Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P-105/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji tog suda Marini Caren Smolčić, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske – Ministarstvo poljoprivrede, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, Građansko- upravni odjel, protiv tužene ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica u Zagrebu, radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, nakon zaključene glavne rasprave 9. travnja 2025. u prisutnosti zakonske zastupnice tužiteljice i punomoćnice tužene, na ročištu za objavu presude 25. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koji glasi:

" I. Utvrđuje se nevaljanim besteretni otpis čk. br. 83/16 šuma [adresa] u [adresa] čhv, čk. br. 366/7 šuma Maločev jarek sa 992 čhv, čk. br. 414/8 livada [adresa] u [adresa] čhv, čk. br. 414/21 livada [adresa] u [adresa] čhv sa imena i vlasništva Republike Hrvatske te prijenos u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva za korist TH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovdje tuženika te se utvrđuje da je tužiteljica, Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, vlasnica nekretnina i to čk. br. 83/16 šuma [adresa] u [adresa] čhv, čk. br. 366/7 šuma Maločev jarek sa 992 čhv, čk. br. 414/8 livada [adresa] u [adresa] čhv, čk. br. 414/21 livada [adresa] u [adresa] čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i nalaže se ispravak zemljišnoknjižnog stanja na način da se briše pravo vlasništva tužene ŽH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na istim nekretninama te nalaže upis prava vlasništva u korist tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587.''

II./ Nalaže se tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, naknaditi tuženoj ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu 1.187,50 Eur (slovima: jednutisućujednustotinuosamdesetsedameuraipedesetcenta), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom, koja je ovome sudu dostavljena 17. svibnja 2021., tužiteljica Republika Hrvatska, OIB 52634238587 (dalje u tekstu: tužiteljica), navodi da je Rješenjem naslovnog suda posl. broj: Z-2946/2021 (Z-4388/2019) od 12. travnja 2021. (koje je zaprimila 23. travnja 2021.), donesenim u pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku, usvojena je prijava upisa tuženika od dana 26. lipnja 2019. godine na način da se dopušta besteretni otpis zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] čk. br. 83/16 šuma [adresa] u [adresa] čhv, čk. br. 366/7 šuma Maločev jarek površine 992 čhv, čk. br. 414/8 livada [adresa] u [adresa] čhv, čk. br. 414/21 livada [adresa] u [adresa] čhv te prijenos u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva za korist TH, OIB: [osobni identifikacijski broj].

1.1. TH je preminuo **.**.2024., a njegovom nasljednicom određena je ŽH na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj O-534/24 od 3. srpnja 2024. te je ista kao vlasnica u 1/1 dijela upisana u zemljišnoj knjizi na predmetnim nekretninama.

1.2. Smatra da je Naslovni sud prilikom donošenja rješenja pogrešno utvrdio činjenično stanje odnosno pogrešno izveo zaključak o postojanju zakonskih pretpostavki da se tuženik upiše kao vlasnik spornih nekretnina. Iz obrazloženja spornog rješenja proizlazi da sud smatra da je predlagatelj, ovdje tuženik, dokazao osnovanost svojeg prijedloga za ispravak upisa prava vlasništva u pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku, no ne navodi kako je isti dokazao navedeno, osim da je iskazom svjedoka potvrđen navod predlagatelja iz prijave. Naime, predmetna nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva, a odredbom članka 112. stavak 1. Zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta ( "Službeni list" FNRJ broj: 43/59. te " Službeni list" SFRJ broj: 25/65., 12/61. i 14/70. i "Narodne novine" broj: 52/71.) bilo je propisana zabrana stjecanja vlasništva dosjelošću na zemljištu u društvenom vlasništvu osim uz izuzetak propisan stavkom 2. iste zakonske odredbe, a odnosi se na slučajeve ako je vrijeme potrebno za dosjelost isteklo do 6. travnja 1941. Nadalje, navodi da je odredbom članka 159. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12.) propisano je da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov posjed zakonit, istinit i pošten ili barem pošten kao samostalni posjed trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u stavku 2. i 3. istog članka, odnosno, u slučaju da se radi o nekretninama, 20 i 40 godina.

1.3. Slijedom navedenog, da bi tuženik u konkretnom slučaju stekao pravo vlasništva na spornim nekretninama dosjelošću morao je iste nekretnine, zajedno sa svojim pravnim prednicima, samostalno posjedovati najmanje 40 godina budući da nema valjani pravni temelj posjedovanja (pravo na posjed) sporne nekretnine odnosno nema valjani titulus ili naslov stjecanja posjeda. U rok za stjecanje prava vlasništva na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa se vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991. budući da je do tog datuma, odredbom članka 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu. Kako su predmetne nekretnine bile u režimu općenarodne imovine odnosno društvenog vlasništva do 8. listopada 1991., to se rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju počinje računati od 8. listopada 1991. Očito je da u konkretnom slučaju nije protekao rok od 40 godina kao jedan od uvjeta za stjecanje prava vlasništva dosjelošću te tuženik nije mogao steći pravo vlasništva na spornim nekretninama niti temeljem navedene osnove.

1.4. Stoga, obzirom je upućena svoje pravo može ostvarivati pred sudom, to temeljem odredbe čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama (NN broj 63/2019.), podnosi predmetnu tužbu koju predlaže usvojiti u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice. Navodi da je njegov prednik zajedno s drugim žiteljima iz [adresa] podnio zahtjev za priznanje prava vlasništva temeljem Zakona o uzurpaciji 1959. (iako pogrešno navodi ime i prezime tuženika i njegova prednika). Predmet se vodio pred Gradskom komisijom za uzurpaciju na području općine Velika Gorica, kod Narodnog odbora grada Zagreba, br.: 03/312-1891/60, pod zajedničkim nazivnikom BH i dr. Također je predmetno zemljište pripadalo Plemićkoj zajednici Plemenite općine turopoljske i u zemljišnim knjigama ovog suda bilo prvotno upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a kasnije preneseno u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kao zemljište označeno kčbr. [katastarska čestica], kč br [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica]. Dana 11. rujna 1963. pod posl. brojem Z-586/63 proveden je Prijavni list od 18. srpnja 1962. br. 76/62 i izvršeno je cijepanje čestice br. 413, kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] onako kako su podijeljene danas.

2.1. Predmetno zemljište, koje je bilo upisano kao zajedničko zemljište Plemenite općine turopoljske i podijeljeno na način da je zkč. br. [katastarska čestica] šuma [adresa] u [adresa] s 27ha 121 čhv podijeljena na 15 čestica označenih od 83/2 do 83/16. Nadalje, zkč. br. [katastarska čestica] pašnjak [adresa] u [adresa] s 21ha 19čhv podijeljena je na 48 čestica, a zkč. br. [katastarska čestica] pašnjak Malovčev jarek u Cerovskom vrhu 13ha 1332 čhv podijeljena na 16 čestica. Dioba zemljišta nekadašnje Plemenite općine turopoljske izvršena je u zemljišnim knjigama 1963. pod posl. brojem: Z-586/63. Diobne čestice iz zemljišne knjige odgovaraju diobnim česticama u katastru na koju su upisani posjednici [adresa] među kojima je i tuženik. U katastarskom operatu za k. o. [katastarska općina] za kč. br. [katastarska čestica] šuma Veliki Znaš s 11221 m2, kč.br. šuma Malovićev jarek s 13641 m2, kč. br. [katastarska čestica] pašnjak Malovićev jarek s 529 m2, upisane u Posjedovnom listu 39, kao posjednik- vlasnik dolazi upisan tuženik. U katastarskom operatu Odjela za katastar nekretnina Velika Gorica u posjedovnom listu 15 k. o. [katastarska općina] tuženik dolazi upisan kao posjednik- vlasnik i to što sam, a što putem svojih pravnih prednika (odnosno i prije osnivanja katastra). Godine 1894. kao vlasnik predmetnih nekretnina upisana je Zemljišna zajednica plemića sela Cerovski vrh. Upis prava vlasništva izvršen je temeljem Zakona o uređenju zemljišnih zajednica od 25. travnja 1894. godine, kojim je određeno da svaka skupina ili zajednica ovlaštenika kojim pripada skupno uživanje određenog zemljišta mora biti uređena i upisana u zemljišne knjige, a što je vidljivo iz upisa provedenog pod posl. brojem 1011/1909 u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Posebno je bila uređena plemenitaška općina Turopoljska (comunitas nobilium campi Turopolje) posebnim zakonom od 1. svibnja 1895., s tim da je njezin pravni režim bio gotovo istovjetan s ostalim zemljišnim zajednicama- taj je Zakon imao uglavnom simboličko značenje. Prije tog Zakona, sve nekretnine koje su ušle u zemljišne zajednice bile su vlasništvo pojedinaca, kasnije „užitnika.“

2.2. Radi uređenja imovinskopravnih odnosa nastalih uzurpacijom zemljišta općenarodne imovine, prednik tuženika KH (Andro) je zajedno s drugim žiteljima [adresa] podnio, molbu radi priznanja prava vlasništva uzurpiranog zemljišta općenarodne imovine i to upravo za čestice koje su predmet ovog spora. Predmet se vodio pred Gradskom komisijom za uzurpaciju na području općine Velika Gorica kod Narodnog odbora grada Zagreba, broj: 03/312-1891/60, pod zajedničkim nazivnikom BH i drugi. Gradska komisija je svojim rješenjem donijela odluku da se ne priznaje pravo vlasništva na čk. 83/2 dio šume upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz obrazloženje da se predmetno zemljište uživalo zajednički. Prednik tuženika KH (Andro) podnio je žalbu na predmetno rješenje. Sve žalbe koje su podnosili uzurpanti [adresa] vodile su se pod nazivom "Cerovski Franjo i dr.". Državni sekretarijat za poslove financija je 5. lipnja 1961. dopisom pod br. 07- 2545/1-1961 vratio gradskoj komisiji za uzurpaciju na području Velike Gorice spis uz uputu da se u smislu čl. 5. Zakona o uređenju imovinskih odnosa nastavi samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini utvrdi način uživanja zemljišta do 1948., dok je u rješenju Državnog sekretarijata za financije Uprava za zemljišno imovinske odnose kao drugostupanjskog tijela od 19. siječnja 1962. navedeno je da se žalbe uvažavaju, a prvostupanjsko rješenje se poništava i predmet vraća na ponovni postupak. Također navodi da je 30. lipnja 1962. prvostupanjska komisija sačinila je zapisnik na licu mjesta u [adresa] te donijela zaključak kojim se nalaže premjera zemljišta. Prijavni list za komisiju za uzurpaciju sastavljen je 18. srpnja 1962., a koji je predan u katastar 6. listopada 1962. Održana je javna rasprava kojom je prednik tuženika nadopunio svoj prijašnji zahtjev, a 29. listopada 1962. komisija je zaključila da se priznaje vlasništvo BH i drugim žiteljima [adresa]. Prijavni list za gruntovnicu predan je 11. studenog 1963. na Kotarski sud u Velikoj Gorici pod brojem Z-586/63 i izvršena je provedba prijavnog lista.

2.3. Nastavno navodi da je Zakonom o agrarnoj reformi i kolonizaciji od 22. ožujka 1946. propisujući načelo "zemlja pripada onima koji ju obrađuju" (čl. 1.) propisao pravila rješavanja uzurpacija zemljišta u državnom vlasništvu te nepriznatih dioba seoskog i drugog zemljišta. Za priznanje prava vlasništva po osnovi uzurpacije ne traži se kvalificirani posjed ni protek vremena kao za dosjelost, pa se ne primjenjuje ustanova priznanja prava vlasništva po osnovi uzurpacije ako su bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću do 06.04.1941. Ako prije prestanka važenja zakona o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini (10.06.1993.) nije pokrenut postupak za priznanje prava vlasništva po osnovi uzurpacije, koji je isključivo postupak za utvrđenje prava vlasništva po osnovi dosjelosti od 10.06.1993. primjenjuju se pravila o stjecanju prava vlasništva po osnovi ustanove dosjelosti i na zemljištu koje je bilo u društvenom vlasništvu do i nakon 08.10.1991. U tom slučaju moguće je uračunavanje vremena proteka prije isključenja ustanove dosjelosti na zemljištu u općenarodnoj imovini (društvenom vlasništvu) po pravilima o zastoju dosjelosti (čl. 30. st. 3. ZOVO, sada čl. 160. st. 6. ZV-a).

2.4. Tuženik zaključno navodi da iz svega navedenog, kao i iz dokumentacije dostavljene iz Državnog arhiva, proizlazi da je postupak temeljem uzurpacije pokrenut, dovršen, priznato je pravo vlasništva i podnesen zahtjev sudu za upis koji iz nekog razloga nije bio proveden pri čemu naglašava da je dioba zemljišta provedena i u katastru i u zemljišniku. Isto tako ističe i da Republika Hrvatska ne tretira sve ovlaštenike uzurpacije jednako budući da je PH Ž nasljedniku PH ovlašteniku uzurpacije u navedenom postupku priznato pravo vlasništva (P- 201/2007 – presuda).

2.5. Obzirom na navedeno predlaže sudu tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan, uz dosudu parničnog troška.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi koji su predloženi od stranaka i to: obavijest Ureda državne uprave od 23. rujna 2024. (str. 4 spisa), rješenje ovog suda poslovni broj: Z-2946/2021 (str. 11-12 spisa), zemljišnoknjižni izvadak (str. 13-14 spisa), ovosudno rješenje psl br. Z-4388/2019 od 3. rujna 2019. (str. 15-16 spisa), prijedlog za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka (str. 17-20 spisa), izvod iz posjedovnog lista (str. 21 spisa), povijest promjena na kat. česticama odjela za katastar nekretnina Velika Gorica (str. 22, 44, 125 spisa), rješenje gradske komisije za uzurpacije od 14.03.1961. (str. 32 spisa), mišljenje komisije od 3. listopada 1961. (str. 33-34 spisa), dopis Državnog sekretarijata za poslove financija od 05.06.1961. (str. 35 spisa), zapisnik od 30.06.1962., 16. rujna 1961., nastavljen 23. rujna 1961. (str. 36 – 39 spisa), prijavni list za k.o. [adresa] na dan 18. srpanj 1962. (str. 40-42, 83-85 spisa), rješenje Državnog sekretarijata za poslove financija od 30. prosinca 1961. (str. 43 spisa), zapisnici od 29. listopada 1962., od 6. listopada 1962., 13. listopada 1962., 20. listopada 1962. (str. 69-82, 90 spisa), presuda ovog suda poslovni broj: P-201/2007 (str. 86 spisa), ugovor o darovanju ovjeren pod poslovnim brojem:

OV-5359/07 od 3. svibnja 2007. (str. 87-88 spisa), diobni nacrt (str. 89 spisa), dopis Gradske komisije za uzurpacije za područje općine Velika Gorica od 19. listopada 1961. (str. 91 spisa), dopis Narodnog odbora, Općine Velika Gorica (str. 92 spisa), dopis Šumarije Velika Gorica od 12.11.1959. (str. 93 spisa), dopis Područnog ureda za katastar Zagreb, Odjela za kat. Nekretnina Velika Gorica od 12. ožujka 2024. (str. 124 spisa), dopis Državnog arhiva u Zagrebu kojim se dostavlja spis Z-586/1963 (str. 133-141 spisa), izvršen je uvid ovosudni spis broj: Z-2946/2021 (Z-4388/2019) kao i u ovosudni eSpis predmeta poslovni broj: P-182/2023, P-340/2021 i P-217/2021 te su meritorne odluke donesene u istima preslikane i priložene ovom spisu (stranice 165- 224 spisa).

3.1. Odbijen je dokazni prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza pribavom i uvidom u ovosudni spis poslovni broj P-110/202 na okolnost utvrđivanja činjenice da u istom predmetu odluka nije donesena na temelju dokumentacije koja je dostavljena u ovom predmetu budući navedena činjenica nije relevantna za ocjenu osnovanosti predmetne tužbe niti je činjenično stanje utvrđeno u drugom postupku od utjecaja na odluku u ovom predmetu.

4. Temeljem provedenih dokaza u vidu materijalne dokumentacije (kao i iskaza svjedoka u spisu Z-2946/2021) utvrđeno je:

- da je predmet postupka tužba radi ispravka upisa na nekretninama upisanima u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (prije otpisa upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]), a koje se sastoje od:

 k. č. br. [katastarska čestica] šuma [adresa] u [adresa] čhv,  kč. br. [katastarska čestica] šuma Malovčev jarek površine 992 čhv,

 kč. br. [katastarska čestica] livada [adresa] u [adresa] čhv,  kč. br. [katastarska čestica] livada [adresa] u [adresa] čhv,

- da su predmetne nekretnine bile dio Zemljišne zajednice plemića sela [adresa], koje su nakon 1948. upisane za korist općenarodne imovine pod upravnom N.O.O. Bukevje, a potom ovosudnim rješenjem Z-4356/2004 za korist tužiteljice

- da su prednici tužene njen otac TH i RH, iza kojeg je njen otac TH nasljeđivanjem stekao posjed predmetnih nekretnina (utvrđeno uvidom u Povijest promjena na katastarskim česticama (stranica 44 spisa), a tužiteljica navedenu činjenicu nije sporila)

- da je prednik tužene RH (zajedno s drugim žiteljima [adresa]) 18. ožujka 1960. podnio molbu radi priznanja prava vlasništva uzurpiranog zemljišta općenarodne imovine i to upravo na predmetnim nekretninama (str. 93 spisa)

- da je Gradska komisija za uzurpaciju za područje Velike Gorice 14. ožujka 1961. donijela rješenje kojim se ne priznaje pravo vlasništva RH na predmetnoj nekretnini (stranica 32 spisa),

- da se prednik tuženika i svi ostali podnositelji molbi za priznanje prava vlasništva uzurpacijom tijekom cjelokupnog postupka vodio pod zajedničkim nazivnikom BH i dr.

- da je povodom žalbe drugožalitelja RH (i drugih žalitelja) Državni sekretarijat za poslove financija, Uprava za zemljišnoknjižne odnose (dalje u tekstu: Državni sekretarijat) odlukom broj 07/2545/3-1961 od 30. prosinca 1961. ukinuo rješenje Gradske komisije od 14. ožujka 1961. i vratio predmet na ponovni postupak (stranica 43 spisa)

- da iz obrazloženja istog Rješenja Državnog sekretarijata, kao i iz žalbe prednika tuženika, proizlazi da je (ranija) kčbr. [katastarska čestica] bila pogrešno upisana na Zemljišnu zajednicu plemića sela Cerovski Vrh dok je uistinu oduvijek u posjedu prednika žalitelja koji su plaćali i porez svaki za svoju površinu o čemu u katastru postoji i nacrt star preko 100 godina

- da je prvostupanjska komisija 30. lipnja 1962. sačinila zapisnik na licu mjesta u [adresa] te donijela zaključak kojim se nalaže premjera zemljišta (str. 36 spisa)

- da su na uviđaju na licu mjesta održanom 16. rujna 1961. svi uzurpanti predvođeni JH, a među njima i prednik tužene RH (Andrija) Galović iskazivali istovjetno o dugogodišnjem uživanju svakog od njih u svom određenom dijelu spornog zemljišta ,,Velika Znoš'' i ,,Malovčev Jarak'', pri čemu je prednik tužene RH (KH) Galović dodao da on posjeduje 13 jutara te zemlje (listovi 38-39 spisa)

- da je na javnoj raspravi održanoj 6. listopada 1962. prednik tužene RH nadopunio svoj prijašnji zahtjev tako da isti obuhvaća i čestice koje su ustanovljene nakon premjera zemljišta i utvrđene u Prijavnom listu br. 76/62 Ureda za katastar Velika Gorica, a koje kao i one obuhvaćene ranijim zahtjevom koristi i uživa od davnine (pozadina lista 73 spisa)

- da je prvostupanjska komisija (predsjednik, dva člana i predstavnik šumarije) 29. listopada 1962. zaključila da se priznaje vlasništvo BH i drugim žiteljima [adresa] (str. 70 spisa)

- da je Prijavni list za komisiju za uzurpaciju sastavljen je 18. srpnja 1962. te je u katastar predan 19. srpnja 1962., a na istom stoji naredba šefa ureda za katastar ovjerena pečatom da se prednje cijepanje dostavlja Zemljišnoknjižnom odjelu Velika

Gorica na provedbu (list 83-86 spisa)

- da iz navedenog Prijavnog lista za gruntovnicu proizlazi da se mijenja dosadašnje stanje uz naznaku da se promjena vrši zbog: diobe uzurpacijom

- da spis predmeta Z-586/1963 (koji se nalazi u Državnom arhivu) sadrži samo navedeni Prijavni list (za gruntovnicu) (str. 134-141 spisa)

- da se prilikom prvog upisa u katastarskom operatu sa sadašnjeg posjednika ČH upis mijenja (nasljeđivanje) na novog posjednika-ovdje prednika tužene njenog oca TH u cijelosti uvidom u popis promjena katastarske općine [adresa]. (utvrđeno uvidom u Povijest promjena na katastarskim česticama – list 44 spisa)

- da je Odjel za katastar nekretnina Velika Gorica obavijestio sud da izvornik rješenja katastra na temelju kojeg je po konačnosti provedena promjena u katastarskom operatu (redni broj promjena 16/85) ne posjeduju u arhivi budući je 2000. arhivska građa uslijed poplave otpisana (stranica 124 spisa)

- da je ovosudni Zemljišno-knjižni odjel, temeljem prijedloga prednika tužene TH (tamo predlagatelja) od 26. lipnja 2019. pod brojem: Z-4388/2019, pokrenuo pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak za gore navedenu nekretninu tada upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], rješenjem istog poslovnog broja od 3. rujna 2019. (utvrđeno temeljem uvida u priklopljeni zemljišnoknjižni spis, a koja činjenica u postupku nije sporna),

- da je tužiteljica uložila prigovor kojim se protivila prijedlogu za provođenjem pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka,

- da je zemljišnoknjižni sud rješenjem broj: Z-2946/2021 (Z-4388/2019) od 12. travnja 2021. udovoljio prijedlogu predlagatelja te naložio uknjižbu prava vlasništva u njegovu korist na nekretninama u dotadašnjem vlasništvu Republike Hrvatske,

- da tužena osobno i po svojim prednicima uživa predmetne nekretnine više od 60 godina (utvrđeno uvidom u ovosudni spis broj: Z-2946/2021 (Z-4388/2019)).

5. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice ovaj prvostupanjski sud primijenio je slijedeće materijalnopravne odredbe:

5.1. Odredbom čl. 197. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10. i 55/13., 60/13, 108/17 dalje: ZZK) je propisano tko ima pravo zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom (tužbe za ispravak), rokovi za podizanje takve tužbe (čl. 197. st. 2. ZZK) te kako se na tužbu za ispravak na odgovarajući način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga (čl. 197. st. 3. ZZK).

5.2. Odredbom čl. 200. st. 1. i 3. ZZK je propisano: »(1) Pojedinačni ispravni postupak provodi se kad za to postoji opravdani razlog. Pojedinačni ispravni postupak može se provesti glede jednog ili više zemljišnoknjižnih uložaka. (3) Opravdani razlog za vođenje pojedinačnog ispravnog postupka postoji kad je nekom ispravom učinjeno vjerojatnim da nekoj osobi pripada pravo koje nije u njezinu korist upisano i radi čijeg bi upisa trebalo ispraviti određene zemljišnoknjižne upise, a radi se o pravu koje po odredbama ovoga Zakona može biti predmet zemljišnoknjižnog upisa.«.

5.3. Odredbama čl. 108. do 114. Pravilnika o unutarnjem ustroju, vođenju zemljišnih knjiga i obavljanju drugih poslova u zemljišnoknjižnim odjelima sudova (Zemljišnoknjižni poslovnik – „Narodne novine“ broj: 81/97., 109/02., 123/02., 153/02., 14/05. i 60/10.; dalje PZK) su propisana pravila postupanja u okviru pojedinačnog ispravnog postupka u skladu sa odredbom čl. 200. st. 1. ZZK).

5.4. Odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta o općenarodnoj imovini (Narodne novine, br. 31/58., 20/77. i 34/79.; dalje u tekstu: Zakon o uzurpaciji - koji je prestao važiti Zakonom o prestanku važenja Zakona o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini (Narodne novine br. 58/93.)) propisano je da će se pravo vlasništva na zauzetom zemljištu priznat ukoliko ovim zakonom nije drukčije određeno, ako je zauzeće (uzurpacija) izvršeno do 6. travnja 1941. godine i ako se utvrdi, da posjednik (uzurpant) stalno i nesmetano posjeduje zemljište i sam ga obrađuje odnosno koristi za svoje potrebe, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se ne može priznati pravo vlasništva na zemljištu u općenarodnoj imovini, koje je zauzeto poslije 6. travnja 1941. godine. Iznimno, primat će se pravo vlasništva na zauzetom obradivom zemljištu zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina pod uvjetima iz člana 4. stava 2. Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom (Narodne novine broj 36-1947.), ako je zauzeće izvršeno do stupanja na snagu toga zakona.

5.5. Odredbom čl. 5. st. 1. Zakona o uzurpaciji propisano je da se ne priznaje pravo vlasništva na zauzetim šumama sa šumskim zemljištem u općenarodnoj imovini, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će se, izuzetno od odredbe iz prethodnog stava, a pod uvjetima određenim ovim zakonom, priznat posjedniku zemljoradniku pravo vlasništva na zauzetim manjim i od šumskih kompleksa odvojenim šumama i šumskim zemljištem nepodesnim za racionalno gospodarenje, ako je za njihovo održavanje i unapređenje uložio potrebna sredstva i trud.

5.6. Odredbom čl. 24. Zakona o uzurpaciji propisano je da se konačno rješenje komisije za uzurpacije, kojim se posjedniku ne priznaje pravo vlasništva na zauzetom zemljištu, smatra se izvršnim naslovom, na temelju kojeg organ uprave narodnog odbora općine, nadležan za imovinsko pravne poslove, administrativnim putem odstranjuje posjednika sa zauzetog zemljišta.

5.7. Odredbom čl. 25. Zakona o uzurpaciji propisano je da je komisija za uzurpacije dužna dostaviti konačna rješenja u dva primjerka nadležnom uredu za katastar radi provedbe u katastru i unošenja u evidenciju općenarodne imovine. Jedan primjerak rješenja s odobrenim tehničkim elaboratom ured za katastar dužan je dostaviti nadležnom kotarskom sudu radi provedbe u zemljišnim knjigama.

5.8. Odredbom čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09. i 153/09, 143/12. i 152/14: dalje: ZV) je uređeno izvorno stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti te je određeno da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. toga članka.

5.9. Odredbom čl. 160. ZV-a propisan je tijek vremena te određeno da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. Kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću. Kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću. Na prekid odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o prekidu, odnosno zastoju tijeka rokova za zastaru tražbina.

5.10. Odredbom čl. 18. st. 5. ZV-a propisano je da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

6. Predmet postupka u konkretnom slučaju predstavlja tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje pogrešnog upisa uknjižbe prava vlasništva te zahtjev da se isti upis ispravi na način da se briše uknjižba prava vlasništva te provede uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na način kakvo je bilo prije pojedinačnog ispravnog postupka, koji zahtjev se u materijalnom pravnom smislu temelji na odredbi čl. 197. u vezi čl. 129. ZZK.

7. Između stranaka je sporno da li je tužena doista stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina odnosno da je vlasništvo istih stekla uzurpacijom ili dosjelošću.

8. Prvenstveno se ističe da pojedinačni ispravni postupak sukladno odredbi čl. 200. ZZK u vezi čl. 108. -114. PZK predstavlja postupak koji je u pravni sustav uveden sa svrhom učinkovitog sredstva za usklađenje zemljišnog i katastarskog stanja u onim slučajevima u kojima stvarno i katastarsko stanje ne odgovara upisanom zemljišno knjižnom stanju. Pojedinačni ispravni postupak treba voditi uvijek kada postoji neko knjižno pravo koje nije upisano u zemljišne knjige, a ne postoji perfektna isprava na temelju koje se to pravo može upisati, a pojam "opravdanog razloga" zakonodavac pojašnjava u odredbi stavka 3. istoga članka te upućuje kako takav razlog postoji kad je nekom ispravom učinjeno vjerojatnim da nekoj osobi pripada pravo koje nije u njezinu korist upisano i radi čijeg bi upisa trebalo ispraviti određene zemljišnoknjižne upise, a radi se o pravu koje po odredbama ovoga Zakona može biti predmet zemljišnoknjižnog upisa. Stoga razloga takav postupak treba predstavljati učinkovito pravo sredstvo za usklađivanjem katastarskog i zemljišnoknjižnog stanja u slučajevima u kojima predlagatelji raspolažu ispravama iz kojih proizlazi opravdanost i osnovanost pokretanja takvog postupka (isti stav izražen u odluci VSRH Rev-410/2022 od 04.04.2023.)

9. Nadalje, stjecanje vlasništva po osnovi uzurpacije zemljišta u općenarodnoj imovini pretpostavlja zauzeće konkretnog zemljišta u društvenom vlasništvu do 6. travnja 1941. od strane fizičke osobe koja isto zemljište posjeduje stalno i nesmetano te ga koristi za svoje potrebe. Konačno rješenje o priznanju prava vlasništva na zauzetom zemljištu s odobrenim tehničkim elaboratom zavoda za katastar i geodetske poslove jest osnova za uknjižbu prava vlasništva na uzurpiranoj nekretnini.

9.1. Za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti je nužno utvrditi i ispuniti zakonom propisane uvjete za stjecanje vlasništva, a koji su kao takvi propisani odredbom čl. 159. ZV-a te se odnose ne samo na različite rokove stjecanja već i kvalitetu posjedovanja koja je različita za kvalificiranog posjednika u odnosu na posjednika koji je samo pošten i čije poštenje se kao takvo presumira.

10. Iz priklopljenog predmeta koji je prednik tužene pokrenuo kao predlagatelj pred zemljišnoknjižnim odjelom ovoga suda proizlazi da je isti dostavio materijalnu dokumentaciju kojom dokazuje opravdanost pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka. Prednik tužene je tako dostavio Prijavni list za gruntovnicu zaprimljen na ovom sudu (tada Kotarski sud Velika Gorica) pod posl. brojem Z-586/63 11. rujna 1963. iz kojih je razvidno da su ranije čestice 414, 413, 366 i 83/2 cijepane te nastale čestice konkretno predmetne se imaju upisati na prednika tužene RH sina TH te je predložio izvođenje dokaza uviđajem na licu mjesta, kojim su na nedvojben način identificirane predmetne nekretnine te dokaz saslušanjem svjedoka GH i DH koji su potvrdio navode tužene o dugogodišnjem posjedovanju nekretnina koje su predmetom postupka od strane tada tuženika odnosno predlagatelja i njegovih prednika.

11. Stoga, dokazi koje je prednik tužene kao predlagatelj dostavio u pojedinačnom ispravnom postupku u vidu navedene Prijavni list za gruntovnicu zaprimljen na ovom sudu (tada Kotarski sud Velika Gorica) pod posl. brojem Z-586/63 11. rujna 1963. te izjave svjedoka, predstavljaju dokaze koje ukazuju na visoki stupanj vjerojatnosti da upravo tuženiku pripada pravo koje nije u njegovu korist upisano i radi čijeg se upisa trebalo ispraviti zemljišnoknjižne upise (čl. 200. st. 3. ZZK), odnosno ukazuju na postojanje opravdanog razloga za vođenjem ispravnog postupka.

12. Pri tome valja ukazati na, između stranaka nespornu činjenicu, da su predmetne nekretnine bile upisane kao vlasništvo Zemljišne zajednice plemića sela Cerovski Vrh, potom su iste upisane kao općenarodna imovina, a potom 2003. kao vlasništvo tužiteljice te da je prednik tužene RH (Andrija) Galović zajedno s ostalim uzurpantima (postupak se vodio pod zajedničkim nazivnikom BH i drugi) molbom pokrenuo 18. ožujka 1960. postupak radi priznanja prava vlasništva uzurpiranog zemljišta općenarodne imovine na predmetnim nekretninama sve sukladno Zakonu o uzurpaciji.

13. Između stranka nije sporno da je takav postupak pokrenut i vođen, ali je sporno da li je pravomoćno dovršen donošenjem rješenja Gradske komisije za uzurpaciju za područje Velike Gorice.

14. Provedenim dokaznim postupkom utvrđeno je da zbog proteka vremena tužena nije u posjedu takvog rješenja, niti Katastar koji u svom dopisu od 20. ožujka 2024. navodi da zbog poplave ne posjeduje izvornike rješenja, ali isto tako navodi (kao što navodi i u Povijesti promjena na katastarskim česticama (str. 44 spisa)), da su sve promjene u katastarskom operatu evidentirane na temelju konačnog rješenja donesenog u upravnom postupku.

15. Kada se navedena činjenica (da Katastar sve promjene evidentira na temelju konačnog rješenja donesenog u upravnom postupku) dovede u vezu sa zakonskom obvezom Katastra iz čl. 25. Zakona o uzurpaciji da konačno rješenje Komisije za uzurpaciju mora provesti i unijeti u evidenciju općenarodne imovine te jedan primjerak rješenja s odobrenim tehničkim elaboratom dostaviti nadležnom kotarskom sudu radi provedbe u zemljišnim knjigama, a u konkretnom slučaju postoji potvrda Kotarskog suda o dostavi na provedbu Prijavnog lista s naznakom razloga promjene: dioba uzurpacijom to proizlazi da je Gradska komisija za uzurpaciju za područje Velike Gorice donijela odluku o priznanju prava vlasništva uzurpacijom predlagateljima u predmetu BH i drugi te istu dostavila Katastru (koju je Katastar u cijelosti prema Prijavnom listu proveo), a Katastar je isto dostavio Gruntovnici (koja je promjene iz Prijavnog lista provela samo u odnosu na parcelaciju čestica, ali ne i u odnosu na korisnike pojedine parcele). Pritom se ističe da je Prijavni list javna isprava jer ga je izradilo za to nadležno tijelo u granicama svoje ovlasti i u propisanom obliku, a vjerodostojnost koje u ovom postupku tužiteljica ni na koji način nije osporila. Ovaj prvostupanjski sud pritom ostavlja mogućnost neformalnog postupanja Gradske komisije nakon donošenja odluke o uzurpaciji u kojem je nadležnom katastru dostavila na provedbu Prijavni list (za katastar), a potom je isti Prijavni list (za gruntovnicu) dostavio Kotarskom sudu obzirom prije istog postupanja postoji obimna dokumentacija koja kronološki slijedi postupak, a nakon navedene dokumentacije (Prijavni list za gruntovnicu) više nema drugih isprava ili odluka (što se ukazuje nelogičnim i neživotnim obzirom na činjenicu da je Gradska komisija nakon ukidne prvostupanjske odluke provela postupak kako je istim drugostupanjskim rješenjem upućena, a da onda ne bi donijela nikakvu odluku o tome).

16. Isti zaključak (da je Gradska komisija za uzurpaciju za područje Velike Gorice donijela odluku o priznanju prava vlasništva uzurpacijom predlagateljima u predmetu BH) potvrđuje i činjenica da spisu prileži dokaz o zaključku Gradske komisije za uzurpaciju donesenom na zapisnik 29. listopada 1962. (str. 70 spisa) da se ima priznati pravo vlasništva svim uzurpantima u predmetu BH i drugi kao i s činjenicom da je iste te godine (1962.) Prijavni list proveden u katastarskom operatu za k. o. [katastarska općina] kada je promijenjeno i posjedovno stanje u korist prednika tužene. Pritom se ukazuje da je provedenim postupkom utvrđeno da je Gradska komisija u smislu odredbe čl. 5. st. 2. Zakona o uzurpaciji sa stručnjakom šumarske struke na licu mjesta utvrđivala ispunjenje uvjeta za priznanje prava vlasništva stečenog uzurpacijom i na šumi (koju vrstu nekretnine je iznimno bilo moguće steći uzurpacijom općenarodne imovine), a sve sukladno uputi drugostupanjske odluke kojom je predmet vraćen na ponovni postupak Gradskoj komisiji.

17. Nadalje, u prilog istog zaključka ide i činjenica da istovremeno ne postoji odluka Gradske komisije za uzurpaciju u smislu odredbe čl. 24. Zakona o uzurpaciji odnosno odluka kojom se predniku tuženika ne priznaje pravo vlasništva na zauzetom zemljištu nakon provedenog ponovljenog postupka uzurpacije, a temeljem koje odluke je organ uprave narodnog odbora općine, nadležan za imovinsko pravne poslove, administrativnim putem odstranjivao posjednika sa zauzetog zemljišta već je ovim postupkom utvrđeno upravo suprotno da je posjednik nastavio posjedovati predmetne nekretnine pa i njegovi nasljednici bez da bi im to itko ikada osporavao.

18. Stav je ovog suda da postupanje općinskog (tada kotarskog) suda kada je predmetnu diobu uzurpacijom proveo u zemljišnoj knjizi u odnosu na parcelaciju čestica prema Prijavnom listu, ali ne i u odnosu na osobe navedene u Prijavnom listu ne može ići na štetu tuženika, a imajući u vidu da od stjecanja posjeda predmetnih nekretnina niti prednike tužene niti tuženu nitko nije smetao u posjedu istih, a niti tužiteljica u ovom postupku tvrdi i dokazuje da je ikada bila u faktičnom posjedu predmetnih čestica.

19. Osim što je pok. TH, otac tužene, u pojedinačnom ispravnom postupku dostavio isprave i druge dokaze koje ukazuju na visoki stupanj vjerojatnosti da upravo tuženoj pripada pravo koje nije u njenu korist upisano, isto je dokazano i u ovom parničnom postupku, u kojemu je jasno i nedvosmisleno identificirana nekretnina uviđajem na licu mjesta izvedenim u spisu posl br. Z-2946/21 kojem su nazočili pok. predlagatelj TH i svjedoci GH i DH.

20. Ujedno, tužena je dokazala da se predmetne nekretnine nalaze u njenom posjedu i posjedu njenih prednika od najmanje 1960. Naime, iste godine je prednik tužene RH (KH) GH zajedno s ostalim uzurpantima podnio molbu Gradskoj komisiji za uzurpaciju za utvrđenje prava vlasništva na predmetnim nekretninama koje uživa s obitelji. Osim toga, bitno je naglasiti da prvi upisani podatak o izvanknjižnom vlasništvu nekretnina glasi upravo na prednika tužene RH (Andriju) Galovića pri čemu nije naznačena godina upisa, ali već prva promjena tog upisa potječe iz 1985. te glasi na TH (oca tužene). Ujedno iz žalbe prednika tužene RH (Andrije) Galovića Državnom sekretarijatu protiv prvostupanjske odluke (Rješenje Gradske komisije za uzurpaciju – list 32 spisa) razvidno je da isti već tada navodi da je predmetna nekretnina stekao nasljeđivanjem iza oca, a koje nekretnine su on kao njegovi preci nesmetano i samovlasno uživali. Navedeno se ističe obzirom da takvi dokazi i činjenice ukazuju na utvrđenje prema kojemu su preci tuženika u neprekidnom posjedu predmetnih nekretnina zasigurno više od 60 godina, a vrlo vjerojatno i više od 100 godina.

21. Dakle, provedenim postupkom je utvrđeno priznanje prava vlasništva predniku tužene u postupku uzurpacije koje utvrđenje ukazuje na neosnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice, ali je, obzirom na izostanak odluke komisije o rezultatima provedenog (ponovljenog) postupka uzurpacije (i to bilo kakve- pozitivne ili negativne za uzurpante), ovaj prvostupanjski sud ocjenjivao i drugi pravni temelj stjecanja istih na koji se poziva tuženik (koji je dokazivao u pojedinačnom ispravnom postupku) odnosno postojanje zakonskih pretpostavki za sjecanje prava predmetnih nekretnina temeljem dosjelosti.

22. U odnosu na isti pravni temelj, pri čemu se ističe da se ne radi o stjecanju dosjelošću nekretnina zemljišne zajednice već nekretnina u društvenom vlasništvu (općenarodna imovina), tužena je dokazala da se predmetna nekretnina nalazi u njenom neprekidnom posjedu i posjedu njenih prednika u kojem ih nitko nikada nije ometao, pa niti tužiteljica i to od najmanje 1960., dakle kroz vremenski period u trajanju od više od 60 godina, koja utvrđenja su isto tako od utjecaja na pitanje osnovanosti postavljenog tuženoga zahtjeva pa ukazuju na neosnovanost istoga, obzirom je tužena pravo vlasništva stekla i temeljem dosjelosti, a u pojedinačnom ispravnom postupku je predlagatelj-pok. otac sada tužene dostavio isprave kojima je ukazivao na osnovanost svog prijedloga.

23. U odnosu na navode tužiteljice prema kojima se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana, ovaj prvostupanjski sud ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Rev- 2776/2016-2 od 29. siječnja 2019., a iz koje proizlazi kako na primjenu i učinke odredbe čl. 388 st. 4. ZV-a, a koja je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999., valja primijeniti pravno shvaćanje izraženo u odluci Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske br. 35298/04., prema kojoj se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, treba računati i vrijeme posjedovanja koje je proteklo prije toga dana odnosno prije 8. listopada 1991., naravno ako su pretpostavke za dosjedanje ispunjene u razdoblju do 17. studenog 1999. i ako na nekretnini ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (VSRH Rev-1480/2016 od 5. studeni 2019.), a koje pretpostavke su u konkretnoj pravnoj stvari ispunjene.

24. Prema tome, iz navedene odluke VSRH, a koja je u skladu sa pravnim stajalištima Europskog suda za ljudska prava iznesenoj u navedenoj odluci, proizlazi da se u vrijeme dosjelosti može računati i vrijeme koje je teklo prije 8. listopada 1991., pa kada se takvo utvrđenje poveže sa činjenicom prema kojoj su prednici tužene uživali predmetne nekretnine više od 40 godina do 17. studenog 1999. (obzirom na posjedovanje od prije 1960.), to jasno i nedvosmisleno ukazuje da je tužena stekla pravo vlasništva temeljem dosjelosti, a obzirom je protekao vremenski period od 40 godina u sklopu kojega je njen posjed bio obilježen karakteristikama poštenja (koje se presumira) i samostalnosti, i pri čemu se u to vrijeme uračunava i vrijeme za koje su njeni prednici neprekidno posjedovali nekretnine kao pošteni samostalni posjednici.

25. Iz iznesenog proizlazi kako dokazi koje je prednik tužene pok. TH kao predlagatelj dostavio i temeljem kojih je pokrenut pojedinačni ispravni postupak, predstavljaju opravdane razloge za pokretanjem tog postupka te ovaj prvostupanjski sud ne pronalazi razloge za ispravkom zemljišnoknjižnog stanja, obzirom da je pojedinačni ispravni postupak predstavljao usklađivanje stvarnog i katastarskog sa zemljišnoknjižnim stanjem temeljem isprava koje su ukazivale na opravdanost takvog postupanja.

26. U odnosu na troškove postupka tuženoj, sukladno činjenici uspjeha u sporu, pripada pravo na isti u smislu čl. 154., čl. 155. i čl. 164. ZPP, kao i temeljem kao i temeljem odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/22., 138/23.; dalje Tarifa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a koji trošak se odnosi na: trošak sastava odgovora na tužbu – 100 bodova (Tbr. 8./1. Tarife), trošak sastava podneska od 10. siječnja 2022. i od 28. veljače 2023. - 100 bodova svaki, odnosno ukupno 200bodova (Tbr. 8./1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 1. ožujka 2023. koje je odgođeno prije početka raspravljanja – 25bodova (Tbr. 9./5.Tarife), trošak zastupanja na ročištu 7. ožujka 2023. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima (pripremno ročište) – 50bodova (Tbr. 9./2. Tarife), zastupanja na ročištu 9. travnja 2025. - 100 bodova (Tbr. 9./1. Tarife) što zbrojeno čini ukupno 475 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda 2,00Eur (Tbr. 54. Tarife) daje iznos priznatog troška postupka od 950,00 Eur, koji uvećan za trošak PDV-a od 25 % (Tbr. 46. Tarife) ukupno iznosi 1.187,50 Eur.

27. U preostalom dijelu od dosuđenog do potraživanog iznosa od 1.250,00Eur zahtjev za naknadu troška neosnovan jer nije postavljen sukladno odredbama Tarife.

28. Stoga je temeljem svega navedenoga odlučeno kao u izreci ove presude.

Velika Gorica, 25. travnja 2025.

Sutkinja

Marina Caren Smolčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

DN-a:

1. Tužiteljici, po zakonskom zastupniku

2. Tuženoj, po punomoćnici