REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-66/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Boški Pavičić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. iz Zagreba, Miševečka 15A, OIB 15907062900, zastupanog po punomoćniku Zoranu Tomiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Tomić & Partneri, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB 61817894937, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 25. travnja 2025.,

p r e s u d i o je

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Krešimira Valića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-98930/2022 od 16. studenog 2023. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 224,77 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 70,90 eura od dana 24. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 56,15 eura od dana 24. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 57,47 eura od dana 26. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 40,25 eura od dana 27. svibnja 2022. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika vršitelja dužnosti javnog bilježnika Krešimira Valića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv- 98930/2022 od 16. studenog 2023. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 53,09 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 16. studenog 2023.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 296,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 2. rujna 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine, temeljem kojeg je vršitelj dužnosti javnog bilježnika Krešimir Valić iz Zagreba donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-98930/2022 dana 16. studenog 2023. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 224,07 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 70,90 eura od dana 24. veljače 2022. do isplate, iznos od 56,15 eura od 24. ožujka 2022. do isplate, na iznos od 57,47 eura od dana 26. travnja 2022. do isplate, te na iznos od 40,25 eura od dana 27. svibnja 2022. do isplate, sve uz naknadu troškova ovršnog postupka.

2. Tuženik je pravovremeno podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi ističući prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu, prigovara vjerodostojnoj ispravi temeljem koje je izdano rješenje o ovrsi, smatra kako nije jasno određena naznaka nekretnine na koju se odnosi predmetna tražbina, da spisu nisu priloženi računi za utuženo razdoblje iz kojih bi proizlazilo na koga isti glase, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, te osporava osnov predmetnog potraživanja. Slijedom svega, tuženik predlaže da sud predmetno rješenje o ovrsi odbaci te da tužitelju naloži podmirenje troškova postupka.

3. Sud je ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv-66/2024-2 dana 15. srpnja 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve sukladno članku 58. stavak 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93,14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ).

4. Tužitelj se na navode tuženika iz odgovora na tužbu očitovao podneskom od 19. kolovoza 2024. kojim ukazuje kako utuženo potraživanje proizlazi iz Ugovora o potrošnji toplinske energije koji je potpisan od strane ovlaštenih predstavnika suvlasnika zgrade na adresi [adresa], a koji u skladu sa zakonom obvezuje i sve druge vlasnike i suvlasnike posebnih dijelova zgrade. Tužitelj ističe da budući da je predmetni Ugovor sklopljen sukladno Zakonu o tržištu toplinske energije (Narodne novine broj 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18, 86/19) gdje čl. 11. st. 3. propisuje da ovlašteni predstavnik suvlasnika podnosi odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem pravnoj ili fizičkoj osobi iz stavka 1. ovoga članka, za obavljanje djelatnosti kupca, isključivo temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika isti se primjenjuje i na tuženika. Tužitelj smatra kako je tuženik nesporno upoznat sa spornom činjenicom ugovornog odnosa kao i predmetnom nekretninom te činjenicom dužnosti ispunjavanja obveza u odnosu na predmetnu nekretninu, a što proizlazi i iz dopisa dostavljenog tužitelju. Tužitelj ističe da je njegovo poslovanje usklađeno sa Zakonom o tržištu toplinske energije, Općim uvjetima za opskrbu toplinskom energijom, Općim uvjetima za isporuku toplinske energije, Tarifnim sustavom za usluge energetskih djelatnosti proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom te Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju. Nadalje, tužitelj ističe da je prijedlog za ovrhu podnesen na temelju vjerodostojne isprave propisane sukladno čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24) i to izvoda iz poslovnih knjiga koji sadrži sve zakonom propisane elemente i koji je izrađen u skladu s čl. 9. Zakona o računovodstvu te kao takav predstavlja vjerodostojnu ispravu.

5. Tuženik se na predmetne navode tužitelja očitovao podneskom od 18. prosinca 2024. u kojem ističe kako ustraje na prigovoru promašene pasivne legitimacije, osporava osnov i visinu utuženog potraživanja te ističe i prigovor zastare utuženog potraživanja. Smatra kako je obveznik podmirenja utužene obveze SC obzirom ista živi u predmetnoj nekretnini te da upravo ona i koristi usluge tužitelja kao i da tužitelj istu vodi kao krajnjeg kupca odnosno obveznika plaćanja. Tuženik također ukazuje kako SC na predmetnoj adresi prebiva od 10. lipnja 1988., a što proizlazi iz evidencije Ministarstva unutarnjih poslova RH.

6. Nastavno na navode tuženika, tužitelj je u podnesku od 20. siječnja 2025. istaknuo kako je putem e-pošte obavijestio tuženika da korisnik stana u vlasništvu tuženika SC ne podmiruje račune za isporučenu toplinsku energiju te da je tužitelj evidentirao promjenu u matičnim podacima gdje je slijedom navedenog račune za isporučenu toplinsku energiju ispostavljao na tuženika kao vlasnika predmetnog prostora počevši od računa za mjesec lipanj 2021.

7. Tuženik je podneskom od 4. ožujka 2025. i dalje ustrajao na prigovoru promašene pasivne legitimacije.

8. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga sa stanjem na dan 28. kolovoza 2022., dopis tuženika od 31. svibnja 2021. sa lista 26 spisa, ispis utuženih računa sa lista 27-36 spisa, Izvješće o poslovanju kupca toplinske energije u 2021. godini za zgradu/građevinu: [adresa], poziv na plaćanje od 9. srpnja 2021. sa lista 51 spisa, izvadak iz zemljišnih knjiga, e-mail korespondenciju sa lista 59-60 spisa, Ugovor o isporuci toplinske energije broj 150/65 od 14. lipnja 1965., te Ugovor o isporuci toplinske energije broj 118/65 od 27. siječnja 1965.

9. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka SC obzirom je tuženik povukao navedeni dokazni prijedlog na ročištu dana 13. ožujka 2025.

10. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim kao pod toč. I. izreke.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje toplinske energije za stambeni prostor na adresi u [adresa], za razdoblje od siječnja do travnja 2022.

12. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija tuženika te osnova i visina tužbenog zahtjeva kao i je li protekao zakonski rok za zastaru utuženog potraživanja.

13. U odnosu na prekluziju prava za predaju dokumentacije tužitelja podneskom od dana 19. kolovoza 2024. gdje tuženik smatra kako je ista predana izvan roka propisanog čl. 461.a ZPP-a, sud ističe kako je odredbom čl. 461.a ZPP-a propisano da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinuto rješenje o ovrsi, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Tužitelj je rješenje ovog suda o stavljanju van snage rješenja o ovrsi, poslovni broj Povrv-66/2024-2 od 15. srpnja 2024. zaprimio 2. kolovoza 2024. (potvrda o primitku na poleđini lista 22 spisa), dok je podnesak sudu predao 19. kolovoza 2024. putem e-komunikacije odnosno unutar roka od 15 dana čime sud predmetni prigovor tuženika smatra neosnovanim.

14. Nadalje, podnesci koje je tužitelj dostavljao u spis nakon navedenog datuma odnose se na navode tuženika pa je tako tuženik tek u podnesku od 18. prosinca 2024. osporio ugovorni odnos sa tužiteljem te istaknuo i prigovor zastare utuženog potraživanja, a ne već u odgovoru na tužbu čime je dostavom dodatne dokumentacije tužitelj odgovorio na prigovore tuženika koje je tuženik također naknadno istaknuo tijekom postupka, čime sud smatra kako obzirom na trenutak kada su navedeni prigovori naknadno istaknuti, tužitelj nije bio prekludiran u dostavi dodatne dokumentacije niti u dostavi očitovanja.

15. Sud u odnosu na navode tuženika o neurednosti prijedloga za ovrhu i da rješenje o ovrsi ne sadrži propisane podatke, te da izvadak iz poslovnih knjiga nije ovjeren pečatom i izvornim vlastoručnim potpisom odgovorne osobe ukazuje kako je odredbom čl. 39. OZ-a propisano da prijedlog za ovrhu mora biti razumljiv i sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će biti naznačena ovršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha, ovrhovoditelj i ovršenik, osobni identifikacijski brojevi ovrhovoditelja i ovršenika, tražbina čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim treba ovrhu provesti i po potrebi, predmet u odnosu na koji ga treba provesti. Sud je uvidom u priloženi ovršni prijedlog utvrdio kako isti sadrži potrebne podatke, a temeljem izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja kao vjerodostojne isprave. Nadalje, izvod iz poslovnih knjiga je vjerodostojna isprava sukladno odredbi članka 31. stavak 1. OZ-a, kojim je propisano da su vjerodostojne isprave račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze kako je to prethodno navedeno te je pregledom priloženog izvoda iz poslovnih knjiga utvrđeno da isti udovoljava traženim pretpostavkama i predstavlja vjerodostojnu ispravu sastavljenu sukladno odredbi članka 9. Zakona o računovodstvu (Narodne novine broj 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20) kao i citiranom članku OZ-a. Slijedom navedenog, sud predmetne navode tuženika smatra neosnovanim, paušalnim i usmjerenim na izbjegavanje odgovornosti.

16. Također, za istaknuti je kako je na temelju pravovremenog prigovora tuženika protiv predmetnog rješenja o ovrsi, sud rješenjem od 15. srpnja 2024. stavio izvan snage platni nalog sadržan u istom rješenju, te se postupak nastavio kao parnični u kojem se odlučuje o osnovanosti zahtjeva za isplatom, čime sud u ovoj fazi postupka ne preispituje urednost prijedloga za ovrhu.

17. Odredbom čl. 3. toč. 6. Zakona o energiji (Narodne novine br. 120/12, 14/14, 95/15 i 102/15) propisano je kako se pod energijom smatra primarni energent i/ili transformirani oblik energije, električna energija, toplinska energija, plin, nafta i naftni derivati, dok je točkom 12. istog Zakona propisano da je kupac pravna ili fizička osoba koja kupuje energiju.

18. Na temelju čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine broj 35/14. i 129/15., dalje Opći uvjeti) propisano je da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe.

19. Nadalje, odredbom čl. 3. Općih uvjeta propisani su odnosi između kupca toplinske energije i krajnjih kupaca, pri čemu se odnos između njih regulira ugovorom o potrošnji toplinske energije, a sklapaju ga kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika.

20. Na temelju odredbe čl. 18. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 155/23, dalje ZOO) tuženik je kao sudionik u obveznom odnosu dužan postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnjom dobrog domaćina), kao i pridržavati se načela savjesnosti i poštenja sukladno odredbi čl. 12. ZOO-a te je u tom smislu tuženik bio dužan obavijestiti tužitelja o bilo kakvim nastalim promjenama, a što isti nije učinio niti je tijekom postupka tvrdio da je to učinio. Isto tako, valja naglasiti da tužitelj obavlja specifičnu djelatnost - pružanje usluge isporuke toplinske energije velikom broju fizičkih i pravnih osoba i da korisnike utvrđuje prema svojoj evidenciji, a koja je sastavljena na temelju prijava i odjava.

21. Navedenim jasno proizlazi kako tužitelj nije ovlašten samoinicijativno mijenjati podatke u matičnim evidencijama, a budući iz priložene dokumentacije ne proizlazi da je tuženik dostavio bilo kakvu dokumentaciju koja bi bila razlog razduživanja u matičnim evidencijama prije ili u utuženom razdoblju.

22. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 1. rujna 2022., a sa stanjem na dan 28. kolovoza 2022. i prijepise računa sa lista 27-36 spisa, sud je utvrdio da je kao potrošač, odnosno korisnik usluge tužitelja i vlasnik zaveden tuženik za stambeni prostor na adresi u [adresa], te da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od siječnja do travnja 2022. u ukupnom iznosu od 224,77 eura.

23. Uvidom u dopis sa lista 26 spisa, sud je utvrdio kako je tuženik dana 31. svibnja 2021. pozvao SC na podmirenje računa tužitelju za isporučenu toplinsku energiju na adresi u [adresa] budući navodi kako je Grad Zagreb zaprimio upravo od tužitelja obavijest kako se navedeni računi ne podmiruju. Također, tuženik istim pozivom na plaćanje obavještava SC da će, ukoliko se ista ogluši na predmetni poziv, pokrenuti regresnu tužbu protiv iste kao i postupak otkaza najma stana.

24. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga sa lista 58 spisa, sud je utvrdio kako je tuženik upisan kao vlasnik stana na adresi u [adresa], stan na drugom katu površine 59,71 m2, a što proizlazi i iz naznake površine stana u ispisu računa sa lista 27-36 spisa.

25. Uvidom u e-poštu sa lista 59-60 spisa, sud je utvrdio kako tužitelj obavještava tuženika kako SC, korisnica stana na adresi [adresa] nije podmirila nastalo dugovanje za isporučenu toplinsku energiju čime će računi od mjeseca lipnja 2021. glasiti na tuženika kao vlasnika predmetnog stana.

26. Uvidom u Ugovor o isporuci toplinske energije broj 150/65 od 14. lipnja 1965., sud je utvrdio kako je isti sklopljen između Termoelektrane – Toplane Zagreb i Kućnog savjeta stambene zgrade na adresi u [adresa], gdje sud ukazuje kako je Termoelektrana –Toplana Zagreb (TE-TO Zagreb) član HEP grupe koja je puštena u pogon 1962. i izgrađena je za kombiniranu proizvodnju toplinske i električne energije i kao takva egzistira i posluje i danas.

27. Sud nadalje ukazuje kako je sam tuženik dostavio u spis poziv na plaćanje upućen SC od strane tužitelja radi nepodmirenih dugovanja tužitelju na adresi u [adresa]. Nadalje, tuženik je na okolnost korištenja predmetne nekretnine i pružanje usluge opskrbom toplinske energije predložio saslušanje SC, no isti je odustao od navedenog dokaza, kako je to prethodno navedeno. Naime, tuženik smatra kako je upravo SC u obvezi za podmirenje nastalog dugovanja i da je korištenjem predmetne usluge na navedenoj adresi ista konkludentno sklopila ugovor sa tužiteljem, a tek paušalno navodi i da osporava ugovorni odnos. Dakle, slijedom navedenog evidentno je kako je predmetna usluga u utuženom razdoblju od siječnja do travnja 2022. pružena na adresi u [adresa], kao i da je istu pružio tužitelj, a tuženik u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a ničime nije osporio navode tužitelja o pruženoj usluzi na predmetnoj adresi, čime sud prigovore tuženika o aktivnoj legitimaciji smatra neosnovanim i paušalnim te usmjerenim na izbjegavanje plaćanja predmetne obveze.

28. Dakle, tuženik je na osnovu Odluke o najmu stanova (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 22/09, dalje Odluka) bio u položaju davatelja u najam stanova u vlasništvu Grada Zagreba (čl. 1. Odluke). Također, nekretnine kojima upravlja Grad Zagreb čine njegovu imovinu kojom raspolaže kako proizlazi i iz odredbe čl. 67. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08 i 36/09) prema kojoj sve pokretne i nepokretne stvari te imovinska prava koje pripadaju jedinici lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave čine njezinu imovinu kojom mora upravljati, koristiti se i raspolagati pažnjom dobrog gospodara.

29. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tuženik vlasnik stambenog prostora na adresi u [adresa], šifra kupca 30110240623, a koja šifra je naznačena i na izvatku iz poslovnih knjiga i na ispisu utuženih računa sa lista 27-36 spisa, da tuženik navedenom nekretninom raspolaže kao svojom imovinom u smislu čl. 166. st. 1. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV), te da je obzirom na činjenicu da najmoprimac SC nije podmirila nastale režijske troškove bio dužan raskinuti predmetni Ugovor o najmu i po podmirenju navedenih troškova iskoristiti mogućnost i pravo regresnog potraživanja prema navedenom najmoprimcu.

30. Kako iz spisu priležeće dokumentacije proizlazi da je tuženik tijekom utuženog razdoblja bio evidentiran kao korisnik usluge tužitelja, a o čemu ga je obavijestio i tužitelj što tuženik niti ne spori, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a na tuženiku je bio teret da dokaže da je, prije utuženog razdoblja, pisanim putem obavijestio tužitelja o prenošenju obveze na novog korisnika odnosno o odjavi dosadašnjeg korisnika. Kako tuženik nije predočio dokaz na navedenu okolnost, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) zaključio kako tuženik nije obavijestio tužitelja, prije utuženog razdoblja, o promijeni korisnika nekretnine na način propisan odredbom čl. 42. Općih uvjeta te je time tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, slijedom čega sud smatra navedeni prigovor tuženika u cijelosti neosnovanim.

31. Slijedom navedenog, na temelju utvrđenja da je tuženik vlasnik samostalne uporabne cjeline, odnosno krajnji kupac u smislu odredbe čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta kojem je pružena usluga isporuke toplinske energije, dakle, potrošač toplinske energije, to je tuženik u obvezi plaćanja isporučene toplinske energije u utuženom razdoblju sukladno odredbi čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO-a.

32. Nadalje, sukladno čl. 9. st. 1. Ugovora uređeno je da će krajnjim kupcima koji ne plate račun u roku dospijeća, kupac obračunati zakonsku zateznu kamatu i iskazati je u narednom računu dok je sukladno čl. 10. Ugovora ugovoreno da krajnji kupci mogu pisanim prigovorom djelomično ili u cijelosti kupcu osporiti račun u roku od 15 dana od dana izdavanja računa, a nesporni dio dužni su platiti u roku dospijeća.

33. U odnosu na istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja, sud ukazuje kako je odredbom čl. 232. st. 1. ZOO-a propisano da tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva zastarijeva za jednu godinu, a uvidom u predmetne račune sa lista 27-36 spisa, sud je utvrdio kako je kategorija potrošnje naznačeno kućanstvo na koje se primjenjuje navedena odredba čl. 232. st. 1. ZOO-a, slijedom čega sud ukazuje kako najstarije utuženo potraživanje za mjesec siječanj 2022. sa dospijećem dana 23. veljače 2022., što je sud utvrdio uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i ispisom računa sa lista 27-36 spisa, dok je uvidom u prijamni pečat javnog bilježnika jasno vidljivo da je ovršni prijedlog sada tužbeni zahtjev zaprimljen dana 2. rujna 2022. iz čega proizlazi kako za navedeno razdoblje (siječanj 2022.) nije protekao zakonom propisani rok od godinu dana za zastaru koji ističe 23. veljače 2023. Kako za navedeni mjesec nije protekao zakonom propisani rok za zastaru obzirom je tužitelj predmetni prijedlog za ovrhu podnio prije proteka roka za zastaru utuženog potraživanja, svi ostali utuženi računi za veljaču, ožujak i travanj 2022., kako je vidljivo iz citiranog izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja, dospijevaju na naplatu nakon računa za siječanj 2022. u ukupnom iznosu od 224,77 eura, slijedom čega je predmetni prigovor zastare za utužno razdoblje od siječnja do travnja 2022. ocijenjen u cijelosti neosnovanim.

34. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva ističe se da iz izvatka iz poslovnih knjiga i preslike utuženih računa jasno proizlaze datumi očitanja, stanje brojila, potrošnja i cijena, odnosno svi podaci na temelju kojih su dobiveni iznosi navedeni u svakom pojedinačnom računu.

35. Uvidom u prijepise računa sa lista 27-36 spisa, razvidno je da su isti ispostavljani na ime tuženika za uslugu isporuke toplinske energije na adresi u [adresa], šifra krajnjeg kupca 30110240623, i to za siječanj 2022. dospijeva 23. veljače 2022., za veljaču 2022. dospijeva dana 23. ožujka 2022., za ožujak 2022. dospijeva dana 25. travnja 2022., te za travanj 2022. dospijeva dana 26. svibnja 2022.

36. Obzirom tuženik tijekom postupka nije podnio sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a iz kojega bi proizlazilo da je podmirio utuženo potraživanje za isporučenu uslugu toplinsku energije za utuženo razdoblje, niti da je navedeno potraživanje podmirio stari ili novi najmoprimac, a kako je sud uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i prijepise računa, kako je gore obrazloženo, utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja, niti da navedena usluga nije pružena na predmetnoj adresi u utuženom razdoblju, kao i visinu istoga u iznosu od 224,77 eura, to je tuženik primjenom odredbe 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta te odredbe čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO-a kao kupac pružene usluge u obvezi plaćanja utužene tražbine u iznosu od 224,77 eura.

37. Obzirom da u trenutku pokretanja ovršnog postupka nisu bili plaćeni utuženi računi, tužitelj je imao dospjelo i nepodmireno potraživanje prema tuženiku pa je temeljem čl. 65. st. 1. ZOO-a bio ovlašten pokrenuti postupak prisilne naplate. Okolnost da na rješenju u ovrsi i vjerodostojnoj ispravi nije naznačeno brojilo ne ukazuje na njegovu nevjerodostojnost jer je iz istog razvidno da je tuženik obveznik plaćanja pružene usluge isporuke toplinske energije kao krajnji kupac predmetne samostalne cjeline. Za istaknuti je osim toga, da je na izvatku iz poslovnih knjiga naznačena šifra krajnjeg kupca.

38. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a. Osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na pojedinačne iznose od idućega dana od dana dospijeća svakog pojedinog računa do isplate (čl. 183. st. 1. ZOO-a) s obzirom da tuženik nije podmirio utužene račune do dana dospijeća naplate istih po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koje datume dospijeća je sud utvrdio uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga te ispis utuženih računa sa lista 27-36 spisa.

39. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog je u odnosu na iznos od 224,77 eura i pripadajuće kamate održan na snazi kako je navedeno u točki I. izreke presude.

40. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22.) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

41. Nadalje, sud ističe kako je u točki II. izreke ukinut platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi za nastali ovršni trošak u iznosu od 53,09 eura s pripadajućom kamatom, budući se radi o trošku koji se odnosi upravo na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Kako je protiv rješenja o ovrsi podnesen prigovor, isto nije postalo pravomoćno tako da nema mjesta održavanju na snazi tog troška već se o osnovanosti tog troška odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u ovoj parnici u kojoj se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, a zatezna kamata na cjelokupni trošak postupka, teče od donošenja prvostupanjske presude, budući da je visina troška postupka po svojoj visini određena točnim novčanim iznosom tek u trenutku donošenja prvostupanjske presude, pa je tek tada podobno da na trošak postupka teku zatezne kamate, kao sporedno potraživanje.

42. Obzirom se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22 i 138/23, dalje Tarifa), sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 224,77 eura pa je tako tužitelju priznat trošak sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 33,18 eura. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 19.8.2024., 17.1.2025. i 4.3.2025. te za pristup na ročište dana 13.3.2025. za svaku radnju u iznosu od po 50,00 eura, uz pripadajući PDV prema Tbr. 42, te trošak sudske pristojbe na presudu u visini od 13,27 eura sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11 i 9/21), slijedom čega je tužitelju ukupno priznat iznos od 296,45 eura na ime prouzročenih mu troškova ovog postupka, a kako je navedeno u toč. III. Izreke.

43. Tužitelju nije priznat trošak predujma i ostatka naknade javnog bilježnika niti trošak dostave budući navedeni trošak tužitelj nije dokazao ni u pogledu osnove niti visine sukladno čl. 164. st. 2. ZPP-a. Također, tužitelju nije priznat niti trošak ročišta za objavu presude obzirom stranka sukladno čl. 335. st. 10. ZPP-a ima mogućnost preuzeti objavljenu presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda, čime sud navedeni trošak ne smatra opravdanim i nužnim za postupak u smislu čl. 155. ZPP- a.

44. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 25. travnja 2025.

Sudac:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za platež sudske pristojbe na presudu

- tuženiku

U Zagrebu, dana 25. travnja 2025. godine

Viši sudski savjetnik - specijalist: Lidija Đogaš Batovanja