Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2570/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku iz Zadra protiv tuženika Republike Hrvatske zastupane po z.z. Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem P-2135/2020 od 29. rujna 2023., u sjednici vijeća oddržanoj 24. travnja 2025.

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem P-2135/2020 od 29. rujna 2023.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom utvrđuje se da je tužitelj RG, OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva realnog dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], vrt ukupne površine 52 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji realni dio je na Skici sudskog očevida izrađenoj 28. veljače 2023. od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića dipl.ing.geod. omeđen slovima A,B,C,D,A i obojan žutom bojom te ima površinu 27 m2, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude uknjiži kao vlasnik za cijelo na navedenom realnom dijelu predmetne nekretnine, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude ( točka I.izreke).

1.1. U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.064,81 EUR / 15.557,31 HRK sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19,80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

2.2.Žalba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu i rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda

4. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenje stečenog prava vlasništva na realnom dijelu nekretnine označene kao oznake kat. čest. [katastarska čestica], vrt ukupne površine 27 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u površini od 27 m2, kao osnove upisa prava vlasništva uz istodobno brisanja tog prava s imena tuženika.

4.1. Tužitelj svoj zahtjev temelji na temeljem nasljedstva i diobom unutar obitelji, neometanim posjedom preko pravnih prednika u razdoblju od preko 50 godina, stečenom pravu vlasništva predmetne nekretnine, na kojem je još njegov pradjed pok. NG imao pravo obrađivanja kao kmet uz godišnje davanje dva novčića vlasnicima iste slijedom čega je po presudi iz 1936.g. stekao vlasništvo predmetne nekretnine.

5. U postupku nije sporan identitet predmeta spora dok je izgled lica mjesta utvrđen prilikom očevida uz sudjelovanje vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića, kojom prilikom je ujedno konstatirano da se radi o nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica], u naravi vrt koji je sa svih strana ograđen niskim betonskim zidićem i poslaganim kamenjima ( suhozidom) koji su betonirani – povezani te predstavljaju čvrstu među.

6. Na okolnost izvanknjižnog slijeda stjecanja prava vlasništva dijela predmetne nekretnine od preminulog pradjeda tužitelja, koji je imao pravo obrađivanja kao kmet uz godišnje davanje dva novčića vlasnicima iste, prvostupanjski sud je temeljem rješenja o nasljeđivanju priloženih na listu spisa od 7-10 utvrdio kako je sporni realni dio nekretnine od pradjeda NG naslijedio je njegov sin ĆG pok. EG naslijedio je sin FG, a pok. TG je naslijedila njegova supruga sada pok. PG, a PG njen sin RG, ovdje tužitelj.

7. Utvrđujući osnovom pregleda povijesnog izvatka zemljišne knjige z. k uložak br. [broj ZK uloška] (list spisa 72) da je na temelju Zapisnika br. 100 uknjiženo u korist JG. R iz [adresa] pravo obrađivanja uz godišnju daču od 2 novčića te da se navedena nekretnina vodila na obitelji JG, u postupku je temeljem kazivanja saslušanih mještana utvrđen način korištenja sporne nekretnine od strane tužitelja i njegovih prednika.

8. Tako je od strane prvostupanjskog suda nedvojbeno utvrđeno kako je sporni dio predmetne nekretnine omeđen te u posjedu korištenja još od strane prednika tužitelja uz koju se kasnije izgradila kuća i jedan dio se odnosio na put, a prije toga na području tog vrta uzgajale su se različite poljoprivredne kulture; blitva, bob i slično.

9. Kako tužitelj ne raspolaže agrarnom odlukom, pravilno je sud prvog stupnja smatrao kako se težački odnosi koji nisu pravomoćno razriješeni na osnovu Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930., ukinuti Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 20. studenog 1946. („Narodne novine“, broj 138/46 i 111/47), te to zemljište prestaje biti zemljište na kojem postoje kmetski odnosi i prava po osnovi agrara, te postaje zemljište na kojemu se nakon toga može stjecati i mijenjati pravo vlasništva na svim dopuštenim načinima propisanim pravnim pravilima OGZ, koji je tada bio na snazi, kao i svim ostalim zakonima donesenim nakon njega koji su regulirali pravo vlasništva.

10. Prije svega valja reći kako se tužitelj činjeničnim navodima tužbe poziva na neometani dugogodišnji posjed predmetnih nekretnina, ostvaren po pravnim prednicima u trajanju od preko 50 godina, zbog čega se sukladno odredbi članka 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

11. Suprotno navodima žalbe, na temelju pravilno provedenog dokaznog postupka i u njemu utvrđenih činjenica osnovano je sud prvog stupnja utvrdio tužitelja vlasnikom realnog dijela sporne nekretnine, a koje vlasništvo je stekao poštenim, zakonitim i istinitim posjedovanjem predmetne nekretnine kako osobno, tako i po svojim prednicima kroz Zakonom propisano vrijeme započeto prema navodima tužbe najkasnije 1970-tih godina, još za vrijeme važenja odredaba §1472. bivšeg Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koji je bio na snazi temeljem Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih do 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije („Službeni list FNRJ“ 86/46), i koji je propisivao rok od 40 godina posjedovanja za državnu imovinu.

11.1.Citirani zakon bio je na snazi do donošenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/1980, 36/1990, "Narodne novine" br. 53/1991, 91/1996, u daljnjem tekstu: ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. i koji je u skladu s odredbama čl. 29. i 24., branio stjecanje vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu. U ovom slučaju valja poći od toga da je čl. 3. Zakona o preuzimanju zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (''Narodne novine'' broj 53/91 od 8. listopada 1991.) stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Nadalje, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine je u čl. 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Dana 17. studenog 1999. godine, Ustavni sud je ukinuo čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. godine (odluke broj U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, UI-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999., (''Narodne novine'' broj 137/99 od 4. prosinca 1999.). U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredaba se izjasnio Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda, primjerice: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04. U tim presudama je zauzeto pravno shvaćanje, prihvaćeno u odluci VSRH broj Rev- 2771/13 od 13. kolovoza 2019, da se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

12. U navedenom je sud prvog stupnja smatrao osnovom članka 160. stavak 2. ZV-a, da je tužitelj dokazao neprekinut posjed realnog dijela predmetne nekretnine stečenog obzirom na započeto vrijeme posjeda za vrijeme važenja Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., a prema kojima je samostalni posjed nekretnine koji je barem pošten (što je dovoljno), pravo vlasništva stječe dosjelošću na nekretninama koje se nalaze u vlasništvu Republike Hrvatske, županije i jedinice lokalne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, i prema kojoj je tada za stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle, za zakonit, istinit i pošten posjed 20 godina, a za pošteni posjed 40 godina ( članka 159. stavak 4. ZVDSP-a).

13. Dakle, nakon što su ukinuti težački odnosi te su nekretnine bile u istom režimu kao i sve ostale nekretnine u privatnom vlasništvu, pa se na njima moglo, gubiti, mijenjati ili stjecati pravo vlasništva i druga stvarna prava, sukladno propisima koji su važili u pojedinom povijesnom razdoblju, a tužitelj je, kako je to već navedeno, dokazao da se predmetna nekretnina nalazi u poštenom i istinitom posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika.

14. U odnosu na prigovor tuženika kako iz dostavljenog prikaza katastarskih promjena o posjedu predmetne nekretnine u odnosu na pravnog prednika tužitelja, suprotno zaključku suda proizlazi da je površina posjeda u odnosu na realni dio priznat pobijanom odlukom različita odnosno iznosi 10 m2 za odgovoriti je prije svega kako katastarski posjed nije dokaz postojanja pretpostavki za priznanje stečenog prava institutom dosjedanja, na koje tužitelj činjeničnim navodima tužbe upućuje dokazujući osnovom rješenja o nasljeđivanja izvanknjižni slijed u odnosu na svoje pravne prednike. Naime, odlučno za ocjenu pretpostavki stjecanja prava vlasništva dosjelošću jest činjenica stvarnog posjeda kroz zakonom predviđeno vrijeme u odnosu na upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika, što je u konkretnom slučaju dokazano.

14.1. S druge strane, radi se o ograđenom prostoru utvrđenom prilikom obavljenog uviđaja uz nazočnost vještaka mjernika, prema suglasnom kazivanju saslušanih svjedoka u posjedu tužitelja, pri čemu se poštenje presumira, a onoj koji tvrdi suprotno to mora i dokazati. Osim toga upisi u katastru na predmetnoj čestici prema dostavljenoj obavijesti o povijesti promjena Područnog ureda za katastar Zadar, odjela za katastar nekretnina Biograd na moru od 2. svibnja 2022. u preostalom dijelu posjed predmetne nekretnine vodi se na ime obitelji JG, što samo dokazuje osnovanosti tvrdnji o nedvojbeno realiziranoj diobi provedenoj unutar obitelji JG u odnosu na predmet spora.

15. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe ta kako ovaj sud ne nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a pobijanu presudu je valjalo potvrditi, a temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a i odluku o troškovima postupka, radi čega je odlučeno kao u izreci.

U Splitu, 24. travnja 2024.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Boris Mimica