Poslovni broj: P-682/2024-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Biserka Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GM, [adresa], OIB; 74269207062, zastupan po Vinku Adžić i Ivanu Adžić, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB; 87939104217, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 25. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB; 87939104217, tužiteljici GM, [adresa], OIB; 74269207062, u roku od 15 dana, isplatiti iznos od 2.247,66 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno koje teku:

- na iznos od 15,66 eur od 1.10.08. do isplate,

- na iznos od 17,92 eur od 1.11.08. do isplate,

- na iznos od 15,40 eur od 1.12.08. do isplate,

- na iznos od 23,23 eur od 1.1.09. do isplate,

- na iznos od 23,36 eur od 1.2.09. do isplate,

- na iznos od 20,44 eur od 1.3.09. do isplate,

- na iznos od 21,10 eur od 1.4.09. do isplate,

- na iznos od 21,24 eur od 1.5.09. do isplate,

- na iznos od 20,17 eur od 1.6.07. do isplate,

- na iznos od 20,31 eur od 1.7.09. do isplate,

- na iznos od 19,38 eur od 1.8.09. do isplate,

- na iznos od 20,57 eur od 1.9.09. do isplate,

- na iznos od 19,24 eur od 1.10.09. do isplate,

- na iznos od 20,17 eur od 1.11.09. do isplate,

- na iznos od 20,04 eur od 1.12.09. do isplate,

- na iznos od 22,30 eur od 1.1.10. do isplate,

- na iznos od 23,76 eur od 1.2.10. do isplate,

- na iznos od 23,49 eur od 1.3.10. do isplate,

- na iznos od 24,29 eur od 1.4.10. do isplate,

- na iznos od 14,33 eur od 1.5.10. do isplate,

- na iznos od 14,86 eur od 1.6.10. do isplate,

- na iznos od 18,05 eur od 1.7.10. do isplate,

- na iznos od 17,92 eur od 1.8.10. do isplate,

- na iznos od 24,55 eur od 1.9.10. do isplate,

- na iznos od 20,70 eur od 1.10.10. do isplate,

- na iznos od 21,63 eur od 1.11.10. do isplate,

- na iznos od 25,75 eur od 1.12.10. do isplate,

- na iznos od 26,15 eur od 1.1.11. do isplate,

- na iznos od 24,55 eur od 1.2.11. do isplate,

- na iznos od 25,48 eur od 1.3.11. do isplate,

- na iznos od 24,95 eur od 1.4.11. do isplate,

- na iznos od 28,27 eur od 1.5.11. do isplate,

- na iznos od 34,11 eur od 1.6.11. do isplate,

- na iznos od 40,61 eur od 1.7.11. do isplate,

- na iznos od 47,91 eur od 1.8.11. do isplate,

- na iznos od 36,50 eur od 1.9.11. do isplate,

- na iznos od 32,65 eur od 1.10.11. do isplate,

- na iznos od 32,92 eur od 1.11.11. do isplate,

- na iznos od 33,45 eur od 1.12.11. do isplate,

- na iznos od 36,76 eur od 1.1.12. do isplate,

- na iznos od 37,69 eur od 1.2.12. do isplate,

- na iznos od 36,63 eur od 1.3.12. do isplate,

- na iznos od 36,50 eur od 1.4.12. do isplate,

- na iznos od 37,03 eur od 1.5.12. do isplate,

- na iznos od 37,96 eur od 1.6.12. do isplate,

- na iznos od 36,76 eur od 1.7.12. do isplate,

- na iznos od 36,50 eur od 1.8.12. do isplate,

- na iznos od 33,58 eur od 1.9.12. do isplate,

- na iznos od 36,10 eur od 1.10.12. do isplate,

- na iznos od 37,16 eur od 1.11.12. do isplate,

- na iznos od 36,50 eur od 1.12.12. do isplate,

- na iznos od 35,57 eur od 1.1.13. do isplate,

- na iznos od 35,17 eur od 1.2.13. do isplate,

- na iznos od 800,32 eur od 20.2.13. do isplate,

koje kamate su do 31.07.2015. godine određene u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna topa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u svojstvu Korisnika kredita sa prednikom tuženika kao Kreditorom dana 10. lipnja 2008. sklopio Ugovor o kreditu broj: 217752, kojim je prednik tuženika tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 9.476,10 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate (točka 1. Ugovora). Ugovorena namjena kredita je bila kupnja vozila za osobne potrebe tužitelja (točka 3. Ugovora). Točkom 2.1. Ugovora, redovna kamatna stopa je određena u iznosu od 6,10% godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora. Točkom 8. Ugovora određeno je da Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 138,89 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća (svakog 1. u mjesecu). Na dan isplate kredita (10. lipnja 2008.) srednji tečaj HNB za devize u odnosu na CHF je bio 4,501223; međutim tečaj švicarskog franka je u odnosu na hrvatsku kunu vrlo brzo porastao te je konstantno povećavan sve do otplate kredita. To je tužitelju u velikoj mjeri otežalo plaćanje mjesečnih obaveza po kreditu. Nadalje, tijekom trajanja ugovornog odnosa između stranaka, prednik tuženika je svojim jednostranim odlukama mijenjao kamatnu stopu. Tako je kamatna stopa nakon početne stope od 6,10% godišnje, iznosila 6,80% od 1.9.2009. pa do konačne otplate kredita. Gore navedeni ugovor o kreditu parnične stranke su sklopile u okolnostima u kojima je prednik tuženika koristio nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazio zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničarsko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF te jednostranoj promjeni kamatne stope, na koji način je doveo tužitelja kao financijskom poslovanju neuku i nestručnu osobu, u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u odnosu na tuženika potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Poziva se na odredbu čl. 502.c ZPP-a, te na članak 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača. Tužitelj je navedeni kredit sa osnova nepoštenih/ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, u odnosu na početno stanje, preplatio za iznos od ukupno 2.247,66 EUR/16.935,00 kn, uvećano za zatezne kamate od svake pojedine mjesečne preplate pa do isplate. Time su ispunjeni uvjeti ništetnosti tih odredbi ugovora propisani člankom 87. stavak 1. ZZP/03 i člankom 322. ZOO/05. Stoga predlaže da sud naloži tuženiku da na ime preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu, isplati ukupan iznos od 2.247,66 EUR/16.935,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedini mjesečni iznos, te da mu naknadi troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare potraživanja. Dalje navodi da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na konkretan predmet budući da je u toj parnici utvrđena tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanja na okolnost jesu li utvrđenja iz parnice Potrošač i na koji način primjenjiva u pojedinom slučaju. Ističe da nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a već je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa. Sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnim u Parnici Potrošač. Utužene odredbe ne mogu biti ništetne pozivanjem na presudu VTS-a budući da takve odredbe nisu bile predmet ispitivanja u parnici Potrošač pa time niti dio dispozitiva Presude VTS-a. Tužitelj je neosnovano proširio opseg utvrđenja Presude VTS-a i na odredbe o promjenjivosti kamatne stope iako to uopće nije bilo predmetom utvrđenja u parnici Potrošač dok je Zakon o zaštiti potrošača i Zakon o potrošačkom kreditiranju predviđao mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. Navodi da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Tužitelju je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni Odlukom o kamatama banke, što je interni akt tuženika i dostupan je svima. Očito je stoga da se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo prvenstveno s obzirom na to da su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika te da je tužitelj u svakom trenutku bio slobodan odabrati neki drugi model kredita od onih koji su u to vrijeme bili dostupni na tržištu. Način na koji je kamatna stopa mijenjana ovisi o tržišnim uvjetima. Pod tržišnim uvjetima se priznaju troškovi kapitala, odnosno sredstva koja služe za odobravanje kredita, regulatorni uvjeti te rizik na tržištu, a pri tome posebno treba obratiti pažnju na troškove kapitala, tj. izvora sredstava te trošak rizika. Tuženik je odluku o promjeni kamatnih stopa donosio u pravilu jednom godišnje i to u trenutku kada je promjena uvjeta na tržištu bitno odstupala od tekućim kamatnih stopa u portfelju tuženika, pri tome se vodio kombinacijom nekoliko parametara koje detaljno obrazlaže. Zaključuje da odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja odnosno da nisu uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana, njihov sadržaj je određen i odrediv te je vidljivo da visina kamatne stope utvrđena odredbama uopće ne ovisi o volji tuženika već o objektivnom izvanjskom parametru. Navodi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra da se tužitelj prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, bio dužan sam informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koja ona može imati po njegova prava i obveze iz Ugovora, te je mogao od službenika tuženika u svakom momentu zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana. Kako je tužitelj svojom Izjavom jasno dao do znanja da je upoznat s promjenjivošću tečaja CHF i sa rizicima povezanim s tečajnim razlikama, odnosno da razumije i da je informiran o valutnoj klauzuli, nije dopuštena mogućnost primjene pravnih utvrđenja iz presude VTS-a po pitanju nepoštenosti valutne klauzule vezane za CHF. Stoga kako je u konkretnom slučaju odredba Ugovora o kreditu za tužitelja jasna, lako uočljiva i razumljiva, sukladno odredbama čl. 99 ZZP ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz čl. 96 ZZP-a nije dopuštena. Također, tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupak protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja. Ukazuje na okolnosti iz kojih proizlazi da tuženik, unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF. Također, u trenutku sklapanja predmetnog ugovora nije postojao niti jedan zakonski niti podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora s valutnom klauzulom, odnosno nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Slijedom toga, očigledno je kako tuženik u ugovornom odnosu s tužiteljem nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja te time prouzročio neravnotežu na štetu potrošača. Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su stranke imale jednake i ravnopravne startne pozicije. Ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, no smatra kako evenutalna ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ne znači da bi se trebala primijeniti fiksna kamatna stopa tijekom cijelog razdoblja otplate kredita.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u plan otplate (list 8-9 spisa), u prometnu karticu po kreditu (list 10-17 spisa), u otplatnu tablicu po kreditu (list 18-19 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja (list 51-52 spisa).

4. Među strankama nije sporno da su dana 10. lipnja 2008. tužiteljica i prednik tuženika sklopili Ugovor o kreditu broj: 217752 kojim je prednik tuženika tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 9.476,10 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate (točka 1. Ugovora). Ugovorena namjena kredita je bila kupnja vozila za osobne potrebe tužitelja (točka 3. Ugovora). Točkom 2.1. Ugovora, redovna kamatna stopa je određena u iznosu od 6,10% godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora. Točkom 8. Ugovora određeno je da Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 138,89 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća (svakog 1. u mjesecu).

5. Sporno je da li su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, te je sporno da li je nastupila zastara potraživanje.

6. Temeljem provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17- 10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., pravomoćno je utvrđeno da je da je tužena u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navedenom presudom riješeno je prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi ugovora o kreditu.

8. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. Stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

9. Dakle ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora saslušaju svjedoci i stranke, a iz kojeg razloga je sud proveo dokaz saslušanjem tužiteljice.

10. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je sklapanja ugovora rekla zaposlenici banke da želi sklopiti ugovor u kunama. Tada joj je zaposlenica rekla da kod takvog ugovora treba platiti najveće troškove, te da su tu kamate najviše i predložila da sklopim ugovor u CHF navodeći kako je to najpovoljniji kredit i kako svi danas sklapaju takve ugovore. Jasno joj je rekla da se u to ne razumije. Niti ona, niti nitko iz banke nisu joj objasnili što to znači promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Također nisu joj ništa rekli o većem riziku kod sklapanja ugovora u CHF. Ugovor je sklopila radi kupnje motocikla za vlastitu uporabu te je sve rate ona podmirila.

11. Ovakvom iskazu sud je u cijelosti poklonio vjeru obzirom je isti dat životno i logično te sud nije imao nikakvog razloga posumnjati u isti. Iz navedenog, ovaj sud zaključuje da je u ovom slučaju tuženik nije dokazao da bi prednik tuženika postupio na neki drugi način od načina kako je to utvrđeno tijekom postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da tužitelja nije u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, te je sud zaključio da se u ovom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

12. Neosnovan je prigovor zastare, jer je podnošenjem tužbe u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 4. travnja 2012., došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a. Potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a i tužitelj je mogao od prvog naplaćenog anuiteta, u roku 5 godina, tražiti od tuženika povrat iznosa naplaćenog na temelju ništetne ugovorne obveze. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu za razdoblje otplate kredita od 01.10.2008. godine do 20. veljače 2013. U odnosu na prvo (najstarije) potraživanje došlo je do prekida zastare 4. travnja 2012. i zastara u odnosu na preplaćenu kamatu i preplaćeni tečaj CHF iznova počinje teći 15. lipnja 2018. godine. Naime, dana 13. lipnja 2014. donesena je presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 kojom je odbijen zahtjev u odnosu na Sberbank d.d. na utvrđenje ništetnost promjenjive kamatne stope i valute. No, Presudom VTS Pž- 6632/17 od 14.06.2018. utvrđena je u odnosu na tuženika ništetnost valutne te je utvrđena i ništetnost promjenjive kamatne stope presudom, pa zastara za jednostrano promjenjivu kta stopu i valutu za tuženika teče od 14.06.2018.

13. Člankom 245. stavak 1. ZOO-a propisano je da se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Tužitelj je tužbu podnio 22. svibnja 2023. godine, stoga je prigovor zastare neosnovan.

14. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

15. Kako je navedeno, visina tužbenog zahtjeva kako ga je postavio tužitelj nije sporna, a iz čega sud zaključuje da nije sporno niti da je tuženik za trajanja kredita u više navrata mijenjao stopu ugovorne kamate pa da je tako ona tijekom otplate kredita postupno narasla, kao i da nije sporno da se tijekom otplate kredita mijenjao tečaj CHF-a. Tuženik ne spori da je tužitelj platio sve anuitete.

16. Tužitelj konačno plaćene iznose u eurima uzimajući u obzir odredbe Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22. i 88/22.) a na koji izračun tuženik nije imao primjedbi.

17. Prigovor tuženika kako stranke nisu ugovorile fiksnu, nego promjenjivu kamatnu stopu ne utječe na odluku u ovoj stvari obzirom je nakon utvrđenja da je dio ugovorne odredbe kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ništav, kao valjani dio ugovora preostao samo dio te odredbe iz kojeg je razvidna visina stope ugovorne kamate u trenutku sklapanja ugovora pa se temeljem čl. 105. ZOO-a ima primijeniti preostali dio navedene ugovorne odredbe prema kojem je početna visina ugovorne kamate iznosila 6,10 % godišnje

18. Tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate temeljem odredbe čl. 1111. ZOO jer je tuženik stekao taj iznos bez osnove.

19. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a sud je tužitelju dosudio trošak parničnog troškova, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to; trošak sastava tužbe prema Tbr 7/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 02.02.2024. prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 26.09.2024. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 08.12.2024. prema Tbr 8/3 25 bodova, te trošak pristupa na ročište dana 28.03.2025. prema Tbr 9/1 100 bodova, što ukupno iznosi 425 bodova, odnosno 850,00,00 eura, a što uvećano za PDV čini iznos od 1.062,50 eura.

20. Sud tužitelju nije dosudio trošak sastava podneska od 14.03.2024. godine iz razloga što je tužitelj mogao i trebao sve navode iz tog podneska iznijeti u podnesku od 02.02.2024. godine, a za koji podnesak mu je sud dosudio trošak.

U Zagrebu, dana 25. travnja 2025. godine

Sudac:

Biserka Pavković Fućak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužitelj po punomoćniku

tuženik po punomoćniku