REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2679/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda, Hrvoju Miladinu, uz sudjelovanje Sanje Kobilšek Ponjan, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CG iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Stefano Segnan, odvjetnik iz Rijeke, Korzo 22, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, radi poreza na dohodak, dana 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/22-01/529, URBROJ: 513-04-23-4 od 28. travnja 2023.

II. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Centar, KLASA: UP/I-410-23/22- 02/11721, URBROJ: 513-07-01-01-22-02 od 1. lipnja 2022. te se predmet vraća na ponovno postupanje prvostupanjskom tijelu koje je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju CG, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog upravnog spora u iznosu od 1.875,00 EUR, u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Privremenim poreznim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Centar, KLASA: UP/I-410-23/22- 02/11721, URBROJ: 513-07-01-01-22-02 od 1. lipnja 2022., tužitelju je za 2021. godinu utvrđena razlika poreza i prireza porezu na dohodak za uplatu, u iznosu od 111.216,01 kunu, s nalogom da isto plati u roku od 15 dana od dana primitka rješenja (točka II.). Točkom III. utvrđuje se kako se na nepravodobno uplaćeni iznos poreza i prireza obračunava i plaća zatezna kamata, dok je točkom IV. izreke rješenja navedeno kako žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-18/22-01/529, URBROJ: 513-04-23-4 od 28. travnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv uvodno citiranog prvostupanjskog rješenja.

3. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika i ističe da je uz poreznu prijavu za 2021. godinu priložio isprave koje su se odnosile na primitak od nesamostalnog rada koji je ostvario kao član posade broda u međunarodnoj plovidbi. Ističe kako je u žalbi prigovorio na previsoko utvrđeni porez, a smatra da se isto odnosilo na pogrešno zbrajanje inozemnog dohotka. Ukazuje kako je netko od djelatnika poreznog tijela, bez znanja tužitelja, prekrižio inicijalno iskazane iznose u poreznoj prijavi, te naveo veće iznose, čime je pogrešno izračunata visina inozemnog dohotka. Kako su isprave temeljem koje je tužitelj prijavio inozemni dohodak bila na engleskom jeziku, ističe da je porezno tijelo bilo dužno naložiti tužitelju dostavu istih na hrvatskom jeziku, odnosno prevesti iste o trošku tužitelja, jer je pogrešnom interpretacijom istih isprava, došlo do pogrešnog zbrajanja iskazanih iznosa. Stoga smatra da su porezna tijela povrijedila zakon i nisu potpuno i pravilno utvrdila činjenično stanje. Predlaže da se provede dokazni postupak, te da se potom ponište osporavana rješenja i utvrdi povrat (preplaćenog) poreza tužitelju, sve uz naknadu troškova spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev bez provođenja rasprave.

5. Sud je izvršio uvid u osporavano rješenje, kao i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu. Održane su usmene i javne rasprave dana 2. prosinca 2024. i 24. travnja 2025., čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5.1 Na raspravi održanoj 24. travnja 2025. tužitelj predlaže po potrebi provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje, te grafološko vještačenje na okolnost utvrđenja tko je pisao po poreznim prijavama poreza na dohodak, jer je ranije ukazao da nije riječ o njegovom rukopisu već je nepoznata osoba dodala to na prijavu. Po potrebi predlaže saslušati tužitelja. Predlaže da Sud poništi osporavano rješenje uz naknadu troška prema troškova za ukupno šest radnji (tužba, tri podneska i pristup na dvije rasprave, svaka radnja po 500 EUR uvećano za PDV).

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Iz podataka spisa Sud nalazi da je po prijavi poreza na dohodak za 2021. godinu, tužitelju utvrđena razlika poreza i prireza za uplatu, pozivom na članak 46. stavak 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 115/16-138/20, dalje: Zakon).

7.1 Člankom 46. st. 2. Zakona propisano da je da se godišnji porez na dohodak koji se utvrđuje prema poreznoj osnovici iz članka 18. ovoga Zakona umanjuje:

- fizičkim osobama do 25 godina života koje ostvare dohodak od nesamostalnog rada (plaću iz članka 21. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona) i to za 100% razmjernog dijela porezne obveze obračunane na dio porezne osnovice na koju se sukladno članku 19. ovoga Zakona plaća godišnji porez po nižoj stopi, a koja se odnosi na dohodak od nesamostalnog rada (plaću iz članka 21. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona)

- fizičkim osobama od 26 do 30 godina života koje ostvare dohodak od nesamostalnog rada (plaću iz članka 21. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona) i to za 50% razmjernog dijela porezne obveze obračunane na dio porezne osnovice na koju se sukladno članku 19. ovoga Zakona plaća godišnji porez po nižoj stopi, a koja se odnosi na dohodak od nesamostalnog rada (plaću iz članka 21. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona).

8. Po izvršenom uvidu u isprave spisa predmeta, te po provedenim raspravama u ovom sporu, Sud nalazi da je osporavanim rješenjem tuženika i privremenim poreznim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

9. Prvenstveno, Sud nalazi kako je tužitelj uz prijavu poreza na dohodak, vezano za ostvareni dohodak u inozemstvu, dostavio isprave na engleskom jeziku izdane od poslodavca FRED Olsen Cruise Lines PTE Ltd iz Singapura (ukupno četiri isprave o isplatama tužitelju tijekom 2021., po osnovi rada).

10. S obzirom da su isprave uz poreznu prijavu dostavljene na engleskom jeziku, porezno tijelo je bilo dužno postupiti prema članku 6. st. 5. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16 – 42/20. dalje: OPZ) i odrediti rok u kojem će porezni obveznik dostaviti ovjereni prijevod isprava na hrvatski jezik i latinično pismo. Ako porezni obveznik ne bi postupio po takvom pozivu i dostavio ovjereni prijevod isprave u određenom roku, porezno tijelo bilo je dužno prevesti iste isprave o trošku poreznog obveznika (stavak 6.).

10.1 Pravilno tužitelj ukazuje da je navedeno postupanje bilo nužno za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja, odnosno za postupanje u skladu sa člankom 6. stavak 2. OPZ-a, prema kojem je porezno tijelo dužno utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika.

11. Spisu tuženika prileže navedene isprave na engleskom jeziku, te Sud uvidom u iste nalazi da je na njima rukom dopisivan izračun, odnosno na istim ispravama su rukopisom upisivani brojevi i zbrajani su pojedini iznosi navedeni u rubrikama, uz navođenje ukupnog iznosa inozemnog primitka od 440.493,67 GBP.

11.1 Tužitelj u tužbi prigovara da nije riječ o njegovom rukopisu, već je isto dopisano u tijeku postupka, kada su iste isprave bile dio spisa poreznog tijela. Ujedno prigovara da je pravilnim zbrajanjem iznosa navedenih u istim ispravama, trebalo utvrditi iznos od 18.509,61 GBP, te ukazuje da je do greške pogrešnog zbrajanja došlo uslijed nerazumijevanja teksta istih isprava sastavljenih na engleskom jeziku.

11.2 Nadalje, tijekom spora tužitelj dostavlja prepisku (e-mail komunikaciju) sa službenikom (višim upravnim savjetnikom) prvostupanjskog tijela od 15. srpnja 2023. (stranica 64 spisa), iz kojeg Sud nalazi da je vezano za prijavu poreza na dohodak tužitelja za 2022. od tužitelja zatraženo pojašnjenje radi obrade i okončanja postupka, te proizlazi da je povratno tužitelj u poruci službenici poreznog tijela označio isplaćene iznose za to razdoblje, naznačivši kako je nađen uzrok pogrešnog obračuna poreza.

12. Polazeći od takvih utvrđenja, Sud nije mogao otkloniti prigovore tužitelja i smatra da je prvostupanjsko tijelo bilo dužno u postupku prije donošenja prvostupanjskog rješenja u odnosu na poreznu obvezu tužitelja za 2021. godinu, postupajući prema članku 6. OPZ-a, pravilno utvrditi činjenično stanje u odnosu na inozemne primitke tužitelja, kako bi se pravilno tužitelju obračunala obveza za isto razdoblje.

13. Kako je dakle, po izvršenom uvidu u sve isprave spisa tuženika, ocijenjeno da tužitelj pravilno prigovara kako je u provedenom postupku nepravilno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na visinu utvrđene obveze (koji prigovor niti tuženik nije otklonio u osporavanom rješenju), u ponovnom postupku po ovoj presudi prvostupanjsko tijelo će uvažavajući istaknute prigovore, pravilno odrediti poreznu obvezu tužitelja za 2021. po osnovi poreza i prireza porezu na dohodak, pri čemu je potrebno otkloniti prigovore tužitelja i utvrditi da li je do greške došlo uslijed pogrešnog zbrajanja iznosa navedenih na isplatnim listama tužitelja na engleskom jeziku, a nastavno na okolnost da iste isprave nisu bile prevedene na hrvatski jezik.

13.1 Ujedno će prvostupanjsko tijelo utvrditi da li nakon dodatnog utvrđenja činjeničnog stanja i otklanjanja prigovora tužitelja u odnosu na visinu utvrđene obveze, postoji osnov za povrat (eventualno) preplaćenog iznosa, o čemu ovaj Sud s obzirom na stanje spisa predmeta, za sada nije mogao odlučiti.

14. S obzirom na stanje spisa predmeta i dostavljene isprave spisa tuženika, prema kojima su utvrđene sve činjenice potrebne za donošenje odluke u ovoj stvari, Sud je ocijenio nepotrebnim provoditi dokaze vještačenjima koje tužitelj predlaže, kao i saslušanjem tužitelja.

15. Kraj svega navedenog, nije se moglo ocijeniti zakonitim osporavano rješenje tuženika i privremeno porezno rješenje, slijedom čega je primjenom ovlasti iz članka 117. ZUS-a, Sud poništio osporavano rješenje tuženika i porezno rješenje, te je vratio predmet na ponovno postupanje prvostupanjskom tijelu (točka I. i II. izreke), a s obzirom na navedeno izreka presude sadrži i obvezu nadležnog tijela da u ponovljenom postupku postupi u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda (članak 119. stavak 4. ZUS-a).

16. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, ovaj Sud je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, a s obzirom da tuženik, kao stranka koja je izgubila spor snosi sve troškove spora, odredio da kao trošak spora nadoknadi tužitelju trošak zastupanja po odvjetniku.

17. Po ocjeni Suda osnovan je zahtjev tužitelja u odnosu na tri (3) radnje izvršene po odvjetniku tijekom spora i to u odnosu za sastav tužbe i pristup na dvije (2) rasprave održane pred ovim Sudom, u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 27/1 i 52/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) priznao traženih 500 EUR za pojedinu radnju (odnosno ukupno 1.500,00 EUR), što je u okviru propisanog navedenim Tbr. 27, što uvećano za pripadajući PDV, iznosi ukupno 1.875,00 EUR. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

17.1 Zahtjev tužitelja za naknadom troškova u preostalom iznosu, na ime sastava tri podneska dostavljena tijekom spora, odbijen je kao neosnovan, budući da se isti podnesci u smislu Tbr. 27. Tarife, ne mogu smatrati obrazloženim podnescima s činjeničnim ili pravnim navodima, bitnim za rješavanje spora. Tako podneskom od 12.12.2023. tužitelj ustraje u dotada istaknutim dokaznim prijedlozima, zatim podneskom od 29.2.2024. izričito zahtijeva provođenje rasprave u ovom sporu, dok podneskom od 29.11.2024. obavještava Sud o zamjenskom opunomoćeniku na raspravi, te dostavlja dokaz u vidu e-mail korespodencije (što je mogao napraviti i na raspravi za koju mu je priznata naknada). Stoga Sud trošak sastava istih podnesaka nije mogao ocijeniti opravdanim za odluku u ovom sporu, radi čega je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

U Zagrebu, 24. travnja 2025.

Sudac:

Hrvoje Miladin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS- a). Protiv točke III. i IV. izreke žalba je dopuštena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Stefano Segnan, putem e komunikacije

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, uz spis tuženog

3. U spis