Poslovni broj: 65 P-659/2020-9

Republika Hrvatska Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7, 31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P. Krešimira IV br. 3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zdravku Mamiću, u
pravnoj stvari tužitelja G.D.M., OIB …, D.M., zastupanog po punomoćniku Ž.K.T., odvjetnici iz Đ.,
protiv tuženika H.r., OIB …, Z., radi
proglašenja ovrhe nedopuštenom, zastupane po pun. N.O., odvjetnici iz OD
O., H. i P. d.o.o. Z., nakon održane i zaključene javne rasprave
od 30. listopada 2023., u nazočnosti pun. tužitelja i zamj. pun. tuženika – A.Š.,
odvjetnice u V., a na ročištu za objavu presude dana 15. studenog 2023.

p r e s u d i o j e

1. Tužbeni zahtjev tužitelja G.D.M., OIB … D.M., koji glasi:

" l. Proglašava se nedopuštenom ovrha koja je određena rješenjem Općinskog
suda u Osijeku, pod brojem Ovr-2089/2018, od 13. prosinca 2018. godine, na novčanoj
tražbini tužitelja po računu i to pljenidbom novčane tražbine tužitelja po svim računima
i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama u kojima tužitelj ima račune, te
prijenosom zaplijenjene novčane tražbine radi naplate.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u
iznosu od 310,95 eura 1/ 2.342,85 HRK , zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja
se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3
postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a
sve u roku od 15 dana. ",

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

- 2 -

Poslovni broj: 65 P-659/2020-9

odbija se u cijelosti kao neutemeljen.

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku H.r., OIB …,
Z., naknadi prouzročen parnični trošak u iznosu od 497,70 eura2 /

3.749,92 HRK, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena počev od
dana donošenja prvostupanjske presude 15. studenog 2023. pa do isplate, u roku od
15 dana.

i

r i j e š i o j e

Prigovor tužitelja da je, sukladno čl. 214., 225. i 226. Zakona o obveznim
odnosima, nastupila zastara potraživanja, s obzirom da se radi o tražbinama iz 2011.
i 2012. godine, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj je protiv tuženika 6. listopada 2020. podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

2. U tužbi navodi da je tužitelj rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Z.S. iz D.M. br. O-4014/15-5, UPP-OS-133/15, od 25. kolovoza

2015. godine, naslijedio iza pok. Š.D. OIB: …, kao ošasnu
imovinu 1/8 dijela nekretnina upisanih u zk.ul. 2067 k.o. D.M. koje se sastoje
od kč.br. 1827 u naravi kuća i dvorište u P. R. ukupne površine od 704 m2
i neutvrđene iznose na računima kod P. d.d. Z., S.b. d.d. S., H.A.A.B. d.d. ZB (sada A.B. d.d. Z.),
E.S.B. d.d. R. te kod E.O.V.I.G. d.d. Z..

3. Tužitelj nadalje navodi da je iz očitovanja banaka navedenih po toč II ove
tužbe, vidljivo da na naslijeđenim računima ostavitelja nije bilo raspoloživih financijskih
sredstava, osim dugova, ali se na računu E.O.V.I.G.d.d. Z. nalazilo 285,66 EUR koja su sredstva doznačena tuženiku. Sukladno
odredbama čl. 139. st. 6. Zakona o nasljeđivanju propisuje se da predmet ovrhe radi
ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini odnosno gradu
na koji je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio
ostavine.

4. Dakle, tuženik nije mogao zatražiti ovrhu s obzirom da se radi o ošasnoj imovini sukladno gore označenom članku, tako da je tuženik mogao eventualno

2 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

- 3 -

Poslovni broj: 65 P-659/2020-9

zatražiti naplatu iz ošasne imovine koju je naslijedio tužitelj, odnosno na nekretninama
upisanim u zk.ul. 2067 k.o. D.M. koje se sastoje od kč.br. 1827 u naravi kuća
i dvorište u Ul. P.R.  ukupne površine od 704 m2, i to u 1/8 dijela tih nekretnina.
Tužitelj ističe da je sukladno čl. 214., čl. 225. i čl. 226. Zakona o obveznim
odnosima nastupila zastara potraživanja, s obzirom da se radi o tražbinama iz 2011. i

2012. godine.

5. U pisanom odgovoru na tužbu od 6. studenog 2020. (str. 14-15 spisa),
tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja. Navodi da je nesporno da je
tuženik protiv tužitelja kao nasljednika iza pok. Š.D., dana 16.07.2018.g.
Općinskom sudu u Osijeku – Stalnoj službi u Valpovu podnio prijedlog za ovrhu na
temelju ovršnih isprava – pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika
M.J. iz Z., posl. broj Ovrv-39693/11 od 21.12.2012.g. te
pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika M.J. iz Z.,
posl. broj Ovrv-22932/12 od 18.06.2012.g.

Po tuženikovu prijedlogu Općinski sud u Osijeku je donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-2089/18 od 13.12.2018.g.

6. Naime, tužitelj je iza pok. Š.D., pored nekretnina, naslijedio
novčane uloge na računima kod P. d.d., S.B. d.d.,
H.A.A.B. d.d. i E.S.B. d.d. te potraživanje po polici
životnog osiguranja kod E.O.I.V.G. d.d. Z.

7. U ovom postupku tužitelj zahtijeva proglašenje predmetne ovrhe
nedopuštenom iz razloga što je „iz očitovanja banaka vidljivo da na naslijeđenim
računima ostavitelja nije bilo raspoloživih financijskih sredstava, osim dugova,“ s tim
da čini nespornim da se „na računu E.O.I.V.G. d.d.
Z. nalazilo 285,66 EUR-a koja su sredstva doznačena tužitelju“.

8. Međutim, tužitelj je tužbi, pored potvrde E.O.V.I.G. d.d. Z., priložio samo potvrdu H.A.A.B. d.d. iz koje jasno
proizlazi da je tužitelj naslijedio novčani ulog po žiro računu pokojnog u iznosu od
390,00 kn, te novčani ulog po zaštićenom računu pokojnog u iznosu od 2.032,68 kn.
Dakle, iz isprava priloženih tužbi nedvojbeno proizlazi da je tužitelj naslijedio novčana
sredstva u iznosu većem od iznosa dugovanja prema tuženiku na temelju rješenja o
ovrsi posl. br. Ovr-2089/18.

9. S tim da iz tužbe uopće nije vidljiv iznos novčanih sredstava koje je tužitelj
naslijedio od P. d.d., S.B. d.d., i
E.S.B. d.d., a obzirom da se ovdje radi o sporu male vrijednosti
tužitelj je bio dužan najkasnije u tužbi iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev
i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, sve sukladno čl. 461.a
Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19;
dalje: „ZPP“).

10. Stoga je tuženik postupao u skladu s odredbom čl. 139. st. 6. Zakona o nasljeđivanju kada je ovrhu predložio na novčanim sredstvima tužitelja obzirom da su

- 4 -

Poslovni broj: 65 P-659/2020-9

upravo novčana sredstva (i to u iznosu više nego dovoljnom za namirenje tuženikove
tražbine) sastavni dio ostavine iza pok. Š.D.

11.Nadalje, u odnosu na zastaru potraživanja, tuženik ističe da za isto nije nastupila zastara.

Naime, čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj
35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: „ZOO“) propisuje da sve tražbine utvrđene
pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za deset godina, pa čak i one za koje
zakon inače predviđa kraći rok zastare.

Prema odredbi čl. 215. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je
vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine
slučajeve nije što drugo propisano.

Rješenje o ovrsi javnog bilježnika M.J. iz Z. posl. broj Ovrv-
39693/11 ovršno je s danom 06.02.2012.g., a rješenje o ovrsi javnog bilježnika
M.J. iz Z., posl. broj Ovrv-22932/12 ovršno je s danom

24.07.2012.g.

Dakle zastara je počela teći 2012.g., a tuženik je prijedlog za ovrhu podnio 16.07.2018.g. odnosno unutar zastarnog roka.

12. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljev prigovor zastare potraživanja
paušalan i iznesen u nedostatku valjanih argumenata te, stoga, u cijelosti neosnovan.
Slijedom navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu odbiti kao neosnovan tužbeni
zahtjev tužitelja u cijelosti, uz nadoknadu tuženiku troškova parničnog postupka sa
zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po stopi
određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnose, odnosno po stopi određenoj za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku
od 15 dana.

13.U dokaznom postupku, radi utvrđenja okolnosti iznesenih u tužbi u svezi
proglašenja nedopuštenom ovrhe u odnosu na tužitelja sud je izvršio uvid u zaključak
Općinskog suda u Osijeku br. Ovr-2089/18-16 od 8.9.2020. na str. 4, rješenje vršitelja
dužnosti javnog bilježnika Z.S. iz D.M.br. O-4014/15-5, UPP
-OS -133/15 od 25.08.2015. na str. 6-7 spisa, z.k,izvadak na str. 8-9, dopis E.O.I.V.G. od 16.09.2015. na str. 10., dopis tuženika –
Upravni odjel za proračun i financije D. M. od 9.10.2015. na str. 11.

14. Naime, valja napomenuti da se u ovom postupku radi o pravnom pitanju, što među strankama nije dvojbeno, a o čemu je ovaj sud zauzeo svoje stajalište.

15. Pritom sud ocjenjuje da osnovano ističe tuženik već u odgovoru na tužbu ,
a s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti, što također nije dvojbeno, da je tužitelj
bio dužan već u tužbi, odnosno najkasnije u tužbi, iznijeti sve činjenice na kojima
temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze potrebne radi utvrđivanja tih činjenica, sukladno
odredbama čl. 461.a Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91, 91/92, 58/93,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08,96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14
i 70/19, dalje ZPP).

- 5 -

Poslovni broj: 65 P-659/2020-9

16. Budući da tužitelj nije postupio sukladno naprijed navedenim odredbama
ZPP-a, to je za njega nastupila prekluzija da te činjenice iznosi i predlaže dokaze
tijekom dokaznog postupka, tako da je sud na pripremnom ročištu od 30. listopada

2023., kako se strankama, a i sudu ne bi stvarali daljnji nepotrebni troškovi, zaključio
prethodni postupak i odmah nastavio s ročištem za glavnu raspravu te nakon izvršenog
uvida u dokumentaciju priloženu spisu, zaključio raspravu te odredio ročište za objavu
presude za dan 15.studenog 2023.

17. Osim toga, a s obzirom na načelo o teretu dokazivanja, odnosno da je svaka
stranka dužna u dokaznom postupku dokazati one tvrdnje koje iznosi tijekom
postupka, sud nalazi da je tuženik dokazao, a to slijedi uvidom u isprave koje su obje
stranke priložile u spis, da je tužitelj naslijedio novčana sredstava u iznosu većem od
iznosa dugovanja prema tuženiku, sukladno rješenju o ovrsi br. Ovr-2089/18, tako da
i slijedom navedenog proizlazi da je tužiteljev tužbeni zahtjev radi proglašenja ovrhe
nedopuštenom, neosnovan.

18.Također, a u vezi tužiteljevog prigovora zastare koji je istaknut još u tužbi i
kod kojeg je pun. tužitelja ostala do zaključenja glavne rasprave i o kojem je valjalo
odlučiti, sud nalazi da je taj prigovor potpuno neutemeljen te da osnovano ističe tuženik
već u odgovoru na tužbu da za tuženikovo potraživanje nije nastupila zastara budući
da sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odluku zastarijevaju za 10 godina,
pa čak i one za koje zakon predviđa kraći rok zastare, sukladno odredbi čl. 233.st.1.
Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 35/05,41/08,125/11, 78/15 i 29/18, dalje
ZOO). Stoga, tuženik sasvim razumljivo ističe da je tužiteljev prigovor zastare paušalan
i iznesen u nedostatku valjanih argumenata te stoga u cijelosti neosnovan.

19. Na temelju ovakve pravne ocjene, a primjenom odredaba citiranih
zakonskih propisa, sud je donio presudu kao u izreci kojom se tužiteljev tužbeni zahtjev
odbija kao neosnovan, a istovremeno uz presudu, sud je donio i rješenje kojim se
tužiteljev prigovor zastare kao također neosnovan, odbija, kao u izreci rješenja.

20. Budući da je tužitelj izgubio u cijelosti ovu parnicu dužan je tuženiku
naknaditi sav prouzročen parnični trošak koji je po ocjeni suda bio nužan za pravilno
vođenje ove parnice, a koji se odnosi na zastupanje putem punomoćnika – odvjetnika,
sukladno odredbi čl. 154.st.1.Zakona o parničnom postupku.

21.Tuženikov trošak sastoji se od sastava pisanog odgovora na tužbu te
zastupanja na dvama ročištima na kojima se raspravljalo o meritumu spora (od

17.02.2023. i 30.10.2023.), kao i za sastav jednog obrazložena podneska (od

01.03.2023.), sve od po 99,94 eura, uključujući PDV od 25% u iznosu od 99,54 eura,
tako da ukupan tuženikov trošak iznosi 497,70 eur /3.749,92 kn, a s obzirom na
utvrđenu vrijednost predmeta spora od 360,20 eur / 2.713,94 kn, te primjenom
odredaba Odvjetničke tarife i Zakona o sudskim pristojbama.

Naime, kod donošenja odluke o trošku postupka, odnosno naknade troška, sud
nije mogao priznati tuženiku trošak pristojbe na odgovor na tužbu, jer ovaj pristojba
nije ni plaćena, a niti je tuženik obvezan platiti je , budući da je uspio u ovoj parnici, a
također tuženiku nije priznat kao nužan trošak pristupa ročištu za objavu presude, s
obzirom da sud ocjenjuje da taj trošak nije nužan za pravilno vođenje ove parnice, jer
su obje stranke na zaključnom ročištu od 30. listopada 2023. poučene da će

- 6 -

Poslovni broj: 65 P-659/2020-9

nenazočnoj stranci presuda biti dostavljena putem e-oglasne ploče pa dakle nije nužno
potrebno da punomoćnik stranke osobno pristupi ročištu za objavu radi preuzimanja
presude.

22. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

Valpovo, 15. studenog 2023.

S U D A C ZDRAVKO MAMIĆ v.r.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu putem ovog suda pismeno u roku od 15 dana od dana objave presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.t.1.,2,4,5,6,8,9,10. i 11. ZPP-a, te zbog
pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženiku putem punomoćnika