REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Kralja Tomislava 85a

51260 Crikvenica

Poslovni broj: P-848/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Kristini Pavelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po odvjetniku EV, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika 1. Adria Prom d.o.o., OIB: 33647871976, Vrelska bb, Fužine, zastupan po punomoćniku BV, odvjetniku u [adresa], 2. ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 3. ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tužene pod 2. i 3. zastupane po punomoćniku Alenu Boškoviću, odvjetniku u Rijeci, radi proglašenja ovrhe nedopušenom, nakon rasprave zaključene 18.ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika 1.tuženika, a u odsutnosti punomoćnika 2. i 3. tuženika, 25.travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Crikvenici od dana 17. studenog 2021.g. broj Ovr-720/2019, u cijelosti, a kojim se rješenjem određuje ovrha na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica] i to: - ZK tijelo AI, u naravi kuća i dvije šupe površine 66 čhv, na 11. suvlasničkom dijelu 2/18 u vlasništvu MV, i 12. suvlasničkom dijelu 2/18 u vlasništvu SV (sada MV), - ZK tijelo AVI, u naravi mansarda koja se sastoji od tri sobe, dnevnog boravka, spremišta i kupaone sa wc-om u nacrtu označeno crvenom bojom od 61,39 m², na 3. suvlaničkom dijelu 1/2 u vlasništvu MV i 4. suvlasničkom dijelu 1/2 u vlasništvu SV (sada MV), - ZK tijelo AVII, u naravi ulaz u kuću, hodnik i stepenište do drugog kata u nacrtu označeno žutom bojom na 2. suvlasničkom dijelu 1/3 u vlasništvu ĐV i 3. (trećem) suvlasničkom dijelu 1/3 u vlasništvu ČV; - ZK tijelo AIX, u naravi stan na trećem katu lijevo koji se sastoji od kuhinje, dnevnog boravka, wc-a i lođe u površini od 47,48 m² u nacrtu označen zelenom bojom na 3. suvlasničkom dijelu 1/2 u vlasništvu MV i 4. suvlasničkom dijelu 1/2 u vlasništvu SV (sada MV).

II Nalaže se 1.tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.631,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.U svojoj tužbi, zaprimljenoj na ovom sudu 30.srpnja 2022., tužiteljica tvrdi da je rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr-720/2019 od 17.11.2021., a radi naplate iznosa od 158.000,00 kuna s pripadajućim kamatama, određena ovrha na nekretnini oznake ZK tijelo AI, ZK tijelo AVI , ZK tijelo AVII, ZK tijelo AIX, zkč. br. [katastarska čestica], sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Ovrhovoditelj da je 1. tuženik, a ovršenici su 2. i 2. tužena. U trenutku donošenja rješenja o ovrsi, vlasnik ZK tijela AI, AVI i AIX bio je SV, a kao suvlasnici ZK tijela AVII su 2. i 3. tužene, svaka u 1/3 dijela. SV da je u međuvremenu preminuo te su njegovim univerzalnim nasljednicima proglašeni KV i tužiteljica, s tim da je tužiteljica proglašena nasljednicom u odnosu na nekretninu koja je predmet ovrhe. Zaključkom od 11.7.2022. tužiteljica da je upućena u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Zaključak da je tužiteljici dostavljen 15.7.2022. Tužiteljica navodi da je predmetna ovrha nedopuštena. Ovrha da je pokrenuta prijedlogom za ovrhu od 30.12.2018. koji je podnio ĆV. ĆV da je prenio tražbinu koja je predmet ovrhe na 1. tuženika, pa je 1. tuženik stupio na mjesto ovrhovoditelja. U vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu 2. i 3. tužene bile su upisane u zemljišnim knjigama kao vlasnici svih ZK tijela. Tužiteljica navodi da su ovršenice sve svoje suvlasničke udjele prodale SV i tužiteljici kupoprodajnim ugovorom od 26.11.2002., 16 godina prije pokretanja ovrhe. Temeljem kupoprodajnog ugovora, ovaj sud, Zemljišnoknjižni odjel, da je donio 10.1.2003. rješenje broj Z-2585/02 kojim se dopušta upis SV i tužiteljice na stanu danas oznake ZK tijelo AIX i mansardi danas oznake ZK tijelo AVI (koji su sada predmet ovrhe). Međutim, sud da je predmetno rješenje proveo tek nakon više od 17 godina i tek nakon što je 1.tuženik kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu. S obzirom na izneseno, upis SV i tužiteljice proveden je u zemljišnim knjigama nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, ali s prvenstvenim redom predmeta Z-2585/02 od 10.1.2003., dakle prije podnošenja prijedloga za ovrhu. Tužiteljica navodi da je ovrha nedopuštena i iz razloga što su i ovrhovoditelj i njegov prednik ĆV i prednik njegova prednika AV, znali da stvarno vlasničko stanje ne odgovara upisu u zemljišne knjige, odnosno nije im moglo ostati nepoznato da određeni upis još nije proveden i da se ima voditi kao aktivna plomba. Naime, predmet Z-2585/02 da je upisan u zemljišnu knjigu (ručno vođenu), što znači da je iz zemljišne knjige razvidno da se pod navedenim brojem mora provesti neki upis u zemljišnu knjigu. Iz tog razloga ni ovrhovoditelju ni njegovim prednicima da nije moglo ostati nepoznato da se pod brojem Z-2585/02 mora provesti određeni upis koji se ima voditi kao aktivna plomba, a koji može biti suprotan sadržaju prijedloga za ovrhu, jer navedeno proizlazi iz zemljišne knjige koja da je javna. Ovrha da je nedopuštena i iz razloga što su SV i tužiteljica stekli pravo vlasništva u svakom slučaju dosjelošću, i prije pokretanja ovrhe i prije upisa u zemljišne knjige, na temelju kvalificiranog i samostalnog posjeda od preko 10 godina. Kupoprodajna cijena da je u trenutku sklapanja ugovora bila isplaćena u cijelosti te su se SV i tužiteljica nalazili u posjedu nekretnine još od 26.11.2002. Porezna uprava da je rješenjima odredila porez na promet nekretnina koji su SV i tužiteljica platili. Odmah po predaji nekretnine u posjed, SV i tužiteljica da su sve ugovore o pružanju režijskih usluga prenijeli na sebe te od dana stupanja u posjed plaćaju redovito sve režijske troškove, poreze i druge troškove vezane uz nekretninu. Tužiteljica navodi da budući da je pravni posao proveden u cijelosti, budući da su SV i tužiteljica u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu već bili vlasnici temeljem dosjelosti (čak i raspolagali rješenjem suda kojim se dopušta njihov upis), to ovrhu u takvim okolnostima nije ni moguće provesti, jer 2. i 3. tužene ne mogu predati predmet ovrhe u posjed, slobodan od stvari i osoba, budući da su SV i tužiteljica stekli pravo na posjed. Ovrha da je nedopuštena i iz razloga što su ovrhovoditelj (i prijašnji i sadašnji), kao i prednik ranijeg ovrhovoditelja ĆV (AV, na koga glase ovršne isprave), znali da imovina koja je predmet ovrhe ne pripada 2. i 3. tuženoj. Naime, iste da su s AV bile u poslovnim odnosima. U svrhu osiguranja potraživanja koje bi proizlazilo iz tog odnosa, 2. i 3. tužena da su dale AV kao zalog nekretninu koja se nalazi u Fužinama (zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]). Budući da se je na toj nekretnini već nalazila hipoteka u korist druge osobe, AV da je stupio na drugo mjesto u prvenstvenom redu naplate. 2. i 3. tužene da su puno ranije prodale nekretninu koja je predmet ovrhe o čemu je ovrhovoditelj, odnosno njegov prednik, bio upoznat. Upravo iz tog razloga nekretnina koja je sada predmet ovrhe da nikada nije bila uključena ni u kakva osiguranja ni u kakve pregovore radi osiguranja potraživanja. Tek sada, nakon 15 godina, kada je ovrhovoditelj, odnosno njegovi prednik, uvidio da vrlo vjerojatno potraživanje neće moći naplatiti u ovršnom postupku koji se vodio na nekretnini u Fužinama da se okrenuo prema imovini za koju zna da ne pripada 2. i 3. tuženoj, iskorištavajući činjenicu da upis stvarnog vlasnika sud još nije proveo. Upravo pokretanje ovog ovršnog postupka slijedi i poklapa se s datumom brisanja založnog prava odnosno zabilježbe ovrhe upisane u korist AV na nekretnini iz zk. ul [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]. Ovrha da je nedopuštena jer i 1.tuženik prilikom stjecanja položaja ovrhovoditelja nije postupao s povjerenjem u zemljišne knjige. Naime, prijedlog za ovrhu podnio je ĆV, zastupan po odvjetniku BV. Nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, SV i tužiteljica podnijeli su prigovor, u kojem su iznijele sve činjenice koje ovdje iznose. Nakon što je taj prigovor zaprimljen na sudu, tadašnji ovrhovoditelj ĆV prenosi tražbinu na društvo Adria Prom d.o.o., koje postaje novi ovrhovoditelj. Tužiteljica navodi da je odvjetniku zabranjeno stjecati tražbinu koju ima stranka koju zastupa, bilo posredno bilo neposredno. Tužiteljica navodi da je ovrha na nekretnini oznake ZK tijelo AI (Kuća i dvije šupe, površine 66 čhv) i nekretnini oznake ZK tijelo AVII (ulaz u kuću, hodnik i stepenište do drugog kada u nacrtu označeno žutom bojom), obje iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nedopuštena i zbog toga što je protivna prisilnim propisima i načelu jedinstva nekretnine budući da se radi o nekretninama koje su nepodobne biti predmetom ovrhe. Tužiteljica dalje navodi da je nedopuštena i ovrha na ZK Tijelu AI. Nadalje, ZK tijelo AVII da je u naravi dio zgrade koji po namjeni služi kao zajednički cijeloj zgradi, pa na istima prema kogentnoj zakonskoj odredbi ne može biti uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela, te predmetni dio ne može biti u samostalnom vlasništvu trećih osoba već samo u vlasništvu osoba koje su suvlasnici čitavog zemljišta. Ovrha da je iz toga razloga nedopuštena na tom dijelu jer da se radi o dijelovima koji ne mogu biti samostalan predmet vlasništva, pa su time kao takvi res extra commercium. SV i tužiteljica da su kupnjom posebnog dijela pod oznakom ZK tijelo AIX i AVI temeljem zakona stekli udio na samom zemljištu koje je označeno kao ZK tijelo AI. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da sud prihvati njen tužbeni zahtjev, uz dosudu parničnog troška tužiteljici.

2. U svojem odgovoru na tužbu, 1.tuženik Adria prom d.o.o. je osporio tužbeni zahtjev tužiteljice. Navodi da je sporni prijedlog za ovrhu podnesen još 8. veljače 2019., a uz isti je 1.tuženik priložio izvadak iz zemljišnih knjiga za predmetne nekretnine iz kojeg je jasno vidljivo kako su vlasnice predmetnih nekretnina u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu bile upravo 2.tuženica i 3.tuženica, što tužiteljica niti ne spori. Iz istoga da je također vidljivo kako u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu u zemljišnim knjigama čak nije postojala nikakva plomba niti zabilježba iz koje bi se moglo zaključiti da je protiv 2.tuženice i 3.tuženice zatražen bilo kakav upis.

1.tuženik navodi da je odredbom čl. 4. st. 7. OZ određeno kako se sposobnost stvari da bude predmetom ovrhe, kao i eventualno ograničenje ovrhe ocjenjuje s obzirom na okolnosti koje su postojale u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga. Eventualne kasnije promjene vlasništva na predmetnim nekretninama da ne mogu biti od utjecaja na dopuštenost ovršnog prijedloga i samog rješenja o ovrsi iz razloga što se ista procjenjuje obzirom na okolnosti u vrijeme njegova podnošenja. Navedeno pogotovo iz razloga što je 1.tuženik, tj. njegov pravni prednik, u zemljišne knjige zabilježio pokretanje postupka ovrhe još 11. veljače 2019. pod posl.br.: Z1801/2019, a iz čega da je jasno kako sukladno odredbi čl. 84. st. 2. OZ isti ima pravo namiriti svoju tražbinu iz nekretnine i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine, dakle, osigurao je svoj prvenstveni red. 1.tuženik navodi da niti promjena vlasnika nekretnine tijekom ovršnog postupka ne sprječava vođenje ovršnog postupka protiv novih vlasnika nekretnine kao ovršenika, a sve sukladno odredbama čl. 84. st. 4. i 5. OZ-a. 1.tuženik dalje navodi da je iz rješenja Zemljišnoknjižnog odjela u Crikvenici, posl.br.: Z-1682/2020, od 26. svibnja 2020. razvidno da je uknjižba prava vlasništva dopuštena temeljem prijedloga tužiteljice za uknjižbu od 10. veljače 2020., i to rješenja posl.br.: Z2585/02, od 16. studenoga 2002. Pravni temelj predložene uknjižbe da je rješenje posl.br.: Z-2585/02, ali prijedlog za uknjižbu temeljem istog rješenja SV i MV uputili su tek 10. veljače 2020. 1.tuženik navodi da je netočan navod tužiteljice da je prijedlog za ovrhu podnesen nakon što su ista, odnosno njezin pravni prednik, zatražili upis prava vlasništva u predmetu naslovnog suda br. Z-2585/02, i to iz razloga što je prijedlog za ovrhu podnesen 8. veljače 2019., dok je prijedlog za uknjižbu od strane tužiteljice odnosno njezina pravnog prednika podnesen 10. veljače 2020. 1.tuženik navodi da je odredbom čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno kako se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, dok je odredbom čl. 122. st. 3. ZV zajamčeno načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige prema kojemu se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo zato što nije istraživao izvanknjižno stanje. Ovrhovoditelj da ne smije i ne može trpjeti štetu zbog toga što su ovdje tužiteljica, odnosno njezini pravni prednici, od 2002. imali eventualno valjani pravni temelj za uknjižbu prava vlasništva kojeg očito nisu željeli provesti u zemljišnim knjigama sve do 10. veljače 2020. 1.tuženik navodi da je iz zemljišnih knjiga razvidno da je pod posl.br.: Z-5137/2019 zabilježeno pokretanje spora pred Općinskim sudom u Crikvenici, pod posl.br.: P-2055/2019, a koji spor je pokrenula tužiteljica zajedno sa svojim pravnim prednikom radi utvrđenja prava vlasništva. Da nije uopće razumljivo i jasno zbog čega tužiteljica pokreće spor radi utvrđenja svojeg prava vlasništva na spornim nekretninama, ukoliko bi ista navodno već imala osnovu za uknjižbu istog prava vlasništva. Predmetni ugovor o kupoprodaji temeljem kojeg je doneseno rješenje od 10. siječnja 2003. da nije sadržavao klauzulu intabulandi, pa nije niti čudno zbog čega uknjižba 2002. nije mogla biti provedena, a niti uknjižba dozvoljena. 1.tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz dosudu parničnog troška 1.tuženiku.

3. U svojem odgovoru na tužbu 2. i 3. tužene ĐV i ČV su priznale tužbeni zahtjev tužiteljice.

4. U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u rješenje ovog suda posl.br. Ovr- 720/2019 ( str. 8-12 spisa), zaključak posl.br. Ovr- 720/2019 8 str. 13-15 spisa), prijedlog za ovrhu ( str. 17-19 spisa), rješenje posl.br. O- 4801/2006 ( str. 20- 24 spis), presudu posl.br. P- 4801/2006 ( str. 25-28 spisa), rješenje pos.br. P- 180/2017 ( str. 29-30 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine ( str. 31-33 spisa), rješenje posl.br. Z-2585/02 ( str. 34-35 spisa), izvadak iz zemljišne knjige ( str. 36-43 spisa), izvadak iz zemljišne knjige ( str. 44-53 spisa), porezno rješenje ( str. 54 spisa), rješenje ( str. 55 spisa), račun ( str. 56-58 spisa), presliku zemljišne knjige (str. 86 spisa, izvršio uvid u predmete posl.br. Ovr-76/2023, te saslušao svjedoke IV, ĆV, PV, JV, OV, EV, BV i tužiteljicu MV.

5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023), sud je odlučio kao u izreci ove presude.

6. U svojem iskazu tužiteljica je iskazala da su to početkom 2000-tih kupili i platili, i išli to nositi u zemljišne knjige. Od tada da su u posjedu. Dolazili su preko ljeta i preko vikenda. Kupili su ukupno u toj zgradi dva stana. Ne sjeća se da li istovremeno, to je vodio suprug. U drugom stanu u najmu je OV, taj je na II katu, drugi stan je na III katu i tu im je susjed EV. Za taj se vodi to što se vodi. To da je kupljeno i plaćeno i sad se opet nešto traži. M da je upoznala ali ih nije vidjela 20 godina. Poslije tu uopće nisu tu dolazili. U te stanove nisu dolazili, a i pošto kad su prodali. Iskazala je da se pričalo da su M prodali stanove jer su bili u financijskim problemima. Na upit što je čekala do 2020. iskazala da je to sve vodio njen suprug i ništa nije znala. Na upit da li zna da li ugovor o kupoprodaji sadrži dozvolu za uknjižbu odnosno tabularnu izjavu, iskazala da ne zna. Da nema pojma što je tabulara izjava. Kupoprodajnu cijenu da su odmah platili.

7. U svojem iskazu svjedokinja IV je iskazala da joj je poznato koja je nekretnina predmet spora. Ista se nalazi u [adresa], u njenoj neposrednoj blizini. Na tom katu da su samo njih dvoje. Vlasnici da su svaki svoga stana. Zajedno da su iste godine, istovremeno 2002. sklopili kupoprodajne ugovore. Stanove da su kupili od gospođe ĐV. Od 2002. neprekidno GV je u posjedu stana. U naravi radi se o obiteljskoj kući na tri kata, a stanove da su kupili od obiteljskog prijatelja i to DV i ĐV. Nešto se vodi i na kćeri ČV, oni da imaju više tih jedinica. Njihova prijateljica MV je prvo kupila jedan stan, a zatim je kupila još jedan stan, taj je na drugom katu i u posjedu je oba stana. Taj drugi stan kupila je 2 – 3 godine poslije kad su se M iselili. Iskazala je da je obitelj ĐV prodala u toj zgradi sve stanove. U zgradi da je jedno stubište. Iz tog stubišta ulazi se u sve stanove. Nakon što je obitelj ĐV prodala stan na drugom katu u tu kuću više nisu dolazili. Iskazala je da su oni bili kupili stan u toj kući, a u istom trenutku rekli su njihovim prijateljima E da se prodaje još jedan stan pa su se i oni odlučili na kupnju, da budu zajedno jer se poznaju pa da ne dođe netko nepoznat. Da su zajedno radili ugovore i predali ih na uknjiženje. Iskazala je da se uknjižila u zemljišnim knjigama. Da je zemljišnim knjigama upisana sa suprugom ŠV, a ovdje prisutni EV je njen sin. Uknjižbu da su sami radili jer je EV tada bio još student. U vrijeme kada su kupovali stan zgrada je već bila etažirana jer je to prethodno obavio prijatelj VV. Kod uknjižbe da nisu imali nikakvih problema. Tek nakon podnošenja ove tužbe je saznala da su oni imali problema oko uknjižbe. Iskazala je da živi u [adresa], a dolazi na nekoliko mjeseci u ljetnom periodu i navrati izvan toga. Nekad budu 3 mjeseca, nekad 2 mjeseca, a to sve ovisi. Osobno da zna iz razgovora sa B da im se zamjerila [adresa] te se oni tu ne pojavljuju. Da zna da nije postojao nikakav spor između MV i VV oko kupoprodaje. Da nije nikada razgovarala oko problema uknjižbe MV u zemljišnim knjigama. Da joj nije poznato ime AV ili ĆV.

8.U svojem iskazu svjedok ĆV je iskazao da mu je poznato što je predmet spora, a radi se o Fužinama, i nečemu što su otac i on radili prije 22 godine. U centru Fužina otac i on da su radili potporne zidove, i osiguranje objekta, zidanje još jednog objekta i više ne zna stvarno što još. To da su radili za nekoga tko se zove VV, a točno o kojoj firmi se radi to ne zna. To da nije plaćeno. Otac se sudio, a kada je otac umro on da je to nastavio ali se nije ništa naplatio. Da se, a kada je suđenje završeno dogovorio se sa odvjetnikom ovdje prisutnim BV te je potraživanje prepustio njemu. Gospođu MV da ne poznaje. Dalje je to vodio gospodin BV, nekakve detalje ne zna. Iskazao je da je svoja potraživanja predao gospodinu BV i da je potpisao punomoć. Ne zna točno na kojoj nekretnini sam je pokrenuo ovrhu. Da mu je gospodin BV rekao da postoji nekretnina na kojoj se može provesti ovrha. DV iskazuje da poznaje, dok za ČV i ĐV zna po papirima. Ne sjeća se da ih je ikada upoznao. DV poznajem od tada kada se počelo gore raditi. Da ne zna da li je njegov otac poznavao DV, odnosno ne zna da li ga je poznavao prije početka radova. Kad su počeli radovi tada ga je poznavao.

9.U svojem iskazu svjedokinja PV je iskazala da joj je poznato koja nekretnina je predmet spora. Ista se nalazi u [adresa], u naravi radi se o stanu na trećem katu kuće. Na prvom katu su dva stana, na drugom katu 1 stan, i na 3 katu dva stana. Predmetni stan u posjedu je njene majke i bio je u posjedu njenog oca. Sada je u vlasništvu njene majke. U posjedu je negdje od 2000. Predmetni stan kupljen je od obitelji DV. Ne zna točno kada ali početkom 2000. Od tada pa do danas u posjedu da su ona, tata i mama. U vezi tog stana nikada nije bilo spora. Da su kupili taj stan od obitelji DV, stan je isplaćen i išlo se u zemljišne knjige. Da su normalno dolazili svake godine i nikada nije bilo spora. U stan da je dolazila sa mamom i tatom, sa svojom obitelji i da ima ključeve od stana. Dolazili su više puta godišnje po ljeti, u proljeće te vikendima. Nakon što su kupili u toj kući da nisu vidjeli u toj kući od obitelji DV, nitko nije dolazio.

10.U svojem iskazu svjedok CV je iskazao da je predmetna nekretnina u [adresa], u [adresa]. To je prodano prije 20 godina. Kompletno je sve prodano, II i III kat, te zemljište iza za parkiranje. To je prodano MV i EV, više se ne sjeća. E je prodan II kat i jedan dio III kata. To su bili stanovi. Prodali su vlasnici ĐV i ČV. Kad je prodano u posjed su ušli kupci. To je prodano 2001. ili 2002. Godinu dana prije toga se iselilo i više nikada da tamo nisu išli. Iskazao je da je bio prisutan kod dogovora u vezi prodaje te su išli u Rijeku kod bilježnika. U Rijeci su se predali novci, i izdala se tabularna izjava. Da ne zna da li su kupci nosili ugovore u gruntovnicu. AV da mu je poznat. Sa AV da nije razgovarao nikada o ovoj nekretnini. Sa njim da se upoznao poslovno 2004. On se zabilježio odmah na nekretnini u Fužinama koju je trebao renovirati. Kad se odvijao poslovni odnos sa AV imali su samo tu nekretninu u Fužinama. On da ga pitao ništa u vezi drugih nekretnina, kad je krenula renovacija samo je stavio hipoteku na tu nekretninu. To što su prodali kupljena je nekretnina u Fužinama. ĆV da ne poznaje. Za predmetnu nekretninu da nije sklopljen još kakav ugovor, anex ili kakav dodatak, tabularna izjava bila je posebno, nije bila sadržana u ugovoru. Tabularna izjava da je izdana nakon plaćanja kupoprodajne cijene. Tabularna isprava predana je kupcima. Bili su svi troje, supruga, kćerka i on, i to je predano u Rijeci. Nakon što je prodano da ne zna da li se vodio kakav spor.

11. U svojem iskazu svjedok OV je iskazao da u kući u [adresa] na Štrosmajerovom šetalištu na II katu ima stan. Na drugom katu da je sam. Na I katu bio je LV, dolje je slastičarna, u potkrovlju je Đ. Na trećem katu su dva stana, EV i Đ. Da je u najmu stana 20 godina i tri mjeseca kod tužiteljice. Stanuje na II katu. Osim ovdje prisutne Đ tamo da nije nikoga vidio. Prije tih 20 godina i 3 mjeseca u tom stanu da nije bio. Iz obitelji ČV da nikoga ne poznaje, zna samo za pizeriju Triton 70-tih godina. Ovo spominje jer je ta pizerija bila u prizemlju, a to zna kao mladić. Ne zna kako izgleda DV, ne zna niti njegove kćeri, a ne zna niti njegovu suprugu. Tužiteljica dolazi jednom, dvaput godišnje, bude gore u svom stanu, sa njim nema ništa.

12. U svojem iskazu svjedok EV je iskazao da njegovi roditelji poznaju obitelj DV i da zna da se njegov otac često viđao sa DV. Da od kako dolazi u [adresa] od početka 80-tih zna za DV. Njegovi roditelji prodali su stan na Hrusti, početkom 2000. ili 2001. odnosno ne zna točno a DV im je rekao da prodaje stanove na Štrosmajerovom šetalištu. Ta kuća bila je obiteljska kuća od njegove supruge. Morali su to prodavati zbog određenih financijskih problema. Njegovi roditelji da nisu mogli kupiti sve što se tamo prodavalo pa su kupili jedan manji stan na trećem katu desno. To da su kupili krajem 2002. početkom 2003. Njegovi roditelji da su obiteljski prijatelji sa obitelji MV pa su im rekli da se prodaju ti stanovi, a sve kako bi u toj kući imali prijatelje za susjede. Sjeća se da su oni bili zainteresirani za kupnju stana, a da su gotovo istovremeno sklapali kupoprodajne ugovore, slali ih u gruntovnicu, s time da su oni kupili stan na trećem katu lijevo sa mansardom. Sjeća se da su zajedno proslavili kupnju tih stanova i išli su na večeru u Novi Vinodolski, zajedno za B. Vrlo brzo obitelj MV je kupila stan na II katu u toj istoj kući, isto od obitelji DV, a pretpostavlja da su bile uknjižene ĐV i ČV. U stanu na drugom katu 20-tak godina u posjedu je OV, koliko zna u najmu. Da poznaje i ČV te njenog bivšeg supruga UV jer se bave istim hobijem i znali su se viđati na vjenčanjima u Zagrebu od zajedničkih prijatelja ili poznanika. Od kada je u toj kući u [adresa] da nije vidio niti u [adresa] niti u toj kući nikoga od ČV. U stan od MV dolazila je ona sa svojom obitelji, te njihovi obiteljski prijatelji, prijatelji i rodbina. Preko ljeta je netko od tih osoba uvijek bio u tom stanu. I njegovi roditelji i on jedno 10-tak godina imali su ključeve od tog stana ukoliko bi trebalo nešto intervenirati. Stepenište koje je u toj zgradi je zajedničko svim stanovima u toj zgradi i iz njega se ulazi u sve posebne dijelove u toj zgradi. Da se sjeća da su i njegovi roditelji i Č platili te stanove odmah kod kupoprodaje i nosili su ih u zemljišne knjige, a ovo zna jer su i njega bili nešto pitali. Njegovi roditelji upisali su se u zemljišnim knjigama kao vlasnici. Oko 2017. bio da je zvao SV i rekao da je problem sa njihovim stanom jer da se upisala nekakva ovrha. Da ga je pitao što se oni nisu uknjižili. a on mu je rekao da je našao rješenje od suda kojim se dopušta uknjižba. Da su krenuli u rješavanje ovog problema. Uknjižbu da su riješili na način da su od zemljišno knjižnog odjela tražio da provedu svoje rješenje, problem da nisu riješili. Paralelno s time pokrenuo je i tužbu radi utvrđenja prava vlasništva, kako bi dobili zabilježbu spora i spriječili eventualno nove ovrhe. Budući da je zemljišnoknjižni sud proveo svoje rješenje iz 2003. da su tužbu povukli. Iskazao je da je podnio sudu dopis kojeg je nazvao prijedlog da provedu svoje rješenje. Taj prijedlog podnesen je nakon što je zabilježena ovrha. Da zna da su Č podnosili prijedlog za uknjižbu nakon što su sklopili kupoprodajni ugovor. Da pretpostavlja da su podnesli prijedlog na temelju kupoprodajnog ugovora.

13. U svojem iskazu svjedok BV je iskazao da o posjedu predmetne nekretnine ne zna ništa. Poznato mu je samo da je kao odvjetnik zastupao ĆV, a prije toga i njegovog oca AV, a radi naplate potraživanja koje je imao prema ĐV i ČV. Radi naplate tog potraživanja pokrenuo je i ovrhu u ime ĆV na nekretninama koje su predmetom ovog spora i u kojem trenutku je iz zemljišnih knjiga proizlazilo da su 1. i 2. tužene vlasnice predmetnih nekretnina, te da na predmetnim nekretninama nije postojala nikakva zabilježba, pa čak niti plomba iz koje bi se moglo nešto posumnjati. Da su od zk. suda zatražili aktivni izvadak te su ga dobili i dostavili uz prijedlog za ovrhu. Ovrha da je pokrenuta 30. prosinca 2018. Radi se o jednoj ovrsi. Istovremeno sa podnošenjem prijedloga za ovrhu predan je i prijedlog za zabilježbu pokretanja tog ovršnog postupka radi prvenstvenog reda. Kad je doneseno rješenje o ovrsi pod tim prvenstvenim redom zabilježena je ovrha. Nikakvog razloga nije bilo niti publicirano da to ne bi bilo vlasništvo tuženica. Sada da su vidjeli iz dokumentacije u ovom postupku da uknjižba niti nije mogla biti provedena niti dopuštena jer ugovor o kupoprodaji ne sadrži tabularnu izjavu. Prijedlog na temelju kojeg je tužiteljica uknjižena je podnesen godina dana nakon zabilježbe ovrhe. Na temelju tog prijedloga je uknjižba izvršena. Da nije nikada bio direktor 1. tuženika, bio je prokurist tog društva, a u vrijeme ugovora o cesiji sa ĆV, a ne zna da li je ugovor o cesiji potpisan od njegove strane ili od strane direktorice društva. Ugovor o cesiji, a nakon što je sad provjerio potpisala je ZV koja mu je supruga. Da je bio član tog društva. Udjele je prenio na suprugu možda prije 2 godine. Da je saznao da su ĐV i ČV upisane u zemljišnim knjigama tako što je došao kao odvjetnik i podnio je zahtjev poreznoj upravi, a kad je dobio podatak da se na njima vodi imovina onda da su neposredno otišli u zemljišnoknjižni odjel u [adresa].

14. Nema spora da se pred ovim sudom vodi ovršni postupak radi naplate potraživanja, da je ovršni postupak pokrenuo ĆV protiv ĐV i ČV, postupak da se vodi pod posl.br. Ovr- 76/2023, koje su u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu bile upisane u zemljišnim knjigama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnice tijela A I, A VI, AVII i A IX. Tijeku postupka, kao ovrhovoditelj stupio je Adria prom d.o.o. Fužine jer mu je tražbinu ustupio raniji ovrhovoditelj ugovorom o cesiji. Rješenje o ovrsi od 17.studenog 2021. je pravomoćno, a radi naplate iznosa od 41.287,00 kuna, 2.500,00 kuna te 114.514,21 kuna, zajedno sa pripadajućim kamatama. Predmetne tražbine utvrđene su pravomoćnim sudskim odlukama posl.br. P-4801/2006, posl.br. P-4801/2006 i posl.br. P-180/2017, Općinskog suda u Rijeci.

15. Tužiteljica je u spis dostavila ugovor o kupoprodaji nekretnine, od 26.studenog 2002., iz kojeg je vidljivo da su tužiteljica i njen suprug od ĐV i ČV kupile stan u dijelu trećeg kata, a cijeli treći kat za iznos 1/3 dijela cjelokupnog objekta, prema tome da stan predstavlja 2/3 dijela trećeg kata, stan da se nalazi sa ulazom lijevo od stubišta, a lociran je lijevo od stubišta, a sa mora odnosno Štrosmajerovog šetališta gledano, na desnoj strani zgrade, stan da se sastoji od kuhinje sa lođom, WC, dnevnog boravka i balkona u širini dnevnog boravka, te mansarde iznad trećeg kata ( upisana pod A VIII) u cijelosti koja se sastoji od jedne sobe, dnevnog boravka, spremišta i kupaone sa WC, te pripadajuće ostave u polukatu 2.og kata, sve zajedno površine cca 80 m 2.

16. Nema spora da je Općinski sud u Crikvenici, zemljišnoknjižni odjel [adresa] donesao rješenje 26.studenog 2002., posl.br. Z- 2585/2002 kojim je na temelju kupoprodajnog ugovora od 26.studenog 2002. dopustio uknjižbu prava vlasništva u 2/3 dijela nekretnine ĐV i ČV, u korist MV i SV, i to uknjižbu prava vlasništva na posebnom dijelu nekretnine- stan na trećem katu lijevo, koji se sastoji od kuhinje, dnevnog boravka, WC i loggie u površini od 47,78 m 2, u nacrtu označen zelenom bojom, te mansarde koja se sastoji od tri sobe, dnevnog boravka, spremišta i kupaonice sa WC, u nacrtu označeno crvenom bojom u površini od 61, 39 m 2 u zgradi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

17. Nema spora da je u zemljišnim knjigama, u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. č. br. [katastarska čestica] upisano više zemljišnoknjižnih tijela, a ovrha da je zabilježena na zemljišnoknjižnim tijelima A1, A VI, A VII i A IX, na kojim je upisana tužiteljica kao suvlasnik odnosno kao vlasnik. Nema spora da su u trenutku podnošenja ovrhe na opisanim z.k. tijelima bile upisane tužene ĐV i ČV, te da je ovršni postupak posl.br. Ovr- 720/2019, sada posl.br. Ovr-76/2023 pokrenuo ĆV.

18. Iz iskaza ispitanih svjedoka i to IV, PV, JV, OV te EV može se zaključiti i utvrditi da su tužiteljica iz njen suprug od ČV i ĐV kupili dva stana u predmetnoj zgradi, te da su od kupnje u posjedu svega što su kupili. Iskazima ovih svjedoka sud poklanja vjeru, a isti činjenično navode isto kao i tužiteljica u vezi kupnje i posjedovanja nekretnina od strane tužiteljice i njenog pokojnog supruga. Nema spora da su se tužiteljica i njen suprug upisali u zemljišnim knjigama kao suvlasnici tijela A1 svaku u 4/36 dijela te zemljišnoknjižnog tijela AV koje predstavlja drugi kat koji se sastoji od kuhinje, hodnika, tri sobe, dnevnog boravka i WC u nacrtu označeno crvenom bojom, dok su se na zemljišnoknjižna tijela koja su predmetnom ovrhe upisali tek nakon što je ovrha pokrenuta bez obzira što je ugovor o kupoprodaji sklopljen 2002., odnosno nema spora da su bila sklopljena dva kupoprodajna ugovora, te da su se tužiteljica i njen suprug na temelju jednog odmah uknjižili u zemljišnim knjigama.

19. Sporno je dakle je li ovrha određena rješenjem suda posl.br. Ovr- 720/2019/ Ovr-76/2023 nedopuštena. Tužiteljica koja je ustala ovom tužbom, zaključkom suda posl.br. Ovr- 720/2019 upućena je u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga navedenih u čl. 59.st. 1 Ovršnog zakona ( Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024 ), a kojim je propisano da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom.

20. Prema stajalištu ovog sud, predmetna ovrha posl.br. Ovr – 720/2019, a sada posl.br. Ovr- 76/2023 je nedopuštena. Naime, nema spora da su tužiteljica i njen suprug sklopili sa ČV i ĐV ugovor o kupoprodaji nekretnine 26.studenog 2022., te da je Općinski sud u Crikvenici, zemljišnoknjižni odjel [adresa] dopustio uknjižbu na temelju navedenog kupoprodajnog ugovora rješenjem posl.br. Z-2585/2002, ali, a kako je to vidljivo iz preslike vlasničkog lista sa str. 83 spisa, pod rednim brojem 32. i 33., nije proveden upis, već su ta mjesta ostala prazna.

21. Sukladno čl. 52. Zakona o zemljišnim knjigama ( Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 114/2001, 100/2004, 107/2007, 152/2008, 126/2010, 55/2013, 60/2013, 108/2017, 63/2019 ), a važećim u vrijeme kad je predan prijedlog za upis, zemljišnoknjižni sud dopustit će uknjižbu samo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava na kojima je istinitost potpisa ovjerovljena na način propisan posebnim zakonom. Nema spora da je zemljišnoknjižni sud dopustio upis. Sukladno čl. 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 ) vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. Čl. 106. ZZK je propisano da se upisi provode na temelju rješenja zemljišnoknjižnoga suda kojim se upis određuje i nalaže njegova provedba u zemljišnoj knjizi (rješenje o upisu). Sukladno čl. 122. ZZK upis u zemljišnu knjigu može se provesti samo po nalogu koji je zemljišnoknjižni sud izdao u rješenju o upisu i ne drukčije nego prema sadržaju toga naloga. Nema spora da upis nije proveden, a što je vodljivo sa preslike zemljišne knjige sa str. 83. spisa, odnosno, pod rednim brojem 32. i 33. nije izvršen upis sukladno rješenju posl.br. Z-2585/2002. Sukladno čl. 45 ZZK, nema spora da tužiteljica ima prvenstveni red upisa, a koje pravo upisa je izvršeno naknadno, a na temelju prijedloga tužiteljice od 10.veljače 2020. Slijedom navedenog, predmetna ovrha je nedopuštena, s obzirom na prvenstveni red upisa kojeg je tužiteljica ostvarila, koji se utvrđuje u času u kojem je zemljišnoknjižnom sudu stigao prijedlog za upis, a sukladno čl. 45 ZZK, pa u tom pravcu sud navode 1.tuženika da je do promjene prava vlasništva došlo nakon pokretanja ovršnog postupka ne prihvaća, te se tuženik neosnovano poziva na čl. 84. st. 4. i 5. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024 ).

22. Budući da je sud prihvatio tužbeni zahtjev, 1.tuženik je u obvezi plaćanja troškova parničnog postupka tužiteljici koju je u ovom postupku zastupao odvjetnik, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa) i čl. 154. ZPP-a. Ističe se kako su 2. i 3. tužena priznale tužbeni zahtjev dok je 1.tuženik istog osporio, pa je sud 1.tuženiku naložio plaćanje troška parničnog postupka. Sud je priznao tužitelju trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura, trošak pristupa na ročište 7.studenog 2023., 22.veljače 2024., 17.lipnja 2024., 11.rujna 2024., 9.listopada 2024 i 18.ožujka 2025., svako u iznosu od po 500,00 eura, i sve uvećano za trošak PDV i pristojbe na presudu za tužbu i presudu u iznosu od po 128,00 eura, ukupno 4.631,00 eura.

Crikvenici, 25.travnja 2025.

SUDAC:

Kristina Pavelić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o žalbi rješava Županijski sud.

DNA

-punomoćniku tužiteljice

-punomoćniku 1.tuženika,

-punomoćniku 2. i 3. tuženika.