REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: P-468/2023-19

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Andrei Herendić u pravnoj stvari
tužitelja G. M. iz S., ..., OIB: ..., zastupan po punomoćniku M. K., odvjetniku, protiv tuženika R. H., OIB: ..., zastupana po punomoćniku O.D.O. u Zagrebu, Stalnoj službi u Sesvetama, radi isplate 2.081,37 EUR/15.682,10 HRK1, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. listopada 2023., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 15. studenoga 2023.

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Dužna je tužena, R. H., ministarstvo, tužitelju G. M. kao hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata s 80 % oštećenjem organizma za stalno, isplatiti iznose osobne invalidnine za razdoblje od ... do ... u iznosu od 15.682,10 kune kao i zakonske zatezne kamate tekuće na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 1.568,21 kuna od 15. 6. 2011. do isplate,
- na iznos od 1.568,21 kuna od 15. 7. 2011. do isplate,
- na iznos od 1.568,21 kuna od 15. 8. 2011. do isplate,
- na iznos od 1.568,21 kuna od 15. 9. 2011. do isplate,
- na iznos od 1.568,21 kuna od 15. 10. 2011. do isplate,

__________________________________

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2 Poslovni broj: P-468/2023-19

- na iznos od 1.568,21 kuna od 15. 11. 2011. do isplate,
- na iznos od 1.568,21 kuna od 15. 12. 2011. do isplate,
- na iznos od 1.568,21 kuna od 15. 1. 2012. do isplate,
- na iznos od 1.568,21 kuna od 15. 2. 2012. do isplate,
- na iznos od 1.568,21 kuna od 15. 3. 2012. do isplate,

a sve navedeno u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, kao i da mu nadoknadi prouzročene troškove ovog parničnog postupka.“

II Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj nadoknadi troškove parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da rješenjem ministarstva o., uprave za o. Z., Klasa: UP/I-562.02/97-26/743, Ur.br.: 512-62-97-2 od 12. prosinca 1997. i ministarstva h. br. iz Domovinskog rata Klasa: 562-02/99- 01/15195, Ur. broj: 519-08-99-2 od 11. studenoga 1999. priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida IV grupe sa 80% oštećenja organizma stalno, s pravom na osobnu invalidninu i posebni dodatak od 50% od pripadajuće svota osobne invalidnine, a sve navedeno od 1. srpnja 1993. pa na dalje. Tuženo tijelo tužitelju nije isplaćivalo invalidninu, te je tužitelj tužbom za neisplatu zatražio isplatu sukladno pravomoćnom upravnom aktu te je presudom Općinskog suda u Zagrebu tužbeni zahtjev usvojen i tuženoj je naloženo da isplati invalidnine za razdoblje od 1. srpnja 1993. do 31. svibnja 2005., a presudom Općinskog suda u Sesvetama tužbeni zahtjev usvojen je i tuženoj je naloženo tužitelju da isplati invalidnine za razdoblje od 1. lipnja 2005. do 31. svibnja 2009. Slijedom iznijetoga tužitelj je tuženiku predložio sklapanje izvansudske nagodbe na način da se isplate u međuvremenu dospjeli iznosi invalidnine, no tužena zahtjev smatra neosnovanim. Stoga tužitelj predlaže da sud naloži tuženoj da tužitelju kao hrvatskom ratnom-vojnom invalidu isplati iznose dospjele invalidnine za razdoblje od 1. svibnja 2011. do 30. veljače 2012. u iznosu od 15.682,10 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate.

2. Tužena u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare potraživanja i samog prava, te nemogućnost izvršenja rješenja od 12. prosinca 1997. sukladno čl. 270. Zakona o općem upravnom postupku. Također ističe da je spornim rješenjem tužitelju utvrđen ratni-vojni invaliditet 80% IV grupe, te da je HRVI hrvatski branitelj Domovinskog rata kome je organizam oštećen najmanje 20%, što je propisano čl. 5. Zakona o hrvatskim braniteljima, a tužitelj nije bio pripadnik postrojbe hrvatske vojske već pripadnik HVO-a. Ističe da stoga isti nije hrvatski branitelj niti je uveden u registar hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, te smatra da tužitelj prava s osnove ranjavanja može ostvarivati u državi BiH, te stoga nema pravo na dvostruku isplatu.

3 Poslovni broj: P-468/2023-19

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u prijedlog za mirno rješenje spora uz potvrdu o primitku pošiljke (list 4-5), očitovanje ODO (list 6), rješenje ministarstva , uprava Z., Klasa: UP/I-562.02/97-26/743, Ur.br.:512-62-97-2 od 12. prosinca 1997. (list 7-8), rješenje ministarstvo  iz Domovinskog rata Klasa: 562-02/99-01/15195, Ur. broj: 519-08-99-2 od 17. studenoga 1999. (list 9), presudu Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P-11838/03 od 6. veljače 2007. (list 10-11), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž- 5013/07-2 od 10. ožujka 2009. (list 12-13), presudu Općinskog suda u Sesvetama posl. br. P-2164/09-6 od 28. listopada 2009. (list 14-16), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-1496/10-2 od 28. lipnja 2011. (list 17-18), očitovanje ministarsvo Klasa: 034-07/04-0001/1333, Ur. broj: 522-04/1-4-13-55 od 15. travnja 2013. uz presliku spisa RVI za tužitelja (list 46-99), rješenje ministarstva Klasa: UP/II-562-02/13-0015/110, Ur. broj: 522-04/1-1-1-13-2 od 6. kolovoza 2013. (list 101-103), tužbu tužitelja od 30. kolovoza 2013. Upravnom sudu u Zagrebu (list 105-107), presudu Upravnog suda u Splitu broj Usl-591/21 od 21. siječnja 2021. (list 116-119), presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-542/22-4 od 10. ožujka 2022. (list 120-123) i Ustavnu tužbu tužitelja od 27. svibnja 2022. (list 131-150).

4. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižne ocjene svakog dokaza ponaosob i svih dokaza zajedno, sud nalazi tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.

5. Tužena je svojim podneskom od 28. kolovoza 2013. obavijestila ovaj sud da je tužena rješenjem ministarstva Klasa: UP/II-562-02/13-0015/110, Ur. broj: 522-04/1-1-1-13-2 od 6. kolovoza 2013. oglasila ništavim rješenje ministarstva iz Domovinskog rata Klasa: 562-02/99-01/15195, Ur. broj: 519-08-99-2 od 17. studenoga 1999. i rješenje Ministarstva obrane, uprave Z., Klasa: UP/I 562.02/97-26/743, Ur.br.: 512-62-97-2 od 12. prosinca 1997.

6. Tužitelj je obavijestio sud da je protiv rješenja Ministarstva branitelja, Klasa: UP/II-562-02/13-0015/110, Ur. broj: 522-04/1-1-1-13-2 od 6. kolovoza 2013. podnio tužbu (list 105-107), u koju je sud izvršio uvid.

7. Međutim tuženik je obavijestio sud da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske 10. ožujka 2022. donio presudu broj Usž-542/22-4 kojim je žalba ovdje i tamo tužitelja odbijena i potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu broj Usl-591/21 od 21. siječnja 2021.,a sud je izvršio uvid u navedene presude (list 116-123).

8. Tužitelj tijekom postupka navodi da je tvrdnja da tužitelj nema status hrvatskog branitelja protivna ispravama izdanim od strane tuženika, na koja se tuženik poziva u svojim rješenjima. Navodi da je neosnovan prigovor zastare prava kao takvog. Prava priznata rješenjem su za stalno, a svako pojedinačno potraživanje zastarijeva u roku od tri godine od dospijeća pojedinog potraživanja. Navodi da tužitelju kao hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata priznato pravo na invalidsku mirovinu.

4 Poslovni broj: P-468/2023-19

9. Međutim, predmet ovog postupka nije pravo tužitelja na isplatu mirovine kao hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, već pravo na isplatu osobne invalidnine kao hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata. Dakle, radi se o dva različita prava, pravu na mirovinu i pravu na osobnu invalidninu.

10. Uvidom u rješenje ministarstva, uprave Z., Klasa: UP/I-562.02/97-26/743,  Ur.br.: 512-62-97-2 od 12. prosinca 1997. (list 7-8) utvrđeno je da je ovdje tužitelj priznat ratnim vojnim invalidom IV grupe sa 80 % oštećenja organizma privremeno do 15. Veljače 1988. s pravom na osobnu invalidninu i posebni dodatak .

11. Uvidom u rješenje RH ministarstva iz Domovinskog rata klasa; 562 02/99-01/15195, UR br; 519-08-99-2 od 17. studenog 1999. (list 9) utvrđeno je da se navedenim rješenjem mijenja rješenje ministarstva, uprave Z. br.: UP/I-562 02/97-26/743 UR broj: 512-62-97-2, od 12. Prosinca 1997. (list 7-8) na način da se prava navedena u navedenom rješenju priznaju tužitelju za stalno, a na ostali dio rješenja daje se suglasnost. Iz obrazloženja navedenog rješenja vidljivo je da je u postupku revizije II° Liječničko povjerenstvo ocijenilo invaliditet ovdje tužitelja ponovno sa 80%, ali stalno, te je utvrđeno da su oštećenja organizma nastala pod okolnostima čl. 2 Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN br. 108/96), te su ispunjeni svi propisani uvjeti iz propisanog zakona i Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s pripadajućim pravima.

12. Uvidom u presudu Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P-11838/03 od 6. veljače 2007. (list 10-11), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-5013/07-2 od 10. ožujka 2009. (list 12-13), presudu Općinskog suda u Sesvetama posl. br. P-2164/09-6 od 28. listopada 2009. (list 14-16), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-1496/10-2 od 28. lipnja 2011. (list 17-18) utvrđeno je da je tuženiku temeljem navedenih rješenja ministarstva, uprave Z., Klasa: UP/I-562.02/97-26/743, Ur.br.: 512-62-97-2 od 12. prosinca 1997. rješenja RH, ministarstva iz Domovinskog rata klasa; 562-02/99- 01/15195, UR br; 519-08-99-2 od 17. studenog 1999. naloženo da isplati invalidnine za razdoblje od 1. srpnja 1993. do 31. svibnja 2009.

13. Međutim, tijekom postupka rješenjem ministarstva Klasa: UP/II 562-02/13-0015/110, Ur. broj: 522-04/1-1-1-13-2 od 6. kolovoza 2013. oglasilo je ništavim prethodno rješenje ministarstva iz Domovinskog rata Klasa: 562-02/99 01/15195, Ur. broj: 519-08-99-2 od 17. studenoga 1999. i rješenje ministarstva, uprave Z., Klasa: UP/I-562.02/97-26/743, Ur.br.: 512-62-97-2 od 12. prosinca 1997. na kojima se temelji tužbeni zahtjev tužitelja.

14. Tužitelj je protiv rješenja ministarstva, Klasa: UP/II-562-02/13- 0015/110, Ur. broj: 522-04/1-1-1-13-2 od 6. kolovoza 2013. pokrenuo upravni

5 Poslovni broj: P-468/2023-19

spor pred Upravnim sudom u Zagrebu kako to proizlazi iz tužbe tužitelja od 30. Kolovoza 2013. (list 105-107), u koju je sud izvršio uvid. Visoki upravni sud Republike Hrvatske 10. ožujka 2022. donio presudu broj Usž-542/22-4 kojim je žalba ovdje i tamo tužitelja odbijena i potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu broj Usl-591/21 od 21. siječnja 2021. Sud je izvršio uvid u navedene presude (list 116-123), te utvrdio kako je navedenim presudama pravomoćno okončan postupak između stranaka vezano za poništenje rješenja ministarstva, Klasa: UP/II-562/02/13-0015/110, Ur. broj: 522-04/1-1-1-13-2 od 6. kolovoza 2013.

15. Stoga kako tužitelj nije uspio sa upravnom tužbom, te su prethodna rješenje ministarstva iz Domovinskog rata Klasa: 562-02/99- 01/15195, Ur. broj: 519-08-99-2 od 17. studenoga 1999. i rješenje ministarstva, uprave Z., Klasa: UP/I-562.02/97-26/743, Ur.br.: 512-62-97- 2 od 12. prosinca 1997. proglašena ništavim, kako je rečeno, to je otpala pravna osnova na kojoj tužitelj temelji tužbeni zahtjev. Ovdje valja napomenuti da nije sporno da je tužitelj podnio tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske 27. svibnja 2022. (list 131-150), u koju je sud izvršio uvid, kojom osporava ovu presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske ne odlučuje neposredno o pravu tužitelja na isplatu invalidnine koje u ovome sporu predstavlja prethodno pravno pitanje, jer ustavna tužba nije redovni niti izvanredni pravni lijek u sudskom postupku već ustavnopravno sredstvo zaštite Ustavom zajamčenih prava i sloboda. Stoga odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske nema značenje pravomoćne odluke o prethodnom pitanju, već takav pravni učinak ima u ovom slučaju ranije navedena presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

16. Imajući na umu navedeno odlučeno je kao pod točkom I izreke presude.

17. Vezano za troškove postupka sud je imao na umu da su u vrijeme podnošenja tužbe još egzistirala rješenja na kojima je tužitelj temeljio svoj zahtjev, a koje je tužena utvrdila ništavim u tijeku ovog postupka, pa je upravo zbog vođenja upravnog postupka ovaj postupak prekidan nekoliko puta zbog odluka upravnih tijela. Dakle o statusu tužitelja, odnosno pravom na invalidninu i posebni dodatak konačno je odlučeno tek presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Usž- 542/22-4 od 10. ožujka 2022., dakle tek nakon podnošenja tužbe. Dakle, tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe nije imao osnova posumnjati da na ono što je tužbom zahtijevao ima pravo, pogotovo imajući na umu da je tužitelju pravomoćnim presudama presudu Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P-11838/03 od 6. veljače 2007. (list 10-11), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-5013/07-2 od 10. ožujka 2009. (list 12-13), presudu Općinskog suda u Sesvetama posl. br. P- 2164/09-6 od 28. listopada 2009. (list 14-16), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-1496/10-2 od 28. lipnja 2011. (list 17-18) već dosuđena invalidnina za raniji period od 1. srpnja 1993. do 31. svibnja 2009. temeljem istih rješenja na koja se tužitelj pozivao u tužbi u ovom

6 Poslovni broj: P-468/2023-19

postupku. Dakle, radilo se o legitimnom očekivanju tužitelja, pa je stoga odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

U Sesvetama 15. studenoga 2023.

S U D A C

Andrea Herendić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka
prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud,
pismeno u 3 primjerka.

DNA:

1. tužitelju po pun. na broj: 31/11

2. tuženiku po pun. na broj: P-DO-40/12

__________________________________

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450