Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-58/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jugoslavu Puran, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti tužitelja i njegove punomoćnice i punomoćnice tuženika, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 25. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. N a l a ž e s e tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 375,82 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. veljače 2005. do 31.12.2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 582,42 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 26. travnja 2025. godine do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu navodeći da je s tuženikom dana 29. siječnja 2005. godine sklopio Ugovor o kreditu, kreditna partija broj: 7102557234 kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 25.000,00 EUR, prema srednjem tečaju HNB-a. Otplata kredita ugovorena je na rok od 180 mjeseci, a kredit je odobren i iskorišten za kupnju stana. Odredbom čl. 2. st. 4. Ugovora o kreditu tuženik je nametnuo ugovornu odredbu kojom je tužitelj u obvezi "platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor" i na temelju te odredbe tužitelju je kod isplate kredita naplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva. Prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, o navedenoj odredbi tužitelj nije pregovarao niti uopće imao mogućnosti pregovarati s tuženikom, već je tuženik istu jednostrano formulirao i uvrstio u unaprijed pripremljeni tipski Ugovor o kreditu na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaja, već mu je sklapanje ugovora ponuđeno po principu "uzmi ili ostavi".

2. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima broj: P- 38/2024-12 od 22. kolovoza 2024. godine utvrđeno je da tuženik sa tužiteljem prilikom sklapanja predmetnog Ugovora nije pregovarao oko odredbe o plaćanju naknada i troškova, jer je u pitanju odredba koju je tuženik unaprijed formulirao u Ugovor o kreditu, pa tužitelj nije imao mogućnost utjecaja na sadržaj navedene odredbe Ugovora, te da je ista nepoštena, a što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, stoga je odredba u čl. 2. st. 4. predmetnog Ugovora o kreditu ništetna, zbog čega je tužitelj ovlašten od tuženika potraživati isplatu iznosa naplaćene naknade. Ističe da iz dopisa tuženika od 7. listopada 2024. godine proizlazi kako je na dan 31. siječnja 2005. godine naplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 2.831,65 kn / 375,82 EUR. Temeljem navedenoga, tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev kao u izreci.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava navode tužitelja da bi se navedena ugovorna odredba imala smatrati nepoštenom odnosno ništetnom. Ističe da tužitelj nije dokazao da je potrošač, niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Navodi da tužitelj predmetnom tužbom zahtijeva da se utvrdi ništetnom i bez pravnog učinka odredba čl. 2. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o tarifi naknada za usluge kreditora. Ističe da tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 375,82 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 1.2.2005. godine do isplate, te osporava navode tužitelja da bi se ugovorna odredba o naknadi kredita imala smatrati nepoštenom odnosno ništetnom. Navodi da je tužitelj bio upoznat s obvezom plaćanja ulazne naknade te da je bio i upoznat s točno određenim iznosom koji mora podmiriti za ulaznu naknadu, zbog čega tužbeni zahtjev nije osnovan. Ističe i prigovor zastare, jer je naknada naplaćena 31.1.2005. godine. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te da naloži tužitelju naknaditi troškove postupka.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj ističe da je ništetnost odredbe o ulaznoj naknadi utvrđena presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj: P-38/2024-12 od 22. kolovoza 2024. godine, koja je pravomoćna 9.9.2024. godine te da iz potvrde tuženika od 7.10.2024. godine (list 19 spisa) proizlazi da je tužitelju naplaćena naknada 31.1.2005. godine po predmetnom kreditu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 2.831,65 kn pa stoga u ovome predmetu nije potrebno provoditi knjigovodstveno financijsko vještačenje.

5. Punomoćnik tuženika je na navode tužitelja istakao da nije sporno da je navedena naknada naplaćena u navedenom iznosu, međutim, sporne su zakonske zatezne kamate koje tužitelj postavlja da teku od 1.2.2005. godine.

6. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja (list 119-120) te je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima broj: P-38/2024-12 od 22.8.2024. godine (list 4-16), u izvješće Zagrebačke banke d.d. od 7.10.2024. (list 19), u pregled otplate kredita (list 20-21), u Ugovor o namjenskom kreditu od 29.1.2005. (list 22-26), u izvadak iz zemljišne knjige br. [broj poduloška] / zk. ul. [broj ZK uloška] (list 27-28), u presudu VSRH broj: Rev 2781/2011-2 (list 42-44), u izvod iz zapisnika sa sjednice Građanskog odjela VSRH (list 45), u obvezne radnje pri odobravanju kredita (list 84-85).

7. Temeljem uvida u Ugovor o namjenskom kreditu broj: 31/05, kreditna partija: 7102557234 od 29.1.2005. godine zaključenog između tužitelja i tuženika utvrđeno je da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o kreditu za kupnju stana u iznosu od 25.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Kredit je odobren uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s odlukama o kamatnim stopama tužitelja, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 7,50 % godišnje. Kredit je odobren na rok otplate od 180 mjeseci. Člankom 2. st. 4. navedenog Ugovora korisnik kredita je obvezan platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor.

8. Prema iskazu tužitelja (list 119-120) kredit je podignut kao stambeni kredit za kupovinu stana i sredstva su bila razlika koja je bila potrebna za plaćanje stana. Kredit je bio na rok od 15 godina u protuvrijednosti kuna i kamatna stopa se je mijenjala. Tada se sve dogovorio s službenikom banke. Na kraju su mu još rekli da na iznos toga kredita mora platiti naknadu i misli da je ona iznosila 2.800,00 kn. Na navedeno nije mogao utjecati i na kraju je platio i tu naknadu. Naknadu je platio posebno iz svojih sredstava. Sredstva od toga kredita su doznačena na račun osobe od koje je kupio stan. O naknadi je bilo govora na kraju kada je donio sve papire za kredit.

9. Kako je prema navedenom Ugovoru i iskazu tužitelja kredit podigao za kupnju stana koji je bio potreban za stanovanje, ocjena je ovoga suda da je tužitelj predmetni Ugovor o kreditu zaključio sukladno čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13, 41/14 – dalje: ZOZP), kao fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, dakle, da je predmetni kredit zaključio kao potrošač te da se ovdje radi o potrošačkom ugovoru.

10. Odredbe Ugovora gdje je ugovor već bio pripremljen za potpisivanje i gdje se o odredbama ugovora nije moglo pojedinačno pregovarati, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, gdje potrošač nije imao utjecaja na njegov sadržaj, temeljem čl. 96. ZOZP smatraju se nepoštenima, a temeljem čl. 102. st. 2.

ZOZP nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

11. Tužitelj je pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima vodio postupak te je presudom broj: P-38/2024-12 od 22.8.2024. godine, koja je postala pravomoćna 9.9.2024. godine, utvrđeno da je ništetna odredba sadržana u čl. 2. st. 4. Ugovora o kreditu, kreditna partija: 7102557234, sklopljenim 29. siječnja 2005. godine između tužitelja i tuženika kojom je ugovorena tužiteljeva obveza plaćanja svih naknada i troškova sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor. Naloženo je ujedno i plaćanje parničnih troškova. Dakle, navedenom presudom pravomoćno je utvrđena ništetnost predmetne odredbe Ugovora.

12. Kako je tužitelj tuženiku temeljem te ništetne odredbe Ugovora dana 31.1.2005. godine naplatio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 2.831,65 kn, što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR-o iznosi 375,82 EUR, tuženik je temeljem čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) u slučaju djelomične ništetnosti Ugovora dužan vratiti sve što je primio temeljem ništetne odredbe. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

13. U ovome slučaju osnova plaćanja svih naknada i troškova sukladno Odluci i Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor temeljena na Ugovoru o kreditu je otpala utvrđenjem ništetnih tih odredbi Ugovora, te je tuženik temeljem čl. 1111. ZOO-a obvezan izvršiti povrat primljenih novčanih sredstava, sukladno čl. 1015. ZOO-a kao nepošten stjecatelj s zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

14. Između stranaka nije bila sporna visina plaćene naknade od 375,82 EUR. Kako je predmetna naknada utvrđena ništetnom, sud je usvojio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

15. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, što je sukladno pravnom shvaćanju utvrđenom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. godine. Prema navedenom shvaćanju tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti jer zastarijevanje počinje teći tek po pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost. Kako je ništetnost utvrđena presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima broj: P-38/2024-12 od 22. kolovoza 2024. godine, koja je postala pravomoćna 9.9.2024. godine (list 4-14), a tužba radi isplate je podnesena 21.10.2024. godine, nije protekao opći zastarni rok od 5 godina utvrđen čl. 225. ZOO-a, pa prigovor zastare nije osnovan.

16. Parnični troškovi tužitelja u ovome postupku iznosili su 582,42 EUR, a sastojali su se od troškova sastava tužbe u iznosu od 100,00 EUR, od troškova sastava jednog potrebnog podneska od 7.1.2025. u iznosu od 100,00 EUR, od troškova zastupanja na dvije rasprave održane 19.2.2025. i 19.3.2025. u iznosu od 200,00 EUR, od troškova pristupa na ročište za objavu i dostavu presude u iznosu od 50,00 EUR, od PDV-a u iznosu od 112,50 EUR te od sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR i na presudu u iznosu od 13,28 EUR. Kako je tužitelj uspio u sporu, tuženik mu je temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) dužan platiti navedene troškove zajedno s zakonskim zateznim kamatama počev od dana donošenja presude pa do isplate.

17. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slatini 25. travnja 2025.

Sudac:

Zoran Šljivac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 8 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćniku Jugoslavu Puran, odvjetniku iz Bjelovara, Josipa Jelačića 12,

2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, Lopašićeva 6.