Zakon.hr

P-1785/2021-32

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužiteljice ČT, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, protiv tužene Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. siječnja 2025. u nazočnosti tužiteljice i zamjenika njezinog punomoćnika Bjanka Franina Pečarice, odvjetnika u Splitu te zamjenice punomoćnika tužene GT, odvjetničke vježbenice, na ročištu radi objave dana 25. travnja 2025.

p r e s u d i o j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se da je djelomično ništav Ugovor o kreditu broj 3210665205, broj kreditne partije 7103788766, od 29. kolovoza 2007. (solemniziran pred Nevenkom Kekez, Javnim bilježnikom u Splitu, broj OV-8864/07, dana 29. kolovoza 2007.), sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, i to: a) u dijelu (naročito odredbe sadržane u članku 2. i 6. Ugovora) u kojem se tužitelj obvezao tuženiku platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke/tuženika, točnije u dijelu u kojem je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu sa svojim odlukama i aktima te shodno tome povećavati ugovoreni anuitet, kao i u dijelu svih drugih odredaba ugovora i akata tuženika koje propisuju takav način promjene kamatne stope.

b) u dijelu (naročito odredbe sadržane u članku 1., 2. i 6. Ugovora) u kojem se ugovora valutna klauzula u CHF, točnije u dijelu u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit i kamate u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja (dospijeća);

c) U dijelu u kojem se ugovaraju naknade/troškovi kredita, točnije u dijelu odredbe članka 2. koji glasi: „Korisnik kredita se obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora “ te u dijelu odredbe članka 18. točke D) koja glasi: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate.“, kao i u dijelu akata tuženika kojim se propisuje pravo na naplatu istih troškova."

II Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Dužna je tužena isplatiti tužiteljici:

a) s osnova više naplaćenih mjesečnih anuiteta uslijed ništetnog porasta promjene tečaja, odnosno na temelju utvrđenja iz točke I/ b) ove presude novčani iznos od 2.063,07 eura uvećano za zatezne kamate koje na svaki pojedini mjesečni iznos preplate teku od dana te preplate pa do dana isplate, sve to po stopi koja se do 30. lipnja 2011. računa po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja na iznos preplate od:

-0,67 Eura teče od 10.1.2008. pa do isplate,

-1,47 Eura teče od 14.2.2008. pa do isplate,

-3,75 Eura teče od 11.3.2008. pa do isplate,

-2,95 Eura teče od 15.4.2008. pa do isplate,

-0,92 Eura teče od 16.6.2008. pa do isplate,

-0,83 Eura teče od 16.7.2008. pa do isplate,

-4,94 Eura teče od 17.10.2008. pa do isplate,

-7,64 Eura teče od 14.11.2008. pa do isplate,

-11,17 Eura teče od 16.1.2009. pa do isplate,

-11,22 Eura teče od 16.2.2009. pa do isplate,

-8,31 Eura teče od 15.3.2009. pa do isplate,

-8,53 Eura teče od 22.5.2009. pa do isplate,

-8,20 Eura teče od 19.6.2009. pa do isplate,

-8,10 Eura teče od 17.7.2009. pa do isplate,

-6,88 Eura teče od 11.8.2009. pa do isplate,

-8,63 Eura teče od 15.9.2009. pa do isplate,

-7,22 Eura teče od 20.10.2009. pa do isplate,

-8,39 Eura teče od 17.11.2009. pa do isplate,

-7,70 Eura teče od 14.12.2009. pa do isplate,

-10,42 Eura teče od 15.1.2010. pa do isplate,

-11,86 Eura teče od 12.2.2010. pa do isplate,

-11,95 Eura teče od 16.3.2010. pa do isplate,

-13,43 Eura teče od 19.4.2010. pa do isplate,

-16,00 Eura teče od 17.5.2010. pa do isplate,

-18,04 Eura teče od 10.6.2010. pa do isplate,

-16,61 Eura teče od 15.6.2010. pa do isplate,

-19,54 Eura teče od 27.7.2010. pa do isplate,

-20,72 Eura teče od 18.8.2010. pa do isplate,

-26,71 Eura teče od 15.9.2010. pa do isplate,

-21,62 Eura teče od 22.10.2010. pa do isplate,

-22,17 Eura teče od 22.11.2010. pa do isplate,

-29,75 Eura teče od 14.1.2011. pa do isplate,

-27,73 Eura teče od 9.3.2011. pa do isplate,

-25,61 Eura teče od 12.4.2011. pa do isplate,

-30,34 Eura teče od 12.5.2011. pa do isplate,

-36,76 Eura teče od 15.6.2011. pa do isplate,

-43,68 Eura teče od 15.7.2011. pa do isplate,

-46,02 Eura teče od 19.8.2011. pa do isplate,

-39,31 Eura teče od 15.9.2011. pa do isplate,

-35,43 Eura teče od 18.10.2011. pa do isplate,

-35,56 Eura teče od 15.11.2011. pa do isplate,

-35,92 Eura teče od 14.12.2011. pa do isplate,

-39,58 Eura teče od 16.1.2012. pa do isplate,

-40,54 Eura teče od 14.2.2012. pa do isplate,

-39,48 Eura teče od 15.3.2012. pa do isplate,

-39,18 Eura teče od 17.4.2012. pa do isplate,

-39,89 Eura teče od 15.5.2012. pa do isplate,

-40,22 Eura teče od 29.6.2012. pa do isplate,

-40,17 Eura teče od 30.7.2012. pa do isplate,

-39,53 Eura teče od 28.8.2012. pa do isplate,

-37,57 Eura teče od 27.9.2012. pa do isplate,

-39,62 Eura teče od 31.10.2012. pa do isplate,

-40,29 Eura teče od 22.11.2012. pa do isplate,

-39,87 Eura teče od 31.12.2012. pa do isplate,

-36,93 Eura teče od 28.1.2013. pa do isplate,

-39,39 Eura teče od 28.2.2013. pa do isplate,

-38,56 Eura teče od 30.4.2013. pa do isplate,

-35,27 Eura teče od 31.5.2013. pa do isplate,

-36,38 Eura teče od 13.8.2013. pa do isplate,

-36,46 Eura teče od 20.8.2013. pa do isplate,

-39,09 Eura teče od 30.9.2013. pa do isplate,

-39,08 Eura teče od 28.11.2013. pa do isplate,

-40,23 Eura teče od 18.2.2014. pa do isplate,

-40,54 Eura teče od 1.4.2014. pa do isplate,

-198,72 Eura teče od 1.4.2014. pa do isplate",

dok se u odnosu na više zatraženi iznos od 4,99 eura tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

"b) s osnova naplaćene jednokratne naknade za obradu kredita prilikom prvog korištenja kredita odnosno na temelju utvrđenja iz točke I/ c) ove presude novčani iznos od 98,03 Eura uvećano za zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 31. kolovoza 2007. pa do isplate po stopi koja se do 30. lipnja 2011. računa po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

III Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.546,00 eura sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 7. svibnja 2021. zaprimljena je tužba kojom je tužiteljica ustala protiv tužene radi utvrđenja ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj 3210665205 (dalje Ugovor) koji su stranke sklopile 29. kolovoza 2007. U bitnom navodi kako joj je tužena odobrila kredit u iznosu od 11.049,88 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (dalje HNB) za CHF važećem na dan isplate kredita uz kamatu od 5,20 % godišnje, promjenjivu. Dodaje kako je ovim standardiziranim, unaprijed formuliranim ugovorom, s valutnom klauzulom vezanom uz tečaj CHF, tužena ugovorila i promjenjivu kamatu koja se mijenja jednostranom odlukom banke, bez navođenja točnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se kamatna stopa mijenjati i to sve bez mogućnosti posebnog pregovaranja i ugovaranja, čime je prouzročena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužiteljice, tako da su u predmetni ugovor ugrađene nepoštene i ništetne odredbe. Nadalje navodi kako je tužena na ovaj način postupila suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima, a u prilog tome ističe kako je zbog ovakvog postupanja tužene, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen i pravomoćno okončan sudski postupak pod poslovnim brojem P-1401/2012 radi kolektivne zaštite interesa potrošača, a odluke u toj parnici obvezujuće su i u ovom sporu. Slijedom toga, zahtjeva utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kojima se kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom banke, odnosno kojima se tužiteljica obvezuje otplaćivati kredit i kamate prema valutnoj klauzuli, kao i odredbe kojima se ugovaraju naknade, odnosno troškovi kredita, a s tim u vezi zahtjeva isplatu iznosa od 20.000,00 kn.

2. U svom odgovoru od 23. studenog 2021. tužena je u cijelosti osporila osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. U bitnom prigovara mjesnoj nadležnosti ovog suda te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice, namjenu kredita, prigovor zastare i svemu tome dodaje kako je u konkretnom slučaju postupala u skladu s važećim zakonskim propisima, kako je predmetni Ugovor sklopljen na temelju slobodne volje njegovih sudionika i kako su sve njegove odredbe bile jasne i razumljive.

3. Pravomoćnim rješenjem broj P-1785/2021 od 28. ožujka 2023. odbijen je kao neosnovan prigovor tužene o mjesnoj nenadležnosti ovog suda, tako da su u tijeku postupka izvedeni dokazi pregledom zahtjeva za kredit, promjena kamatnih stopa, prometa po kreditu i otplatnog plana od 7. studenog 2019., Ugovora od 29. kolovoza 2007., promjena kamatnih stopa od 29. listopada 2021. i obavijesti od 8. siječnja 2013., pregledom financijskog vještačenja sudske vještakinje Ines Lozić iz Centra za vještačenje d.o.o. u Splitu od 15. studenog 2024. te saslušanjem tužiteljice kao stranke.

4. Punomoćnici stranaka zatražili su naknadu parničnog troška.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje aktivne legitimacije tužiteljice, osnovanosti tužbe i visine postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost istaknutog prigovora zastare potraživanja.

7. Pregledom Ugovora od 29. kolovoza 2007. razvidno je kako je tužiteljica ČT, kao korisnik kredita, sklopila s tuženom Zagrebačkom bankom d.d. Zagreb, kao kreditorom, kredit za kupnju motornog vozila kojim joj je u skladu s člankom 1. odobren iznos od 11.049,88 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, uz redovitu kamatu od 5,20 % godišnje, promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, kako je ugovoreno odredbom iz članka 2., po kojoj se pored svega korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za uslugu kreditora. Odredbom iz članka 6. stranke su ugovorile kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja za CHF, tako da prvi anuitet iznosi 157,23 CHF. Ovim člankom korisnik kredita obvezuje se plaćati anuitete izmijenjene u slučaju izmjene promjenjive redovite kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Tužena prigovara nedostatku aktivne legitimacije tužiteljice, iako iz stanja u spisu jasno proizlazi da je tužena bila sudionik Ugovora kao korisnica kredita koja je podmirivala dospjele obveze, a

8. Odredbom iz članka 1. stavka 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, propisano je kako će se nepoštenim uvjetima smatrati one jednostrane klauzule koje, suprotno načelima savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, tako da mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i mora se protiviti označenim načelima savjesnosti i poštenja. Odredbe ove Direktive unesene su u Zakon o zaštiti potrošača (NN broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP) i sadržane u njegovoj odredbi iz čl. 3. toč. 1. Prema odredbi iz čl. 49. st. 1. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelima savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a odredba iz čl. 49. st. 4. ZZP propisuje kako je trgovac, koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan to dokazati.

9. Odredbama iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03, dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je kako se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca tako da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Trgovac je dužan dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz čl. 87. ZZP/03.

10. Odredbom iz čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) propisano je kako činidba, kao objekt ugovorne obveze, mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Po odredbi iz čl. 272. činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su sudionici ugovora ostavili trećoj osobi da ju odredi, a ukoliko je činidba nemoguća, nedopuštena ili neodređena, odnosno neodrediva, ugovor je ništetan, kako propisuje odredba iz čl. 270. st. 1. ZOO.

11. Uzimajući u obzir sporno pitanje osnovanosti tužbe, odnosno jesu li odredbe sadržane u člancima 1., 2. i 6. Ugovora nepoštene, odnosno ništetne i s tim u vezi ne proizvode pravne učinke, prije svega valja navesti kako je zbog istovjetnog postupanja protiv tužene i niza drugih banaka s područja Republike Hrvatske, a radi zaštite potrošača, odnosno korisnika kredita, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen parnični postupak pod poslovnim brojem P-1401/12 koji je pravomoćno okončan presudama Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Prvom odlukom utvrđeno je kako je Zagrebačka banka d.d. Zagreb (označena kao tužena pod 1) u vremenu od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovita kamatna stopa koja je u tijeku ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, tako da je ništetna, dok je drugom odlukom utvrđeno kako je tužena u vremenu od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, kao trgovac nije u cijelosti informirala potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a u tijeku pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupala suprotno odredbama iz članaka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama iz članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) te suprotno odredbama ZOO. S tim u vezi, označenom presudom naloženo je svim tuženima pa tako i ovdje tuženoj, prekinuti s gore opisanim postupanjem i u roku od 60 dana ponuditi potrošačima izmjenu ugovornih odredbi kojima je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenjiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postupku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovite kamate na dan sklapanja ugovora, jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti presuda te zabranio svim tuženima pa tako i ovdje tuženoj, svako takvo ili slično buduće postupanje.

12. Pored gore iznesenog, valjalo je cijeniti odredbu iz čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) po kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe udruga, tijela, ustanova ili drugih organizacija koje su osnovane u skladu sa zakonom, a koje se u sklopu svoje registrirane djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, a kojom su utvrđena postupanja i propuštanja te povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba pozvati. S tim u vezi, valjalo je cijeniti i sadržaj odredbe iz čl. 138.a ZZP (NN broj 79/09) po kojoj odluka, donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, jasno je kako su odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati bile sastavni dio standardnog, unaprijed formuliranog ugovora o kreditu, sastavljenog od banke koja o tim odredbama nije pregovarala sa svakim pojedinim potrošačem, odnosno budućim korisnikom kredita koji nije imao utjecaj na njihov sadržaj, već mu je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati u kontekstu cjeline ugovora u vrijeme njegovog sklapanja, tako da su te ugovorne odredbe imale za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku kao drugu ugovornu stranu, a što je svakako suprotno temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zloupotrebe prava.

13. U konkretnom slučaju utvrđen je istovjetan način postupanja tužene i time neravnopravan odnos ugovornih strana. Naime, prije svega je za navesti kako je predmetni Ugovor očito unaprijed formulirala prema standardiziranom obrascu, a o okolnostima njegovog sklapanja govori tužiteljica u iskazu. Tvrdi kako je novac trebala radi kupnje drugog osobnog vozila koje nije korišteno u gospodarske svrhe, već isključivo za privatne potrebe njezine višečlane obitelji. Navodi kako je prema uputi trgovca vozilima kontaktirala tuženu kao partner banku i sklopila ugovor koji joj je ponuđen, bez mogućnosti pregovaranja i utjecanja na odlučne elemente, poput valutne klauzule i kamatne stope, ali i naknade za kredit. Dodaje kako je znala da je ugovorena kamata promjenjiva, ali nije znala po kojim bi se kriterijima mijenjala, a na kraju navodi kako je kredit prijevremeno otplatila. Ne sjeća se da je zbog toga platila naknadu, a misli kako je podmirila tuženoj ulaznu naknadu u iznosu od 700,00 eur. Sud ne dvoji kako je tužena po službenim osobama dala tužiteljici, kao budućem korisniku kredita, na uvid osnovne uvjete sklapanja kredita, poput odobrenja ukupnog iznosa, roka njegove isplate i iznosa mjesečnih anuiteta, a iz priloženih obavijesti jasno je kako je tužena u tijeku otplate kredita dostavljala tužiteljici obavijesti o promjeni obveze zbog promjene kamatne stope. Međutim, od značaja je da tužiteljica prije zaključenja Ugovora nije imala mogućnost posebnog pregovaranja o ključnim elementima budućeg pravnog posla pa tako i vezivanja odobrenog iznosa uz valutu CHF i o visini promjenjive kamatne stope, odnosno o uvjetima i načinu njezine promjene niti je dobila posebne upute ili informacije o švicarskom franku. Na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena niti odrediva. Kako je već ranije navedeno, tužena je dostavljala tužiteljici podatke iz kojih je bilo razvidno mijenjanje, odnosno povećanje početno ugovorene kamatne stope, ali korisnik kredita nije bio upoznat s parametrima koji utječu na te promjene. Slijedom iznijetog, razvidno je kako su odredbe Ugovora sadržane u člancima 1., 2. i 6 imale za posljedicu značajnu neravnotežu odnosa i položaja njegovih sudionika i to na štetu tužiteljice kao potrošača, uz napomenu kako tužena nije dostavila dokaze iz kojih bi proizlazio suprotan ili drugačiji zaključak. U takvim okolnostima, označene odredbe bile su nepoštene, a pored svega, činidba kao objekt ugovorne obveze neodređena i nerazumljiva, tako da ih primjenom citiranih odredbi ZZP/03 i ZOO sud smatra ništetnim. Ovome je za dodati kako tužena prigovara nedostatku aktivne legitimacije tužiteljice, iako iz Ugovora i prethodno iznesenog jasno proizlazi da je upravo tužiteljica pregovarala s tuženom i bila sudionik tog pravnog posla kao korisnica kredita. Prema stanju u spisu kreditna sredstva je iskoristila za kupnju obiteljskog osobnog vozila, stoga je sasvim logično i očekivano da je pojedine dospjele anuitete uplaćivao netko od članova njezine obitelji (CT), ali svakako u interesu i za korist tužiteljice, tako da je ovaj prigovor tužene neosnovan.

14. U skladu s iznesenim, tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja ništetnih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula, kamata promjenjiva prema jednostranoj odluci tužene i naknada za obradu kredita, prihvaćen je u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

15. Na okolnost utvrđenja razlike iznosa kojeg je tužiteljica platila tuženoj po osnovi gore utvrđenih ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, odnosno zbog promjene tečaja CHF u odnosu na početno ugovoreni tečaj te valute, proveden je dokaz vještačenjem po sudskoj vještakinji za financije i računovodstvo Ines Lozić, koja je imala na raspolaganju predmetni spis i cjelokupnu dokaznu građu. U svom vještvu od 15. studenog 2024. utvrdila je kako je predmetnim ugovorom tužena odobrila tužiteljici kredit u iznosu od 11.049,88 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF na dan isplate kredita, kako je kamatna stopa ugovorena u visini od 5,20 % godišnje, a anuitet u iznosu od 157,13 CHF, odnosno 700,64 kn na dan isplate kredita. Dodaje kako je u obračunskom razdoblju tužena mijenjala ugovorenu kamatnu stopu, tako da je do 1. listopada 2007. iznosila 5,20% godišnje, do 1. veljače 2008. iznosila je 6,10% godišnje, do 1. srpnja 2009. iznosila je 6,55% godišnje, dok je do prijevremene otplate kredita 1. travnja 2014. iznosila 7,55% godišnje. Kao posljedica tih promjena, anuitet tužiteljice se mijenjao od početnih 157,13 CHF do 168,15 CHF, kao najvećeg iznosa. Također je utvrdila kako je do prijevremene otplate kredita tečaj CHF oscilirao na više i na niže u odnosu na početni koji je vrijedio u trenutku isplate kredita i pod pretpostavkom da se u tijeku otplate kredita vezanog uz valutu CHF tečaj nije mogao mijenjati, nalazi kako je tužiteljica zbog rasta tečaja preplatila tuženoj iznos od 2.068,06 eura, a zbog nižeg tečaja manje platila iznos od 4,99 eura, tako da je zbog promjene tečaja tužiteljica ukupno više platila tuženoj iznos od 2.063,07 eura. Što se tiče naknade za obradu kredita, prema priloženom Prometu po kreditu utvrđuje kako je tužiteljici 31. kolovoza 2007. naplaćen iznos od 738,58 kn, odnosno iznos od 98,03 eura ulazne naknade.

16. Stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun vještakinje koja je postupila u skladu s potrebama predmetnog spisa i nalogom suda, odnosno u cilju utvrđenja odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, niti su dovele u sumnju njezinu stručnost i objektivnost, stoga ga se nalaz i mišljenje prihvaća u cijelosti. Podneskom od 30. prosinca 2024. tužiteljica je konačno postavila tužbeni zahtjev na način koji je praktički istovjetan izreci ove presude, a sud ovu promjenu ne smatra preinakom ili djelomičnim povlačenjem tužbe, nego preciziranjem tužbenog zahtjeva kojeg je tužiteljica mogla uskladiti tek nakon zaprimanja vještva, jer ni ona ni sud nemaju potrebnog stručnog znanja.

17. U odnosu na prigovor zastare potraživanja, prije svega valja navesti kako prema odredbi iz čl. 225. ZOO tražbina tužiteljice zastarijeva za pet godina, a u smislu odredbe iz čl. 241. ZOO tijek zastarnog roka prekinut je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, što znači da zastara pojedinačnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka i to od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj P-1401/2012 pravomoćno okončan 14. lipnja 2018. presudom broj Pž-6632/2017-10 koja se odnosi na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli, rok za zastaru potraživanja od pet godina počinje teći od označenog dana. U ovom slučaju zahtjev tužiteljice postavljen je radi isplate preplaćenog iznosa upravo s osnove ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, stoga je predmetna tužba od 7. svibnja 2021. podnesena u zakonskom roku od pet godina od kada je tužiteljica mogla zahtijevati ispunjenje obveze. U odnosu na zahtjev za isplatom iznosa s osnova ništetnih odredbi kojima je ugovorena naknada za kredit, rok za zastaru počinje teći od trenutka utvrđenja ništetnosti odredbi kojima je ugovorena ta obveza tužiteljice, odnosno od donošenja ove presude, tako da se prigovor zastare drži u cijelosti neutemeljenim i proizvoljnim.

18. Na kraju svega valja navesti kako je posljedica ništetnosti vraćanje onog što je stečeno bez osnove, kako to propisuje odredba iz čl. 323. st. 1. ZOO, tako da predmetna tužba ima valjano činjenično i zakonsko uporište. Slijedom toga, prihvaćen je zahtjev tužiteljice postavljen radi vraćanja preplaćenog zbog promjene tečaja, ali ne u zatraženom iznosu od 2.068,06 eura, već u iznosu od 2.063,07 eura koji predstavlja razliku između 2.068,06 eura i 4,99 eura koji je tužiteljica platila manje zbog nižeg tečaja u odnosu na početni, tako da ga je za taj iznos zahtjev valjalo odbiti. Na dosuđenih 2.063,07 eura tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu koja teče od svake pojedine mjesečne preplate prema financijskom vještvu i to u skladu s odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO. Pored svega, tužbeni zahtjev prihvaćen je i radi isplate 98,03 eura s osnova ulazne naknade zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 31. kolovoza 2007. kada je tužiteljici naplaćen taj iznos, radi čega je odlučeno kao u točki II izreke presude.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 5. ZPP, jer tužiteljica nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva zbog kojeg nije nastao poseban trošak. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora priznat joj je trošak punomoćnikovog sastava tužbe od 7. svibnja 2021. i četiri obrazložena podneska od 13. siječnja, 23. veljače, 27. travnja 2023. te 23. prosinca 2024., kao i zastupanja na ročištima održanim 17. listopada 2024. i 16. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura za svaku nabrojanu radnju, sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 138/2023, dalje OT). Također joj je priznat trošak sastava podneska od 30. prosinca 2024. i zastupanja na ročištu održanom 28. ožujka 2023. u iznosu od 100,00 eura za svaku radnju (Tbr. 8. toč. 3., Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 54. OT), dok se u više zatraženom dijelu zahtjev za ove radnje odbija kao neosnovan, uz napomenu kako se na označenom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Dakle, priznat joj je iznos od 1.600,00 eura koji je valjalo uvećati za 25% PDV, trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura i trošak sudske pristojbe u iznosu od 146,00 eura (sudske pristojbe tužbe i ove presude po 73,00 eura).

20. U skladu s iznesenim, tuženoj je valjalo naložiti naknadu parničnog troška tužiteljice u iznosu od 2.546,00 eura sa zatraženom zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja ove presude do isplate, kako je i odlučeno u točki III izreke.

Split, 25. travnja 2025.

Sudac

Branko Malenica

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana zaprimanja njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

-pun. tužiteljice

-pun. tužene

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte