REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-737/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. VK, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. VK podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 14. prosinca 2021., broj: 73. Pp-1958/2021-6, u sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. VK te potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. VK se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 30,00 eura u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. VK je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna 565,00 kuna (protuvrijednost od 150 DEM, odnosno 76,70 EUR) uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku mjesec dana od primitka pravomoćne presude te je dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka.

2. Protiv te presude okr. VK je pravodobno osobno podnio žalbu, ne naznačujući žalbene osnove, dok sadržajno pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Pobijajući sadržajno presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj u bitnome ponavlja svoju obranu, navodeći da se ne osjeća krivim jer da je samo slušao glazbu u privatnoj kući u vikend naselju gdje nitko u blizini ne boravi, a glazba nije bila preglasna i nije se mogla čuti na ulicu, a policiju je pozvala susjeda koja šeće noću ulicom s baterijom i osluškuje gdje se što čuje te joj glazba smeta iako nije bila glasna pa nije jasno kako je to policijski službenik mogao utvrditi buku koja nije niti izmjerena ovlaštenim instrumentom. Smatra da samo slušanje glazbe noću uz smijeh, druženje, uz otvoreni prozor kao legitimni način zabave mladih ne bi smjelo biti sankcionirano te se time ne postiže svrha kažnjavanja jer je bolji taj način zabave nego svađa, tuča ili pravljenje štete na javnom mjestu zbog čega se ne smatra krivim.

5.1. Međutim, razmotrivši predmet spisa, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud temeljitom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Opravdano je prvostupanjski sud na temelju iskaza ispitanog svjedoka ČK, policijskog službenika koji je neposrednim opažanjem utvrdio prekršaj navodeći da je u prvom dolasku zatražio od okrivljenika da stiša glazbu koja je dopirala iz kuće na ulicu, a nakon ponovnog dolaska zbog preglasne glazbe se osobno uvjerio u preveliku glasnoću glazbe koja se čula na ulicu, prihvativši ga kao neposredno uvjerljiv i vjerodostojan, u kojem nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, niti razloga zašto bi neistinito teretio okrivljenika, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik puštanjem preglasne glazbe koja se čula na javnom mjestu, time remetio javni red i mir.

5.2. Pritom nije od važnosti što se radilo o vikend naselju jer je pravo građana na mir zaštićeno na svakom javnom mjestu (ulici, trgu, putu i sl.) neovisno o vrsti naselja. Isto tako, nije od važnosti što je izvor preglasne glazbe bio u privatnom objektu, s obzirom da se nedvojbeno čuo se na ulicu, što je utvrđeno na temelju prihvaćenog iskaza navedenog svjedoka pa je dakle, posljedica preglasne glazbe nastupila na neograničeno otvorenom javnom mjestu. Nadalje, budući da je policijski službenik dolazeći na intervenciju (po drugi puta), osobno čuo s ulice preglasnu glazbu u 03,30 sati, dovoljno ukazuje na jačinu buke te se ista nije trebala mjeriti odgovarajućim instrumentima da bi se utvrdio stupanj glasnoće. Potrebno je istaknuti da intenzitetu nastanka buke na javnom mjestu odnosno u konkretnom slučaju preglasnog puštanja glazbe koja se čula na ulicu, svakako doprinosi i okolnost o kojem dobu dana ili noći se radi kada se glazba pušta, s time da je noću očekivani veći stupanj mira upravo zbog notorne činjenice da ljudi noću spavaju, što je pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

5.3. U odnosu na navode žalbe u kojima okrivljenik pokušava obezvrijediti iskaz ispitanog svjedoka, ukazuje se da su isti neosnovani i zakašnjeli. Naime, okrivljenik je u tijeku postupka mogao osporavati iskaz policijskog službenika, što međutim nije iskoristio jer iako je bio uredno pozvan na glavnu raspravu održanu 14. prosinca 2021. na kojoj je ispitivan taj svjedok, na istu nije pristupio niti je opravdao svoj nedolazak. Time nije iskoristio mogućnost konfrontacije s tim svjedokom, iako mu je bila pružena mogućnost kontradiktornog raspravljanja zbog čega su sada, u žalbi, navodi o neistinitom iskazivanju svjedoka u pogledu dopiranja glasne glazbe na ulicu, promašeni.

5.4. Slijedom iznesenog, nisu osnovani žalbeni navodi kojima okrivljenik pokušava opravdati svoje ponašanje predmetne zgode, te niti za ovaj sud nema dvojbe da je okrivljenik predmetne zgode na opisani način remetio javni red i mir, ostvarivši zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedeni dokaz, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, kao i razloge ne prihvaćanja iskaza svjedokinje NK, okrivljenikove djevojke i sudionice druženja, u dijelu u kojem pokušava opravdati okrivljenikovo ponašanje, a koje razloge prihvaća i ovaj sud.

5.5. Po ocjeni ovog suda, ostali navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

6. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. PZ-a, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Stoga, razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. I po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena prvenstveno blaža vrsta kazne, odnosno, novčana kazna za prekršaj za koji je kao teža kazna propisana kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana i to u srednjem iznosu novčane kazne propisane za ovaj prekršaj, za koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bila propisana novčana kazna od 50 DEM do 200 DEM (u odgovarajućem iznosu domaće valute).

6.1. Ovdje je potrebno istaknuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 114/22.) uslijed uvođenja eura kao službene valute u Republiku Hrvatsku, koji za predmetni prekršaj iz čl. 13. propisuje blažu najnižu (i najvišu) novčanu kaznu (20 do 100 EUR, a što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 150,69 do 1.280,87 kuna), dok je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto višu najnižu (i najvišu) novčanu kaznu (50 do 200 DEM što je revalorizirano 1. siječnja 2001. iznosilo 188,50 do 1.319,50 kuna). Prema načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

6.2. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio tu, izmijenjenu odredbu Zakona o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kao blažeg propisa, budući da je novčana kazna (od 565,00 kuna, što je protuvrijednost 150 DEM odnosno 76,70 EUR), unutar okvira novčanih iznosa propisanih zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja te je ujedno i unutar okvira novčanih kazni propisanih novim, izmijenjenim zakonom. Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi“ zakon, odnosno, Zakon o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 114/22) u izmijenjenoj odredbi ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenika.

7. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13), a obzirom na složenost i trajanje postupka te imajući u vidu i imovno stanje okrivljenika zbog čega je izrečena u gotovo najnižem mogućem iznosu troška postupka, čime se po mišljenju ovog suda neće ugroziti egzistencija okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužna uzdržavati.

8. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 203. st. 1., u vezi sa čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 25. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 3 ovjerena prijepisa: za spis, žalitelja i tužitelja.