Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1463/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. K. iz Z., zastupanog po opunomoćeniku A. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi prava iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 9 UsI-1226/20-28 od 28. veljače 2023., na sjednici 15. studenoga 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 9 UsI-1226/20-28 od 28. veljače 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II 141-02/20-01/03322925807, URBROJ: 341-99-05/3-20-1223 od 2. travnja 2020. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z. KLASA: UP/I 141-02/19-01/03322925807, URBROJ: 341-25-05/3-19-95675 od 21. siječnja 2020. (točke I i II. izreke). Točkom III. izreke tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti od 8. kolovoza 2022. s time da može raditi u punom radnom vremenu poslove koji ne zahtijevaju dizanje i nošenje tereta mase iznad 5 kg, rad u prisilnom položaju tijela te rad čučeći ili klečeći, a može raditi u okviru ovih zapreka sve poslove u kojim je ritam rada slobodan ili je najveći dio radnog vremena slobodan, a kontrolni pregled je potrebno obaviti do veljače 2026. Prvostupanjskom upravnom tijelu je naloženo da u roku 60 dana od dostave pravomoćne presude donese rješenje kojim se tužitelju utvrđuje pripadajući iznos mirovine (točka IV. izreke).
2. Rješenjem tuženika kao neosnovana je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: UP/I 141-02/19-01/03322925807, URBROJ: 341-25-05/3-19-95675 od 21. siječnja 2020. kojim tužitelju nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.
3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Prigovara datumu od kada mu se priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti i stupnju utvrđene invalidnosti. Smatra da mu pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti pripada od 21. lipnja 2019. kada je prvi puta predao prvostupanjskom javnopravnom tijelu svoju medicinsku dokumentaciju uz zahtjev za priznavanje prava na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti. Naknadno je medicinsku dokumentaciju nadopunio onom koja se odnosi na artroskopiju desnog ramena i tenotomiju mišića bicepsa brachi uz rekonstrukciju tetive mišića supraspinatusa desno. Kod utvrđivanja stupnja invalidnosti sud nije cijenio činjenicu da tužitelju nije utvrđeno tjelesno oštećenje zbog PTSP-a zbog čega ima pravo na dodatnih 30 % tjelesnog oštećenja kao i to da od 2019 ima poremećaj ličnosti i poremećaj spavanja.
Predlaže ovom Sudu poništiti pobijanu presudu i usvojiti njegov tužbeni zahtjev.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu pobija njenu osnovanost iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude. Predlaže žalbu odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.
7. Sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice (članak 33. stavak 1. ZUS-a) i nije vezan činjenicama utvrđenim u upravnom postupku, može ih preispitati i ponovo utvrđivati drugim dokaznim sredstvima. Ovaj Sud zaključuje da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19.; dalje ZOMO), čije je mjerodavne odredbe citirao u pobijanoj odluci.
8. U sudskom sporu izvedeno je medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima prof. dr. sc. N. M., dr. med., vještaku za psihijatriju, prim. dr. sc. M. Z., dr. med, vještakinji za medicinu rada i prof. dr. sc. B. Š., dr. med, vještaku za ortopediju i traumatologiju. Vještacima je bio postavljen zadatak utvrditi je li kod tužitelja nastalo smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti u smislu članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju.
9. Vještaci su u nalazu i mišljenju uzeli u obzir tužiteljevu dob (rođen je 1963.), zanimanje (bravar), radni staž (34 godine), zadnje poslove na kojima je radio (skladištar - zbog specifičnosti posla radi se o poslovima s posebnim uvjetima rada), detaljan opis posla (fizički poslovi, iskrcaj robe u skladište, pozicioniranje i repozicioniranje robe u skladištu, zaprimanje pošiljki, fizičko skupljanje robe, pakiranje skupljene robe) kao i tužiteljevu medicinsku dokumentaciju.
9.1. Vještaci su opisali tužiteljeve dijagnoze postavljene mu do dana vještačenja u upravnim postupcima, a temeljem kojih vještačenja su donesena upravna rješenja, prvostupanjsko, na temelju vještačenja od 12. prosinca 2019., a rješenje tuženika temeljem vještačenja 18. ožujka 2020.
9.2. Navedeno je da je tužitelj 1987. imao ozljedu na radu, prijelom zdjelice i oštećenje uretre, a da se nakon završetka liječenja zaposlio na sadašnjim poslovima. Prema anamnestičkim podacima i iz medicinske dokumentacije 2011. ili 2012. dobio je, uslijed napora, stršeću lopaticu na desnoj strani. EMNG od 25. veljače 2013. upućuje na teže oštećenje živca n. thoracicus longusa koji posredno potvrđuje stršeću lopaticu, a na kasnijim pregledima uključujući i EMNG 3. svibnja 2022. nema pokazuje znakova stršeće lopatice, a oštećenje živca n. thoracicus longusa je manjeg stupnja nego ranije. Tužitelj se godinama tuži na bolove i nemogućnost potpune funkcije desnog ramena, liječen je konzervativno, a artroskopija desnog ramena učinjena je u KBC Z., liječen je od 7. prosinca do 8. prosinca 2020. zbog rupture tetive desnog mišića supraspinatusa. Po operaciji je provodio fizikalnu terapiju, ali je na pregledu kod sudskog vještaka kirurga - traumatologa ustanovljeno da je nakon završetka liječenja zaostala manja hipotrofija mišića desnog ramenog obruča uz bolne kretnje u tom ramenu te ograničene kretnje elevacije, abdukcije te unutarnje i vanjske rotacije sve u manjem stupnju uz umjerenu mišićnu slabost desne ruke. Tužitelj ima degenerativne promjene vratne i slabinske kralježnice, navodi stalne bolove u križima s povremenim širenjem boli u desnu nogu i trnce u desnoj potkoljenici te povremene bolove u vratnoj kralježnici. Provodi povremenu fizikalnu terapiju održavanja. Neurokirurg navodi da nema indikacija za neurokirurške liječenje, a da su zbog degenerativnih promjena kretnje u vratu i slabinskoj kralježnici ograničene u manjem stupnju i terminalno bolne. Tužitelj se liječi kod psihijatra zbog anksiozno depresivnog poremećaja, uz evidentan poremećaj ličnosti, uz terapiju je stabilan, a s psihijatrijske strane sposoban raditi fizičke poslove.
9.3. Sudski vještaci smatraju pravilnom ocjenu vještaka u upravnim postupcima. Liječenje tužitelja po ortopedu u vrijeme upravnih vještačenja nije bilo završeno, nije bila učinjena ranije preporučena artroskopska operacija desnog ramena. Tada nije nastupilo trajno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti sukladno članku 39. Zakona o mirovinskom osiguranju.
10. Vještaci su u obzir za ocjenu o osnovanosti tužiteljevog zahtjeva uzeli i medicinsku dokumentaciju datiranu nakon vještačenja u upravnim postupcima. Uvidom u istu te pregledom tužitelja, vještaci su dali nalaz, mišljenje i ocjenu da zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanja tužitelja, obzirom na poslove koje je obavljao kod njega postoji djelomični gubitak radne sposobnosti, s time da je i nadalje sposoban u punom radnom vremenu obavljati poslove koji ne zahtijevaju dizanje i nošenje tereta mase iznad 5 kg., koji ne zahtijevaju rad u prisilnom položaju tijela te rad čučeći ili klečeći. Tužitelj može u okviru ovih zapreka obavljati sve poslove u kojima je ritam rada slobodan ili je najveći dio radnog vremena slobodan. Sudski vještaci su mišljenja da je djelomični gubitak radne sposobnosti nastao s danom pregleda sudskog vještaka kirurga - traumatologa 8. kolovoza 2022., a da se kontrolni pregled utvrđuje u roku od 3 godine od donošenja rješenja o djelomičnom gubitku radne sposobnosti
11. Tuženik je prihvatio kao pravilan nalaz, mišljenje i ocjenu sudskih vještaka.
12. Prigovore tužitelja na nalaz i mišljenje i ocjenu sudskih vještaka otklonila je vještakinja M. Z. Vezano za prigovor da se kod njega ne radi o djelomičnom gubitku radne sposobnosti već da taj gubitak iznosi „najmanje 90 %“ vještakinja je istakla da člankom 39. Zakona o mirovinskom osiguranju nije predviđena formulacija koju navodi tužitelj tj. da djelomični gubitak radne sposobnosti ne može prema navedenom Zakonu iznositi „najmanje 90 %“. Navodi tužitelja odnose se na postotak tjelesnog oštećenja, a isto nije bilo predmet ovoga vještačenja. Vještaci su vještačili prava na osnovi smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog gubitka radne sposobnosti i potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju, a ne tjelesno oštećenje iz članka 61. istog Zakona. Što se tiče prigovora da tužitelju nisu u obzir uzeti poremećaji ličnosti koji ima od 2019. i spavanja vještakinja je navela da osoba s poremećajem ličnosti isti ima od najranije dobi, od rođenja, a da je 2019. ovaj poremećaj manifestan kod tužitelja u toj mjeri da je dijagnoza tog poremećaja stavljena među dijagnoze. Istaknula je da su kod ocjene djelomičnog gubitka radne sposobnosti vještaci u obzir uzeli i manifestan poremećaj ličnosti i poremećaj spavanja te lijekove koji su tužitelju zbog navedenih poremećaja propisani. U odnosu na prigovor vezan za vrijeme nastanka djelomičnog gubitka radne sposobnosti u dijelu gdje tužitelj navodi da mu je isti trebao biti utvrđen od 2019 godine vještakinja je istakla da je iz dokumentacije u spisu vidljivo da je 30. siječnja 2019. fizijatar naveo da je zbog kliničkih i UZV znakova rupture tetive SSP desnog ramena predviđeno operativno liječenje tužitelja te da nije zadovoljen uvjet da je liječenje završeno i da su posljedice u zdravstvenom stanju trajne. Tužitelju je nakon drugostupanjskog vještačenja u upravnom postupku (18. ožujka 2020.) učinjena artroskopija desnog ramena te tenotomia mišića bicepsa brachii uz rekonstrukciju tetive mišića supraspinatusa desno (7. prosinca 2020.) nakon čega mu je skinuta imobilizacija te je počeo s fizikalnom terapijom (11. siječnja 2021.). Dodala je da fizijatar 9. veljače 2022. preporuča daljnju fizikalnu terapiju, a nakon tog datuma nema dostavljenih ortopedskih ni fizijatrijskih nalaza s opisom funkcije ramena niti podataka je li i kada liječenje završeno u smislu maksimalno postignute funkcije ramena, a što je uvjet za vještačenje invalidnosti. Naglasila je da je na pregledu vještaka kirurga - traumatologa 8. kolovoza 2022. opisana funkcija ramena te da je vještak tada utvrdio da je liječenje završeno i da su posljedice trajne.
13. Nalaz, mišljenje i ocjenu Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Z., KLASA: 141-02/19-01/8817, URBROJ: 426-04-08/28-19-3 od 12. prosinca 2019., nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, KLASA: 141-02/19-01/8817, URBROJ: 426-04-01/3-20-6 od 18. ožujka 2020., nalaz sudskih vještaka kao i očitovanje tuženika i tužitelja i odgovor vještaka na pitanja tužitelja prvostupanjski sud navodi i obrazlaže u presudi.
14. Imajući na umu članak 39. ZOMO-a, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom i sudskom postupku, prvostupanjski sud je poništio osporena rješenja javnopravnih tijela i sam riješio stvar na način naveden u izreci pobijane presude. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u sudskom postupku te je, obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je riješio stvar. Time je sud postupio u skladu sa člankom 60. stavkom 4. ZUS-a.
15. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.
16. Sud smatra da su sudski vještaci dali nalaz i mišljenje po pravilima struke, jasno i argumentirano, potpuno i uvjerljivo, u skladu s pravilno postavljenim zadatkom, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena upravna stvar. Na sva dodatna pitanja tužitelja vještakinja M. Z. je odgovorila konkretno i jasno i time učvrstila nalaz, mišljenje i ocjenu čime je otklonila eventualne dvojbe na koje ukazuje tužitelj. U situaciji kada tužitelj nije predložio i uplatio dodatno vještačenje ili nadvještačenje i kada je vještak po mišljenju Suda sve sporne elemente nalaza i mišljenja otklonio, Sud nije našao razlog prihvaćanja tužiteljeve žalbe osnovanom.
17. Pravilno je prvostupanjski sud obrazložio, a sukladno nalazu i mišljenju stalnih sudskih vještaka da je rješenje tuženika bilo zakonito budući da su sudski vještaci naveli da kod tužitelja do vještačenja viših vještaka u upravnom postupku, 18. ožujka 2020., nije nastupila smanjena radna sposobnost uz preostalu radnu sposobnost i nije nastao djelomični li potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju. Žalbeni razlog da bi tužitelju pravno na invalidsku mirovinu trebalo priznati od dana kada je prvostupanjskom tijelu predao zahtjev s priloženom medicinskom dokumentacijom, tj. od 21. lipnja 2019. nije osnovan niti je kao takav predviđen materijalnim propisima temeljem kojih se o zahtjevu tužitelja odlučuje.
18. Prvostupanjski je sud pravilno uzeo u obzir da je protekom vremena došlo do promjena u zdravstvenom stanju tužitelja koje su od utjecanja na ispunjenje uvjeta za priznanje prava i pravilno je za odluku o zahtjevu uzelo u obzir činjenično stanje u trenutku donošenja odluke, a koje je utvrđeno sudskim vještačenjem. Pobijana odluka u skladu je s pravnim shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke, poslovni broj: U-III-3911/2018 od 26. rujna 2019. u kojoj je taj Sud zaključio da prava zajamčena Ustavom i Konvencijom ne mogu biti teoretska i iluzorna, već praktična i djelotvorna, a na koju se prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke pozvao, sagledavši tužiteljevo zdravstveno stanje u cjelini.
19. Slijedom navedenog na temelju nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka od 26. rujna 2022. utvrđeno je da kod tužitelja postoji od 8. kolovoza 2022. djelomični gubitak radne sposobnosti iz članka 39. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
20. Budući ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 15. studenoga 2023.
Mira Kovačić, v.r.