REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1702/2024-89

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Kebet, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika VIADUKT d.d. u stečaju, Zagreb, Kranjčevićeva 2, OIB 74794390096, zastupanog po stečajnom upravitelju Miloradu Zajkovskom, isti po punomoćnici Dori Ružičić Dražić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Maržić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 25. travnja 2025. 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se da postoji tražbina prvog višeg isplatnog reda tužitelja - stečajnog vjerovnika RV, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], prema tuženiku - stečajnom dužniku VIADUKT d.d. u stečaju, Kranjčevićeva 2, Zagreb, OIB: 74794390096, u iznosu od 6.418,93 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana otvaranja stečajnog postupka 2. listopada 2017. g. do isplate.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parniči trošak sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parniči trošak u iznosu od 3.691,36 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1181/17 od 2. listopada 2017. otvoren stečajni postupak nad tuženikom, te su pozvani stečajni vjerovnici da prijave svoje tražbine stečajnom upravitelju.

2. Tužitelj je 30. studenog 2017. kao stečajni vjerovnik podnio prijavu tražbine u iznosu od 74.203,47 kn, a koja se tražbina odnosi na potraživanje s osnove radnog odnosa tužitelja kod tuženika. Osim tužitelja, obračun i prijavu tražbine izvršio je stečajni upravitelj tuženika sukladno članku 257. stav 3. Stečajnog zakona, a koja tražbina je prema obračunu stečajnog upravitelja iznosila 136.281,24 kn i to s osnove neisplaćenih plaća od veljače do rujna 2017., regresa i otpremnine, te naknade prijevoza.

3. Tražbina koju je obračunao stečajni upravitelj ne poklapa se s tražbinom koju je prijavio sam tužitelj kao stečajni vjerovnik. Tužitelj u svojoj prijavi tražbine nije prijavio iznose koje je obračunao sam stečajni upravitelj. Tužitelj je u prijavi tražbine koju je podnio stečajnom upravitelju tuženika 30. studenog 2017. prijavio potraživanje s osnove neplaćenih prekovremenih sati u iznosu od 39.600,00 kn uvećano za kamate u iznosu od 8.763,47 kn, ulog uzajamne pomoći u iznosu od 2.840,00 kn, mobinga u iznosu od 20.000,00 kn i plaćenih prekršajnih kazni u iznosu od 3.000,00 kn.

4. Na ispitnom ročištu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 9. siječnja 2018. u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom stečajni upravitelj priznao je tražbinu tužitelja kao tražbinu prvog višeg isplatnog reda u iznosu od 136.281,24 kn. Stečajni upravitelj dakle priznaje tražbinu tužitelju u onom dijelu u iznosu koji je obračunao sam. Na nastavku ispitnog ročišta održanom 7. veljače 2018. stečajni upravitelj osporio je tražbinu tužitelja u iznosu od 107.604,16 kn koji je prijavio sam tužitelj, uz obrazloženje da iznos nije dokazan. Djelomičnim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St- 1181/17 od 26. veljače 2018. osporena je tražbina tužitelja prvog višeg isplatnog reda u iznosu od 107.604,16 kn, te su vjerovnici osporenih tražbina upućeni da u roku 8 dana od pravomoćnosti rješenja pokrenu parnicu radi utvrđenja osporene tražbine. Slijedom navedenog tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje postojanja osporene tražbine.

5. U odnosu na osporenu tražbinu tužitelj navodi da je temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2004. radio na radnom mjestu referent transporta, te mu je ugovor o radu otkazan odlukom tuženika od 3. listopada 2017. temeljem čl. 1919. Stečajnog zakona. Za vrijeme trajanja radnog odnosa tuženik je kao poslodavac tužitelju isplaćivao plaću sukladno obračunima plaća, međutim broj sati koje je mjesečno odradio bio je veći od evidentiranih na obračunu plaće, te je tužitelj radio barem 22 sata mjesečno prekovremeno, a koji mu nisu isplaćeni i u stečajnom postupku s naslova prekovremenih sati prijavio je tražbinu prekovremenih sati u zadnjih 5 godina do dana otvaranja stečajnog postupka odnosno 264 sata puta 5 godina puta 30,00 kn u ukupnom iznosu od 39.600,00 kn uvećano za kamate obračunate od dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana otvaranja stečajnog postupka u iznosu od 8.763,47 kn.

6. Tražbinu s osnove uloga uzajamne pomoći u iznosu 2.840,00 kn tužitelj je prijavio budući su radnici tuženika vršili uplate u blagajnu uzajamne pomoći te je sukladno potvrdi tuženika od 15. studenoga 2017. ulog tužitelja iznosio 2.840,00 kn, koji iznos tužitelju nije isplaćen, niti je navedena tražbina priznata od strane stečajnog upravitelja.

7. Tužitelj je prijavio i tražbinu s osnove naknade štete za duševne boli zbog mobinga koji je trpio tijekom radnog odnosa kod tuženika i to od strane nadređenih osoba, u iznosu od 20.000,00 kn. Naime, tužitelj je po nalogu nadređenih morao sam narediti vozačima kipar vozila da prilikom prijevoza tereta maksimalno optereti vozilo, a čime su nadređeni svjesno kršili zakon. Nadalje, zbog utvrđenih pretovara vozila tuženika od strane prometne policije većinu kazni plaća poslodavac, a dio neplaćenih kazni platio je sam tužitelj. Tužitelj napominje da nije bio, niti je s obzirom na svoje radno mjesto i sistematizaciju radnih mjesta mogao biti odgovorna osoba kod tuženika. U stečajnu masu prijavljen je iznos od 3.000,00 kn s osnove neplaćenih prekršajnih kazni, a temeljem prekršajnih postupaka koji su se vodili protiv tužitelja u kojima je tuženik tužitelja imenovao kao odgovor činjenje prekršaja.

8. U odgovor na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, kako osnovu, tako i visinu potraživanja za koje tužitelj traži utvrđenje postojanja u ovom postupku.

9. Tužitelj je u stečajnom postupku podnio prijavu tražbine 29. studenoga 2017. kao stečajni vjerovnik u iznosu od 74.203,47 kn, a koja se tražbina odnosi na potraživanje iz radnog odnosa s osnove neplaćenih prekovremenih sati, s osnove uloga uzajamne pomoći, s osnove prekršajnih kazni i s osnove duševnih boli zbog mobinga nadređenih osoba, koje tražbine je stečajni upravitelj osporio u iznosu od 107.604,16, iz razloga navedenih u djelomičnom rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. 1181/17 od 26. veljače 2018. Stečajni upravitelj je obračunao i prijavio tražbine sukladno čl. 257. st. 3. Stečajnog zakona u iznosu od 136.281,24 kn, koju je i priznao tužitelju.

10. U odnosu na potraživanje s osnove prekovremenih sati navodi se da su navodi tužitelja paušalni i neargumentirani i nisu potkrijepljeni odgovarajućim dokaznim sredstvima te su neosnovani, naime tužitelj ne navodi ni kada je, koliko, u svezi s kojim poslom ni po čijem nalogu radio prekovremeno. Nije sporno da su radnici povremeno i po potrebi radili prekovremeno, međutim spori se navod kako bi tužitelj svakog mjeseca prekovremeno radio 22 sata. Nadalje, ističe se kako su svi prekovremeni sati koje je tuženik radio istom adekvatno evidentirani i isplaćeni.

11. U odnosu na tražbinu s osnove uloga uzajamne pomoći navodi se da kasa uzajamne pomoći predstavlja sredstva koja radnici dobrovoljno uplaćuju u vlastiti fond, a iz kojih se ostvaruju zajmovi radnicima bez kamata po principu solidarnosti, dakle ne radi se o sredstvima uplaćenim poslodavcu, niti o tražbini iz radnog odnosa, a koju bi tužitelj mogao ostvarivati prema tuženiku, nipošto kao tražbinu prvog višeg isplatnog reda. Potraživanje s osnove Blagajne uzajamne pomoći 1. i 2. zasebno su prijavljene i ispitivane u okviru tih prijava.

12. U odnosu na potraživanje s osnove prekršajnih kazni tuženik navodi da niti navedeno tužitelj nije potkrijepio nikakvim dokazima, a kojima bi se dokazalo da se radilo o prekršajima koji bi bili počinjeni u svezi s radom tužitelja kod poslodavca.

13. U odnosu na duševne boli izazvane mobingom ističe se da tvrdnje tužitelja nisu potkrepljenje nikakvim dokazima iz kojih bi proizlazile zakonom propisane pretpostavke naknade materijalne štete, već se paušalno navodi da je bilo navodnog mobbinga, a tužitelj se nije niti obraćao za to ovlaštenim osobama. U nastavku postupka tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja.

14. Dana 21. listopada 2020. u ovom predmetu donesena je presuda Pr-3100/18- 78 kojom je odbijen tužbeni zahtjev i naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.140,00 eura (16.125,00 kn).

15. Postupajući po žalbi tužitelja Županijski sud u Rijeci svojom presudom i rješenjem Gž R-1252/2020-3 od 3. listopada 2024. potvrdio je presudu Pr- 3100/18-78 od 21. listopada 2020. u t. I izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje da postoji tražbina prvog višeg isplatnog reda tužitelja - stečajnog vjerovnika prema tuženiku - stečajnom dužniku u iznosu od 3.429,56 eura, a rješenjem je ukinuo navedenu prvostupanjsku presudu u t. I izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje da postoji tražbina prvog višeg isplatnog reda tužitelja - stečajnog vjerovnika prema tuženiku - stečajnom dužniku s osnove zakonske zatezne kamate koja teče na iznos od 9.848,49 eura od 2. listopada 2017. do isplate i odbacuje se tužba s tim dijelom tužbenog zahtjeva; t. II ukinuta je prvostupanjska presuda u preostalom dijelu t. I izreke u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje da postoji tražbina prvog višeg isplatnog reda tužitelja - stečajnog vjerovnika prema tuženiku - stečajnom dužniku u iznosu od 6.418,93 eura i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, te u t. II izreke i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz obrazloženje da sud prvog stupnja u ponovljenom postupku raspravi spornu okolnost urednosti vođenja evidencije o radu sačinjene po tuženiku i potrebe za obavljanjem rada tužitelja izvan redovnog radnog vremena, te potom donese novu zakonitu presudu o tom dijelu tužbenog zahtjeva.

16. U ponovljenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu (strana 8-17, 74-95, 106-116 spisa), Obrazac 18 (strana 18-19, 104-105 spisa), Prijavu tražbine vjerovnika (strana 21-23 spisa), obračun zateznih kamata (strana 25-40 spisa), Ugovor o radu (strana 41-42 spisa), Odluku o otkazu (strana 43 spisa), kalendar radnog vremena (strana 44-63 spisa), nalog radi provedbe ovrhe (strana 64-66 spisa), obračun i prijavu tražbine (strana 68-69 spisa), djelomično rješenje (strana 70-73 spisa), isplatne liste (strana 116-139 spisa), Odluke o obračunskom vremenu (strana 192-236 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. (strana 282-433 spisa), očitovanje vještaka (strana 456-457 spisa), saslušani su svjedoci FV, EV i SV (strana 265-267 spisa), UV i DV (strana 268- 269 spisa), saslušan je tužitelj (strana 185-187 spisa).

17. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

18. Sporna je između stranaka ostala osnovanost tužbenog zahtjeva za utvrđenje. Sporno je je li tužitelj radio prekovremeno budući je tužitelj dostavio u spis vlastitu evidenciju rada uz službenu evidenciju rada.

19. Odredbom čl. 167. Stečajnog zakona (Narodne novine 71/15, 104/17, u daljnjem tekstu SZ) propisano je da stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku.

20. Odredbom čl. 257. st 1. SZ-a propisano je da se prijava tražbine podnosi stečajnom upravitelju na propisanom obrascu u dva primjerka i sadržava: 1. podatke za identifikaciju vjerovnika; 2. podatke za identifikaciju dužnika; 3. pravnu osnovu tražbine, iznos tražbine u kunama; 4. naznaku o dokazu za postojanje tražbine; 5. naznaku o postojanju ovršne isprave i 6. naznaku o postojanju postupka pred sudom. St. 2. propisano je da prijavi tražbine iz st. 1. u prijepisu se prilažu isprave iz kojih tražbina proizlazi, odnosno kojima se dokazuje.

21. Sukladno odredbi čl. 266. SZ-a kojom je propisano da ako stečajni upravitelj ospori tražbinu, sud će vjerovnika uputiti na parnicu protiv stečajnoga dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine; tužitelj je pokrenuo parnicu radi utvrđivanja osporene tražbine. Odredbom čl. 270. SZ-a propisano je da se u parnici utvrđivanje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i u isplatnom redu kako je ono naznačeno u prijavi ili na ispitnom ročištu.

22. U konkretnom slučaju, u odnosu na navedenu odredbu čl. 257. SZ-a, tužitelj je djelomično postupio u odnosu na t. 1. i 2., dok u t. 3., 4., 5. i 6. nije dostavio pravnu osnovu tražbine, naznaku dokaza za postojanje tražbine, niti naznaku o postojanju ovršne isprave i postupka pred sudom.

23. Tužitelj niti u prijavi tražbine, a tako niti tijekom ovog postupka za utvrđenjem osporene tražbine, nije dokazao osnovu osporene tražbine.

24. Izvršenim uvidom u Prijavu tražbine vjerovnika razvidno je da je u odnosu na potraživanje s osnove prekovremenih sati tužitelj dostavio evidenciju radnog vremena i obračun kamata, koje isprave nisu dokaz o postojanju tražbine s naslova prekovremenog rada. Naime, temeljem Ugovora o radu od 1. travnja 2004., čl. 7., ugovoreno je radno vrijeme tužitelja od 40 sati tjedno, odredbom čl. 8. ugovoreno je da odredbe koje nisu regulirane Ugovorom o radu (preraspodjela radnog vremena, odmori i dopusti, i dr.) regulirane su Pravilnikom o radu tuženika i u tom obliku se primjenjuju.

25. Iz dostavljene dokumentacije o kalendaru radnog vremena, evidenciji rada i obračunskim listama, kao i odluka o obračunskom vremenu za utuženo razdoblje, kao temeljem nalaza i mišljenja vještaka, proizlazi da je tuženik tužitelju isplatio uz redovan fond sati i prekovremeni rad, s koje osnove tužitelj ne bi imao prekovremenih sati.

26. Nadalje, iz Izjava tužitelja od 23. siječnja 2017., 11. siječnja 2016., 22. siječnja 2015., 30. siječnja 2014. razvidno je da je tužitelj pristao raditi u preraspoređenom radnom vremenu sukladno odredbi čl. 30. Kolektivnog ugovora i čl. 67. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, odnosno Narodne novine 73/13).

27. Tijekom postupka tužitelj nije dokazao osnovu svojeg potraživanja u ovom dijelu, da je postojala odluka ili nalog poslodavca da mora raditi duže od redovnog radnog vremena, niti da postoji evidencija takvog rada za tužitelja, a sukladno odredbama Zakona o radu, Pravilnika o radu tuženika i KU-a. Evidencija tužitelja radnih sati sama za sebe ne može biti dostatan i vjerodostojan dokaz u pravcu dokazivanja prekovremenih radnih sati, a ostali dokazi u postupku nisu nedvojbeno ukazivali na točnost te evidencije. Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka nesporno je utvrđeno da je tužitelj dolazio na rad prije utvrđenog radnog vremena od 7,00 sati, odnosno da je na radu bio od 6,00 sati, međutim iz dostavljene dokumentacije od samog tužitelja, radnog vremena za obračun razvidno je da je radno vrijeme od 7,00-15,00 sati, a u napomeni se navodi da sva vozila i strojevi trebaju biti na gradilištu u 7,00 sati i da prema potrebi posla prekovremeni rad određuje voditelj gradilišta u dogovoru s voditeljem projekta, dakle, u smislu navedenog ne postoji dokaz da je postojao dogovor o prekovremenom radu tužitelja, kao i činjenica da je postojala potreba za prekovremenim radom, kao i da u preraspodjeli radnog vremena ti sati nisu uzeti u obzir uzimajući u obzir prema Izjavama tužitelja iz 2014., 2015., 2016., 2017., kojima je pristao na rad u preraspoređenom radnom vremenu, niti je tužitelj dokazao da bi na osnovi prekovremenog rada zatražio slobodne dane. Pritom se ističe i da je vještak financijske struke u svom nalazu i mišljenju iznio nedvojbeni zaključak da je evidencija tuženika o radu tužitelja točna po kojoj su tužitelju isplaćeni svi prekovremeni sati, a izračun je izvršio u slučaju da sud na drugi način (iskazi svjedoka, uvidom u tahografske listiće po prometnom vještaku, uvidom u "dopisnu knjigu" i dr.) utvrdi da je tužitelj po jedan sat u vremenu od 6,00 do 7,00 sati svaki dan radio, a da mu ti sati nisu obračunati u platnim listama.

28. Prema stavu ovoga suda, kako je već navedeno, tužitelj u postupku nije dokazao da bi nalogom poslodavca obavljao posao izvan onog opsega koji mu je uvažavan obračunom plaće i prekovremenih sati, eventualni rad tužitelja izvan radnog vremena ugovorenog ugovorom o radu nije predstavljao prekovremeni rad za koji bi tužitelju sukladno Pravilniku o radu tuženika i naknadama tuženika pripadala daljnja isplata prekovremenog rada. Posebno je za istaknuti da je tuženik obavljao specifičnu granu djelatnosti, građevinarstvo, iz kojih razloga su i svake godine donošene odluke o obračunskom vremenu, a sve sukladno Pravilniku o radu i Kolektivnom ugovoru koji su bili na snazi kod tuženika. Eventualni dolazak prije početka radnog vremena ili ostanak duže ne može se smatrati prekovremenim radom. Odredbom čl. 65. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, u daljnjem tekstu ZR) propisano je da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega posla i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad); iz navedenog je razvidno da bi rad bio prekovremeni rad nije dovoljno samo da je to rad duži od ugovorenog radnog vremena, potrebno je da taj rad odredi poslodavac u određenim slučajevima. Kako je već navedeno, postojala je preraspodjela radnog vremena, izjave tužitelja o pristanku na preraspodjelu, to se dolazak i odlazak izvan redovnog radnog vremena ne može smatrati prekovremenim satima za koji bi tužitelju sukladno Pravilniku o radu tuženika i naknadama tuženika pripadala daljnja isplata prekovremenog rada.

29. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

30. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. ZPP-a, a odnosi se na zastupanje stranke po punomoćniku i uspjeha stanaka u parnici.

31. Tuženiku su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), a čiji trošak se sastoji od troškova sastava odgovora na tužbu 100 bodova, pristup na ročište 11.6.2018., 17.9.2018., 27.11.2018., 13.2.2019., 21.10.2019., 10.6.2020. , 8.9.2020., 13.3.2025 svako po 100 bodova, četiri obrazložena podnesaka svaki po 100 bodova, ročišta za objavu 50 bodova, odgovora na žalbu po 100 bodova, ukupno 1450 bodova odnosno 2.900,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 725,00 eura, tužitelju su priznata dva troška za pristup vještaka na ročišta svako po 33,18 eura, ukupno 66,36 eura. Ukupno je tuženiku priznat trošak u iznosu od 3.691,36 eura.

32. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih.

U Zagrebu 25. travnja 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika