Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Delnicama

Tina Ujevića 1

51300 Delnice

Poslovni broj: P-777/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, OIB: 54566384631, po sutkinji Renati Rački, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Natalija Marević-Grgurić, odvjetnica iz Delnica, protiv tuženika Grada Čabra, Čabar, Narodnog oslobođenja 2, OIB: 04026778166, kao pravnog sljednika iza pok. ŽM, [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva (v.p.s. 1.459,95 EUR), nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 12. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, javno objavivši 25. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj RM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik suvlasničkog udjela ŽM na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] sjenokoša pri požarišću površine 9452 m² upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slijedom čega je tuženik kao pravni sljednik uknjiženog suvlasnika ŽM dužan trpjeti ispis prava suvlasništva njegovog prednika te istodobno upis prava vlasništva tužitelja RM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na navedenoj nekretnini.

Obrazloženje

1.Tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, pri čemu pasivnu legitimaciju tuženika u odnosu na upisanog suvlasnika KM obrazlaže navodom da je isti kao suvlasnik upisan 1903. i to kao punoljetna osoba, što znači da je rođen prije 1885., odnosno da bi danas imao najmanje 138 godina, zatim da se zbog navedenog evidentno radi o umrloj osobi te kako ne postoje podaci o njegovim nasljednicima, da se temeljem odredbi Zakona o nasljeđivanju ima smatrati da se radi o ošasnoj imovini, odnosno da u takvom slučaju imovina osobe umrle bez nasljednika prelazi na grad odnosno općinu na čijem se području nalazi, konkretno grad Čabar.

U pogledu same nekretnine ističe da su on i prednik tuženika upisani kao suvlasnici iste a da se radilo o stvarnom posjedu i vlasništvu JM koja je ugovorom od 25.09,1953. nekretninu darovala sinu CM – ocu tužitelja, a koji ugovor nije proveden u zemljišnim knjigama. Otac tužitelja umro je 26.04.2005. te je predmetna nekretnina utvrđena njegovom ostavinskom imovinom u ½ dijela a dogovorom između nasljednika naslijedio ju je tužitelj.

Nekretnina se u naravi nalazi u predjelu zvanom Pazarišća te predstavlja sjenokošu na kojoj su prednici tužitelja za potrebe prehrane stoke vršili košnju te se takav posjed nikad ni od kog nije osporavao.

Uz tužbu prilaže povijesni izvadak iz zemljišne knjige, posjedovni list br. 1206 (dalje: PL), kopiju katastarskog plana i rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Čabru Posl.br. O-38/05, darovni ugovor od 25.09.1953., ujedno predlaže saslušanje stranaka i svjedoka TM i ĐM, te očevid i geodetsko vještačenje.

2. Tužba s prilozima dostavljena je na odgovor tuženiku te je isti pozvan na podnošenje odgovora na tužbu u roku od 30 dana, uz prijetnju posljedicama iz čl. 331.b Zakona o parničnom postupku (NN br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP) odnosno donošenjem presude zbog ogluhe u slučaju da u navedenom roku isti ne podnesu odgovor na tužbu.

2.1. Iako tuženik u određenom mu roku nije podnio odgovor na tužbu, tužbenom zahtjevu se nije moglo udovoljiti donošenjem presude zbog ogluhe jer za isto nisu ispunjene pretpostavke iz citirane odredbe ZPP-a, naime iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva u pogledu pasivne legitimacije tuženika.

3. Sukladno prijedlozima iznesenim do zaključenja prethodnog postupka,u ovoj pravnoj stvari provedeni su dokazi saslušanjem tužitelja i predloženih svjedoka (list 40), dok je tužitelj po provođenju tih dokaza odustao od predloženog očevida i geodetskog vještačenja.

Tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije predložio dokaze.

4. Prema priloženim podacima iz zemljišne knjige, kč. br. [katastarska čestica] dolazi upisana kao sjenokoša pri Požarišću od 9452m2, sada zk. ul. br. [broj ZK uloška], pri čemu je prednik tuženika kao suvlasnik upisan 1903., zajedno sa ZM i to temeljem ugovora i očitovanja, te je tada predmetna nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (prethodno tome zk. ul. br. [broj ZK uloška]), i od tada u pogledu promjene suvlasništva istog nema daljnjih upisa. Na suvlasničkom dijelu ZM je od 1913. bio upisan ĆM, nakon njega JM od 1940. zatim AM temeljem darovnog ugovora te u konačnici tužitelj temeljem rješenja o nasljeđivanju, kada je i došlo do prijenosa nekretnine u sadašnji zk uložak.

4.1. Iz kopije katastarskog plana vidljiv je položaj i oblik utužene kat. čestice, dok se prema PL br. 1206 radi o livadi i pašnjaku od 9452 m2, suposjed tužitelja i prednika tuženika uz napomenu da se radi o vlasnicima.

4.2. Iz rješenja o nasljeđivanju Posl.br. O-38/05 od 14.07.2005. utvrđeno je da je ostavitelj AM bio vlasnik više nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina], pri čemu je nekretninu koja je predmet ovog postupka naslijedio tužitelj, a ostavitelj je istu stekao temeljem darovnog ugovora sa JM (nekretnina je tada bila upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška]).

4.3. U stranačkom iskazu tužitelj je u bitnom naveo da se utužena nekretnina u naravi nalazi uz granicu sa Republikom Slovenijom, u blizini slovenskog mjesta Loški Potok, radi se o brdu te se još kao dijete u dobi osnovne škole sjeća da su on i otac to zemljište išli čistiti i kositi te se istome pristupalo kolima kroz šumu, preko šumskih vlaka, a kako je u međuvremenu došlo do zarastanja sada pristupaju preko Republike Slovenije prelaskom granice u mjestu [adresa] gdje on i živi te se dio puta ide osobnim vozilom a dio traktorom, parcela je od njegove kuće udaljena možda 4-5 km, graniči sa svjedokom ĐM. Djevojačko prezime njegove bake bilo je R i ista je rodom bila iz mjesta Gerovo, nije mu poznato da bi upisani suvlasnik KM bio u nekom srodstvu sa njegovom bakom niti drugim mještanima [adresa] koji imaju isto prezime. On se na prednju okolnost raspitivao po [adresa] te nije utvrdio srodstvo a naveo je i da na tu lokaciju nije nikada dolazio nitko prezimena KM.

4.4. Svjedok ĐM potvrđuje da su on i tužitelj međaši na lokaciji Požarišće koja se nalazi blizu Loškog Potoka u Republici Sloveniji, pri čemu je tužitelj s južne strane. Njegov otac je zemljište stekao kupnjom od IM, dok je on bio dijete, ne zna kako je zemljište stekao otac tužitelja IM ali zna da mu je njegov otac govorio a što je bilo prije sigurno 60 godina, da je to zemljište tužiteljeva oca. On bi znao pokazati i svoje i tužiteljevo zemljište, isto je od mjesta [adresa] udaljeno možda oko 1 sat vožnje traktorom. U [adresa] živi cijeli život te mu nije poznato da netko prezimena KM iz [adresa] ima zemljište na tom području već sa sjeverne strane zemljište ima BM koji je također iz [adresa], također ne zna da bi netko prezimena KM osporavao tužitelju i njegovom ocu korištenje zemljišta.

4.5. Svjedok SM je mještanin [adresa] i djelatnik Hrvatskih šuma na poslovima doznake i otpreme privatnih šuma pa mu je po toj osnovi poznato gdje se nalazi Požarišće i osobno je na toj lokaciji sa tužiteljem vršio doznačivanje stabala za sječu a što je bilo nakon 2014. kada je na području Gorskog kotara bio ledolom uslijed kojeg je došlo do uništavanja šume. Lokacija je udaljena od mjesta [adresa], otprilike bi znao pokazati istu. Također je doznaku vršio i za svjedoka ĐM te navodi da se radi o graničnim zemljištima. Prezimena KM u [adresa] ima dosta i imaju dosta šume ali mu nije poznato da bi netko tog prezimena imao zemljište u blizini zemljišta tužitelja.

5. S obzirom na činjenicu da je prednik tuženika kao suvlasnik upisan prije više od 120 i to kao punoljetna osoba, sud nalazi utvrđenim da se radi o osobi očito rođenoj još u 19. stoljeću te uz činjenicu da je od upisa istog pa do podnošenja tužbe proteklo oko 120 godina, evidentno je da se radi o umrloj osobi. Također, u navedenom razdoblju nije izvršena uknjižba prava vlasništva za korist nasljednika, pa je nesporno da se radi o osobi bez nasljednika, jer da isti ima nasljednike, tada bi kroz to vrijeme zasigurno došlo do upisa istih, pa kako isto nije učinjeno, proizlazi zaključak da se radi o osobi koja je umrla bez nasljednika u odnosu na koju je sukladno ZN-u, bez obzira što na tu okolnost nije doneseno odgovarajuće rješenje o nasljeđivanju, sud isto rješavao kao prethodno pitanje sukladno čl. 12. st. 1. ZPP-a, pa pasivno legitimiran dolazi grad odnosno općina na čijem se području nalaze nekretnine.

U pogledu samog posjeda utužene nekretnine sud nalazi utvrđenim da se radi o posjedu potrebne kvalitete i trajanja za stjecanje prava vlasništva, prednje s obzirom da su tužitelj i svjedoci potpuno suglasno iskazali o položaju i izgledu nekretnine te vremenu i načinu vršenja posjeda, pri čemu su na te okolnosti iznesena neposredna saznanja, a iskazi tužitelja i svjedoka su potpuno suglasni materijalnim dokazima – kopiji katastarskog plana i posjedovnom listu, rješenju o nasljeđivanju te sadržaju povijesnog izvatka iz zemljišne knjige.

6. Osnovu stjecanja vlasništva za korist tužitelja u konkretnom slučaju predstavlja Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (u nastavku: ZOVO) koji se primjenjivao od 1980. pa do stupanja na snagu sada važećeg Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZV), koji u čl. 388. st. 2. propisuje da se stjecanje stvarnih prava prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja takvih prava.

Prednje iz razloga što sud kao početak poštenog posjeda prednika tužitelja na suvlasničkom dijelu prednika tuženika uzima razdoblje od sredine 60-ih godina (s obzirom na iskaz svjedoka ĐM koji neposredna saznanja ima upravo iz tog razdoblja) te utvrđuje da je pravo vlasništva stečeno protekom 20 godina poštenog (savjesnog) posjeda sukladno čl. 28. ZOVO-a pa je protek 20-godišnjeg roka nastupio upravo u vrijeme važenja navedenog zakona odnosno sredinom/krajem 80-ih godina. Odredbom čl. 28. St. 4. ZOVO-a bilo je propisano da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina, dok je čl. 72. st. 2. bilo propisano da je posjed savjestan kad posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Prema st. 3., savjesnost se pretpostavlja.

Kako je nesporno utvrđeno da prednik tuženika nikada nije osporavao posjed tužitelja i njegovih prednika niti je sam na bilo koji način izvršavao posjed na utuženoj nekretnini, posjed tužitelja i njegovih prednika je savjestan.

Također, tuženik nije predložio dokaze niti je obeskrijepio prethodno iznesena utvrđenja suda.

Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je prihvaćen te je odlučeno kao u izreci.

7. Odluka o troškovima nije donesena jer do zaključenja glavne rasprave nije postavljen zahtjev za naknadu istih.

Delnice, 25. travnja 2025.

Sutkinja

Renata Rački

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka kojoj je dostavljen ovjeren prijepis presude prema čl. 335. st. 11. ZPP-a može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv ove presude stranka kojoj je presuda dostavljena putem e-oglasne ploče sudova prema čl. 335. st. 9. ZPP-a, može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.