Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
K-143/2021-37
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sisku, po sucu toga suda Domagoju Lovriću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Tatjane Štulić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv 1.okrivljene CU zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju – opisano u članku 292. stavak 1. alineja 2. u vezi članka 292. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda, 105/04., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje u tekstu: KZ/97), a kažnjivo po članku 292. stavak 2. KZ/97 i 2. okrivljenog ZU zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – poticanjem na zlouporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju – opisano u članku 292. stavak 1. alineja 2. u vezi članka 292. stavka 2. KZ/97 i u vezi članka 37. stavak 1. KZ/97, a kažnjivo po članku 292. stavak 2. KZ/97, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva broj K-DO-729/2007, KPO-DO-7/09 od 18. ožujka 2009., izmijenjene na raspravama 17. svibnja 2011. i 14. lipnja 2011., potom podneskom od 22. svibnja 2014., te 28. ožujka 2017., a potom izmijenjene podneskom KO-DO-225/2021. od 22. veljače 2023., nakon održane javne rasprave 23. travnja 2025. godine u prisutnosti državne odvjetnice ODO Sisak IU, 1.okrivljene CU i njezine braniteljice odvjetnice AU te 2. okrivljenog ZU i njegovog branitelja LU odvjetnika iz [adresa], a u odsutnosti uredno obaviještenog oštećenika HIPP d.o.o., na ročištu za objavu presude održanom dana 25. travnja 2025. godine u odsutnosti svih uredno obaviještenih stranaka, javno je istoga dana objavio i
p r e s u d i o j e
Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24- dalje: ZKP/08)
1.okrivljena CU, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći C i Z rođene I, rođena **.**.1977. u [adresa] s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, ekonomski tehničar, završena srednja škola, zaposlena u Hipp d.o.o. Glina s primanjima od 900,00 eura, udana za A koji je zaposlen s plaćom od 800,00 eura, bez djece, suvlasnica ½ kuće u [adresa], bez pokretnina, ne vodi se drugi kazneni postupak.
i
2.okrivljeni PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin KU i L rođene P, rođen **.**.1960. u [adresa], općina [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, politolog, VSS, zaposlen u vlastitom firmi Toneri i Tinta d.o.o., s plaćom od 1.050,00 eura, oženjen sa K koja je zaposlena u firmi Afrodita s plaćom od 1.300,00 eura, otac dvoje punoljetne djece, bez nekretnina, bez pokretnina, sudionik Domovinskog rata, ne vodi se drugi kazneni postupak,
OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE
da bi:
1. okrivljena CU:
1/ u razdoblju od 14. siječnja 2005. do 1. veljače 2007. u Glini, u prostorijama trgovačkog društva "Vivera" d.o.o. Glina, u ulici Kralja Zvonimira bb, kao radnica tog trgovačkog društva na radnom mjestu stručnog referenta prema ugovoru o radu obavljala poslove referenta u financijskim poslovima zadužena i ovlaštena da vrši obradu i knjiženja svih ulaznih i izlaznih dokumenata koji se moraju proknjižiti u glavnoj knjizi, kompletne obrade kompenzacija, pripremu i pisanje naloga, ručne obrade i zatvaranja pojedinih konta te drugih srodnih poslova, u nakani da trgovačkom društvu "Miluma" d.o.o. Zagreb pribavi nepripadnu materijalnu korist, po traženju 2. okrivljenog ZU i nakon što joj je on poslao prijedloge za višestrane kompenzacije s trgovačkim društvom "Miluma" d.o.o. u ukupnom iznosu od 725.353,60 kuna, protivno članku 8. Ugovora o radu od 14. listopada 2003., u više navrata provela iste te na taj način podmirila iznos od 725.353,60 kuna, iako je znala da trgovačko društvo "Vivera" d.o.o. ima nepodmirenih obaveza u iznosu od samo 334.268,74 kune, te je u cilju prikrivanja neosnovanih uplata trgovačkom društvu "Miluma" d.o.o. u iznosu od 391.084,86 kuna u knjigovodstvenim evidencijama "Vivere" u navedenom iznosu taj iznos prikazala kao plaćanje obveza nepostojećim dobavljačima "Sitno-bitno" d.o.o., "Color" d.o.o., "Bebice" d.o.o., "Rena" d.o.o., "Horvatić" d.o.o., "Kerso" d.o.o., "Globus servis" d.o.o., "Veli" d.o.o., iste fiktivne račune proknjižila dana 1. veljače 2007. i predočila voditeljici financija i računovodstva ŽU prikazavši ih kao istinite, dovevši ovu u zabludu, tako da je ŽU dala nalog za isplatu tih računa, čime je trgovačkom društvu "Miluma" d.o.o. pribavila nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 391.084,86 kuna, za koji iznos je ujedno oštetila trgovačko društvo "Vivera" d.o.o., dakle, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za drugu pravnu osobu, sastavljanjem isprava neistinitog sadržaja, neistinito prikazala stanje i kretanje sredstava, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i postupala je s ciljem pribavljanja takve koristi,
2. okrivljeni PU:
2/ u razdoblju od 14. siječnja 2005. do 1. veljače 2007. u Zagrebu, Predovečka 9, kao prokurist u trgovačkom društvu "Miluma" d.o.o. Zagreb, s nakanom postizanja nepripadne materijalne koristi za to trgovačko društvo, zatražio od 1. okrivljene CU da provede prijedloge za višestrane kompenzacije s trgovačkim društvom "Miluma" d.o.o. u ukupnom iznosu od 725.353,60 kuna i u više navrata joj kao referentu u financijskim poslovima trgovačkog društva "Vivera" d.o.o. Glina poslao prijedloge višestranih kompenzacija navedenih pod točkom 1/ u ukupnom iznosu od 725.353,60 kuna, iako je znao da ukupno dugovanje trgovačkog društva "Vivera" d.o.o. prema dobavljaču "Miluma" d.o.o. iznosi 334.268,74 kune, te znajući da će 1. okrivljena CU navedenim višestranim kompenzacijama trgovačkom društvu "Miluma" d.o.o. proknjižiti i predati na naplatu iznos od 725.353,60 kuna, što je ona i učinila, na koji način je za trgovačko društvo "Miluma" d.o.o. pribavljena nepripadna materijalna korist u iznosu od 391.084,86 kuna, za koji iznos je ujedno oštećeno trgovačko društvo "Vivera" d.o.o.,
II/ dakle, drugoga s namjerom potaknuo da kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za drugu pravnu osobu, sastavljanjem isprava neistinitog sadržaja, neistinito prikaže stanje i kretanje sredstava, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi,
III/ čime bi 1. okrivljena CU djelom opisanim pod točkom 1/ počinila kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju – opisano u članku 292. stavak 1. alineja 2. u vezi članka 292. stavka 2. KZ/97), a kažnjivo po članku 292. stavak 2. KZ/97, a da bi 2. okrivljeni PU djelom pod točkom 2/ počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – poticanjem na zlouporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju
– opisano u članku 292. stavak 1. alineja 2. u vezi članka 292. stavka 2. KZ/97 i u vezi članka 37. stavak 1. KZ/97, a kažnjivo po članku 292. stavak 2. KZ/97.
IV/ Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećena Vivera d.o.o. (sada Hipp Croatia d.o.o.) se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 391.084,86 kuna upućuje u parnicu.
V/ Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1-6. ZKP/08 te nužni izdaci optuženih i nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja pada na teret proračunskih sredstava, a točno određen iznos tih troškova bit će odlučen posebnim rješenjem.
Obrazloženje
1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva broj K-DO-729/2007, KPO- DO-7/09 od 18. ožujka 2009., izmijenjene na raspravama 17. svibnja 2011. i 14. lipnja 2011., potom podneskom od 22. svibnja 2014., te 28. ožujka 2017., a potom izmijenjene podneskom KO-DO-225/2021. od 22. veljače 2023., 1.okrivljenoj CU stavljeno je na teret počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju – opisano u članku 292. stavak 1. alineja 2. u vezi članka 292. stavak 2. KZ/97, a kažnjivo po članku 292. stavak 2. KZ/97 , a 2. okrivljenom ZU počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – poticanjem na zlouporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju – opisano u članku 292. stavak 1. alineja 2. u vezi članka 292. stavka 2. KZ/97 i u vezi članka 37. stavak 1. KZ/97, a kažnjivo po članku 292. stavak 2. KZ/97.
1.1 U ranijem tijeku postupka prvostupanjski sud je presudom od 2. lipnja 2017. odbio optužbu na temelju odredbe članka 452. točka 1. ZKP/08 obrazlažući da nije nadležan stvarno nadležan temeljem odredbe članka 19.c stavak 1.d ZKP/08 kako je za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. KZ/11 nadležan Županijski sud kao prvostupanjski sud. Ista presuda je osporena žalbom ODO Sisak, a Županijski sud u Sisku je presudom od 21. rujna 2017. odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu. Međutim, u daljnjem tijeku postupka Županijsko državno odvjetništvo u Sisku je podnijelo zahtjev za obnovu kaznenog postupka iz zakonske osnove određene u članku 503. stavak 1. točka 1. ZKP/08, koji je ovaj sud dopustio rješenjem poslovni broj Kv-217/2017 od dana 12. siječnja 2018. te je predmet upućen na rješavanje Županijskom sudu u Sisku kao stvarno nadležnom. U daljnjem tijeku postupka Županijski sud u Sisku se oglasio stvarno nenadležnim rješenjem broj K-6/2018 od 12. veljače 2021. pozivajući se na odredbe završnih i prijelaznih odredbi i odredbu članka 257. stavak 6. ZKP/08, te pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz čega proizlazi da je postupak treba dovršiti sud koji je bio nadležan u trenutku podizanja optužnice, te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno postupanje.
2. Pozvana da se očituje o optužbi i njezinim izmjenama 1. okrivljena CU iskazala je da se ne smatra krivom za počinjenje kaznenog djela koje joj je stavljeno na teret.
3. Pozvan da se očituje o optužbi i svim njezinim izmjenama 2.okrivljeni PU iskazao je da se ne smatram krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret.
4.Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao oba okrivljenika na kraju dokaznog postupka te pročitao njihove iskaze koje su dali 14. lipnja 2011. godine, pročitan je iskaz vještakinje Evice Vinčić sa rasprave od 13. studenog 2023. , te je na temelju članka 426. ZKP/08 pročitan njezin iskaz sa zapisnika sa rasprave od 26. listopada 2010., pročitan je potom i pisani nalaz i mišljenje vještaka Evice Vinčić 234-243 spisa te od 304-306 spisa. Uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnici od 26. listopada 2010. i to iskazi svjedoka ĆU, BU i vještakinje Evice Vinčić, zapisnik od 14. prosinca 2010. i to iskaz svjedoka FU, zapisnik od 17. svibnja 2011. i to iskaz svjedoka NU i vještaka ŠU te svjedokinje ŽU od 17. veljače 2017. i od 29. siječnja 2024. kao i materijalna dokumentacija i to ugovor o radu (list 10 i 11 spisa), preslike prijedloga multilateralnih-višestranih kompenzacija (list 12 do 40 spisa) a koji se nalazi i na listu (321 do 368 spisa), tabelarni prikaz evidentiranih i provedenih kompenzacija (list 41 do 45 spisa), preslike stanja konta za razdoblje od 01. 01. 2005. do 31. 12. 2005. godine (list 61 do 65 spisa), kompjuterski izlist prikaza pojedinačnih stavki 13 fiktivnih dobavljača s izvršenim knjiženjem provedenih kompenzacija između tvrtke Miluma d.o.o. i Vivera d.o.o. (list od 73 do 124 spisa), zahtjeve za kreiranje i promjenu matičnog sloga dostavljača (list 125 do 135 spisa), računi i ponude fiktivnih t.d. (list 136 do 154 spisa), presliku iz knjige Vivere d.o.o. (list 155 spisa), izlist iz računala o vremenu upisa na fiktivnu trgovačkog društva (list 156 do 164 spisa), odluka o osnivanju i imenovanju interne komisije (list 167 spisa), zapisnik interne komisije (list 166 do 169 spisa), nalaz revizora (list 171 do 175 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 275 do 276 spisa), kartica Partnera Milume d.o.o. (list 207 i 208 spisa), usklađenje Vivere i AWT-a za 2005. godinu (list 250 spisa). Pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Evice Vinčić od 15. listopada 2008. (list 232 do 243 spisa), dodatak tom nalazu dan tijekom ispitivanja vještaka (list 304 do 306 spisa), potom nalaz i mišljenje vještaka Evice Vinčić od 15. listopada 2008. i dodatak tom nalazu i mišljenju sa rasprave 26. listopada 2010. godine., a na kraju je izvršen uvid u izvode iz kaznene i prekršajne evidencije za oba okrivljenika.
5. Analizirajući činjenični supstrat optužnice konačno izmijenjene podneskom ODO Sisak od 22. veljače 2023., po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju inkriminirano kazneno djelo iz članka 292. stavka 1. alineja 2. u svezi stavka 2. KZ/97, ima svoj pravni kontinuitet u kaznenom djelu zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. KZ/11. Kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. KZ/11 čini onaj tko u gospodarskom poslovanju povrijedi dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu, odluci upravne ili sudbene vlasti, pravnom poslu ili odnosu povjerenja i na taj način pribavi sebi ili drugoj osobi protupravnu imovinsku korist te time ili na drugi način onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzroči štetu, time da ukoliko je kaznenim djelom pribavljena znatna imovinska korist ili prouzročena znatna šteta, tada su ostvarena obilježja ovog kvalificiranog oblika kaznenog djela. Ističe se kako zakonodavac pod pojmom "drugoj osobi" podrazumijeva "drugu fizičku ili pravnu osobu", dakle ne pravnu osobu u kojoj bi optuženi obnašao dužnost odgovorne osobe.
5.1. Nadalje, budući se okrivljenima stavlja na teret kvalificirani oblik kaznenog djela iz članka 292. stavak 2. KZ/97, odnosno stavlja im se na teret postupanje radi pribavljanja znatne imovinske koristi koja je prema pravnom shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske postojala ako je vrijednost imovinske koristi ili štete prelazila 30.000,00 kuna, dok je kod kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. KZ/11, a sukladno odredbi članka 87. točka 27. KZ/11, vrijednost imovinske koristi i štete znatna ako prelazi 60.000,0 kuna što dakle znači da je KZ/11 blaži za počinitelje. Primarni kriterij za utvrđivanje koji je od dvaju zakon za počinitelje blaži, je ocjena obilježja kaznenog djela iz ranijeg zakona i zakona koji je odnesen nakon toga, pa kako je u konkretnom slučaju za ostvarenje kvalificiranog oblika kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. KZ/11 potrebna veća "količina neprava" jer je potrebno pribaviti imovinsku korist koja prelazi 60.000,00 kuna, to je u odnosu na kvalificirani oblik kaznenog djela iz članka 292. stavak 2. KZ/97 kojom se ovo djelo ostvaruje ako je pribavljena imovinska korist koja prelazi iznos od 30.000,00 kuna, je KZ/11 blaži zakon. Za kazneno djelo iz članka 292 .stavak 2. KZ/97 propisana je kazna zatvora od jedne do osam godina a za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. KZ/11 propisana je kazna zatvora od jedne do deset godina, no unatoč tome novi KZ je blaži za optužene po obilježjima kaznenog djela.
6. Oštećena Vivera d.o.o. (sada Hipp Croatia d.o.o.) je postavila tijekom postupka imovinskopravnim zahtjev u iznosu od 391.084,86 kuna.
7. Prvookrivljena CU u svojoj obrani iskazala je kako je u Viveri počela raditi u drugom mjesecu 2002. godine kao referent u financijama i to samo za knjiženje ali ne i za plaćanje, tako da nije imala nikakvu autorizaciju. Kada je u Viveru trebao doći revizor, njoj je šefica ŽU rekla da moraju uskladiti kupce i dobavljače Vivere, jedan dan na njezinom stolu su se jednostavno pojavili računi koje je ona trebala proknjižiti što je i učinila, a kasnije se ispostavilo da je riječ o fiktivnim računima i tvrtkama. Tko je stavio navedene račune na njezin stol ne zna, niti je sumnjala kada je knjižila te račune da su oni fiktivni i to stoga što su isti bili plaćeni putem kompenzacija još 2005. godine. Navodi da njezin zadatak nije bio da utvrđuje da li su ti računi fiktivni ili ne, s obzirom da su ti računi bili plaćeni putem kompenzacija morale su postojati i ponude za iste i zasta su neke ponude i pronađene na kojima je bio paraf od BU koji je to sve kontrolirao. Da bi se uopće mogla provesti knjiženja treba ju se otvoriti šifre dobavljača, a zahtjev za otvaranje šifri šalje se u Plivu u Zagreb i vjerojatno je ona e-mailom poslala zahtjev jer je jedino ona 2005. godine radila knjiženja. Da bi uopće došlo do plaćanja kompenzacijom prije svega treba postojati prijedlog treće osobe koja je izvan Vivere koja bi na prijedlog stavila Viveru dobavljača i kupca, a ona bi potom izvršila provjeru da li postoje kakva međusobna dugovanja Vivere s navedenim dobavljačem i kupcem odnosno da li postoje uvjeti da uopće dođe do kompenzacije i ukoliko bi utvrda da su uvjeti ispunjeni, ispunila bi virman na koji bi svoj paraf stavljali njezina šefica ŽU i direktor Vivere. Dodaje da bi na ovakvu kompenzaciju prije virmana stavljala pečat Vivere i svoj paraf. Navodi da nakon toga taj virman se nosi na ZAP (danas FINA) radi plaćanja i tek kada bi se u knjigama vidjelo da je plaćanje izvršeno ona bi vršila knjiženje te da je to taj ciklus vezano uz kompenzacije i njihova knjiženja. Navodi da nije nosila te virmane radi plaćanja u ZAP, tko je nosio nije joj poznato, a da je krajem 2005. godine netko iz Milume krivotvorio njezin potpis i pečat Vivere i da je tada u Viveri odlučeno da se više neće raditi kompenzacije niti s Milumom niti s bilo kim drugim na dosadašnji način, ona je bila ta koja je primijetila da je njezin potpis krivotvoren i da je krivotvoren pečat Vivere i o tome je obavijestila ŽU, a kako je bilo nekoliko kompenzacija koje su još bile u tijeku ona je pitala ŽU što će sa tim kompenzacijama, na što joj je ŽU rekla da će ih završiti. Dalje navodi da je jedno vrijeme i njezin suprug radio u Viveri i njegova prva smjena je bila od 06.00 do 14.00 sati tako da je i ona dolazila s njim u to vrijeme i to radi jednostavnije putovanja na posao, svi su u Viveri to znali i to joj je bilo odobreno, istina je da je ona ovo iz a šest sati ujutro proknjižila ove fiktivne račune, ali ponavlja da su to ovi računi koji su jednostavno se pojavili na njezinom stolu što je već pojasnila ranije u iskazu, a da su joj svi prekovremeni sati plaćeni. Odgovarajući na pitanje svoje braniteljice iskazuje da nakon što odradi sve potrebno vezano uz kompenzaciju i nakon što ispuni virman i taj virman i cjelokupnu dokumentaciju na koju se on odnosi sve nosi šefici ŽU koja taj virman ovjerava svojim parafom, da se i prije znalo dogoditi da joj se samo tako ostave računi na stolu koje bi onda ona knjižila, tako da vezano uz ove sporne fiktivne račune to nije bilo prvi puta, da konačnu odluku o tome da li će se uopće neka kompenzacija provesti i platiti donosi ŽU, da nije nadopisala na par kompenzacija ove pravne osobe za koje se kasnije ispostavilo da su nepostojeće odnosno fiktivne, da se ne sjeća da li u ove prave osobe već nadopisane kada je prvi put vidjela kompenzacije ili su nadopisane kada je već izvršeno plaćanje putem virmana, pretpostavlja da ako je izvršeno plaćanje putem virmana na iste , a ona izvršila knjiženje na iste da su bili napisani na tim kompenzacijama, da u Viveri nisu ni pokušali utvrditi tko je nadopisao ove nepostojeće pravne osobe na ovih par kompenzacija već su jednostavno odlučili da je za to sve kriva ona, da je malo vjerojatno da bi previdjela ovu razliku od preko 300.000,00 kuna za koji ju se tereti.
7.1. Odgovarajući na pitanje ODO Sisak navodi da je u poslovanju kontaktirala sa 2. okrivljenikom putem telefona, a na pitanje opunomoćnice oštećenika odgovara da se ne sjeća da li su ovi fiktivni računi koje je pronašla na svom stolu bili urudžbirani u Viveri i da ako nisu bili da ih je onda odnijela na urudžbiranje, da se ne može sjetiti da li u su ovi fiktivni računi koji su se odnosili na marketing imali na sebi potpis gospodin Ž direktora marketinga, da je znala što treba s tim računima napraviti jer je išla logičkim slijedom što uvijek čine kada su u pitanju kompenzacije, sve kako je već navela u iskazu, da su u ovim spornim računima plaćanja izvršena krajem 2005. godine, ali su šifre otvarane početkom 2006. godine i knjižene , ali se radilo retroaktivno tako da je fizički knjiženje bilo 2006. godine ali se vodilo u 2005. godini, da ne može znati datum kompenzacija na kojima se nalaze dopisane ove fiktivne pravne osobe, da je vidjela sve ove sporne kompenzacijske liste 2005. godine, da je Vivera osnovala komisiju radi provjere ovih spornih računa, a nju su poslali kući, da misli da nije bila prisutna kada su u Viveri pronašli sporne kompenzacijske liste kod nje u registratoru, dodaje da ju je ta komisija pozvala tek tjedan dana nakon vršenja kontrole. Odgovarajući na pitanje branitelja 2. okrivljenika iskazala je da Ć nije bila inicijator niti jedne multilateralne kompenzacije , da koliko se sjeća s Milumom su bile samo multilateralne kompenzacije, da se ne može sjetiti tko je bio inicijator multilateralnih kompenzacija u kojima je sudjelovala Miluma, da nije sigurna, ali misli da su ovi sporni računi što ih je pronašla na svom stolu bili u izvorniku, da ne bi trebala postojati mogućnosti da je netko izvan Vivere ušao u prostorije Vivere i stavio joj na stol ove sporne račune.
8. Drugookrivljeni PU u svojoj obrani iskazao je kako je Miluma poslovala s Viverom od 2000. do kraja 2005. godine, da je Miluma bila dobavljač Vivere, plaćanje je išlo putem multilateralnih kompenzacija i tu je uvijek inicijator bila Miluma, najčešće se kompenzacija odvijala putem faxa, iznimno su išli originali i to kdda bi kompenzacija išla do Getroa, često je na tim kompenzacijama nalazio potpis ŽU. Navodi da nije službeno rađeno usklađenje između Vivere i Milume, nitko tijekom postupka nije tražio od Milume poslovne knjige i cijela optužba se temelji na jednoj poslovnoj kartici koju je on tijekom razgovora dao na policiji. Navodi da nije poticao 1.okrivljenicu da ovako postupa. Odgovarajući na pitanje braniteljice 2. okrivljenika navodi da je tijekom poslovanja sa Viverom bio u par navrata u Viveri i osobno je upoznao 1.okrivljenicu kao i ŽU, šeficu nabave, referenticu zaduženu za slanje narudžbi za palete i ostale, da se nikada nije sa 1. okrivljenicom sastao izvan radnog vremena i mimo posla, da sve što ga je policija tijekom pred istražnog postupka tražila je istima i dostavio, odnosno tražen je prijedlog višestranih kompenzacija, da je u više navrat zatražio ŽU da se izvrši usklađivanje dobavljača i kupaca odnosno između Vivere i Milume, ali da mu je ona uvijek odgovarala da će se to jednog dana izvršiti. Odgovarajući na pitanje opunomoćenice oštećenika kazuje da nije istina kako to vještak iskazuje da B nema ove sporne kompenzacije, jer iste ima, da nije došlo u cijelosti do isporuke , a ovog iznosa od preko 720.000,00 kuna, da su ispostavili račune za robu koju su isporučili Viveri te da misli da Vivera nije proknjižila sve fakture. Odgovarajući na pitanje braniteljice 1. okrivljenice navodi da B nije imala kod sebe svoju originalnu dokumentaciju u razdoblju od mjeseca rujna 2005. do ožujka mjeseca 2006. godine jer je vršen porezni nadzor i sva ta dokumentacija je bila u Poreznoj upravi.
9. Na temelju provedenog dokaznog postupka, pojedinačne i ukupne analize te ocjene izvedenih dokaza, cijeneći u kontekstu izvedenih dokaza obranu oba okrivljenika, ovaj sud smatra da tijekom postupka nije dokazano da bi okrivljenici postupali na način kako ih se optužbom tereti i da je počinili kazneno djelo za koje ih se optužuje, odnosno da bi prvookrivljena CU počinila djelo opisano pod točkom 1/ optužnice, kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju – opisano u članku 292. stavak 1. alineja 2. u vezi članka 292. stavka 2. KZ/97, te da bi drugookrivljenik KU počinio djelom opisano pod točkom 2/ optužnice, kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – poticanjem na zlouporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju – opisano u članku 292. stavak 1. alineja 2. u vezi članka 292. stavka 2. KZ/97 i u vezi članka 37. stavak 1. KZ/97, a kažnjivo po članku 292. stavak 2. KZ/97, stoga je sud u skladu sa odredbom članka 453. točkom 3. ZKP/08 oslobodio okrivljenike od optužbe.
9.1. Obzirom je sud oslobodio okrivljenik od optužbe sukladno odredbi članka 459. stavak 9. ZKP/08 u nastavku obrazloženja će se navesti iz kojih razloga je tako odlučio.
10. Načelno govoreći, sud presudu kojom se okrivljenika proglašava krivim može izreći samo ako je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Taj najviši dokazni standard označava potrebu da krivnja mora biti pouzdana, sigurna i da ne smije ostavljati nikakvu dvojbu, čak niti tračak sumnje koji dovodi u pitanje osudu. To stoga jer osuda u kaznenom postupku ima za posljedicu ograničenje ustavnih prava neke osobe, ali i obveze koje iz toga mogu slijediti. Zato za osudu moraju biti izvedeni dokazi koji jasno i nedvojbeno upućuju na jedini mogući zaključak (izvan svake sumnje) da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Navedeno proizlazi iz članka 3. stavka 3. ZKP/08 prema kojem one činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti utvrđene izvjesno, dakle na način da je njihovo postojanje kako je to prethodno navedeno, izvan svake razumne sumnje, a odlučne činjenice koje idu u korist okrivljenika treba uzeti dokazanim čak i kada su samo vjerojatne, dakle, kada postoji osnove sumnje na njihovo postojanje.
11. U ovom postupku sud nije mogao sa sigurnosti utvrditi koji su bili odnosi između 1.okrivljene i 2.okrivljenika, niti da bi zajednički i dogovorno počinili kaznena djela kako se navodi u činjeničnom opisu iz izmijenjene optužnice. Činjenični opis kaznenoih djela ne proizlazi iz provedenih dokaza. Tako se u optužnici navode poslovi koje je 1.okrivljena obavljala u sklopu radnog mjesta stručnog referenta TD Vivera d.o.o. i to obrada i knjiženje (ali ne i plaćanje) računa, obrada (ali ne i provedba) kompenzacija, priprema i pisanje (ali ne i potpisivanje i odobravanje) virmana, knjiženje svih ulaznih i izlaznih dokumenata koji se moraju knjižiti u glavnoj knjizi, među kojima su i računi, kao i već provedene kompenzacije.
11.1. Sukladno računovodstvenim propisima i iskazima saslušanih svjedoka (člana uprave MU, voditeljice financija i računovodstva ŽU) i vještaka Evice Vinčić, provedba višestrane kompenzacije znači obračunsko plaćanje potpisivanjem virmana od za to ovlaštene osobe, time da je kompenzacija provedena tek kada je virman evidentiran na žiro računu, pri čemu ne dolazi do fizičkog prijenosa novca s računa platitelja na račun primatelja. U postupku je nesporno utvrđeno da je odgovorna i jedina ovlaštena osoba za potpisivanje virmana i provedbu kompenzacije ŽU što je ista potvrdila u svim svojim iskazima danim u ovom postupku, a koja je u istim iskazima potvrdila da 1. okrivljena nikada nije potpisala niti jedan virman jer za to u okviru svojih poslova nije niti ovlaštena, te da je upravo ona (ŽU) provela i sporne kompenzacije u odnosu na dobavljače za koje je naknadno utvrđeno da su fiktivni (nepostojeći). Navedeno je potvrdio i član uprave JU koji je iskazao da je „gospođa ŽU jedina ovlaštena potpisivati virmane za plaćanje kompenzacijom” te „da kad kaže provedene znači da su to već bile plaćene kompenzacije”. Kako je nesporno i utvrđeno da je svjedok ŽU u inkriminirano vrijeme bila ovlaštena osoba za plaćanje (bilo novčano, bilo obračunsko kao što je kompenzacija), te da je upravo ona potpisala sve virmane za obračunsko plaćanje kompenzacijom, stoga sud smatra da je veća vjerojatnost da je upravo ona (a ne 1.okrivljena) provela sporne kompenzacije. Prvookrivljena, kao knjigovodstveni referent nema ovlasti plaćanja i potpisa virmana, već je u okviru ugovorom propisanih poslova ima ovlast pripremanja i obrađivanja prijedloga kompenzacija, temeljem poslovne dokumentacije vezane uz iste, te sveukupnu dokumentaciju dostavlja nadređenoj ovlaštenoj osobi ŽU, koja je po opisima svojeg posla trebala utvrditi opravdanost plaćanja prije nego svojim potpisom isto odobri.
11.2. Svjedokinja ČU je kao voditeljica financija, odnosno koordinator za financije bila odgovorna za novčano poslovanje, poslovanje s bankama, praćenje i plaćanje obveza Vivere d.o.o., te da je bila odgovorna kontrolirati knjiženja po kontima glavne knjige, kao i knjige ulaznih i izlaznih računa, što potvrdila u svojem iskazu na raspravi 29. siječnja 2024. Ranijim iskazom u istrazi je navela da tu kontrolu provodi temeljem izvještaja referenata knjigovodstva, time da programom koji koristi ima svakodnevno mogućnost uvida i izlistavanja svih knjiženih podataka i prije dostavljenih izvještaja.
11.3. Također, nesporno je utvrđeno i proizlazi iz opisa poslova 1.okrivljene da je ovlaštena knjižiti kompenzaciju tek kada je ista kompenzacija već provedena, jer knjiženje je evidencija već nastalih poslovnih događaja, što su jasno potvrdili ne samo ŽU, već i vještakinja u svojim iskazima. Iz računovodstvenih propisa jasno proizlazi da se knjiženjem ne vrši (niti može vršiti) plaćanje, stoga je stavljanje na teret 1.okrivljenoj da je provođenjem kompenzacije izvršila isplatu odnosno podmirenje nepostojećeg dug Milumi d.o.o., neutemeljeno.
11.4. Računi koji su 1. veljače 2007. dostavljeni 1.okrivljenoj na način kako je to opisala, iste je 1.okrivljena knjižila jer je to dužna učiniti sukladno ugovorenim poslovima i računovodstvenim propisima. Navedeno je potvrdila i svjedokinja ŽU u svojem iskazu u ponovljenom postupku, kada je iskazala da se račun, pa makar i fiktivan, mora knjižiti. Također je iskazala da kada se utvrdi da je račun fiktivan ili da se radi o pravnoj osobi kojoj Vivera d.o.o. nije dužna, onda se takav račun stornira, što je potvrdila i vještakinja na istoj raspravi. Međutim, ŽU nije pojasnila zbog čega to nije učinila, niti zbog čega je provedene kompenzacije za nepostojeći dug prema nepostojećim firmama, kasnije, tijekom 2007. godine preknjižila na Milumu d.o.o., iako je tada znala da takav dug u iznosu od 391.084,86 kn ne postoji prema Milumi, da nije kupljena roba u tom iznosu od Milume d.o.o., niti postoje računi Milume do.o., a niti su provedene kompenzacije u tom iznosu za Milumu d.o.o.
11.5. Tijekom postupka financijskim vještačenjem je utvrđeno i proizlazi iz priložene dokumentacije i iskaza svjedoka da knjiženjem fiktivnih računa i nepostojećeg duga nepostojećih firmi nije nastupila nikakva šteta za Vivera d.o.o., niti korist za Milumu, te da je sukladno računovodstvenim propisima ta knjiženja trebalo stornirati, a nezakonito preknjižavati. Uz navedeno nije utvrđeno da bi opisanim radnja preknjižavanja nastala šteta za Viveru d.o.o., niti korist za Milumu d.o.o., jer stvarno plaćanje nije provedeno, te da bi došlo do kakve štetne posljedice.
11.6. Pored navedenog, ODO Sisak ničim nije dokazalo navodnu nakanu 1.okrivljene da na traženje 2.okrivljenog pribavi nepripadnu korist društvu Miluma d.o.o. a u odnosu na navedeno, vještakinja je iskazala da vještačenjem nije utvrđeno nikakvo poticanje 2.okrivljenog, te u konačnici nije dokazano da bi Miluma d.o.o. stekla nepripadnu korist, a Vivera d.o.o. bila oštećena za iznos od 391.084,86 kn, budući je svjedokinja ŽU iskazala da nikakvi novci nisu prebačeni na račun Milume. Stoga je, u konačnici, u potpunosti izostala krajnja posljedica - stjecanje nepripadne imovinske koristi za Milumu, odnosno šteta za Viveru.
11.7. U tijeku dokaznog postupka nije utvrđeno da li je između 1.okrivljene i 2.okrivljenika uopće postojao ikakav odnos ili kakav prethodni dogovor i udruživanje radi počinjenja inkriminiranih djela u okviru kojeg dogovora bi svaki od sudionika imao svoju ulogu, zadatak i u konačnici ostvarenu imovinsku korist. Iz sadržaja izvedenih dokaza ne proizlazi na koji je to način 2.okrivljeni poticao 1.okrivljenu na obradu i knjiženja višestranih kompenzacija temeljem kakvih fiktivnih računa. U pogledu same radnje poticanja, u bitnom dijelu su iskazivali svjedokinja ŽU i vještakinja Vinčić. Pritom vještakinja Vinčić u tom dijelu iskazuje kako „ni iz čega što je vještačila nije zaključila da bi 2.okrivljeni poticao Viveru d.o.o. na knjiženje kompenzacija niti na konačno plaćanje po knjiženim kompenzacijama“. U tom dijelu pak svjedokinja ŽU u više navrata iskazuje samo kako je interna revizija došla do zaključka da iza svega stoji B odnosno 2.okrivljenik. Dakle, u dokaznom materijalu nema ničega što upućuje na to da bi 2.okrivljenik poticao prvookrivljenu na počinjenje radnji koje joj se stavljaju na teret odnosno da bi 2.okrivljenik poduzeo radnju koja je prikladna da kod prvookrivljene bilo izazove bilo učvrsti odluku o počinjenju inkriminiranog joj kaznenog djela.
12. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećena Vivera d.o.o. (sada Hipp Croatia d.o.o.) sud je oštećenu s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 391.084,86 kuna uputio u parnicu, obzirom na oslobađajuću presudu.
13. Budući da je sud donio presudu kojom se okrivljenike oslobađa optužbe, sukladno članku 149. stavku 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1- 5 ZKP/08, nužni izdaci okrivljenika, te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Sisak, 25. travnja 2025.
Sudac
Domagoj Lovrić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranku, te će o istoj odlučivati nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, na broj K-DO-729/2007
2. 1.okrivljena CU, [adresa]
3. Braniteljica okrivljenice AU
4. 2.okrivljeni PU
5. Branitelj 2. okrivljenika LU
6. Oštećeni HIPP d.o.o.
