Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

[adresa]

F

Poslovni broj: Pn-96/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu tog suda Andrei Vasiljević u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Jagićeva 33, Zagreb, OIB 26187994862, zastupanog po Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane i zaključene 13. ožujka 2025., u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 25. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženik CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, dužan je tužitelju na račun broj: [broj bankovnog računa], model HR26, poziv na broj: 5908-19-19-03317008984, platiti iznos od 6.361,12 €, sa zakonskom zateznom kamatom od 6. kolovoza 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te mu nadoknaditi sve troškove, a sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB 84397956623, da tuženiku Croatia osiguranje d.d., Jagićeva 33, Zagreb, OIB 26187994862, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.260,03 EUR, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 25. travnja 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, Područni ured u [adresa], OIB 84397956623 (dalje tužitelj), podnio je 25. listopada 2023. tužbu protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB 26187994862 (dalje: tuženik), radi naknade štete. U tužbi tužitelj navodi da je 21. ožujka 2011., osiguranica tužitelja FI zadobila teške tjelesne povrede u prometnoj nezgodi kju je prouzročila osiguranica tuženika RI, upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. Nakon nesreće, rješenjem tužitelja Klasa: 141-02/13-01/OB:03317008984, Ur.broj: 341-15-05/3-13-012049 od 4. ožujka 2014. priznato je SI pravo na invalidsku mirtovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, a kao uzrok invalidnosti, navedena je ozljeda izvan rada. Nadalje navodi da u skladu s odredbom članka 164. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, Zavod ima pravo na naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, a za utvrđenje visine stvarne štete mjerodavne su odredbe ovog zakona. Tužitelj je osiguraniku tuženika u utuženom razdoblju od 1. studenog 2020 do 30. lipnja 2023. isplatio mirovinu u iznosu od 6.361,12 EUR, no tuženik je odbio podmiriti nastalu štetu.

2. Tuženik u odogovoru na tužbu zaprimljenom kod ovoga suda 7. prosinca 2023. ne spori nastanak štetnog događaja no osporava visinu i osnov tužbenog zahtjeva u cijelosti. Poziva se na revizijske odluke Vrhovnog suda broj Rev-1354/2016, te Rev-12/2022. U konkretnom slučaju se ima primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojim se određuje opseg i visina obveze društva za osiguranje na naknadu štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i to na način da se izračuna razmjerni iznos mirovine u visini razlike između invalidske/ obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske/obiteljske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u zapisnik o očevidu (stranica 3- 6 spisa), rješenje HZMO, Klasa 141-02/13-01/OB:03317008984, Ur.broj: 341-15-05/3- 13-012049 od 4. ožujka 2014. (stranica 7-13 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (stranica 14-15 spisa), dopis tuženiku (stranica 16-18 spisa), potvrdu o isplaćenim mirovinama (stranica 20-21 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Kseniji Vrebac.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da je zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija tuženika i nastanak prometne nezgode te odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja.

6. Među strankama nije sporno da je rješenjem tužitelja osiguraniku tužitelja za utuženo razdoblje priznato pravo na invalidsku mirovinu.

7. Također nije sporno da je po predmetnoj pravnoj osnovi tužitelj isplatio osiguraniku ŽI, ukupan iznos od 6.361,12 EUR za razdoblje od 1. studenog 2020. do 30. lipnja 2023.

8. Uvidom u pravomoćno Rješenje Klasa: 141-02/13-01-/OB03317008984, Ur. broj: 341-15-05/3-13-012049 od 4. ožujka 2014. utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja zbog ozljede izvan rada, nastala profesionalna nesposobnost za rad počevši od 15. svibnja 2013., te da ostvaruje pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 423,82 HRK mjesečno. Uz rješenje nje priložen i nalaz i mišljenje vještaka o nastaloj invalidnosti kojim je utvrđena ozljeda izvan rada 100%. Predemt je bio podložan i reviziji Ministarstva rada i mirovinskog sustava.

9. Dana 19. srpnja 2023. tužitelj se obratio tuženiku vezano za ovopredmetni događaj, te je odbijen od strabne tuženika dopisom od 27. srpnja 2023.

10. Dakle, u upravnom postupku, a temeljem čl. 105., 110. i 190. Zakona o mirovinskom osiguranju upravni organ, kao stvarno i apsolutno nadležni, utvrdio je pravo svog osiguranika i temeljem takvog prava (profesionalna nesposobnost za rad) pravo na invalidsku mirovinu i iznos mirovine, slijedom čega ovaj sud je apsolutno nenadležan preispitivati sada u sudskom postupku tako utvrđeno pravo kao i njegovu visinu.

11. U smislu čl. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14: dalje Zakon a koji se u konkretnom slučaju ima primijeniti obzirom na vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno trenutka kada su izvršene sada utužene isplate mirovina – pa kao i Vrhovni sud RH u Rev 1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev 3401/2018-3 od 20. travnja 2022., Rev-66/2022-2 od 1.veljače 2022.) st. 1. toč. 2. obvezna osiguranja u prometu su, između ostalog, osiguranje vlasnika odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štetu koju počini trećim osobama. Da je tuženik osiguratelj vozila kojim je upravljala odgovorna osoba za tjelesnu ozljedu osiguranika tužitelja, ne osporava niti tuženik.

12. U smislu čl. 11. st. 1. Zakona odštetni zahtjev po osnovi osiguranja iz tog zakona oštećena osoba može podnijeti izravno neposredno odgovornom osiguratelju. Dakle u konkretnom slučaju tuženiku, a koji odštetni zahtjev je nesporno podnesen i koji je, prema dostavljenoj povratnici, tuženik zaprimio dana 26. srpnja 2023. i koji zahtjev je tuženik nesporno otklonio kao neosnovan.

13. U smislu čl. 22. st. 1. Zakona vlasnik vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama. Dakle, upravo je tuženik dužan podmiriti štetu koja je zbog tjelesne ozljede osiguranika tužitelja nastala i koji je tjelesno ozlijeđen u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika.

14. Pravo oštećenika zahtijevati naknadu štete direktno od osiguratelja u vrijeme nastanka štetnog događaja propisano je bilo u vrijeme nastanka štetnog događaja i čl. 941. st. 1. i čl. 940. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. dalje: ZOO/91).

15. Dakle, u konkretnom slučaju upravo je tuženik odgovoran za štete koje su proistekle iz radnje njegovog osiguranika KI, a koja je upravljala vozilom koje je bilo osigurano kod tuženika, slijedom čega proizlazi i pasivna legitimacija tuženika, a koja u konačnici nije niti sporna.

16. Uvidom u Potvrdu tužitelja od 25. listopada 2023., broj spisa: 26028 (a koja, potvrda ima svojstvo javne isprave, obzirom da je tužitelj takvu potvrdu izdao sukladno odredbi čl. 159. st. 1. Zakona o općemu pravnom postupku -"Narodne novine" broj 47/09 dalje: ZUP, ali i čl. 140a. Zakona o mirovinskom osiguranju Narodne novin broj:

157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, dalje: ZMO, slijedom čega i potvrđuje točnost navoda u takvoj ispravi a u smislu čl. 230. st. 1. ZPP, dok tuženik nije dokazao da takvi podaci nisu točni a u smislu čl. 230.s t. 3. ZPP) ali i izvoda tuženika iz Banke podataka doznačenih mirovinskih primanja od 25. listopada 2023. utvrđeno je da je tužitelj ŽI isplatio mirovnu i to

- od 1. studenog 2020. do 31. prosinca 2020. u iznosu od 368,42 €,

- od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. u iznosu od 2.250,28 €,

- od 1. siječnja 2022. do 31. studenog 2022. u iznosu od 2.400,58 €,

- od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu od 1.341,84 €, ukupno 6.361,12 €.

17. Uvidom u pisani zahtjev tužitelja od 19. srpnja 2023. utvrđeno je da tužitelj potražuje od tuženika iznos od 6.361,12 €, s osnova naknade štete (isplata invalidske mirovine).

18. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, dalje: ZMO, a koji se u odnosu na pravo tužitelja ima primijeniti s obzirom na period isplate utuženih mirovina) određeno je da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. St. 2. istog čl. propisano je da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, pa tako i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. St. 3. čl. 161. ZMO propisano je da zahtjevom za naknadu štete tužitelj može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje. St. 4. istog čl. određeno je da kada se šteta sastoji u obvezi tužitelja na trajna novčana davanja, taj se iznos štete može zahtijevati i u ukupnom iznosu (kapitalizirana šteta), a izračunava se prema visini priznate mirovine i tablicama aktuarske matematike koje donosi tužitelj po prethodno pribavljenom mišljenju ministarstva nadležnog za financije. Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu i neposredno od društva za osiguranje. Dakle, iz navedene odredbe čl. 161. ZMO vidljivo je da bi tužitelj, u slučaju primjene ZMO, imao pravo ne samo na povrat iznosa invalidske mirovine u iznosu koji se odnosi na utvrđenu invalidnost s osnova prometne nezgode, koji su nastali na teret mirovinskog osiguranja, a koji su troškovi u ovom postupku.

19. S druge strane odredbom čl. 27. st. 1. i 2. Zakona propisano je da je društvo za osiguranje obvezno Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a stvarnom se štetom u smislu citirane odredbe smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema stavku 3. navedene odredbe, razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Dakle, u skladu s odredbom čl. 27. Zakona tuženik odgovara tužitelju samo za stvarnu štetu a koja se sastoji u razmjernom iznosu mirovine (dakle ne i drugih isplata).

20. U pogledu odredbi čl. 161. ZMO i odredbi čl. 27. Zakona koje se odnose na istu materiju postoji kolizija propisa u dijelu utvrđivanja visine stvarne štete kao i pojma štete, dok oba zakona propisuju odgovornost osiguratelja za takvu štetu.

21. Naime, čl. 27. st. 4. Zakona odredbe čl. 27. st. 1., 2. i 3. odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

22. Dakle, za odluku u ovom sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv odgovornog osiguratelja vozila kojim je upravljao štetnik, radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine osiguranika tužitelja, mjerodavne su odredbe Zakona, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete za Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine (pa tako i VSRH u Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. i Rev-113/2022-2 od 9. studenog 2022.).

23. Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalog i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena Zakonom zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika, kao osiguratelja, u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja, primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, a koji ugovor uređuje u ovome slučaju Zakon.

24. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila kojim je upravljao štetnik se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom temeljem kojega zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi Zakona i granicama sklopljenog ugovora o osiguranju. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene Zakonom propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom.

25. Odredbom čl. 8. st. 1. Zakona propisano je da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

26. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama Zakona, a kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

27. Stoga se u ovoj pravnoj stvari, a u pogledu visine odgovornosti tuženika, ima primijeniti odredba čl. 27. Zakona koja uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja mirovinskog osiguranja (pa tako i VSRH br. Rev-552/2022-2 od 17. svibnja 2022.) 28. Slijedom iznesenog, a u skladu s čl. 27. st. 1., 2. i 3. Zakona stvarna šteta koju tuženik kao društvo za osiguranje je u konkretnom slučaju obvezno nadoknaditi tužitelju predstavljala razliku između konkretne invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja za osiguranika tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Kako je u konkretnom slučaju rješenjem tužitelja osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu upravo zbog ozljede na radu, jasno je da razlika između iste mirovine po redovitom tijeku stvari ne postoji, a što je utvrđeno i provedenim vještačenjem Ksenije Vrebac, koja je jasno i decidirano navela da razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, iznosi 3.822,52 €, odnosno isplaćena mirovina koja je utvrđena rješenjem HZMO-a, je za taj iznos niža od mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Radi istoga, valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

29. Temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a sud je odlučio o parničnom trošku, te je dosudio parnični trošak tuženiku. Tuženiku ima pripasti trošak zastupanja na ročištima od 12. veljače 2024., 23. travnja 2024., te 13. ožujka 2025., svako u iznosu od 250,00 EUR, kao i trošak sudske pristojbe u iznsou od 110,03 EUR i trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, što ukupno iznosi 1.260,03 EUR.

30. Stoga je odlučeno kao u izreci ove odluke.

Sisak, 25. travnja 2025.

Sudac

Andrea Vasiljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu putem e-komunikacije, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb

2. Tuženiku po Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. iz Zagreba