REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5701/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Spomenki Đurđević, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ZAT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenica Tatjana Barišić Tomše, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Barišić i partneri j.t.d., Zagreb, Argentinska ulica 4, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (ranije Ministarstvo pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: 1. Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 41/IV i 2. Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi obnove postupka, 25. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/21- 01/36, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 17. srpnja 2023.

II. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-942-01/21-01/36, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 17. srpnja 2023., odbijena je tužiteljičina žalba izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Šesti područni odsjek, KLASA: UP/I-942-02/20-009/7, URBROJ: 251-19-11-7/002-20-6 od 27. studenoga 2020., kojim je u točki 1. izreke odbačen tužiteljičin prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Šestog područnog odsjeka (Susedgrad), Zagreb, Sigetje 2, KLASA: UP/I- 942-02/18-009/9, URBROJ: 251-14-11-7/005-19-17 od 17. rujna 2019., a točkom II. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Tužiteljica u tužbi u bitnom navodi da je podnijela prijedlog za obnovu postupka koji je pravomoćno zaključen rješenjem od 17. rujna 2019., kojim je utvrđeno pravo vlasništva Republike Hrvatske na poslovnom prostoru u Zagrebu, iako je tužiteljica upisana kao zemljišnoknjižna vlasnica tih nekretnina te nije sudjelovala u postupku. Ističe da nije bila obaviještena o postupku i saznala je za rješenje tek po primitku dopisa zemljišnoknjižnog odjela, čime je povrijeđeno njeno pravo sudjelovanja. Navodi da je upisana kao vlasnica u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je time nedvojbeno dokazala pravni interes i legitimaciju za pokretanje obnove. Ukazuje da je u postupku iz 2002. utvrđeno je da predmetna nekretnina nikada nije bila nacionalizirana, zbog čega je postupak obustavljen, a suprotno tome, rješenjem iz 2019. godine utvrđeno je vlasništvo Republike Hrvatske, bez pojašnjenja za takav obrat. Smatra da više odluka od 1960-ih pa do 2002. potvrđuje da je nekretnina ostala u vlasništvu njenih prednika te da spajanje zk tijela i upis vlasništva 1997. godine ponovno potvrđuje pravo vlasništva tužiteljičinog oca. Smatra da su tužiteljica i njezina obitelj postupali u uvjerenju da je vlasništvo riješeno temeljem prijašnjih odluka, a kasnija promjena stava tijela ugrožava njihova ustavna prava.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom se poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporavanog rješenja i predlaže odbiti tužbu.

4. Zainteresirana osoba Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu u bitnom da je suglasno sa osporavanim rješenjem te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba Grad Zagreb u odgovoru na tužbu u bitnom smatra osporavano rješenje zakonitim te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice te odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresiranih osoba.

6.1. Sud je na raspravi utvrdio da spisu tuženika prileži službena zabilješka od 30. prosinca 2019., u kojoj se navodi da je prvostupanjskom tijelu pristupila ZAT te je izvršila uvid u spis Klasa: UP/I-942-02/18-09/9, nakon čega je opunomoćenica tužiteljice navela kako nije upoznata sa sadržajem službene bilješke pa je predložila saslušati tužiteljicu.

6.2. Sud je na raspravi proveo dokaz saslušanjem tužiteljice koja je izjavila: „Nakon što sam s ocem sklopila Ugovor o darovanju u gruntovnici sam vidjela plombu zbog čega sam odlučila pristupiti u Gradski ured za imovinsko-pravne poslove da vidim o čemu se radi. Koliko sam imala saznanja tata je sudjelovao u postupku u kojem je sve riješeno po pitanju nacionalizacije. Nakon potpisivanja Ugovora o darovanju sam predložila da se provede kroz gruntovnicu što je i učinjeno bez problema i u gruntovnom izvatku piše vlasništvo 1/1. Dobila sam poziv od suda radi očitovanja odnosno da se očitujem jesam li ja vlasnik te zgrade nakon čega sam ja dostavila očitovanje sudu kojem sam priložila vlasnički list te sam navela da sam ja vlasnik nekretnine. Ja zaprimam uplatnice za plaćanje struje, vode i drugih režija te ih uredno podmirujem. Kada mi je nekretnina prenesena Ugovorom o darovanju otac je bio u posjedu nekretnine. Kada sam izvršila uvid u spis ne znam prepričati što sam kao laik vidjela. Mislila sam, s obzirom da je tata vlasnik, da je sve uredno i čisto. Na poseban upit opunomoćenice tužiteljice na koji način je korištena nekretnina tužiteljica navodi da je taj prostor jedno vrijeme koristila Gradska ljekarna za apoteku, oni su napustili taj prostor te je moj otac ušao u taj prostor.“

6.3. Opunomoćenica tužiteljice je predložila zatražiti od tuženika očitovanje o tome na koji način tuženik objašnjava činjenicu da je 27. prosinca 2002. donesen zaključak kojim je obustavljen postupak pod brojem KLASA: UP/I-942-01/97-01/2002, URBROJ: 251-18-02/107-02-9 s obrazloženjem da predmetni poslovni prostor nikada nije niti bio nacionaliziran, a tuženik rješenjem od 17. rujna 2019. pod poslovnim brojem KLASA: UP/I-942-02/18-009/9, URBROJ: 251-14-11-7/005-19-17 donosi odluku kojom za predmetni poslovni prostor utvrđuje vlasništvo Republike Hrvatske, a koja dva rješenja su donesena od istog naslova bez utvrđivanja novih činjenica i za koja smatra da su dijametralno suprotna. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice jer je ovaj upravni spor vođen radi ocjene zakonitosti postupovne odluke o odbacivanju tužiteljičina prijedloga za obnovu, a za koju odluku nije potrebno pribaviti traženo očitovanje koje se odnosi na tumačenje obrazloženja pravomoćnih rješenja javnopravnih tijela. Naime, predmet upravnog spora nije ocjena dvaju različitih rješenja iz 2002. i 2019. godine, već zakonitost rješenja o odbacivanju prijedloga za obnovu postupka, što je procesna odluka. Ovaj Sud se ne bavi ocjenom zakonitosti prethodnih pravomoćnih rješenja, nego isključivo time jesu li javnopravna tijela zakonito odbacila prijedlog za obnovu. Očitovanje koje se traži od tuženika odnosilo bi se na supstancijalne razlike u meritumu dvaju pravomoćnih rješenja, koja nisu predmet ovog spora.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da je tužiteljica podnijela prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem od 17. rujna 2019., kojim je temeljem članka 77. Zakona o naknadi o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00, 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02, dalje Zakon o naknadi) utvrđeno pravo vlasništva Republike Hrvatske na poslovnom prostoru u [adresa], površine 85,89 m², a koji postupak je vođen i okončan po zahtjevu Republike Hrvatske;

- da tužiteljica u prijedlogu navodi da joj rješenje iz 2019. nije dostavljeno, iako je upisana kao vlasnica nekretnina u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], da navedeno rješenje proturječi ranijem zaključku iz 2002. kojim je utvrđeno da predmetni prostori nisu bili nacionalizirani te da nije imala mogućnost sudjelovanja u postupku koji je rezultirao donošenjem predmetnog rješenja;

- da predmetni poslovni prostor nacionaliziran 1959. godine;

- da ZA (pravni prednik tužiteljice) nije stekao pravo vlasništva na temelju Zakona o naknadi jer je postupak povrata imovine obustavljen zaključkom od 27. prosinca 2002. te je ta odluka je postala pravomoćna 2005. godine;

- da je Grad Zagreb upravljao prostorom i davao ga u zakup.

9. Prvostupanjsko tijelo odbacilo je prijedlog za obnovu jer tužiteljica nije dokazala da ima pravni položaj stranke koja je ovlaštena tražiti obnovu postupka uz obrazloženje da konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za obnovu postupka propisane člankom 126. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09., dalje ZUP), jer njezin pravni prednik u vrijeme vođenja postupka radi utvrđivanja prava vlasništva Republike Hrvatske nije imao posjed ni pravo vlasništva spornog dijela nekretnine.

10. Drugostupanjsko tijelo potvrdilo je pravilnost rješenja prvostupanjskog tijela o odbacivanju prijedloga za obnovu postupka jer nisu ispunjeni zakonski uvjeti za obnovu postupka, odnosno uz obrazloženje da tužiteljica nije učinila vjerojatnim postojanje svojstva stranke u postupku koji je završio rješenjem iz 2019. godine i da je prijedlog pravodoban, odnosno podnesen u subjektivnom roku.

10.1. Drugostupanjsko tijelo ističe da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da je prijedlog za obnovu podnijela u zakonskom roku uz obrazloženje da je prema načelu javnosti zemljišnih knjiga, tužiteljica imala mogućnost saznanja o rješenju već 11. studenoga 2019. kada je upisana zabilježba odbijenog prijedloga radi upisa prava vlasništva na temelju rješenja od 17. rujna 2019., od kojeg dana je počeo teći subjektivni rok od 30 dana za podnošenja prijedloga za obnovu, koji je istekao do podnošenja zahtjeva za obnovu (11. kolovoza 2020.).

11. Prema odredbi članka 123. stavka 1. točki 5. ZUP-a obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od 3 godine od dostave rješenja stranci, ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku.

11.1. Prema odredbi članka 123. stavka 3. ZUP-a stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kada je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza.

11.2 Prema odredbi članka 124. stavka 2. ZUP-a u prijedlogu za obnovu postupka stranka je dužna učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku.

11.3. Prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUP-a kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

12. U provedenom postupku je pravilno utvrđeno je predmetni poslovni prostor bio nacionaliziran, o čemu je doneseno rješenje od 28. listopada 1959., koje je ostalo na snazi, budući je kasnije rješenje od 17. svibnja 1960. (kojim je poništeno rješenje od 28. listopada 1959.) poništeno rješenjem od 1. studenoga 1960.

13. Dakle, predmetni poslovni prostor bio je nacionaliziran, a što potvrđuje povijesni izvadak za zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] iz kojeg proizlazi da su poslovne prostorije u prizemlju stambene zgrade u [adresa] i dvorište sa 210 čhv, upisane kao zemljišnoknjižne tijelo AI (jedan), i to kao društveno vlasništvo, a stambena zgrada u [adresa], bez poslovnih prostorija, kao zemljišnoknjižne tijelo AII (dva), kao vlasništvo ŠA i NA.

14. Ustavni sud je odluci broj: U-I-673/96 i dr. od 29. travnja 1999., između ostalog, izrazio pravno shvaćanje da su prijašnji vlasnici na temelju zakona i pravnih akata donesenih za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine izgubili vlasništvo, odnosno druga imovinska prava, pa ta prava - više ne postoje (odluka Ustavnog suda, broj: U-III-1219/2007 od 3. studenoga 2010.).

15. Zgrade, dijelovi zgrada i građevinska zemljišta, koji su nacionalizirani na temelju Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskih zemljišta, postali su društveno vlasništvo danom stupanja na snagu tog Zakona. Pri tome oduzimanje vlasništva nije bilo uvjetovano ostvarivanjem prava na naknadu za nacionaliziranu imovinu, dok je rješenje nadležnog tijela, kojim se utvrđuje koji su objekti nacionalizirani, deklaratornog karaktera. Proglašavanjem i stupanjem na snagu Ustava (Narodne novine, broj 56/90.) te promjenom društvenog uređenja u Republici Hrvatskoj nisu poništeni svi prethodni propisi i akti o oduzimanju imovine niti je bivšim vlasnicima priznato neprekinuto vlasničko ili drugo pravo od trenutka oduzimanja imovine. Polazeći od zatečenog pravnog i faktičnog stanja, Zakonom o naknadi zakonodavac je uredio opseg i pretpostavke vraćanja oduzete imovine (tako Ustavni sud Republike Hrvatske, odluka broj U-III-23707/2009 od 30. lipnja 2011., Narodne novine, broj 92/11.).

16. Dakle, tužiteljičini prednici prijašnji vlasnici izgubili su vlasništvo predmetnog poslovnog prostora. Nakon promjene društvenog uređenja prijašnji vlasnici nisu automatski stekli vlasništvo oduzetih nekretnina, već su vlasnička prava mogli ostvariti isključivo prema uvjetima Zakona o naknadi.

17. U provedenom postupku utvrđeno je da je ZA, pravni prednik tužiteljice, podnio 1997. godine zahtjev za povrat predmetnog poslovnog prostora, ali je postupak obustavljen zaključkom od 27. prosinca 2002., protiv kojeg je tužiteljičin prednik izjavio žalbu koja je odbijena rješenjem od 11. svibnja 2005.

18. Iz navedenog proizlazi da tužiteljica, bez obzira na okolnost da je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica nekretnine, nije stvarna vlasnica predmetnog poslovnog prostora jer je on oduzet prijašnjim vlasnicima, a tužiteljičin prednik nije ostvario povrat na temelju Zakona o naknadi jer je postupak povodom njegova zahtjeva pravomoćno obustavljen, iz čega proizlazi da je pravilan zaključak javnopravnih tijela kako tužiteljica nije ovlaštena osoba za pokretanje obnove postupka okončanog pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog tijela od 17. rujna 2019.

19. Pravodobnost prijedloga za obnovu je procesna pretpostavka neovisno o kojem se razlogu za obnovu radi, tako i ako stranka predlaže obnovu u smislu odredbe članka 123. stavka 1. točki 5. ZUP-a. Ako ta procesna pretpostavka nije ispunjena, javnopravno tijelo neće ni ulaziti u meritum stvari, već će rješenjem odbaciti prijedlog.

20. Uvidom u spis predmeta Sud je utvrdio da se u spisu nalazi službena zabilješka od 30. prosinca 2019., u kojoj se navodi da je prvostupanjskom tijelu pristupila tužiteljica te je izvršila uvid u spis Klasa: UP/I-942-02/18-09/9. Uz zabilješku se nalazi preslika tužiteljičine osobne iskaznice te izvadak iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stanje na dan 27. prosinca 2019., a u kojem je, između ostalog, upisana zabilježba odbijenog prijedloga radi upisa prava vlasništva na temelju rješenja od 17. rujna 2019.

21. U svezi navedene zabilješke Sud je na prijedlog opunomoćenice tužiteljice saslušao tužiteljicu, a iz čijeg iskaza proizlazi da je ona izvršila uvid u spis predmeta.

22. S obzirom na navedeno, čak i ako se ne prihvati obrazloženje tuženika da je tužiteljica 11. studenoga 2019. imala saznanja o rješenju od 17. rujna 2019., tužiteljica je 30. prosinca 2019. izvršila uvid u spis predmeta u kojem je doneseno rješenje koje predmet obnove. Dakle, i u tom slučaju, tužiteljičin prijedlog je očito nepravodoban jer je do podnošenja zahtjeva za obnovu (11. kolovoza 2020.) istekao subjektivni rok od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove.

23. Slijedom navedenog, Sud je utvrdio da je osporavano rješenje zakonito.

24. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a.

25. O troškovima upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njenom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 25. travnja 2025.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnica Tatjana Barišić Tomše, Odvjetničko društvo Barišić i partneri j.t.d., Zagreb, Argentinska ulica 4

2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

3. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, [adresa] Zagreb, Savska cesta 41/IV

4. Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

5. U spis