Republika Hrvatska
Općinski sud u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: P-35/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Dragi Parag kao sucu pojedincu u parničnom predmetu I. tužiteljice HĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po Sonji Dušić-Poljak, odvjetnici u Koprivnici, protiv tuženika AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi priznanja prava vlasništva nekretnina, temeljem Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 25. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju nekretnina, sklopljen kod Javnog bilježnika Ronalda Pavlovića, dana 10. listopada 2024. godine, između tuženika AĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao daroprimca, i darovateljice ŠĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ništetan i da nije nastao.
II. Nalaže se zk. odjelu Općinskog suda u Koprivnici, da nakon pravomoćnosti presude, izvrši brisanje zemljišno – knjižnog stanja na osnovi navedenog Ugovora o darovanju i uspostavi zemljišno – knjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe istoga u zemljišnim knjigama u pogledu nekretnine upisane u knjizi položenih ugovora za k. o. [katastarska općina], [broj poduloška], zgrada u [adresa], sagrađena na kčbr. [katastarska čestica], trosobni stan na 3. katu, ukupne površine 75,59m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a s pravom korištenja ostave u podrumu, tako da se briše pravo vlasništva na navedenoj nekretnini s imena tuženika AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te izvrši uknjižba prava vlasništva u korist ŠĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u cijelosti.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljicama naknadi parnične troškove ovog sudskog postupka u iznosu od 301,55 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom na trošak po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a tekućom od dana presuđenja tj. od 25. travnja 2025., pa do isplate, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužiteljice HĐI i HĐ u tužbi navode da nekretnina upisana u knjizi položenih ugovora za k. o. [katastarska općina], [broj poduloška], zgrada u [adresa], sagrađena na kčbr. [katastarska čestica], trosobni stan na 3. katu, ukupne površine 75,59m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a s pravom korištenja ostave u podrumu, dolazi upisana u zk. knjigama kao vlasništvo tuženika AĐ iz [adresa]. Predmetnu nekretninu, tuženik je stekao temeljem Ugovora o darovanju, sklopljenog dana 10. listopada 2024. godine, između njega kao daroprimca i njegove majke ŠĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovateljice. Navedeni Ugovor o darovanju protivan je prisilnim propisima i moralu društva te je kao takav ništetan. Prije svega, u vrijeme sklapanja navedenog Ugovora, darovateljica nije bila sposobna shvatiti značenje navedenog Ugovora, s obzirom da ista boluje od teškog oblika demencije, odnosno nije orijentirana u vremenu i prostoru, povremeno ne poznaje osobe i potrebna joj je 24-satna skrb trećih osoba. Navedeno stanje traje još od ranije, a posebno je prepoznato i dijagnozirano tijekom mjeseca kolovoza 2024. godine, kada je darovateljica smještena u Dom za starije i nemoćne osobe gdje je zbog nemogućnosti brige o sebi premještena i u polustacionar. Prema osobnom saznanju tužiteljica, darovateljica je nekoliko dana prije sklapanja Ugovora bila u teškom psihičkom stanju s pogoršanjem stanja svjesnosti i razumijevanja svega što se oko nje događa.
1.1. Tužiteljice zbog toga smatraju kako predmetni Ugovor nije ni nastao jer ga je sklopila osoba koja je potpuno nesposobna za rasuđivanje te ni u jednom dijelu nije bila u mogućnosti shvatiti koje su posljedice predmetnog Ugovora, niti izraziti svoju pravu volju.
2. Osim navedenog, predmetni Ugovor je nemoralan budući da je tuženik dobro znao u kakvom je zdravstvenom stanju darovateljica, odnosno da ista nije u mogućnosti shvatiti posljedice pravnog posla koji sklapa. Naročito, u radnjama tuženika nemoralna je činjenica da je sklapanjem ovakvog Ugovora, tuženik postupio protivno zajedničkom dogovoru sklopljenom između njega, I. tužiteljice HĐI i darovateljice ŠĐ, vezano uz namjenu i stjecanje predmetnog stana. ŠĐ majka je tuženika, a svekrva I. tužiteljice HĐI te baka II. tužiteljice HĐ. Uz AĐ, darovateljica je imala još jednog sina, TĐ, koji je ujedno bio i suprug I. tužiteljice HĐI, a otac, ovdje II. tužiteljice HĐ i [adresa] mlljt. Perošić.
2.1. Navodi da je TĐ zbog teške bolesti preminuo. Da još za vrijeme njegova života, u vrijeme ostavinskog postupka koji se vodio pod brojem O-789/2018, iza pokojnog BĐ, supruga ŠĐ, a oca tuženika i TĐ, predmetni stan bio je u suvlasništvu BĐ i ŠĐ, svakog u ½ dijela cijelih nekretnine. Tijekom ostavinskog postupka, između ŠĐ te braće TĐ i SĐ, postignut je dogovor da braća, svaki svoj suvlasnički nasljedni dio ustupe majci, odnosno odreknu se svog nasljednog dijela, tako da ona za vrijeme svog života bude vlasnikom nekretnine u cijelosti. Između majke i sinova nikad, pa ni tada, nije bilo sporno da će nakon njezine smrti stan biti podijeljen na jednake dijelove između sinova TĐ i AĐ, kao njezinih jedinih zakonskih nasljednika.
2.2. Predmetni dogovor u ostavinskom postupku iza BĐ je realiziran, te je ŠĐ postala jedinom vlasnicom nekretnine, jer su se tuženik i njegov brat TĐ, odrekli nasljedstva iza svog oca. Također, nakon smrti TĐ, prethodno postignut zajednički dogovor između TĐ i AĐ, oko nasljeđivanja predmetnog stana nakon smrti njihove majke ŠĐ, ponovljen je ovaj put između tuženika, I. tužiteljice HĐI te vlasnice ŠĐ. Budući je TĐ preminuo, između njih je dogovoreno da će nakon smrti ŠĐ, prema Zakonu o nasljeđivanju, ½ dijela predmetnog stana sada naslijediti na jednake dijelove, unuke HĐ i IĐ, svaka u ¼ dijela cijelih nekretnina. Tužiteljice i tuženik su nakon smrti TĐ ostali u dobrim odnosima te je I. tužiteljica UĐ uvijek bila spremna na brigu oko svekrve. Nakon što je ŠĐ otišla na smještaj u dom za starije i nemoćne osobe, između tužiteljica i tuženika čak je postignut dogovor kako će se stan iznajmljivati, a mjesečna najamnina će se dijeliti na tri dijela, točnije između tuženika u 1/3 dijela, ŠĐ, u 1/3 dijela te HĐ i IĐ, zajedno u 1/3 dijela. U zajedničkim razgovorima nikad nije bilo sporno da predmetni stan pripada i tuženikovim nećakinjama, a unukama ŠĐ, jednako kao i tuženiku.
2.3. U tužbi navodi da tuženik je, bez da je o tome obavijestio tužiteljice, predmetni stan, šutke i u tajnosti, prenio na sebe u cijelosti, u vrijeme kad je bio svjestan i dobro je znao da njegova majka o tome ne može samostalno odlučivati. Takvo postupanje tuženika protivno je prisilnim propisima i moralu društva. Za sklapanje predmetnog Ugovora o darovanju, tužiteljice su saznale tek slučajno, kada su izvršile uvid u zk. knjige budući da su bile obaviještene da je u stanu najmoprimac, ali tuženik nije dio najamnine između njih podijelio kako je prethodno između njih dogovoreno. Tuženik se i nakon stjecanja nekretnine predmetnim darovnim ugovorom, nastavio ponašati nemoralno, te tužiteljicama zatajio sklapanje Ugovora. Naime, u telefonskom razgovoru s tuženikom, na upit o isplati najamnine, tuženik je tužiteljici HĐI rekao da ima nekih problema s najmoprimcem, ali uskoro će sve biti riješeno i počet će isplatom, s tim da joj pri tom nije rekao da je vlasništvo nekretnine preneseno na njega. Tužiteljice su tada shvatile da tuženik nema namjeru priznati da je Ugovorom o darovanju, sklopljenim s osobom koja nije sposobna izraziti svoju volju, stan prisvojio sebi i da je time povrijedio prisilne propise i postignuti zajednički sporazum.
2.4. Tužiteljice za pokretanje ovog postupka imaju pravni interes jer bi bez sklapanja predmetnog darovnog ugovora, HĐ i [adresa] mlljt. Perošić u suvlasništvo pripao dio nekretnine koji im i realno pripada temeljem nasljeđivanja budući da se njihov otac TĐ, prethodno odrekao svog udjela u stanu, prema zajedničkom dogovoru s bratom i majkom da majci pripadne u vlasništvo cijeli stan, budući da između njih nije bilo sporno da će oni ionako stan naslijediti iza smrti majke na jednake dijelove.
3. Tužitelj je uz tužbu priložio zk. izvadak, Ugovor o darovanju od 10. listopada 2024. godine potvrđen po javnom bilježniku Ronaldu Pavloviću iz [adresa] br Ov- 4246/2024 od 10. listopada 2024., rješenje o nasljeđivanju broj O-789/18, iza pok. BĐ, od 31. kolovoza 2018. godine, rješenje o nasljeđivanju kojeg je donio javni bilježnik Marina Ostović iz Koprinice kao povjernik suda posl. br. O- 789/2018-9 UPP/Os Koprivnica – 125/18 od 31. kolovoza 2018. iza pok BĐ, rješenje o nasljeđivanju kojeg je donio javni bilježnik Marina Ostović iz [adresa] kao povjerenik suda posl. br. O-1156/2021-6 UPP/Os Koprivnica – 181/2021 od 26. listopada 2021. iza pok. TĐ, broj O-1156/2021, od 26. listopada 2021. godine, rodni listovi za HĐ i [adresa] mlljt. Perošić.
4. Tuženiku dostavljena je tužba na odgovor u roku od 30 dana, u smislu odredbe čl. 284. Zakona o parničnom postupku.
4.1.Tuženik nije dao pismeni odgovor na tužbu, iako je tužbu primio dana 14. veljače 2025., te je bio upozoren da će u slučaju ne davanja odgovora na tužbu sud donijeti presudu zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331b st. 1. ZPP-a.
5. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, kao i isprava koje su dostavljene uz tužbu, a koje činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženike spriječili opravdani razlozi da podnesu odgovor na tužbu, to je temeljem odredbe čl. 331. b Zakona o parničnom postupku valjalo odlučiti kao u izreci.
6. Tužiteljima dosuđeni su troškovi i to za sastav tužbe 200,00 EUR, za zastupanje drugotužiteljice 10% u iznosu od 20,00 EUR, u skladu sa odvjetničkom tarifom, uvećano za PDV 55,00 EUR, sudska pristojba na tužbu 26,55 EUR, ukupno 301,55 EUR.
Koprivnica, 25. travnja 2025.
Sutkinja
Draga Parag
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka pismeno, a o žalbi će rješavati Županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Stranka koja je iz opravdanog razloga propustila podnijeti, odgovor na tužbu, može staviti prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Prijedlog se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka u roku od 8 dana, od dana kada je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje ili od kada je stranka za propuštanje doznala.
Dostaviti:
1. Odvjetnica Sonja Dušić Poljak iz Koprivnice
2. AĐ iz [adresa]
