REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec

Poslovni broj: Pn-30/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari tužitelja GĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Borni Okroši, odvjetniku iz Zagrebu, protiv tuženika DĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Odvjetničkom društvu Brlečić i partneri iz Varaždina, radi naknade štete, nakon održane i zaključene, glavne i javne rasprave dana 13. ožujka 2025.god. u nazočnosti tužitelja GĐ, zamjenice punomoćnika tužitelja G D, odvjetničke vježbenice, tuženika RĐ, te punomoćnika tuženika Brlečić Predraga, odvjetnika u OD, dana 25. travnja 2025.god., objavio je i

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku DĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 3.000,00 EUR (tritisuće eura ) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate po stopi po kamatnoj stopi od 8. listopada 2021. godine do 31. prosinca 2022. određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku DĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], parnične troškove u iznosu od 1.211,27 EUR (tisućudvjestoijedanaest eura i dvadesetisedam centi ), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na

snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. S ostatkom tužbenog zahtjeva u iznosu od 981,68 EUR (devetstoosamdesetijedan eur i šezdesetiosam centi tužitelj GĐ s e o d b i j a.

Obrazloženje:

1. Tužitelj je dana 08. listopada 2021.god. podnio tužbu protiv tuženika i to Općinskom sudu u Varaždinu, radi naknade štete, a ista je zaprimljena kod toga suda pod brojem Pn-127/2021.

2. Cjelokupni spis je delegiran Općinskom sudu u Čakovcu temeljem čl. 11. Zakona o sudovima ( Narodne novine RH broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23), te je kod ovoga suda zaprimljen pod brojem Pn-30/2023 i to dana 24. siječnja 2023.god. o čemu su stranke uredno obaviještene.

3. Dalje se postupak provodio kod ovoga suda i to pod brojem Pn-30/2023.

4. Tužitelj GĐ u svojoj tužbi navodi da je bio direktor ČISTOĆA društvo s ograničenom odgovornošću za gospodarenje otpadom, čistoću, proizvodnju i usluge, imenovan odlukom nadzornog odbora na mandatno razdoblje od pet godina počevši s danom 18.06.2014., te ponovno imenovan odlukom nadzornog odbora na mandatno razdoblje od pet godina počevši s danom 18.06.2019. Ovlasti za zastupanje društva tužitelju je prestala sa danom 28.09.2021. Nadalje navodi da je tuženik DĐ gradonačelnik [adresa] izabran u svibnju 2021. godine. Tuženik je tijekom mjeseca srpnja 2021. godine, u svojem obraćanju na društvenim mrežama i u svojim istupima u javnosti kao i putem medija iznio niz neistina na račun tužitelja g. GĐ i poslovanja društva ČISTOĆA d.o.o. kojem je isti bio direktor. U prethodno navedenim člancima u bitnome tuženik navodi kako tužitelj kao direktor društva Čistoća d.o.o. direktno i namjerno ugrožava zdravlje stanovnika [adresa] te nadalje izjavljuje „da će savjest i čast članova Nadzornog odbora Čistoće pridonijeti rješavanju problema bahatosti, nesposobnosti i nerada direktora“. Nadalje tuženik u intervjuu koji je dao novinarskom portalu varazdinske-vijesti.hr na klevetnički način iznosi niz neistina na račun tužitelja i poslovanja trgovačkog kojeg je isti bio direktor te izjavljuje kako je uprava društva nekooperativna i da rade sve da dovedu tvrtku do toga da izgubi dozvolu za gospodarenjem otpadom odnosno da rade sve da preko 120 ljudi ostane bez posla. Tuženik je u svojoj izjavi koju je prenio i portal varaždinski.hr naveo i daljnje neistine na račun tužitelja, među ostalim u izjavi navodi „ Jasno je kako nije dorastao poslu i funkciji koju obnaša i kao što sam rekao ne planiram dalje raditi posao za koji je dobro plaćen“. Tuženik je za portal jutarnji.hr izjavio među ostalim kako će direktor Čistoće GĐ, i dalje u nastavku izjave navodi i njegov mentor, bivši gradonačelnik HĐ, od grada napraviti hrvatski Napulj. Istu izjavu je prenio i objavio i portal medjimurski.hr. Tuženik je na sjednici Gradskog vijeća Grada Varaždina iznio niz neistina na račun tužitelj te izjavio među ostalim kako je tužitelj nekooperativan te kako „pokušava sve napraviti da [adresa] grca u smeću“. Izjavu tuženika je prenio i objavio i portal varaždinski.net. Iz svega navedenog, razvidna je ustrajnost tuženika u ocrnjivanju i vrijeđanju tužitelja. Kao što je opisano, tuženik je tužitelja vrijeđao i javno klevetao, pred velikim brojem ljudi, iako je kao osoba koja zastupa i predstavlja Grad Varaždin trebao obratiti naročitu pažnju da svojim riječima i nastupima dostojanstveno predstavlja Grad Varaždin kao i funkciju na kojoj se nalazi. Dakle, razvidno je da su rubriciranim izjavama na senzacionalistički način iznesene neistinite informacije, a čime je tužitelj doveden u vrlo neugodnu poziciju. Naime, sve navedeno tužitelja je teško pogodilo obzirom je isti osoba visokih moralnih vrijednosti koja svoj posao obavlja profesionalno i časno. Tuženikove izjave u duševnoj su sferi tužitelja izazvale nemir, nelagodu, stres i zabrinutost. Navedenim izjavama nesporno je dovedena u zabludu svekolika javnost. Lažnim prikazivanjem tužitelja kao bahatog i nesposobnog i sličnim kvalifikacijama kojima je tuženik karakterizirao tužitelja u velikom broju svojih javnih nastupa tuženik je povrijedio tužiteljevo pravo osobnosti na ime, ugled, čast i dostojanstvo.

5. Tužitelj u tužbi tvrdi da je objavom predmetnog sadržaja objavljene su informacije koje sadrže neistine, vrijeđanje, klevetanje, sramoćenje, omalovažavanje, imputacije i insinuacije u odnosu na tužitelja čime je istom nanesena nemjerljiva neimovinska šteta koja se očituje u povredi prava osobnosti poglavito pravo na zaštitu privatnosti, pravo na ugled, čast i dostojanstvo, pravo na tjelesno i duševno zdravlje, te pravo na dobar glas. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da naslovni Sud, nakon provedenog postupka, temeljem odredbe članka 10. st. 1. t.2. Konvencije zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, odredbe čl. 35. Ustava Republike Hrvatske te odredaba čl. 8., 19., 1045., 1046., 1100. i 1103. Zakona o obveznim odnosima donese presudu kojom će obvezati tuženika da mu naknadi štetu u iznosu od 30.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, te troškovima postupka.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti. Smatra da je ista nepotpuna i potpuno nerazumljiva. Tuženik ne spori da je tužitelj bio direktor društva ČISTOĆA d.o.o. za gospodarenje otpadom, čistoću, proizvodnju i usluge, imenovan odlukom nadzornog odbora na mandatno razdoblje od pet godina počevši s danom 18.06.2014. godine te da je ponovno imenovan odlukom nadzornog odbora na mandatno razdoblje od pet godina počevši s danom 18.06.2019. godine kao i da je ovlast za zastupanje društva tužitelju prestala s danom 28.09.2021. godine. Tuženik isto tako ne spori da je on izabran za gradonačelnika Grada Varaždina izabran u svibnju 2021 godine te pri tom napominje da je primopredaju poslova gradonačelnika izvršio dana 08.06.2021. godine od ranijeg gradonačelnika HĐ. Tuženik međutim osporava da bi na račun tužitelja i poslovanje društva Čistoć a d.o.o. iznio niz neistina, vrijeđao tužitelja ili ga pak klevetao, a kako to tužitelj iznosi u svojoj tužbi. Tuženik ističe da da bi se neko ponašanje moglo ocijeniti kao uvreda potrebno je da je riječ o gruboj nepristojnosti i/ili primitivizmu. Iz historijata tužbe i predloženih dokaza ne proizlazi da bi tuženik prema tužitelju bio grubo nepristojan niti se pak može zaključiti da bi ponašanje tuženika bilo primitivno. Navodi da je kleveta iznošenje ili prenošenje za drugoga nečeg neistinitog što može škoditi njegovoj časti i ugledu. Tuženik nije ništa neistinito iznio u svojim izlaganjima pred Gradskim vijećem Grada Varaždina ili pak u svojim izjavama koje je davao u svojstvu gradonačelnika Grada Varaždina. Tuženik ističe da tužba tužitelja predstavlja ogledni primjer težnje koja nije spojiva sa naravi i društvenom svrhom naknade štete, obzirom da tužitelj očito kroz ovu tužbu želi ostvariti određenu nepripadnu materijalnu korist na račun tuženika. Tuženik je gradonačelnik Grada Varaždina koji je većinski vlasnik trgovačkog društva Čistoća d.o.o. obzirom da Grad Varaždin ima u navedenom društvu poslovne udjele od 51%. Ostalih 49% poslovnih udjela drži ukupno 24 jedinica lokalne uprave i samouprave s područja Varaždinske županije. Društvo Čistoća d.o.o., kojeg je tužitelj bio direktor, davatelj je javnih usluga prikupljanja otpada, a predmet poslovanja je između ostalog: skupljanje otpada za potrebe drugih, prijevoz otpada za potrebe drugih, prijevoz opasnog otpada, posredovanje u organiziranju oporabe i/ili zbrinjavanja otpada u ime drugih, skupljanje, oporaba i/ili zbrinjavanje, odnosno djelatnost gospodarenja posebnim kategorijama otpada, uvoz otpada, izvoz otpada, održavanje čistoće … Obveza je društva Čistoća d.o.o. kao davatelja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada udovoljavati uvjetima za prijevoz vrste i količine otpada koje prikuplja, predati prikupljeni otpad osobi koja posjeduje dozvolu za gospodarenje tom vrstom otpada, snositi sve troškove gospodarenja prikupljenim otpadom i raspolagati financijskim ljudskim i tehničkim resursima potrebnim za obavljanje tih poslova. Osim navedenog davatelj javne usluge dužan je korisniku javne usluge osigurati spremnik za primopredaju miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i reciklabilnog komunalnog otpada, označiti spremnik oznakom, preuzeti sadržaj spremnika od korisnika, odgovarati za sigurnost, redovitost i kvalitetu javne usluge i provjeravati da otpad sadržan u spremniku korisnika usluge prilikom primopredaje odgovara onoj vrsti otpada čija se primopredaja obavlja. Jedna od obveza tužitelja kao direktora društva Čistoća d.o.o. bila je i da na temelju kontinuiranog praćenja svih vrsta društvenih i gospodarskih kretanja samostalno inicira poslovne akcije u svrhu sprječavanja mogućih šteta za društvo Čistoća d.o.o. odnosno akcije za unaprjeđenje poslovanja Društva. Iz prednje navedenog jasno proizlazi da se i tuženik kao gradonačelnik i direktor društva Čistoća d.o.o. kao i samo društvo Čistoća d.o.o. bave poslovima koji su od iznimne važnosti za širu društvenu zajednicu na području Grada Varaždina i Varaždinske županije, ali i ovlaštenje tuženika da u svojstvu gradonačelnika Grada Varaždina, u sklopu svoje društvene djelatnosti a radi zaštite interesa građana,ocjenjuje rad direktora društva Čistoća d.o.o. ma tko god to u datom trenutku bio.

7. Tuženik navodi da kada je izrekao da je tuženik kao direktor društva Čistoća d.o.o. bahat, nesposoban ili neradnik to nije izrekao u namjeri da vrijeđa već je iznio svoj subjektivni doživljaj o načinu rada i mogućnostima tužitelja da odrađuje poslove direktora društva Čistoća d.o.o. Tuženik tvrdi da je : ocijenio da je tužitelj u komunikaciji s njime bahat, zatim da je tužitelj nesposoban obavljati poslove za koje je zadužen, te je da ocijenio tužitelj ne radi dovoljno da bi spriječio nastanak moguće štete za društvo Čistoća d.o.o. kao davatelja usluge a posljedično time i nastanak štete za korisnike usluga društva Čistoća d.o.o.(građana Grada Varaždina i 14 jedinica lokalne uprave i samouprave!). Tuženik napominje kako se nakon preuzimanja poslova gradonačelnika Grada Varaždina odmah susreo s nizom problema u vezi prikupljanja i zbrinjavanja otpada na području Grada Varaždina, a da pri tom po pitanju rješavanja gomilajućih problema tj. otpada nije imao nikakvu podršku ili konstruktivnu inicijativu od strane tada već dugogodišnjeg direktora društva Čistoće koji se ponašao kao da se to njega ne tiče. Štoviše, društvo Čistoća d.o.o. je dana 05.07.2021. godine putem svojih mrežnih stranica objavila obavijest da nije u mogućnosti preuzeti otpad iz spremnika s crnim poklopcem za miješani komunalni otpad iz razloga jer mu kao davatelju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada obustavljeno deponiranje, uz molbu građanima da otpad koji se nalazi u spremniku s crnim poklopcem za miješani komunalni otpad privremeno zadrže kod sebe a da će se nakon pronalaska rješenja isti preuzeti kod slijedećeg odvoza. Tuženik je odmah po preuzimanju poslova gradonačelnika Grada Varaždina bio suočen sa krizom vezanom za odvoz otpada, slijedom čega je i više nego opravdano očekivao od tužitelja kao direktora društva koje se bavi javnom uslugom prikupljanja otpada suradnju, pomoć i konstruktivnost u rješavanju navedenih problema, a što je u potpunosti izostalo. Tužiteljeve riječi su zabilježene u lokalnim medijima, pa se tako na mrežnim stranicama portala evarazdin.hr i danas može pročitati kako je tužitelj na pitanje čelnika jedinica lokalne samouprave na sastanku koncesionara Čistoće dana 05.07.2021. godine „Da li je moguće da nam se dogodi scenarij kao iz Napulja“dao vrlo eksplicitan odgovor –„Da, imat ćete Napulj jer se obustavlja odvožnja otpada!“. Tužitelj je na pitanje „Tko je odgovoran za tu situaciju?“odgovorio „Najlakše je tražiti krivca, treba pronaći rješenje.“

Tuženik ističe i činjenicu da je tužitelj već dulje vrijeme bio svjestan mogućnosti obustave odvožnje otpada, međutim isti očito nije bio sposoban ili nije htio taj problem riješiti niti prije a niti nakon što je tuženik preuzeo poslove gradonačelnika Grada Varaždina. Slijedom svega navedenog se predlaže Naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužitelje na naknadu parničnog troška tuženiku.

8. Tijekom postupka stranke su ostale kod svojih navoda, očitovale su se na navode suprotne strane, te su dodatno obrazlagale svoja stajališta.

9. Sud je na ročištu održanom dana 20. studenog 2024.god. donio Rješenje da se temeljem čl. 299. i čl. 299.a. st. 3. Zakona o parničnom postupku neće uzeti u obzir na tom ročištu predana dokumentacija od strane tužitelja jer sud smatra da nije predana na vrijeme u spis, kao i da protiv toga rješenja nije dopuštena posebna žalba.

10. Tužitelj je u podnesku zaprimljenom dana 11. veljače 2025.god. specificirao na način da je novčani iznos iz tužbenog zahtjeva u visini 30.000,00 HRK naveo u valuti EUR sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, sada u iznosu od 3.981,68 EUR, te sada isti glasi kao u izreci.

11. Od nekih svjedoka su stranke odustale od saslušanja tijekom postupka, pa iste sud nije saslušavao.

12. Na ročištu održanom dana 13. ožujka 2025.god. donio Rješenje da se temeljem čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku dopušta prilaganje novog dokaza kako je to tužitelj naveo u podnesku od 11. veljače 2025. i to snimku na platformi YouTube čiji link je naveden u tom podnesku tužitelja, a ocjenu istog će sud navesti u meritornoj odluci. Odlučeno je protiv ovoga rješenja nije dopuštena posebna žalba.

13. Sud je proveo sve predložene dokaze te je na ročištu održanom dana 13. ožujka 2025.god., nakon saslušanja stranaka, u konačnici izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju, te je glavnu raspravu zaključio.

14. U dokaznom postupku, izvršen je uvid u cjelokupni spis Općinskog suda u Varaždinu broj Pn-127/2021 i cjelokupni ovosudni spis broj Pn-30/2023 i to u u ispis članaka (list 7-54 spisa), ispis obavijesti (list 64 spisa), ispis članaka (list 65-68 spisa), ispis članaka (list 87-95 spisa), obavijest (list 100 spisa), dozvolu za gospodarenjem otpadom (list 101-108 spisa), zapisnik sa sastanka (list 110 i 111 spisa), pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada (list 112-115 spisa), dinamiku zatvaranja odlagališta neopasnog otpada na području RH (list 116 spisa), Zakon o izmjenama i dopunama zakona o održivom gospodarenjem otpadom (list 117 spisa), rješenja (list 118-129 spisa), dopis – prijavu protuzakonitog postupanja (list 130-133 spisa), dopis – nemogućnost zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada (list 134 i 135 spisa), pregledavaju se Internet poveznice na članke koji su objavljeni, a koje poveznicu su navedene na stranicama spisa i to 1, 2 i 3, zatim 63, te stranicama 81, 82 i 86, saslušani su svjedoci LĐ, GĐ R, i HĐ, saslušani su tužitelj GĐ i tuženik DĐ kao stranke u svrhu dokazivanja, te je izvršen uvid u snimku na Internet poveznici koja je naznačena na stranicama 204 i 205 spisa, te su uz suglasnost stranaka pročitani iskazi svjedoka ŠĐ, TĐ i OĐ s raspravnog zapisnika od dana 26. ožujka 2024.god., te je izvršen uvid u ispis iz e-spisa presude Općinskog suda u Varaždinu broj K-417/2021 od dana 04. listopada 2024.,.

15. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme podnošenja tužbe ), kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan u cijelosti.

16. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

17. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

18. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja GĐ za naknadu neimovinske štete zbog objava tuženika DĐ i to u obraćanjima na društvenim mrežama i u svojim istupima u javnosti i putem medija na račun tužitelja, čime je tuženik tužitelju povrijedio pravo osobnosti na ime, ugled, čast i dostojanstvo.

19. Nije sporno da je u spornom razdoblju u srpnju 2021.god. tužitelj GĐ bio direktor trgovačkog društva Čistoća d.o.o. [adresa], dok je tuženik DĐ bio gradonačelnik Grada Varaždina.

20. Predmet tužbe je dakle povreda časti i ugleda tužitelja od strane tuženika.

21. Nije sporno da su ti članci objavljeni, na način kako je navedeno u tužbi i pod naslovima koji su navedeni, isto tuženik navodi i u svom odgovoru na tužbu, a kako je već naprijed navedeno.

22. Sporno je da li su članci objavljeni u on-line izdanju ( na web stranicama na internetu) i na portalima nanijeli neimovinsku štetu tužitelju povredom prava osobnosti.

23. Sporno je da li postoje razlozi za oslobođenje tuženika od odgovornosti za naknadu štete.

24. Sporna je aktivna i pasivna legitimacija stranaka, s obzirom da je tuženik podnio prigovor da su i tužitelj i tuženik javne osobe jer je tužitelj u spornom razdoblju bio direktor trgovačkog društva Čistoća d.o.o. [adresa] koje je u većinskom vlasništvu Grada Varaždina ( 51 % ), dok je tuženik bio gradonačelnik Grada Varaždina i sporne izjave je dao u svojstvu obavljanja dužnosti gradonačelnika Grada Varaždina, pa stoga nije nastao obvezno-pravni odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu.

25. Odgovornost tuženika za štetu tužitelju donosi se samo na temelju Zakona o obveznim odnosima s obzirom da se radi o navodno nanesenoj neimovinskoj šteti jedne fizičke osobe drugoj fizičkoj osobi.

26. Da li su tužitelj i tuženik javne osobe, kao i da li su izjave dane u svojstvo jedne javne osobe drugoj javnoj osobi, isto će se dalje obrazložiti.

27. Dakle, sud u ovom postupku po podnesenoj tužbi odluku donosi na temelju odredbi Zakona o obveznim odnosima, a na temelju provedenih personalnih dokaza i na temelju dokumentacije u spisu, te iste ocjenjuje u mjeri koja je potrebna za donošenje odluke.

28. Stoga se u ovom postupku analiziraju samo pretpostavke odgovornosti za naknadu neimovinske štete.

29. S obzirom da se radi o više spornim objavljenih članaka, isti će se obrazložiti po redu objavljivanja.

30. Sporni članci su objavljeni :

-na portalu eVaraždin dana 07.07.2021. godine, članak dostupan na poveznici https://evarazdin.hr/politika/bosilj-direktor-cistoce-je-neradnik-bahat-i-nesposoban-i- ugrozava-zdravlje-gradana-392063/

-izjava objavljena na portalu eVaraždin dana 13.07.2021, članak dostupan na poveznici https://evarazdin.hr/magazin/sredistu/otpad-gradsko-vijece-392196/

-članak objavljen na portalu jutarnji.hr dana 07. srpnja 2021. godine dostupan na poveznici Jutarnji list - U [adresa] stoji 50 tona smeća, komunalna tvrtka poručila građanima: ‘Otpad zadržite doma‘

-članak objavljen dana 13. srpnja 2021. godine, dostupan na poveznici https://varazdinski.net.hr/vijesti/politika/4068990/bosilj-opet-prozvao-skrozu-sve- opstruira-nije-zelio-platiti-ni-racun-piskornici/

-izjava objavljena na portalu varaždinski.hr dana 07.srpnja 2021. godine, dostupan na https://varazdinski.net.hr/vijesti/politika/4065158/bosilj-ostro-direktor-cistoce-mora- odgovarati-za-nerad-nesposobnost-i-bahatost/

-članak objavljen na portalu medjimurski.hr dana 07. srpnja 2021. godine, dostupan na https://medjimurski.hr/neven-bosilj-upozorava-direktor-cistoce-davor-skroza-i-bivsi -gradonacelnik-ivan-cehok-od-varazdina-ce-napraviti-hrvatski-napulj/

-članak objavljen na portalu varaždinski.hr dana 13. srpnja 2021. godine, dostupan na poveznici https://varazdinski.net.hr/vijesti/politika/4068990/bosilj-opet-prozvao- skrozu-sve-opstruira-nije-zelio-platiti-ni-racun-piskornici/.

31. Uz te neke objave na naznačenim portalima objavljene su i fotografije tužitelja GĐ s njegovim imenom i prezimenom ispod kao npr. isprintani članci na str. 9. – "Direktor Čistoće mora odgovarati za nerad, nesposobnost i bahatost ", zatim str. 13. " DĐ opet proziva GĐ, odbio je platiti i račun Piškornici ".

32. U bitnome u tim člancima tuženik navodi za tužitelja da isti direktno i namjerno ugrožava zdravlje stanovnika Grada Varaždina, kao i da je tužitelj bahat, nesposoban i da je neradnik, zatim da nije dorastao tom poslu i toj funkciji, te da radi na tome da 120 ljudi u trgovačkom društvu Čistoća d.o.o. ostane bez posla, kao i da sve radi da [adresa] grca u smeću.

33. Tužitelj tvrdi da je tuženik ustrajao u ocrnjivanju i vrijeđanju tužitelja, da ga je vrijeđao i javno klevetao i to pred velikim brojem ljudi.

34. Isti objavljeni članci i izjave tuženika su bili predmet i kaznenog postupka po privatnoj tužbi ovdje tužitelja (kao privatnog tužitelja ) GĐ protiv ovdje tuženika (kao optuženika ) DĐ koji se vodio kod Općinskog suda u Varaždinu pod brojem K-417/2021.

35. Ovaj sud je uvidom u e-spis utvrdio te ispisao tekst presude Općinskog suda u Varaždinu broj K-417/2021 od dana 04. listopada 2024., koja odluka nije pravomoćna i na istu je podnesena žalba, a koja je priložena u ovaj spis radi uvida.

36. Općinski sud u Varaždinu je pod brojem K-417/2021-46 dana 04. listopada 2024.god. donio presudu kojom je na temelju članka 452. stavak 6. ZKP/08, protiv optuženog ĐĐ (ovdje tuženika ) i to u dijelu spornih objava oslobodio od optužbe, a u dijelu spornih objava odbio optužbu da bi pred drugim za nekoga ( tj. za privatnog tužitelja EĐ, ovdje tužitelja ) iznio i pronio neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti i ugledu, znajući da je neistinita, a djelo je počinjeno putem medija zbog čega je postalo pristupačno većem broju osoba, pa da bi time počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – uvreda – označeno i po članku 147. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 147. stavak 2. KZ11, te kazneno djelo protiv časti i ugleda – kleveta – označeno po članku 149. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 149. stavak 2. KZ/11, sve kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

37. Navedena presuda donesena u kaznenom postupku po tužbi privatnog tužitelja je nepravomoćna, te je na istu podnesena žalba.

38. Temeljem Zakona o parničnom postupku i to čl. 12. st. 3. određeno da je sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog dijela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

39. Međutim, u konkretnom slučaju valja istači da je građansko-pravna odgovornost šira od kazneno-pravne odgovornosti, pa stoga u ovom postupku treba odlučiti sukladno postavljenoj tužbi i tužbenom zahtjevu i sukladno utvrđenom u ovom postupku.

40. Stoga valja odlučiti o odgovornosti tuženika za naknadu neimovinske štete tužitelju.

41. Utvrđujući odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju, sud je imao u vidu odredbe članka 19. i 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine RH br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; 29/18, 126/21, - koji je bio na snazi u vrijeme spornih objava, dalje: ZOO) i članka 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine RH broj Međunarodni ugovori" br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02.).

42. Prema općim pravilima Zakona o obveznim odnosima koja reguliraju odgovornost za štetu, da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je ispunjenje nekoliko pretpostavaka i to da postoji osoba odgovorna za štetu (štetnik) i osoba koja potražuje odštetu (oštećenik), da je štetnik počinio štetnu radnju, da je na strani oštećenika nastala šteta, da postoji uzročna veza između izvršene štetne radnje kao uzroka i određene štete kao posljedice i da postoji protupravnost štetne radnje (protivna je nekom pravnom pravilu i štetna radnja je počinjenja krivnjom štetnika).

43. Sud je u postupku proveo dokaze saslušanjem svjedoka, zatim saslušanjem, stranaka, te je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju.

44. Iz iskaza svjedoka ŠĐ sud je u bitnome utvrdio da je u razdoblju od 2017. do 2021.god. bio zamjenik gradonačelnika Grada Varaždina. Sjeća se da kada je gradonačelnik postao ovdje tuženik ĐĐ da je tužitelju govorio da je lijenčina, neradnik i da loše vodi TD Čistoća d.o.o., grubo ga je vrijeđao, te kritizirao. Problemi s otpadom u Gradu su počeli 2018. donošenjem novog Zakona o održivom gospodarenju otpadom jer [adresa] nije imao svoj deponij. Gradonačelnik, tuženik ĐĐ je problem prebacivao na tužitelja kao diretkora Čistoće iako to nije bilo u njegovoj nadležnosti. O tome su se morali dogovoriti i isto osigurati čelnici jedinica lokalne samouprave. Tužitelj EĐ je TD vodio više godina i većina čelnika jedinica lokalne samouprave je bilo zadovoljno njegovim radom. Tužitelj je predlagao mogućnosti rješenja problema odlagališta. Direktor Čistoće ne može direktno sklapati ugovore s odlagalištem, to mogu samo članovi jedinica lokalne samouprave. On je u vrijeme kada je tuženik kritizirao i vrijeđao tužitelja razgovarao s tužiteljem, on se osjećao loše, nije mu bilo ugodno u toj situaciji, to je bio napad Tužitelju su se obraćali građani, imali su sumnje. Tužitelj nije bio član niti jedne političke stranke.

45. I svjedok TĐ, predjsenik nadzornog odbora TD Čistoća d.o.o. od 2014.god. do 2021.god. je izjavio isto. Bio je upoznat s problematikom zbrinjavanja otpada u [adresa]. Kada je tuženik stupio na dužnost gradonačelnika 2021.god. i on je na sastanku vijećnika grada napao tužitelja i rekao mu da on mora riješiti problem skupljanja otpada. Međutim, problem je bio dugogodišnji jer grad [adresa] nije imao odlagalište, a i izmijenio se Zakon te je na temelju odluke Vlade RH ograničen kapacitet odlagališta. Tu problematiku su trebali riješiti gradonačelnici i načelnici, a tužitelj je pokušao ponuditi rješenja. Tužitelj je godinama radio taj posao i bio je stručan, sposoban i neovisan. I nikada nije imao političke interese. Tužitelj mu se u više navrata požalio na uvrede tuženika, rekao je da se vrši pritisak na njega.

46. Svjedok OĐ je isto bio u nadzornom odboru TD Čistoće d.o.o. od 2017. do 2021.god., a zatim do 2022.god. i predsjednik istog. Grad Varaždin nije imao svoje odlagalište i stoga je godinama bio problem sa zbrinjavanjem otpada. Jedinice lokalne samuuprave su morale napraviti sporazum sa drugim JLS u svezi odlagališta, a TD Čistoća d.o.o. je isto moralo provesti.

47. Svjedok LĐ je izjavio da poznaje stranke. On je direktor TD Čistoća d.o.o od 29. rujna 2021.god. i došao je nakon ovdje tužitelja EĐ. O spornim objavama zna što je vidio na portalima, a niti s tužiteljem niti s tuženikom nije o tome razgovarao, niti je bio prisutan sastancima. TD Čistoća d.o.o. je osnovalo 26 jedinica lokalne samouprave između ostalog i za prikupljanje otpada. On kao direktor te tvrtke odgovara Nadzornom odboru te tvrtke. U gradu [adresa] je postojao problem odlaganja otpada jer nije imao odlagalište. O odvoz otpada na odlagalište prvo ugovor sklapaju dvije jedinice lokalne samouprave ( tko odvozi i gdje se odvozi otpad), a onda ugovor potpišu i Čistoća d.o.o. s tim odlagalištem. On je u svom mandatu obilazio odlagališta otpada i pokušao postići dogovor.

48. Svjedokinja EĐ R, supruga tužitelja je u bitnome izjavila da je 2021.god. došlo do smjene vlasti u gradu [adresa]. Tuženik, kao novi gradonačelnik je za njezinog supruga govorio da je bahat, nesposoban i neradnik, ona je vidljela prilog o tome na NOVOJ TV. O takvim izjavama tuženika o tužitelju je čitala i na portalima koji se objavljuju u [adresa], a čitala je i u Jutarnjem listu. To je supruga (tužitelja ) jako pogodilo, povukao se u sebe, nije razgovarao, nije se javljao na telefon, postao je druga osoba. Ona ga je nagovorila da ode psihijatru da mu da neke tablete, koje i danas pije. Odlazio je na posao u spornom razdoblju. Smršavio je zbog toga 10 kilograma. Tužitelj nije očekivao takvu retoriku. Prije tuženika nije bilo takvih kritika niti uvreda na račun tužitelja, a direktor je bio za čak tri gradonačelnika, nekih šest godina. Nikada nije bio u nikakvoj političkoj stranci. Nakon tih izjava je i ona imala probleme jer se osjeća manje vrijednom i čeka tko će ih napasti, ljudi su joj govorili da joj je suprug kriminalac. I mama tužitelja je bila posramljena zbog tih objava. Tuženik je 20 godina radio taj posao, bio je radoholičar, prvo u Varkomu, onda u Čistoći, radio je od 10 do 12 sati dnevno. Zbog tih izjava tuženika su tužitelja neki su ga napadali, dok su ga drugi prestali zvati. Tužitelj zbog toga nije izlazio van, nije htio ići u dućan, taj osjećaj nelagodnosti ga je uvijek pratio. Nije mogao niti jesti niti spavati, evidentno je propadao.

49. Ističe se da predmet tužbe i tužbenog zahtjeva nije nikakav prilog na televiziji niti na NOVOJ TV, to nije utuženo, pa niti ne može biti predmetom raspravljanja.

50. Svjedok HĐ je u bitnome izjavio da je zadnje bio gradonačelnik Grada Varaždina od 2017.god. do 2021.god., a nakon njega je gradonačelnik postao tuženik ĐĐ. On je od 2021.god. vijećnik u gradskom vijeću grada [adresa]. Tužitelj EĐ je već bio direktor Čistoće d.o.o. kada je on došao na mjesto gradonačelnika 2017.god.. On je surađivao s tužiteljem kao direktorom Čistoće d.o.o.. Sukladno Zakonu o gospodarenju otpadom grad [adresa] je morao organizirati odvoženje otpada, što je bilo sukladno tada donesenom Zakonu, grad [adresa] nije imao deponij, a država je zatvarala deponije. Kada je ovdje tuženik ĐĐ bio u oporbi stalno je napadao i tužitelja i njega, te su čak bile upućene i prijetnje i pozivi na nasilje. Kada je tuženik postao gradonačenik prozivao je i njega i tužitelja, govorio je da će se dogoditi "napuljski scenarij", a on je rekao tuženiku da time uznemirava javnost, a ako postoji kakvo kazneno djelo neka podnese kaznenu prijavu, koliko on zna tuženik istu nije podnio. Kada je on izvršio primopredaju vlasti tuženiku u lipnju 2021.god. rekao mu je koji je problem sa zbrinjavanjem otpada i uputio ga je gdje treba ići radi dogovora. Zatim je on otišao na godišnji odmor. U srpnju 2021.god. ga je nazvao tužitelj, bio je sav jadan i anksiozan i rekao mu je da ih tuženik ĐĐ optužuje za svašta i da piše o njima na portalima i društvenim mrežama, te u Jutarnjem listu. Tuženik je tužitelja vrijeđao. On je ĐĐ na Gradskom vijeću rekao a on mora riješiti problem i da mora ići na Ministarstvo, ĐĐ je oklijevao i tek nakon mjesec dana je otišao. Tuženik je tužitelja vrijeđao i na Gradskom vijeću., sve je bilo dosta grubo. Tužitelj je smatrao da se na njega vrši pritisak da izabere Piškornicu., a znao je da to ne može bez provedbe natječaja. Zbog tih natpisa se tužitelj bojao da mu tko ne dođe pred kuću, bio je u strahu od tih prijetnji, bojao se premlaćivanja, objavljivali su njihove slike. Čini mu se da je tužitelj tada otišao na bolovanje. Odgovornost je gradske vlasti da se osigura odlagalište za otpad. Po njemu je tužitelj EĐ dobro obavljao svoj posao. Tužitelj je bio prepoznat kao stručna osoba, poznavao je problematiku i organizaciju rada. Organizirao je i pribavio sredstva za izgradnju sortirnice i izgradnju reciklažnog dvorišta. Kada je tuženik postao gradonačelnik i kada tužitelj više nije bio direktor Čistoće d.o.o. u gradu [adresa] su podigli cijene odvožnje otpada za 40 %.

51. Sud je iskazima navedenih svjedoka povjerovao jer su iste iskazivale iskreno i životno, a njihovi iskazi će se ocijeniti u skladu s ostalim dokazima.

52. Tužitelj GĐ je u svom iskazu u bitnome izjavio da je upoznat s gospodarenjem otpadom od 2000.god. jer je prvo radio u Varkomu, a zatim i TD Čistoća d.o.o. Nikada nije bio član niti jedne političke stranke. Svoj posao je obavljao pošteno, u dobroj vjeri i namjeri, kao dobar gospodarstvenik, o tome govore njegovi uspjesi i postignuća. Stoga su ga ovi natpisi u novinama koje izjave je dao tuženik, strašno pogodili, te ne može shvatiti zašto tuženik nije prihvatio njegove prijedloge i rješenja. On je dao sve da se taj problem riješi. Problem je nastao kada je donešena odluka Dinamika zatvaranja odlagališta neopasnog otpada u RH, a samo Varaždinska županija nije imala riješeno pitanje odlagališta otpada. Tuženika niti nije poznavao, pa onda tuženik nije za njega mogao reći da je neradnik, nesposoban, bahat, lijenčina. On je već u veljači 2021.god. na skupštini društva upozorio što će se dogoditi ako se ne nađe odlagalište, a kada je tuženik postao gradonačelnik, istoga je upoznao s problematikom. O odlagalištu otpada sporazum moraju potpisati jedinice lokalne samouprave i to ona koja dovozi otpad i ona koja ga prima na odlagalište. To nije bila zakonska obveza njega kao direktora. Zbog tih objava problema je imala i njegova obitelj, supruga i majka. Njega se javno blatilo, na njega je izvršen atak. Kroz cijelo vrijeme do danas taj problem sa smećem nije riješen. On je zbog tih izjava tuženika da je neradnik, nesposoban i da radi protiv zdravlja ljudi još i sada emocijonalno zgažen. Zbog tih natpisa se u srpnju 2021.god. obratio i liječniku, mjesec dana je bio na bolovanju i još uvijek je pod antidepresivima. Još i danas zbog toga ne ide u grad, izbjegava svako društvo i komunikaciju, uvijek misli što drugi miisle o njemu, zbog tih natpisa. Ne može shvatiti kakav je neprijatelj tuženiku da ga je tako napao. Oko toga se vode sudski postupci i svaki puta kada dolazi na sud ne može po noći spavati, to na njega negativno djeluje. Tuženik je u to vrijeme napadao samo njega, a u konačnici su ga i smijenili. On je nakon 21 godinu rada s gospodarenjem otpadom prozvan neradnikom i nesposobnim. Tuženiku je rako da mora pokušati problem riješiti u Ministarstvu, ali on nije otišao tamo mjesec dana, otišao je tek 11. srpnja 2021.god. i onda je problem riješio. On kao direktor to nije mogao sam riješiti, rješavao je sve što je mogao. Osim ovdje tuženika nikada nitko nije kritizirao njegov rad kroz godine kada je bio direktor, uvijek su surađivali.

53. Tuženik DĐ je u svom iskazu u bitnome izjavio da je kao gradonačelnik grada [adresa] stupio na funkciju od 08. lipnja 2021.god. i kao najveći problem ga je dočekao problem prikupljanja i zbrinjavanja otpada, što je zadatak TD Čistoća d.o.o. gdje je direktor bio tužitelj GĐ. Tužitelj je bio nekooperativan i govorio je da to nije njegova zadaća. Onda je 05. srpnja 2021.god. Čistoća d.o.o. na svojim stranicama objavila da neće prikupljati mješoviti komunalni otpad, što je izazvalo interese javnosti. Stoga je on u svojim izjavama kao gradonačelnik grada [adresa] tužitelja u njegovu radu ocijenio da ne obavlja svoj posao i kao nesposobnog jer ne radi svoj posao. Iznosio je svoje mišljenje kao gradonačelnik prema upravi tvrtke. Navodi su bili isključivo usmjereni na funkciju direktora javnog poduzeća koje je u stopostotnom vlasništvu jedinica lokalne samouprave, pa tako i grada [adresa], a koje obavlja javnu funkciju. Do svega je došlo jer je TD Čistoća d.o.o. na svojim Internet stranicama 05. srpnja 2021.god. objavila obavijest da prestaje s prikupljanjem mješovitog komunalnog otpada iz spremnika s crnim poklopcem, koju objavu su prenijeli svi mediji i onda su mediji njemu kao gradonačelniku poslali upite. Ta odluka uprave TD je donesena jednostrano. Sve što je on izjavio je bilo njegovo mišljenje i sud kako se radi u tom trgovačkom društvu, odnosno da uprava ne radi svoj posao. On smatra da je problem trebao riješiti tužitelj kao direktor Čistoće d.o.o.. On tužitelja nije osobno prozvao, već samo kao direktora TD jer nije osigurao kapacitete za odvoz otpada. Tužitelj kao direktor je javna osoba podložna kritici. Kada je uprava TD Čistoća objavila da neće odvoesti miješani komunalni otpad, što su učinili bez savjetovanja s njim kao gradonačelnikom, on je odmah zvao tužitelja i molio ga to ne učini. Smatra da ako tužitelj nije u stanju obaviti svoj posao onda je nesposoban i neradnik.

54. Stranke su u svojim iskazima ostale kod svojih navoda iznijetih tijekom postupka.

55. Zakon o održivom gospodarenju otpadom ( koji je objavljen u Narodnim novinama RH broj 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19, koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, točnije od dana 01. siječnja 2020.god. do 31. srpnja 2021.god. ) jasno propisuje sve obveze za zbrinjavanje otpada uključujući i propisane kazne za prekršitelje, a koje kazne su isključivo usmjerene prema jedinicama lokalne samouprave, dakle i gradova, konkretno Grada Varaždina, čiji je gradonačelnik u spornom razdoblju 2021.god. postao upravo tuženik DĐ. Stoga sukladno tom, tada na snazi Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, isključivo izvršna tijela tih jedinica lokalne uprave tj. gradonačelnici ( gradova ) i načelnici ( općina ) imaju zakonsku obvezu miješani komunalni otpad upućivati na propisana odlagališta.

56. Sukladno tom Zakonu trgovačko društvo kao davatelj te javne usluge, čiji direktor je u konkretnom slučaju bio ovdje tužitelj GĐ, je odgovorno za sigurnost, redovitost i kvalitetu javne usluge. Zakonom je bilo propisano da se miješani komunalni otpad mora odvesti i predati na mjesto koje je propisano u Planu gospodarenja otpadom Republike Hrvatske tj. prema Dinamici zatvaranja odlagališta neopasnog otpada na području RH.

57. Jedinice lokalne samouprave mogu povjeriti javnu uslugu samo u onom obujmu kako je bilo navedeno u tom Zakonu, a daljnji tijek postupanja s otpadom propisan je Zakonom, Planom gospodarenja otpadom RH odnosno Dinamikom zatvaranja odlagališta, dakle s tim postupanjem davatelj javne usluge, konkretno trgovačko društvo Čistoća d.o.o. nema nikakvih propisanih obveza.

58. Objavljen je i novi Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada koji je objavljen u NN RH broj 103/2018, pa je i zbog navedenog očito došlo do promjena u odlaganju otpada.

59. Dakle, pojedine jedinice lokalne samouprave, pa i konkretno Grad Varaždin je morao osigurati kuda s otpadom s područja njihovog Grada. Iz provedenog postupka je utvrđeno da u utuženom razdoblju 2021.god., pa i ranije, Grad Varaždin nije imao odlagalište otpada i stoga je morao rješavati problem mjesta za odlaganje otpada.

Isto se očito rješavalo stalnim dogovorima.

60. Sukladno tom Zakonu i Planu krajem 2020.godine očito su se na odlagalištima počeli smanjivati kapaciteti sukladno Dinamici zatvaranja odlagališta. Stoga na to tužitelj kao direktor TD Čistoća d.o.o. nije mogao utjecati, ali je zbog istoga tijekom sporne 2021.god. očito došlo do problema u odlaganju otpada nastalog i prikupljanog u Gradu Varaždinu, pa tako i u spornom razdoblju od svibnja 2021.god. kada je ovdje tuženik DĐ izabran za gradonačelnika Grada Varaždina do srpnja 2021.god. kada su objavljene sporne utužene izjave tuženika o tužitelju.

61. Stoga ovaj sud smatra da tužitelj kao direktor TD Čistoća d.o.o. izravno i sukladno citiranim tada važećim zakonskim odredbama nije mogao, niti morao dogovarati i osiguravati mjesta na koja bi Grad Varaždin odlagao svoj prikupljeni otpad, pa posljedično tome tužitelj kao direktor tog TD nije niti mogao biti prozivan u spornom razdoblju za nastale probleme s pronalaženjem odlagališta za prikupljeni otpad, on je imao obvezu osigurati prikupljanje tog otpada i odvoziti ga na za to dogovorena odlagališta otpada, a u slučaju da mu jedinica lokalne samouprave, konkretno Grad Varaždin, isto odlagalište nije osigurao, očito je da se otpad nije mogao odlagati sukladno citiranom Zakonu i Planu, sve donesenom na razini Republike Hrvatske.

62. Tužitelj je u spis predao Dopis TD Čistoća d.o.o. [adresa], potpisan po njemu kao direktoru toga društva, a upućenog RH, Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja a isti je od datuma 21. lipnja 2021.god., gdje istoga upozorava na probleme s odlagalištima otpadom i zbrinjavanju otpada u [adresa]. Isti dopis je upućen i izravno Gradonačelniku [adresa] DĐ, ovdje tuženiku. Taj dopis je dakle od dva tjedna prije nego je sporno razdoblje (navodna povreda časti i ugleda tužitelja od strane tuženika ) koje je predmet ovog postupka. Iz istoga sud zaključuje da je tuženik kao novi gradonačelnik Grada Varaždina bio već tada upozoren na probleme s odlaganjem otpada, te je bio upoznat sa nastojanjima ovdje tužitelja da se isti problem riješi kako na razini Grada, tako i na razini RH.

63. U spis je predan i dokument naslova " Prijava protuzakonitog postupanja temeljem Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN RH 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19 ) od dana 05. srpnja 2021.god., koju Prijavu su RH, Državnom inspektoratu, Područni ured Varaždin predali Grad Varaždin i TD Čistoća d.o.o. i upozorili na problem s odlagalištem otpada na području Grada Varaždina.

64. Ista Prijava je dakle predana Državnom inspektoratu istoga dana kada je tuženik u svojim izjavama, navedenim u tužbi, počeo napadati ovdje tužitelja u medijima i u svojim izjavama. Međutim sud zaključuje iz sadržaja te Prijave da je ovdje tužitelj GĐ na vrijeme upozoravao na problem odlagališta otpada i sa time upoznao sve nadležne institucije, pa se stoga ne može tvrditi da tužitelj nije odgovorno radio svoj posao, te se ne može tvrditi da isti nije poduzimao radnje da se problem s otpadom u Gradu Varaždinu riješi.

65. Tuženik je predao u spis ispis s mrežne stranice TD Čistoća d.o.o. [adresa] od dana 05. srpnja 2021.god. gdje je objavljena Obavijest da nisu u mogućnosti preuzeti otpad iz spremnika s crnim poklopcem za miješani komunalni otpad iz razloga jer mu je kao davatelju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada obustavljeno deponiranje, uz molbu građanima da taj otpad privremeno zadrže kod sebe.

66. Tužitelj ne osporava tijekom postupka da je isto objavljeno na mrežnim stranicama u vrijeme kada je on bio direktor TD Čistoća d.o.o.

67. Tijekom postupka, sukladno iskazima svjedoka, ali i stranaka, utvrđeno je da je tužitelj novo izabranog gradonačelnika Grada Varaždina, ovdje tuženika, pravodobno i odmah nakon njegovog stupanja na dužnost gradonačelnika, upoznao i upozorio s problemom nedostataka odlagališta otpada i gdje se treba obratiti ( Ministarstvo ) za iznalaženje rješenja tog problema.

68. Iz iskaza svjedoka sud je utvrdio da je tužitelj bio direktor TD Čistoća d.o.o. više godina ( konkretno 6 godina tj. od 2014.god. ), da je direktor bio u već drugom mandatu (ponovno je izabran na drugi mandat od pet godina 2019.god. ), dakle isti je kao direktor očito imao povjerenje jedinica lokalne samouprave koje su vlasnici tog TD kroz sve te godine, pa i grada [adresa], te je očito da nije bio primjedbi na njegov dotadašnji rad kao direktora društva, niti su kakvi dokazi o nekvaliteti njegovog rada predočeni u spis.

69. Sud vjeruje tužitelju da on nije bio član niti jedne političke stranke niti je bio politički aktivan, a dokazi o suprotnom nisu predani u spis.

70. Očito je nezadovoljstvo s njegovim radom kao direktora tog TD počeli kada se u Gradu Varaždinu u svibnju 2021.god. promijenila vlast i kao gradonačelnik je izabran ovdje tuženik, kao druga politička opcija nego je to bila do tada na vlasti u gradu.

71. Očito je u Gradu Varaždinu, a što je i općepoznata činjenica, sa svakom smjenom vladajuće političke opcije, dolazilo do međusobnih "obračuna", kao i postavljanja svojih stranačkih osoba na čelna mjesta u Gradu i povezanim trgovačkim društvima, pa je tako sa smjenom vlasti u svibnju 2021.god. došlo i do nezadovoljstva sa osobom tužitelja koji je zatečen na radnom mjestu direktora TD Čistoća d.o.o. [adresa] i očito je da se ga htjelo smijeniti.

72. Tuženik je predao i izjavu tužitelja tada u svojstvu direktora TD Čistoća d.o.o. [adresa] koja glasi : " Da, imat ćete Napulj jer se obustavlja odvožnja otpada ! ", isto od dana 05. srpnja 2021.god.

73. Tužitelj ne osporava da je navedenu izjavu dao, ali navodi da je već ranije upozoravao na problem nedostatka odlagališta otpada.

74. Iz sadržaja toga članka i izjava i tužitelja i tuženika sud je utvrdio da je za 27. veljače 2021.god. bila sazvana izvanredna Skupština Čistoće d.o.o. vezana uz temu problema nalaženja odlagališta otpada, te da se tijekom "trećeg, četvrtog i petog mjeseca " te godine nije isto riješilo. Iz sadržaja članka je vidljivo da je jedan od načelnika Općina je izjavio da je "protiv toga da se sva krivnja svali na Čistoću ".

75. U spis je predan i Zapisnik sa sastanka održanog dana 05. srpnja 2021.god., kojem su prisustvovali načelnici i gradonačelnici općina i gradova s područja Varaždinske županije, pa tako i ovdje tuženik DĐ, a na kojem sastanku je tužitelj H obrazlagao problematiku nedostatka odlagališta za otpad za ukupno 22 jedinice lokalne samouprave na tom području koje obuhvaća TD Čistoća d.o.o. [adresa].

76. Sud zaključuje da je problem s odlagalištem otpada za Grad Varaždin postojao od početka te 2021.god. i da se problem nije riješio, u cijelosti ili djelomično i sve dok na dužnost gradonačelnika Grada Varaždina nije stupio ovdje tuženik DĐ (preuzimanje dužnosti je bilo 08. lipnja 2021.god. ), ali isto tako sud zaključuje da su u svezi istoga bili održani sastanci i pokušalo se iznaći rješenje za isto, kao i da je sam ovdje tužitelj GĐ u istome sudjelovao i pokušao naći rješenje.

77. Tuženik je predao u spis i članak naslova "Budimo grad uz DĐ : Traže kaznene prijave protiv direktora, članova nadzornog odbora i svih uključenih osoba ! ", a koji je objavljen nakon što Čistoća d.o.o nije odvezla otpad u srpnju 2021.god. U istome se kritizira rad ranijeg gradonačenika ZĐ i rad ovdje tužitelja L kao direktora TD Čistoća d.o.o. Predan je i članak naslova " Š proziva GĐ – Pozivam institucije da istraže odgovornost uprave Čistoće ", kao i članak " [adresa] se guši u komunalnom otpadu, građani se žale na smrad ". Svi ti članci su iz srpnja 2021.god.

78. Općepoznata je činjenica budući da se isto već više godina ponavlja u medijskom prostoru ( i na portalima i u pisanim tiskovinama ) da u Gradu Varaždinu postoji dugogodišnji problem zbrinjavanja otpada, da različite političke opcije optužuju druge političke opcije da su prouzrokovale iste probleme, te da su se u svezi istog vodili i brojni kazneni postupci, od kojih su neki pravomoćno okončani, a neki još nisu.

79. Očito se problem sa zbrinjavanjem otpada i s odlagalištima otpada produbio i otežao jer je stupio na sagu novi Zakon i novi Pravilnik, zbog čega se teže našlo pogodno odlagalište otpada za područje Grada Varaždina.

80. Tako sud smatra da nastali problem s odlagalištima otpada nije isključiva krivnja tužitelja, kako je već obrazloženo.

81. Što se tiče emisije imitirane na YouTube platformi dana 21. studenog 2024.god. gdje je gostovao tadašnji direktor Čistoće d.o.o. [adresa], a ovdje je saslušan kao svjedok, gdje je isti potvrdio da je obveza gradonačelnika grada [adresa] da pronalazi odlagališta otpada, a ne direktora tog TD, sud utvrđuje da problem s odlaganjem otpada u gradu [adresa] i nadalje postoji, dakle i nakon tri godine kako je tuženik gradonačelnik, taj problem s odlaganjem otpada nije riješen, a zbog čega je 2021.god. neosnovano napadao tužitelja.

82. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s izmjenama i dopunama iz Protokola br. 14. uz Konvenciju (NN 1/06., dalje u tekstu Konvencija), u članku 10. st. 1. određuje da svatko ima pravo na slobodu izražavanja a to pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. U st. 2 određuje se da ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.

83. Zaštita prava osobnosti svake fizičke i pravne osobe propisana je odredbom članka 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a prema odredbi stavka 2. istog članka pod pravima osobnosti razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr., Nadalje je odredbom članka 1045. ZOO-a propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je člankom 1046. ZOO-a propisano da je šteta među ostalim i povreda prava osobnosti.

84. Dakle, kada je riječ o zahtjevu za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo fizičke osobe zbog potencijalno štetnih informacija objavljenih u medijima, tada se radi o sporu u kojem se sukobljavaju, s jedne strane, pravo tužitelja na zaštitu privatnosti, časti, ugleda i dostojanstva, a s druge, pravo tuženika na slobodu izražavanja.

85. U konkretnom slučaju sukobljava se pravo na slobodu izražavanja i pravo na zaštitu ugleda i osobnosti.

86. Naime, i Europski sud za ljudska prava i Ustavni sud Republike Hrvatske ( npr. odluka broj: U-III-3648/2021) u svakom medijskom sporu ponavljaju da se radi o sukobu dva ljudska prava koja se na hijerarhijskoj ljestvici nalaze na istoj razini, pa taj sukob treba rješavati uspostavljanjem pravične ravnoteže, ovisno o svim okolnostima konkretnog slučaja. Najvažnije su okolnosti, na primjer, radi li se o temi od javnog interesa, je li oštećena javna ili privatna osoba, je li činjenična tvrdnja istinita, počiva li uvredljivi vrijednosni sud na dostatnoj činjeničnoj osnovi.

87. Sud je dužan u ovom postupku utvrditi je li to ograničenje prijeko društveno potrebno i razmjerno legitimnom cilju, a pri tomu treba voditi računa kako su kod političkih debata, o pitanjima od javnog interesa, prihvatljiva samo najnužnija ograničenja slobode govora jer je sloboda političke debate u samoj srži koncepta demokratskog društva. U ocjeni razmjernosti treba imati u vidu da su granice prihvatljive kritike šire u slučaju ličnosti političara ili javne osobe, nego kod privatnih osoba. Nužno je da političar i javna osoba koja obavlja funkciju od javnog interesa bude spremniji na pomnije ispitivanje svakog njegovo postupka, te sukladno tome mora iskazivati i veći stupanj tolerancije na upućene komentare i njihovu primjerenost. Ako sporna izjava utječe na ugled, čast i dostojanstvo, tada treba vagati relevantne činjenice koje se odnose na dvije zaštićene vrijednosti, koje zaslužuju jednaku zaštitu.

88. Dakle, sama činjenica da je objavljena neka informacija koja drugog povređuje ne opravdava dosudu novčane satisfakcije. Bitno je da postoji opravdani javni interes i prednost u pravilu treba dati zaštiti slobode govora, ma kako tim govorom bila povrijeđena neka osoba ili neka institucija.

89. U konkretnom slučaju se ocjenjuje da li se radi o vrijednosnom sudu. Vrijednosni sud je mišljenje, komentar o nekom događaju, pojavi, osobi. Životno je i logično da je on subjektivan, jer druga osoba o istom događaju, pojavi, osobi može imati drugačije mišljenje.

90. Vrijednosni sudovi tema su medijskog spora ako su uvredljivi, a u tom je slučaju važno da uvredljivi vrijednosni sud počiva na dostatnoj činjeničnoj osnovi. Kao što je naglasio Europski sud za ljudska prava, a i Ustavni sud RH, važno je da sadržaj i kontekst sporne izjave opravdavaju korištenje upravo tog vrijednosnog suda. Ustavni sud RH je odlučio da su “granice prihvatljive kritike šire u slučaju same ličnosti političara nego kod privatnih osoba”, kao i da “Politički diskurs često može zadrijeti u osobnu sferu jer je taj rizik usko povezan s političkim djelovanjem i slobodom iznošenja misli, koja je jamstvo demokratskog društva”. Stoga je postupanje tuženika važno ocijeniti i sukladno relevantnoj sudskoj praksi.

91. Prilikom ocjene iznesenih tvrdnji potrebno je ponajprije utvrditi radi li se o činjenicama ili vrijednosnim sudovima. Postojanje činjenica može se dokazati, dok istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva.

92. Međutim, kako naknada neimovinske štete nije naknada u punom smislu te riječi, već samo mogući način da se djelomično umanje nastale posljedice to je i novčanu naknadu zbog uvrede ugleda i časti potrebno ograničiti samo na iznimno jake napade, koji prema svom intenzitetu, trajanju i prilikama sredine uzrokuju jasno manifestiranu povredu časti i ugleda osobe.

93. Naime, Ustavom Republike Hrvatske jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli koja obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava javnog priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja, kao i da novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji.

94. No ni sloboda mišljenja i izražavanja misli nije apsolutna, budući Ustav također svakom jamči poštivanje dostojanstva, ugleda i časti.

95. Tu je bitno istači da se čak i prilikom iznošenja istine ista mora iznositi na način da ne vrijeđa ili ponižava bilo koju osobu.

96. Iz navedenog je razvidno i očito kako se ova dva prava međusobno sukobljavaju, ali stav je ovog suda da korištenje prvog prava ne može dokinuti ono drugo. Dakle, svaka osoba ima pravo na zaštitu časti i ugleda, kao Ustavom zajamčenih prava.

97. U postupcima radi naknade štete zbog objave informacije za koju određena osoba smatra da je netočna, odnosno zbog objave vrijednosnog suda za kojeg netko smatra da je neutemeljen, valja voditi računa da se postavlja pitanje ravnoteže dvaju prava istoga ranga, i to prava medija za slobodom izražavanja, sve u svrhu davanja informacija javnosti koje su za određeni dio javnosti mjerodavni, te prava privatnih osoba za zaštitu njihove privatnosti.

98. Točno je da u slučaju kada je riječ o javnim osobama, pri ocjeni utvrđenja je li određenim javno objavljenim natpisima, novinskim uradcima, komentarima "običnih ljudi" u različitim elektronskim medijima povrijeđeno pravo osobnosti određene osobe, valja voditi računa o tome koje od prethodno navedenih prava ima prednost opravdani interes javnosti, prevladava u odnosu na pravo pojedinca na zaštitu privatnosti, sve pod uvjetom da je informacija o određenoj temi iznijeta u dobroj vjeri, te da primarno nema namjeru vrijeđanja određene osobe, time da je dopušteno koristiti, pri iznošenju vrijednosnih stavova autora članaka i malo "žešći jezik" koji sadrži ozbiljnu i oštru kritiku o javnom djelovanju određene osobe.

99. Kada se radi o vrijednosnim sudovima, razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti o tome postoji li dostatna činjenična osnova koja te sudove podržava, u suprotnom se ti sudovi mogu smatrati pretjeranima.

100. Kako bi se moglo razlikovati radi li se o izjavi o činjenicama ili o vrijednosnom sudu nužno je uzeti u obzir okolnosti svakog slučaja i „opći ton“ izjave o kojoj se radi, imajući u vidu da će tvrdnje o temama od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama (tako Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci br. U-III-458/18).

101. Tuženik smatra da su i tužitelj i tuženik javne osobe, te je stoga stavio prigovor nedostatka kako aktivne legitimacije, tako i pasivne legitimacije.

102. Prema odredbama čl. 39. st. 1. i čl. 44. st. 1. Zakona o lokalnoj upravi i samo- upravi izvršno tijelo jedinice lokalne i jedinice područne (regionalne) samouprave u pojedinom gradu je gradonačelnik, koji obavlja izvršne poslove, a prema odredbi čl. 42. st. 1. ZLSU gradonačelnik zastupa grad (zastupnik po zakonu) te obavlja poslove utvrđene statutom grada u skladu sa zakonom (čl. 42. st. 3. ZLSU).

103. Sama činjenica da je tuženik navedene izjave dao u vrijeme dok je obnašao dužnost gradonačelnika, sama po sebi ne znači da su te izjave dane u ime i za račun grada [adresa].

104. Imajući u vidu sadržaj spornih izjava tuženika, ne može se prihvatiti zaključak da se iste mogu podvesti pod izjave izrečene u obavljanju službene dužnosti gradonačelnika grada [adresa] jer se njima ne brani niti štiti koji legitimni interes grada niti rješava kakav nastali sporni odnos. Te izjave su upućene osobi tužitelja, izražavaju sumnju u njegove sposobnosti, čime ga se omalovažava, pred velikim brojem ljudi te se povrjeđuju njegova prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo.

105. Izjave tuženika koji je u spornom razdoblju bio gradonačelnik grada [adresa] trebaju se davati s povećanom pažnjom i promišljanjem iznositi, te se na isti način trebaju iznositi nekakve tvrdnje i vlastiti stavovi. Dakle uloga političara, pa i onoga na lokalnoj razini ima svoju "težinu" jer on predstavlja one birače koji su mu dali povjerenje da vrši funkciju za koju je izabran, a što je bio i tuženik. Činjenica da se komunikacija između političkih aktera često zna svesti na neuljuđenu razinu, nikako ne opravdava vrijeđanje ikoga na osobnoj razini.

106. Sud smatra s obzirom na korištenje riječi i na ton i upornost u napadu na tužitelja da tuženik isto nije izrekao kao političar i da nije samo kritizirao rad tužitelja kao direktora društva Čistoća d.o.o. već da su te izjave koje su objavljene u medijima i pred većim brojem ljudi bile usmjerene na vrijeđanje i klevetanje tužitelja na osobnoj razini, a sve da se kao glavni krivac za probleme odvoza otpada prikaže tužitelj, a ne lokalna vlast.

107. Iz provedenih dokaza je jasno utvrđeno da tužitelj nije političar, niti je član bilo koje političke stranke, kao i da je na funkciji direktora TD Čistoća d.o.o. [adresa] bio i u razdoblju kada je gradonačelnik Grada Varaždina bio HĐ, ali već i ranije kada je osoba gradonačelnika bila iz druge političke opcije. Utvrđeno je da je do spornog razdoblja sedam godina radio taj isti posao, a da nije bilo primjedbi na njegov rad.

108. Sud je u svakom konkretnom postupku dužan dati jasne i valjane razloge na temelju čega zaključuje da je tužitelj javna osoba, pa tako i ovdje tužitelj. 109. Naime, nije svaka osoba koja ima određeni viši položaj javna osoba, a do kojeg zaključka bi moglo doći uzimajući u obzir činjenicu da je tužitelj u spornom razdoblju bio direktor trgovačkog društva Čistoća d.o.o. koja se bavio prikupljanjem i odvozom otpada. Tom logikom bi svaka osoba koja radi na višem položaju u državnoj službi ili javnim službama po samoj prirodi svog radnog mjesta trebala biti smatrana javnom osobom, a koji zaključak se sam po sebi ne može prihvatiti jer je pogrešan i nema utemeljenje u pravnim propisima.

110. Pritom je potrebno navesti i kako je tužitelj osoba koja je zbog naravi svog tadašnjeg posla ( kao direktor tog TD) istupao više no prosječni građanin u medijima, isto ne može sama po sebi biti dovoljna da bi se tužitelja smatralo javnom osobom.

111. Sud smatra da te izrečene i objavljene izjave ovdje tuženika nisu bile usmjerene na prema javnoj funkciji i njenoj podložnosti javnoj kritici jer je to nije politička funkcija, niti je tužitelj bio politički angažiran.

112. Točno je da u odnosu na političare i javne osobe u svezi njihovog rada u javnom društvu se iskazuje veći stupanj tolerancije, a pri vaganju činjenica koje se odnose s jedne strane na ugled, čast i dostojanstvo, a s druge strane na pravo na slobodu izražavanja, potrebno je postići pravičnost tih prava.

113. Sud smatra da takva kritika tužitelja koju je u spornim objavljenim člancima i izjavama iznio tuženik nije ni po čemu opravdana, niti je opravdan takav javni napad na njega.

114. Funkcija tužitelja kao direktora TD Čistoće d.o.o. [adresa] je naravno podložna kritici, ali sud smatra da je u konkretnim člancima isti isključivo napadnut kao privatna osoba, s riječima koje se odnose na privatne osobe.

115. Stoga sud smatra da u konkretnoj situaciji u spornom razdoblju te izjave tuženika o tužitelju nisu bile isključivo dane kao kritika tužiteljevog rada kao direktora Čistoće d.o.o., niti su dane u ime grada [adresa], pa stoga prigovor tuženika o nedostatku aktivne i pasivne legitimacije nije osnovan.

116. Stoga valja odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja.

117. Objave izjava tuženika su objavljene na portalima : evarazdin.hr., varazdinski.net.hr., jutarnji.hr., medjimurski.hr., sve na poveznicama koje su dostupne i koji naslovi objavljenih članaka su pobliže navedeni ranije u obrazloženju ( " DĐ -Direktor Čistoće je neradnik, bahat i nesposoban i ugrožava zdravlje građana", "Otpad gradsko vijeće", "U [adresa] stoji 50 tona smeća, komunalna tvrtka poručila građanima Otpad zadržite doma ", " DĐ opet prozvao GĐ : sve opstruira, nije želio platiti ni račun Piškornici", " DĐ oštro – direktor Čistoće mora odgovarati za nerad, nesposobnost i bahatost", " DĐ upozorava –direktor Čistoće GĐ i bivši gradonačelnik HĐ od [adresa] će napraviti hrvatski Napulj".

118. Svi navedeni članci su objavljeni u razdoblju od 07. srpnja 2021.god. do 13. srpnja 2021.god., a svi članci su na tim portalima i nadalje dostupni, što je vidljivo i provjerljivo i samo kada se upiše u Internet tražilicu ime i prezime tužitelja, svi ti članci su dostupni i svi ih mogu i nadalje čitati.

119. U nekim tim člancima se navodi bivši gradonačelnik [adresa] HĐ i da s njim tužitelj nije riješio problem odlagališta otpada, a opće poznata je činjenica da je Čehov politički oponent ovdje tuženiku DĐ, pa je onda takvim izjavama tuženik išao direktno politički napadati istog na političkoj razini, a onda posljedično i tužitelja kao nestranačku osobu trenutno na toj poziciji direktora Čistoća d.o.o.

120. Potrebno je u konkretnom slučaju utvrditi je li spornim izjavama tuženika dan doprinos raspravi koja je od javnog interesa, stupanj poznatosti osobe na koju se izjava odnosi, prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi, sadržaj, oblik i posljedice same izjave i težina izrečene sankcije.

121. Takvim objavama na štetu ovdje tužitelja u objavama i izjavama tuženika na portalima gdje su isto mogli čitati veći broj osoba, te su dostupne još i danas, očito je nanesena šteta dostojanstvu, časti i ugledu ovdje tužitelja, a s obzirom na sadržaj tih članaka, mjesto gdje su isti objavljeni, kao i činjenicu da su objavljene i fotografije samog tužitelja, što je ranije navedeno i to fotografijama njegovog lica često u krupnom planu, ukazuje na očito namjeru da se on diskreditira i prikažu kao nesposobna osoba koja osim toga ugrožava i zdravlje građana grada [adresa], što su sve vrlo teške optužbe na račun jedne osobe.

122. Dakle, u konkretnom slučaju, sud ocjenjuje da se objave i izjave tuženika u objavljenim člancima na portalima nisu bavili pitanjem nikakvog javnog djelovanja tužitelja, već su zadirali u privatnu sferu tužiteljevog života.

123. Ocjenom svih provedenih dokaza sud zaključuje da je neodgovornim i zlonamjernim posredstvom medija proširena neistina na štetu tužitelja, a što je njemu nanijelo društvene neugodnosti u okviru njihove obitelji, prijatelja, te i svih ljudi na području cijele Varaždinske županije gdje su se nedvojbeno ti sporni objavljeni članci mogli čitali, odnosno bili dostupni na internetu na web stranicama i to na području te Županije, ali i šire ( npr. u susjednoj Međimurskoj županiji, ali i širem području ). 124. Sud je zaključio da su navodi koje je tuženik iznio u spornim izjavama koje su objavljene na portalima kako netočni, tako i neprovjereni i da su izneseni na izrazito neprihvatljiv način, te da se njihovom objavom svjesno i zlonamjerno moralno diskreditira osobu tužitelja.

125. Takvi navodi mogli su povrijediti zaštićeno dobro, odnosno stvoriti sumnju ljudi u tužitelja kao časne i poštene osobe koja je isključivo krivi za potencijalno ekološko zagađenje i problem tzv. varaždinskog smeća.

126. Tvrdnje u tekstu nisu potkrijepljene niti dokazima niti argumentima. U navedenim tekstovima koriste se za tužitelja uvredljive kvalifikacije i generalizacije. Stoga sud smatra da je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja izjavama tuženika koje su objavljene na portalima jer su iste neprovjerene i netočne i izrazito su uvredljivi navodi o tužitelju, koji su bili potpuno neopravdani.

127. Prema tome, ne postupajući u dobroj vjeri, ovaj sud smatra da je na taj način tuženik povrijedio čast, ugled i dostojanstvo tužitelja, povrijedivši pri tome ustavno pravo tužitelja na zaštitu časti i ugleda.

128. Već je obrazloženo da svaki pojedinac ima pravo na dobar glas odnosno pravo na poštovanje u skladu sa svojim djelima. Nijedna druga osoba ne smije narušiti ugled tog pojedinca na temelju nedokazanih optužba. Nedokazane optužbe se nazivaju klevetama. Zakon štiti ljude od nedokazanih optužba koje subjekt izlažu preziru, ismijavanju i društvenom izopćenju.

129. Predmetne tvrdnje tuženika su u javnosti stvorile mišljenje o ovdje tužitelju kao osobi koja želi prouzrokovati štetu i naškoditi zdravlju građana grada [adresa] na način da namjerno ostavlja smeće tj. da se isto ne odvozi i ne odlaže na to prikladna mjesta i da tužitelj želi da stotine ljudi u TD Čistoća d.o.o. dobiju otkaz zbog njegova rada (nerada ).

130. Takve tvrdnje je tuženik za tužitelja uputio putem sredstava javnog priopćavanja u sredini u kojoj tužitelj živi i djeluje, te prema objektivnom kriteriju predstavljaju omalovažavanje tužitelja i nepoštivanje njegovog ljudskog dostojanstva te nemaju isključivu povezanost s funkcijom koju je tužitelj obnašao u spornom razdoblju s obzirom na riječi koje je tuženik koristio u tim izjavama o tužitelju.

131. Sud smatra da je tuženik takvim izjavama o tužitelju prešao granicu slobodnog izražavanja jer te njegove tvrdnje nisu objavljene u javnim medijima u okviru političke rasprave o pitanju od javnog interesa, niti se u njima kritizira rad tužitelja kao direktora javnog poduzeća, već su bile usmjerene na to da se povrijedi dostojanstvo, ugled i čast tužitelja.

132. Sud vjeruje tužitelju da se zbog tih tvrdnji tužitelj osjećao poniženo i ocrnjeno, kao i da su te iznesene tvrdnje tuženika nedvojbeno nanijele štetu časti i ugledu tužitelja, jer ga kao fizičku osobu koja je u tom trenutku obnašala javnu funkciju, izlažu prekomjernom i neosnovanom preziru i negodovanju okoline i javnosti uopće.

133. Sud smatra da te izjave tuženika o tužitelju nisu iznesene u raspravi od javnog interesa, niti u kontekstu političkog mišljenja i stavu o prethodno danoj izjavi tužitelja, pri čemu bi u konkretnom slučaju prevladavalo pravo tuženika na slobodu izražavanja i općeg interesa za zaštitu slobode izražavanja u odnosu na pravo tužitelja na zaštitu njegovog ugleda.

134. Naknada štete zbog povrede časti i ugleda iznimno se priznaje samo u slučaju kada je ta povreda izrazito teška, tako da je kod povrijeđenoga opravdano mogla izazvati intenzivnu duševnu bol, što znači da je ovaj vid naknade štete ograničen na iznimno jake napade, koji po svom intenzitetu, trajanju i prilikama sredine, uzrokuju jasno manifestiranu povredu časti i ugleda, a što je ovdje po mišljenju suda bio slučaj, a visina naknade neimovinske štete treba predstavljati pravičnu satisfakciju za oštećenika. Naknada neimovinske štete je dakle samo mogući način da se djelomično umanje nastale posljedice.

135. Naime, kada se sagleda kontekst u kojemu je tuženik upotrijebio navedene izraze, jasno se može zaključiti da time nije htio samo izraziti svoje nezadovoljstvo i svojevrsnu kritiku prema radu tužitelja, nego je tužitelja napao na osobnoj razini tj. njega kao osobu.

136. Slijedom navedenog, a budući da se ugled ogleda kao priznanje na čast i dostojanstvo koje se očituje ili izražava kao poštovanje osobe u njezinom životnom okruženju, te kraj činjenice što je tuženik sporne riječi izgovorio javno i iste su prenesene u medijima tj. portalima, predstavlja za tužitelja osobito teško poniženje i omalovažavanje tužitelja.

137. Takva komunikacija i takve izjave nisu primjerene komunikaciji u javnom prostoru, gdje bi se trebalo s povećanom pažnjom i promišljanjem iznositi nekakve tvrdnje i vlastiti stavovi.

138. Činjenica da se komunikacija između političkih aktera često zna svesti na neuljuđenu razinu, nikako ne opravdava vrijeđanje ikoga na osobnoj razini, osobito ako taj koji nešto izjavljuje znade da izgovoreno ne odgovara istini, nego isti to govori isključivo u cilju obračunavanja s onima koji imaju drugačije stavove i viđenja pojedine situacije.

139. Slijedom svega naprijed navedenog, ovaj sud ocjenjuje da u konkretnoj pravnoj stvari postoji osnov za naknadu neimovinske štete tužitelju, radi povrede prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo, do koje je povrede prava osobnosti došlo objavom i to teksta pobliže naprijed navedenih, sve na temelju čl. 19. Zakona o obveznim odnosima.

140. Te objave i izjave tuženika koje su direktno povrijedile čast i ugled tužitelja su po mišljenju suda : da je bahat, da je nesposoban, da je neradnik, da namjerno ugrožava zdravlje stanovnika [adresa], da radi sve da dovede tvrtku do toga da izgubi dozvolu za gospodarenje otpadom, da radi sve da preko 120 ljudi ostane bez posla, da nije dorastao poslu i funkciju koju obnaša, da će od grada napraviti hrvatski Napulj.

141. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske štete od tuženika.

142. Pravo na naknadu neimovinske štete uslijed povreda prava osobnosti proizlazi iz odredbi članka 1100. Zakona o obveznim odnosima, u svezi sa člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima.

143. Člankom 1100. Zakona o obveznim odnosima, stavak 1. i 2., je određeno da će sud u slučaju povrede prava osobnosti dosuditi pravičnu novčanu naknadu, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, i to nezavisno od naknadne imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade potrebno je voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

144. Tužitelj GĐ tvrdi da je spornim objavama i izjavama tuženika DĐ doveden u vrlo neugodnu poziciju i da ga je isto teško pogodilo, te su tuženikove izjave kod tužitelja izazvale nemir, nelagodu, stres i zabrinutost.

145. Pravo na naknadu neimovinske (nematerijalne ) štete zbog povrede ugleda, časti i dostojanstva proizlazi iz Ustava Republike Hrvatske ( Narodne novine RH broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), jer se prema članku 35. Ustava svakom građaninu jamči štovanje i pravna zaštita osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, te će prema sudskoj praksi u primjeni propisa obveznog prava u slučaju povrede tih prava sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju dosuditi fizičkoj osobi pravičnu novčanu naknadu, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud treba voditi računa o jačini i trajanju duševnih boli koje je fizička osoba pretrpjela zbog provede tih prava.

146. Pri dosuđivanju pravične naknade neimovinske ( nematerijalne) štete s osnova povrede časti i ugleda osim jačine i trajanja duševnih boli koje oštećenik trpi, potrebno je uzeti u obzir i okolnosti pod kojima je došlo do povrede ovih prava tj. prava na čast i ugled, da li je to bilo pred većim brojem ljudi, zatim o običajima sredine u kojoj oštećenik živi, njezinim etičkim i kulturnim poimanjima, specifičnim uvjetima u kojima uz koje je do povrede došlo, te je takvu naknadu osnovano dosuditi samo kad je riječ o izrazito ozbiljnom napadu na ugled i/ili čast.

147. Uzevši u obzir i da su sve objava u tiskanim novinama i na Web objava na internetskoj stranici tuženika bile dostupne većem broju čitatelja, jer je općepoznata činjenica da su sve objave na web stranicama i to internetskom portalu dostupne i većem broju osoba, kao i širem broju osoba tj. ne samo osobama u Varaždinskoj županije, kao i da se te objave s internetskoj portala mogu dijeliti vrlo velikom broju osoba, sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti čiju zaštitu traži u ovom postupku.

148. Pitanje ovoga postupka jest jesu li objavljene informacije u njihovoj ukupnosti takve naravi da vrijeđaju dostojanstvo, čast i ugled tužitelja u društvu jer ga se na izravan i neizravan način karakterizira kao nesposobnu i bahatu osobu te neradnika, kao i osobu koja svjesno ugrožava zdravlje građana grada [adresa], a koje ponašanje prema općeprihvaćenim moralnim standardima društva izaziva prijezir okoline i stvara odnos nepovjerenja prema tužitelju, posebice kada se uzme u obzir da su takvi navodi izrečeni ne jednom, već u više navrata, a čime su te informacije postale dostupne velikom broju osoba.

149. Obzirom na navedeno, ovaj sud je stava da su navedene objave takve da se njime vrijeđa čast i ugled tužitelja, te da su te informacije obzirom na težinu svoje kvalifikacije objektivno podobne da izazivaju prijekor okoline, prijezir te umanjenje časti i ugleda te dobrog glasa tužitelja u njegovoj okolini, te u njegovom poslovnom okruženju, odnosno da se radi o iznimno jakom napadu na tužitelja.

150. Naknada neimovinske štete je dakle samo mogući način da se djelomično umanje nastale posljedice, slijedom čega je i novčanu naknadu zbog povrede časti i ugleda potrebno ograničiti samo na takve iznimno jake napade koji prema svom intezitetu, trajanju i prilikama sredine uzrokuju jasno manifestiranu povredu časti i ugleda čovjekove osobe.

151. Pri tome valja paziti na okolnosti pod kojima je došlo do te povrede (na javnom skupu, pred većim bojem ljudi, zatim o običajima sredine u kojoj oštećenik živi, njezinim etičkim i kulturnim poimanjima). Naime, ugled se ogleda kao priznanje na čast i dostojanstvo koje se očituje ili izražava kao poštovanje osobe u njezinom životnom okruženju te kraj činjenice što je tuženik sporne riječi izgovorio u javnosti, ali i na sjednici gradskog vijeća, predstavlja za tužitelja osobito teško poniženje i omalovažavanje.

152. Odlučujući o visini zatražene naknade neimovinske štete, cijeneći trajanje i intenzitet negativnih posljedica koja je za tužitelja imala izjava tuženika te posebno po stavu ovoga suda grube sugestije da je tužitelj neradnik i nesposoban i da ugrožava zdravlje građana grada [adresa], a što je dovelo do negativne percepcije njega u javnosti, zbog čega je isti proživljavao duševne boli o kojima i tužitelj i svjedoci uvjerljivo iskazuju (stres, uznemirenost, nelagoda, opravdanje mještanima).

153. O samoj povredi prava osobnosti tužitelj je u svojem iskazu istaknuo da kada se radi o utuženim napisima, dolazili pitanja i komentari i osobno i to kako od uže i šire obitelji, tako i od prijatelja, poznanika, pa i šire od građana grada [adresa].

154. S obzirom na odredbu čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odluka o visini naknade neimovinske štete ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja te je kao takvo činjenične, a ne materijalno-pravne ili postupovno-pravne naravi ( odluka Vrhovnog suda RH broj Rev 3346/2019 ).

155. Na temelju čl. 1100. st. 3. Zakona o obveznim odnosima pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti na čast, ugled i dobar glas, sud je uzeo u obzir: značenje povrijeđenog dobra tj. da su čast i ugled dobra koja se jamče svakoj osobi, pa tako tužitelju, činjenicu da su naveden izjave tuženika objavljene na portalima koji se uobičajeno čitaju u Varaždinskoj županiji, gdje tužitelj živi i gdje radi, čime su ti navodi postali dostupni jako velikom broju ljudi, okolnosti slučaja tj. da je tužitelj u to vrijeme i obnašao funkciju direktora TD Čistoća d.o.o. i problemi s otpadom su bili od javnog interesa, dakle pisanja u svezi istog je pratio velik broj ljudi, da su mu se u svezi tih objava članaka obraćali prijatelji i rodbina sa upitima o navodima iz članka, što je sve kod njega izazvalo nelagodu i stres.

156. Pri tome sud ističe da je prilikom dosude naknade vodio računa o tome da se naknadom ne pogoduje težnjama koje su nespojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

157. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada koja tužitelju pripada u iznosu od 3.000,00 EUR (tritisuće eura ), pa je stoga taj iznos dosuđen tužitelju u točki I izreke.

158. Na dosuđeni iznos naknade neimovinske ( nematerijalne ) štete tužitelju pripada zakonska zatezna kamata na temelju čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (ZOO-a ), koja sukladno odredbi članka 1103. Zakona o obveznim odnosima teče od dana podnošenja tužbe ( kod Općinskog suda u Varaždinu ), pa do isplate tj. od dana 08. listopada 2021.god. do isplate, kako je presuđeno u točki I. izreke. Visina kamatne stope određena je po stopi iz čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

159. S ostatkom tužbenog zahtjeva u iznosu iznad dosuđenog tj. u iznosu od 981,68 EUR sud je tužitelja odbio kao neosnovanog, te je odlučeno kao u toč. III. izreke.

160. Odluka o troškovima ovog parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku kojim je određeno da ako stranka djelomično uspije u parnici, sud će priznati i izračunati troškove sukladno uspjehu u sporu.

161. Odluka se donosi prema vrijednosti predmeta spora ( 3.981,68 EUR ) kao i temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 ), koja Tarifa se sada primjenjuje u vrijeme donošenja ove odluke o troškovima postupka što je navedenu u Tbr. 52/1, a vrijednost boda je sada 2,00 EUR/bod, te su troškovi svi iskazani samo u valuti EUR.

162. Tužitelj je u sređenom tužbenom zahtjevu tražila isplatu u ukupnom iznosu od 3.981,68 EUR (ranije iznos od 30.000,00 HRK ), a sud mu je dosudio iznos od ukupno 3.000,00 EUR, pa je onda u ovom postupku ukupno uspio sa 75 % postavljenog zahtjeva, a tuženik je uspio sa ukupno 25 % u ovom postupku.

163. Kada se sukladno čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku oduzmu postoci prema uspjehu stranaka (tužitelj je uspjela sa 75 %, a tuženik je uspio sa 25 %), tada preostaje postotak od 50 %, pa se u tom postotku tužitelju priznaje trošak ovog postupka.

164. Trošak tužitelja odnosi se na troškove zastupanja po punomoćniku -odvjetniku, a trošak je odmjeren prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i sukladno zatraženim troškovima u troškovniku predanom na ročištu sukladno čl. 164. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

165. Sud tužitelju priznaje trošak: Tužba 06.10.2021. Tbr. 7.1. 200,00 EUR, Podnesak 28.06.2022. Tbr. 8.1. 200,00 EUR, Ročište 16.09.2022. Tbr. 9.1. 200,00 EUR, Podnesak 03.10.2022. Tbr. 8.1. 200,00 EUR, Ročište 26.03.2024. Tbr. 9.1. 200,00 EUR, Ročište 21.11.2024. Tbr. 9.1. 200,00 EUR, Ročište 14.01.2025. Tbr. 9.1. 200,00 EUR, Podnesak 11.02.2025. Tbr. 8.1. 200,00 EUR, Ročište 13.03.2025. Tbr. 9.1. 200,00 EUR, odnosno ukupno: 1.800,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV 25%: 450,00 EUR.

166. Tužitelju se priznaje još i trošak za: pristojba na tužbu: 86,27 EUR (kako je plaćena ) i to temeljem Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine RH broj 118/18) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine RH broj 53/19 i 92/21), koje su bile tada na snazi, kao i pristojba na presudu: 86,26 EUR i to temeljem Zakona o sudskim pristojbama ( Narodne novine RH broj 118/18, 51/23) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine RH broj 37/23) koja je sada na snazi. 167. Samo to su priznati troškovi koje je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju.

168. Tako ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 2.422,54 EUR, a kako mu se priznaje uspjeh u omjeru od 50 % (ranije obrazloženo prema odredbi ZPP ), to mu sud dosuđuje iznos od 1.211,27 EUR, te je odlučeno kao pod toč. II. izreke.

169. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Čakovcu, 25. travnja 2025.god.

Sutkinja :

Valentina Varga Gombar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ( Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. punomoćnik tužitelja Okroša Borna, odvjetnik iz Zagreba

2. punomoćnici tuženika OD Brlečić i partneri iz Varaždina