i zbog pritiska obitelji. Obitelj se tada uzdržavala mirovine bivše supruge a i pomagali im njegova majka i braća. Tek pred odlazak iz bračne zajednice počeo se baviti posredovanjem u trgovini sa automobilima. Od kada jem došao u Njemačku stalno radim, i imam stalne prihode. U posljednje vrijeme je uglavnom na bolovanju. Ostvarujem stalne prihode, koji su znatno manji nego u slučaju kada bi stalno radio.

Sudionik je Domovinskog rata i to u postrojbi MUP-a od 1991 do 1993. a od srpnja 1993. do kraja Domovinskog brata u 116 brigadi HV. Doživio je posljedice detonacije a također i je obolio od PTSP. Danas ima velikih problema sa kralježnicom desnom nogom koji su posljedica detonacije i neadekvatnog liječenja.

7.1. U odnosu na kazneno djelo iz toč. 1. počinjeno na štetu ŽD, za razdoblje od 19. lipnja 2008. pa do njezine punoljetnosti 26. veljače 2011. godine radi se o kvalificiranom kaznenom djelu povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. Kaznenog zakona za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od 3 godine pa je stoga sukladno čl. 81. st. 1. podstavak 5. zastarni rok 10 godina. Budući da temeljem čl. 82. st. 3. Kaznenog zakona u odnosu na ovo kazneno djelo zastara počinje teći od dana punoljetnosti žrtve, sukladno čl. 81. st. 1. podstavak 5. u svezi sa čl. 86. Kaznenog zakona dana 26. veljače 2021. godine nastupila je zastara kaznenog progona.

7.2. Za razdoblje od punoljetnosti oštećene-žrtve ŽD do pa do završetka njezinog redovitog studiranja 19. lipnja 2018. godine, radi se o osnovnom kaznenom djelu povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. Kaznenog zakona za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od 1 godine pa je stoga sukladno čl. 81. st. 1. podstavak 6. zastarni rok 6 godine pa stoga sukladno čl. 81. st. 1. podstavak 6. u svezi sa čl. 86. Kaznenog zakona dana 19. lipnja 2024. godine nastupila je zastara kaznenog progona.

7.3. U odnosu na kazneno djelo iz toč. 2. počinjeno na štetu FD , za razdoblje od 27. lipnja 2003. godine pa do. pa do njegove punoljetnosti 19. svibnja 2002. godine radi se o kvalificiranom kaznenom djelu povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. Kaznenog zakona za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od 3 godine pa je stoga sukladno čl. 81. st. 1. podstavak 5. zastarni rok 10 godina. Budući da temeljem čl. 82. st. 3. Kaznenog zakona u odnosu na ovo kazneno djelo zastara počinje teći od dana punoljetnosti žrtve, sukladno čl. 81. st. 1. podstavak 5. u svezi sa čl. 86. Kaznenog zakona dana 19. svibnja 2020. godine nastupila je zastara kaznenog progona.

7.4. Za razdoblje od punoljetnosti oštećenika-žrtve FD do pa do završetka njegovog redovitog školovanja 30. travnja 2013. godine, radi se o osnovnom kaznenom djelu povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. Kaznenog zakona za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od 1 godine pa je stoga sukladno čl. 81. st. 1. podstavak 6. zastarni rok 6 godine pa stoga sukladno čl. 81. st. 1. podstavak 6. u svezi sa čl. 86. Kaznenog zakona dana 30. travnja 2019. godine nastupila je zastara kaznenog progona.

8. Pri tome, pravni stav suda je suprotno od pravnog stava predstavnika javne optužbe iz završnog govora, kako se ne radi o trajnom kaznenom djelu već kako počinitelj kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja svakim propuštenim mjesečnim plaćanjem uzdržavanja vrši obilježja kaznenog djela te kako zastarni rok za svako propušteno plaćanje mjesečne obveze uzdržavanja počinje teći dovršetkom svakog pojedinog propuštanja.

9. Glede navedenog. Sud je temeljem čl. 452. st. 6. Zakona o kaznenom postupku odbio optužbu prema okrivljeniku te je odlučeno kao u izreci.

10. Također, temeljem odredbe čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku Sud je odredio kako troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Split, 25. travnja 2025. godine

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

DINA MADUNIĆ

MARIJO FRANETOVIĆ

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu županijskom sudu putem ovog suda u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi u četiri (4) primjerka.

DNA:

- okrivljeniku;

- branitelju (odvjetnik Toni Vukičević);

- oštećenicima, (ŽD, FD);

- opunomoćeniku oštećenih, (odvjetnik Hrvoje Krišto);

- ODO Split;

- u spis.