REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-92/2022-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužitelja TECHNO WIN MACHINE d.o.o., (ranije HADO TECHNIK d.o.o., [adresa], OIB: 99368838091), [adresa], OIB: 99368839091, kojeg zastupa punomoćnik Mijo Kladarić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnica Petra Đerek Ivezić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 25. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužitelju TECHNO WIN MACHINE d.o.o., [adresa], OIB: 99368838091, isplati iznos od 418.977,20 kn/55.607,83 EUR[1] sa zateznom kamatom tekućom od 2. ožujka 2022. pa da isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 12.055,20 kn/1.600,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama, kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 55.607,83 EUR za razdoblje od 22. listopada 2021. pa do 1. ožujka 2022., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 116.801,48 kn/15.502,22 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2025. pa do isplate sve po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena za iznos od 42.717,60 kn/5.669,60 EUR sa zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 2. ožujka 2022. podnio tužbu radi naknade štete i to u vidu izmakle koristi koju da je pretrpio, a koja da je nastala isključivo krivnjom tuženika koji nije izdao bankarsku garanciju u skladu sa zahtjevom i uvjetima iz javnog nadmetanja koji su mu bili uredno dostavljeni. Nadalje, navodi da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu na način da je tužitelj kod tuženika koristio bankarske usluge, kao i da je u skladu od ranije uobičajenim načinom poslovanja, putem elektroničke komunikacije poslao zahtjev za izdavanje bankarske garancije za ozbiljnost ponude radi sudjelovanja u postupku otvorenog postupka javne nabave i to „Komunalna vozila za odvojeno prikupljanje otpada broj objave EOJN RH 2021/S 0F2-0005229“, naručitelja javne nabave Odlagališta d.o.o., Nova Gradiška. Nadalje, ističe da je u prilogu zahtjeva dostavio i nalog za izdavanje bankarske garancije popunjen na obrascu tuženika, kao i cjelokupnu dokumentaciju o javnom nadmetanju za koje se i tražilo izdavanje garancije. Iz predmetnog naloga za izdavanje bankarske garancije da je jasno vidljivo na stranici 2. istog, da se traži izdavanje zbirnog jamstva sa jasno određenom podjelom da se isto odnosi na Grupu 1. u iznosu od 10.000,00 kn i Grupu 2. na iznos od 30.000,00 kn. Navodi i da uvidom u elektroničku pošiljku koju je poslao tuženiku 22. veljače 2021. u 14,33 sati da je vidljivo kako je uz istu priložena dokumentacija, kao i scan naloga. Naručitelj javne nabave da je dopisom pozvao tužitelja da dopuni bankarsku garanciju sa pojedinim iznosima jamstva za svaku grupu predmeta nabave, sukladno dokumentaciji za javno nadmetanje. Istoga dana kada je tužitelj zaprimio poziv naručitelja, navodi da se obratio tuženiku putem elektroničke komunikacije i uz svoj zahtjev u prilogu dostavio i predmetni dopis društva Odlagalište d.o.o. Tuženik je navedeni zahtjev za dopunom bankarske garancije zaprimio, ali po istom u skladu sa prvobitnim zahtjevom i uvjetima iz natječajne dokumentacije, ispravak/dopunu nije izdao i to navodno iz razloga jer da po svojim procedurama, dopunu bankarske garancije nije mogao izdati u traženom roku. Slijedom navedenog, tužitelj ističe da je naručitelj javne nabave njegovu ponudu i to za oba javna nadmetanja isključio upravo iz razloga što nije dostavljena valjana bankarska garancija, a koja činjenica je vidljiva iz Zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda za obje grupe nabave. Obzirom da je najvažniji kriterij za odabir ponude bio ponuđena cijena, tužitelj navodi kako bi bio odabran kao najpovoljniji ponuditelj, a u prilog svojih tvrdnji je dostavio i ponudu dobavljača tužitelja društva Resor d.o.o. U konačnici, predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev te da naloži tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade štete u vidu izgubljene zarade iznos od 473.750,00 kn/62.877,43 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2021., kao dana kada se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

2. Podneskom od 5. siječnja 2023. tužitelj je obavijestio sud da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Zg-Tt-22/35588-2 od 11. kolovoza 2022. upisana promjena naziva tvrtke tužitelja, tako da ista sada glasi TECHNO WIN MACHINE d.o.o., slijedom čega uređuje naziv tvrtke tužitelja te je predložio izvršiti uvid u izvadak iz sudskog registra. Nadalje, podneskom od 15. listopada 2024. tužitelj je nakon provedenog kombiniranog strojarsko-financijskog vještačenja smanjio svoj tužbeni zahtjev, odnosno djelomično povukao tužbu te je isti uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje da mu tuženik na ime naknade štete za izgubljenu zaradu isplati iznos od 57.207,83 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2021. pa do isplate.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da je nesporno da je tuženik sukladno nalogu tužitelja 3. ožujka 2021. izdao garanciju br: 5402219999 za ozbiljnost ponude u iznosu od 40.000,00 kn, koju da je tužitelj preuzeo i prihvatio te na izdanu garanciju nije istaknuo prigovor. Nadalje, je naveo kako je tužitelj kao sudionik postupka konkretne javne nabave, odnosno kao ponuditelj bio isključivo odgovoran za ispravnost svoje ponude, obzirom da je bio dužan prije predaje iste pregledati svu dokumentaciju. Iz navedenog da proizlazi kako tužitelj nije primijenio pažnju dobrog gospodarstvenika, kao i da nije pročitao garanciju, jer bi u tom slučaju tuženiku pravovremeno istaknuo prigovor da u izdanoj garanciji, uz zbirni iznos, treba istaknuti da se to jamstvo odnosi na obje Grupe nabave i to Grupa 1. u iznosu od 10.000,00 kn i Grupa 2. u iznosu od 30.000,00 kn. Slijedom iznijetog da se radi o šteti koju je upravo tužitelj prouzročio sam sebi postupajući s krajnjom nepažnjom. Ujedno, tuženik navodi da naručitelj propisuje uvjete koje tuženik nije obvezan niti znati niti proučavati, jer nije u poslovnom odnosu s naručiteljem, već isključivo u ugovornom odnosu s tužiteljem (čl. 1039. ZOO) temeljem naloga za izdavanje bankarske garancije pa stoga da nema mjesta prigovorima tužitelja da je tuženik trebao proučavati ili pregledavati dokumentaciju javne nabave. Prema tome, tuženik navodi da je u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju i to sukladno njegovog nalogu, dok samo omaškom u pisanju nije naveo da se garancija kao zbirna odnosi na pojedinačne Grupe nabave. Također, navodi kako je točno da je 23. ožujka 2021. tužitelj od tuženika zatražio izmjenu prvotno izdane garancije, s obzirom da je korisnik garancije Odlagalište d.o.o., zatražilo nadopunu iste jer u prvotno izdanoj nisu bili navedeni iznosi jamstva za svaku pojedinu grupu predmeta nabave. Međutim, navodi kako u navedenom zahtjevu tužitelj nije naveo rok u kojem tuženik treba dostaviti traženu izmjenu, a tuženik da je u konačnici izmijenjenu garanciju tužitelju dostavio u razumnom roku i to 1. travnja 2021. Naime, ističe kako je tuženik dužan postupati po nalogu tužitelja, a tužitelj je svakako morao u nalogu istaknuti da mu je navedeni ispravak garancije potreban do određenog dana/datuma, a što da nije učinio. Iz navedenog da proizlazi da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, da je tužitelj svojim neprofesionalnim ponašanjem sam sebi prouzročio eventualnu štetu, kao i da je za istu isključivo odgovoran upravo tužitelj. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tuženik ističe da tužitelj nije dokazao uzročno posljedičnu vezu, kao i da nije dostavio svoju ponudu, da ničim nije dokazao da bi upravo on bio odabran te udovoljio svim drugim uvjetima natječaja, odnosno nije dokazao da je njegova ponuda bila ispravna u svim (drugim) dijelovima, slijedom čega da bi on kao ekonomski najpovoljniji ponuditelj bio uopće odabran. U svakom slučaju, tužitelj navodi da eventualnu štetu može predstavljati isključivo dobit koju bi tužitelj ostvario, a koja je umanjena za sve troškove (nabava, registracija vozila, osvjetljavanje vozila, obuka djelatnika) te sve ostale porezne obveze i troškove poslovanja. Stoga, tužitelj predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te obvezati tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženiku, zajedno sa zateznom kamatom.

4. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u vidu izmakle koristi u iznosu od 57.207,83 EUR, sve temeljem odredbe čl. 1089. Zakonu o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21; dalje: ZOO), za koja tvrdi da mu je nastala krivnjom tuženika, obzirom da tuženik nije izdao bankarsku garanciju u skladu sa njegovim zahtjevom, kao i u skladu s uvjetima iz javnog nadmetanja.

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tuženik, sukladno nalogu tužitelja, istome izdao bankarsku garanciju br: 5402219999 za ozbiljnost ponude u iznosu od 40.000,00 kn i to 3. ožujka 2021., kao niti činjenica da je tužitelj 23. ožujka 2021. od tuženika zatražio izmjenu/dopunu izdane bankarske garancije od 3. ožujka 2021., sve iz razloga jer je korisnik garancije, odnosno naručitelj Odlagalište d.o.o. zatražilo nadopunu, budući da u istoj nisu bili navedeni iznosi jamstva za svaku pojedinu Grupu predmeta nabave.

6. Međutim, sporna je osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, kao i visina istog te odgovornost tuženika. Odnosno, sporno je jesu li parnične stranke u svom poslovnom odnosu klijenta i banke, postupale s pažnjom dobrog gospodarstvenika.

7. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu i to bankarsku garanciju br: 5402219999 od 3. ožujka 2021. (list 5 spisa), nalog za izdavanje kunske bankarske garancije od 22. veljače 2021. (list 6-7 spisa), uvid u elektroničku komunikaciju za dopunu bankarske garancije br:

5402219999 (list 8-10 spisa), uvid u Zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda za Grupu 1. i Grupu 2. (list 11-32 spisa), dostavljene ponude tužitelja od društva Resor (list 33-51 spisa), dokumentaciju o nabavi naručitelja Odlagalište d.o.o. za komunalna vozila za odvojeno prikupljanje otpada, evidencijski broj nabave: R-08-2021 (list 70-99 spisa), uvid u elektroničku komunikaciju parničnih stranka (list 103 i 136-140 spisa), odluku o odabiru naručitelja Odlagalište d.o.o. za Grupu 1. i Grupu 2. (list 141-155 spisa), rješenje Državne komisije za kontrolu postupka javne nabave od 25. svibnja 2021. (list 163-168 spisa), upisnik o zaprimanju dijelova ponuda i zapisnik o javnom otvaranju ponuda (list 210-215 spisa), uvid u povijesni izvadak iz sudskog registra (zbirka isprava) za tužitelja, proveo je dokaz saslušanjem svjedokinje CT, svjedoka LT, svjedokinje ĐT te saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja IT, a na okolnost visine je proveo kombinirano strojarsko- financijsko vještačenje.

8. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

9. Prije svega, uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra te u zbirku isprava, sud je utvrdio da je tužitelj promijenio tvrtku te da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 11. kolovoza 2022. pod posl.br. Tt-22/35588-2 upisana promjena tvrtke i izmjena odredbi Izjave o osnivanju pod tvrtkom/nazivom TECHNO WIN MACHINE d.o.o. za trgovinu i usluge, sa sjedištem u [adresa], MBS [matični broj subjekta], OIB: 99368838091.

10. Uvidom u bankarsku garanciju br: 5402219999, razvidno je da je tuženik dana 3. ožujka 2021. po nalogu i za račun tužitelja izdao bankarsko jamstvo te je utvrdio da je korisnik garancije objavio javno nadmetanje za odabir najpovoljnije ponude za predmet nabave i to komunalna vozila za odvojeno prikupljanje otpada. Također, razvidno je da se predmetnom garancijom banka bezuvjetno obvezuje da će ukoliko tužitelj kao nalogodavac odustane od svoje ponude u roku njene valjanosti, ne dostavi ažurirane popratne dokumente, ne prihvati ispravak računske greške, odbije potpisati ugovor o javnoj nabavi i ne dostavi jamstvo za uredno ispunjenje ugovora, na prvi poziv korisnika garancije i bez prigovora, najkasnije u roku od 7 dana od dana zaprimanja istog, platiti svaki iznos ili iznose koji u ukupnoj vrijednosti mogu iznositi najviše 40.000,00 kn. Razvidno je i da predmetna garancija stupa na snagu 5. ožujka 2021. te važi najkasnije do 15. lipnja 2021.

11. Uvidom u elektroničku komunikaciju između parničnih stranaka od 22. veljače 2021., razvidno je da je tužitelj tuženiku poslao zahtjev za izdavanje bankarske garancije kao jamstvo za ozbiljnost ponude te da je u prilogu svog zahtjeva dostavio natječajnu dokumentaciju te naveo da je rok za predaju garancije 15. ožujka 2021.

12. Uvidom u nalog za izdavanje kunske bankarske garancije od 22. veljače 2021., proizlazi da je tužitelj kao nalogodavatelj predmetnim nalogom od tuženika zatražio izdavanje bankarske garancije u kojoj je naveo da je korisnik garancije Odlagalište d.o.o., da je rok važenja garancije prema korisniku 15. lipnja 2021., da su predmet nabave komunalna vozila za odvojeno prikupljanje otpada, te je u posebnoj napomeni (za garancije za ozbiljnost ponude), naznačio da se jamstvo za ozbiljnost ponude daje na iznos kako slijedi kao zbirno jamstvo i to za Grupu 1.-10.000,00 kn i Grupu 2.-30.000,00 kn.

13. Uvidom u elektroničku komunikaciju parničnih stranaka, razvidno je da je tužitelj 23. ožujka 2021. zatražio dopunu/ispravak izdane bankarske garancije br: 5402219999 zbirnog jamstva u iznosu 40.000,00 kn na način da istu dopuni sa navedenim iznosima jamstva za svaku pojedinu grupu predmeta nabave i to pojedini iznosi su Grupa 1.-10.000,00 kn te Grupa 2.-30.000,00 kn, kao i da je u prilog predmetnog e-maila dostavio dopis korisnika Odlagalište d.o.o. (list 136-137 spisa).

14. Uvidom u elektroničku komunikaciju parničnih stranaka od 1. travnja 2021., razvidno je da je tužitelj ponovio svoj zahtjev za nadopunu kroz ispravak od 23. ožujka 2021. te da je ujedno izvijestio tuženika kako mu je istekao rok za dostavu dopune bankarske garancije, slijedom čega da je izgubio posao.

15. Uvidom u elektroničku komunikaciju parničnih stranaka od 21. svibnja 2021., razvidno je da je tuženik potvrdio primitak zahtjeva tužitelja za dopunom garancije br: 540219999 od 23. ožujka 2021. te je odgovorio da rok za dostavu dopune bankarske garancije nije bio dovoljan za obradu podataka koju standardiziranim procedurama izdaju i izvršavaju.

16. Uvidom u Zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda za Grupu 1. i Grupu 2. (komunalno vozilo za odvojeno prikupljanje vozila), konkretno u obrazloženje istog, razvidno je da je propisano da ponuditelj, u slučaju kad dostavlja ponude za obje grupe predmeta nabave, može dostaviti jedno (zbirno) jamstvo za ozbiljnost ponude za obje grupe predmeta nabave, pod uvjetom da zbirni iznos jamstva odgovara ukupnom traženom iznosu za obje grupe za koje se podnose ponude. Također, propisano je da u tom slučaju iz zbirnog jamstva za ozbiljnost ponude mora biti razvidno da se isto odnosi na obje grupe predmeta nabave te da moraju biti navedeni iznosi jamstva za svaku pojedinu grupu predmeta nabave. Nadalje, iz navedenog zapisnika je utvrđeno da bankarska garancija br: 5402219999, a koja je dostavljena u sklopu ponude tužitelja kao ponuditelja, nije potpuna jer u istoj nisu navedeni iznosi jamstva za svaku pojedinu grupu predmeta nabave. Slijedom iznijetog, razvidno je da je naručitelj 23. ožujka 2021. tužitelju kao ponuditelju, uputio zahtjev za upotpunjavanje ponude u kojem je od ponuditelja zatražio dopunu predmetne bankarske garancije u kojoj će biti navedeni iznosi jamstva za svaku pojedinu grupu predmeta nabave, a da tužitelj kao ponuditelj nije dostavio traženo upotpunjenje, odnosno dopunu bankarske garancije, a iz kojeg razloga naručitelj ponudu tužitelja nije dalje razmatrao već je istu ocijenio nepravilnom, sve sukladno odredbi čl. 3. toč. 12. Zakona o javnoj nabavi.

17. Uvidom u ponudu br: 46/21 MJ i 47/21 MJ društva Resor d.o.o., Gadžin od 26. veljače 2021., proizlazi da cijena vozila Renault WIDE 18 P4X2 iznosi 82.000,00 EUR plus PDV, dok cijena za vozilo IVECO DAILY 70C16 EURO iznosi 55.000,00 EUR plus PDV, da je rok isporuke za oba vozila 30 dana, a garantni rok 24 mjeseca.

18. Uvidom u dokumentaciju o nabavi za komunalna vozila za odvojeno prikupljanje otpada društva Odlagalište d.o.o., razvidno je da je toč. 5.2. propisan način dostave ponude te da je ponuditelj svoju elektroničku ponudu morao dostaviti najkasnije do 15. ožujka 2021. do 10,00 sati. Nadalje, toč. 5.6. propisan je kriterij za odabir ekonomski najpovoljnije ponude (ENP) i to kriterij 1: cijena ponude - 70%, kriterij 2: rok izvršenja ugovora - 20% i kriterij 3: jamstveni rok - 10%. Točkom 6.5. propisano je da u slučaju da ponuditelj dostavlja ponude za obje grupe predmeta nabave, da može dostaviti jedno (zbirno) jamstvo za ozbiljnost ponude za obje grupe predmeta nabave, pod uvjetom da zbirni iznos jamstva odgovara ukupno traženom iznosu za obje grupe, kao i da iz zbirnog jamstva mora biti razvidno da se isto odnosi na obje grupe predmeta nabave te da moraju biti navedeni iznosi jamstva za svaku pojedinu grupu predmeta nabave.

19. Uvidom u odluku o odabiru naručitelja od 14. svibnja 2021., UR.BR: 2021- INT-027, za Grupu 2. predmeta nabave, razvidno je da je izabran ponuditelj O-K-TEH d.o.o. Zagreb te da ukupna cijena ponude uključujući PDV iznosi 1.283.500,00 kn. Također, razvidno je da tužitelj kao ponuditelj odbijen sa svojom ponudom, jer ista sukladno odredbi čl. 3. toč. 12. Zakona o javnoj nabavi nije pravilna, odnosno nije sukladna dokumentaciji o nabavi te da nije dostavio traženu dopunu bankarske garancije.

20. Uvidom u odluku o odabiru naručitelja od 27. travnja 2021. UR.BR: 2021- INT-020 za Grupu 1. predmeta nabave, razvidno je da je izabran ponuditelj TEHNIX d.o.o., Donji Kraljevac te da ukupna cijena ponude uključujući PDV iznosi 661.250,00 kn. Također, razvidno je da tužitelj kao ponuditelj odbijen sa svojom ponudom, jer ista sukladno odredbi čl. 3. toč. 12. Zakona o javnoj nabavi nije pravilna, odnosno nije sukladna dokumentaciji o nabavi te da nije dostavio traženu dopunu bankarske garancije.

21. Iz iskaza svjedokinje CT (list 255-257 spisa), bivše djelatnice tužitelja, proizlazi da je ista radila nabavu pa tako i konkretnu javnu nabavu. Također, proizlazi da je tužitelj uvijek išao na opciju bankarske garancije iz razloga jer se polog ne vraća sve dok ne završi isporuka robe. Glede odnosa sa tuženikom da se radilo o ustaljenoj priči i to na način da su od istog tražili izdavanje bankarske garancije kako bi mogli pristupiti određenom natječaju. U tom slučaju poslovna suradnja je bila ta da tuženiku pošalju e-mail te ga u istome obavijeste o roku za predaju natječajne dokumentacije, a koju u privitku također uvijek proslijede. Što se tiče predmetne situacije, svjedokinja je iskazala da je banka trebala izdati zbirnu garanciju u kojoj je trebalo za svaku grupu nabave navesti poseban iznos, a banka da je to izdala kao sveukupan iznos garancije. Svjedokinja se ne može sa sigurnošću izjasniti da li je navedeno odmah primijetila, jer se garancije obično izdaju dan prije isteka roka, kao i da su predmetnu garanciju trebali odmah dostaviti naručitelju. Nakon što je naručitelj tražio upotpunjenje ponude, svjedokinja iskazuje kako su tuženiku ostavili rok od 7 dana za dostavu ispravljene bankarske garancije te da je ona odmah nakon toga banci proslijedila dopis naručitelja sa zahtjevom za upotpunjenje. Također je iskazala da je u istom e-mailu napisala da im je upotpunjena bankarska garancija potrebna u roku od 7 dana. Sjeća se da je direktor zvao te se raspitivao kada će ista biti izdana, ali iskazuje da je prošao rok od 7 dana te da je isti izdan osmi dan. Ujedno je iskazala da je u odluci o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja navedeno iz kojeg razloga je njihova ponuda isključena. Praksa je da po bankarsku garanciju ide zastupnik po zakonu te se ista njemu predaje na ruke, odnosno u koverti koju onda on nosi naručitelju osobno ili se šalje poštom.

22. Iz iskaza LT (list 257-259 spisa), kao bivšeg djelatnika tuženika, proizlazi da općenito klijent za bankarsku garanciju mora dostaviti sve dokumente u kojima su navedeni uvjeti garancije, kao i dokumente koji se tiču njegove kreditne sposobnosti. Što se tiče rokova izdavanja bankarske garancije iskazuje kako to nitko ne jamči. Naime, banka da ne može reći u kojem roku će izdati bankarsku garanciju iz razloga jer to ovisi o cijelom korporativnom lancu. Obično od dostave dokumentacije do izdavanja garancije prođe tri tjedna, ali navedeno da nije fiksni rok. Nakon što se svjedoku predočio e-mail stranaka od 23. ožujka 2021., isti je iskazao da ako je navedeno da je on isti zaprimio, da ga ja onda zasigurno zaprimio, ali da se ne može konkretno očitovati, obzirom je od tada prošlo više godina i s obzirom na činjenicu da zaprima veliku količinu e-mailova. Na upit na koji način treba biti izdana bankarska garancija ako je u nalogu za izdavanje navedeno da se jamstvo za ozbiljnost ponude daje na iznos kako slijedi kao zbirno jamstvo: Grupa 1. -10.000,00 kn, Grupa 2.-30.000,00 kn, svjedok je iskazao da treba biti izdana kako je to i navedeno u nalogu za izdavanje bankarske garancije. Ujedno je napomenuo da najčešće niti podnositelji zahtjeva često puta nisu sigurni kako bi trebala glasiti bankarska garancija pa da bi se spriječile bilo kakve nesuglasice između banka i klijenta, da iz navedenog razloga banka najčešće šalje klijentu draft bankarske garancije na provjeru prije izdavanja same garancije. Tek nakon što korisnik da suglasnost na draft putem e-maila da onda banka izdaje bankarsku garanciju. Međutim, iskazuje kako nema saznanja da li je u konkretnom slučaju draft garancije bio poslan tužitelju. Na upit da li izmjena/dopuna garancije utječe na novu izloženost klijenta u bankarskom smislu, svjedok je iskazao da ne utječe ako se radi o istom iznosu. Kada mu se predoče isprave na stranici 6-7 spisa, svjedok iskazuje da se ovdje radilo o izmjeni u tehničkom smislu te da ta izmjena nije utjecala na izloženost klijenta u bankarskom smislu, jer nije došlo do povećanja iznosa garancije, ali da isto treba proći proceduru. Glede postupka preuzimanja bankarske garancije, iskazuje da u banku istu dolazi preuzeti direktor koju potpiše te da se time smatra da je suglasan s onim što je preuzeo.

23. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja IT (list 275-278 spisa), proizlazi da su utvrdili kako tužitelj ispunjava uvjete za predmetni postupak javne nabave, slijedom čega da su od banke zatražili izdavanje bankarske garancije te su u tu svrhu ispunili obrazac banke i poslali ga zajedno sa natječajnom dokumentacijom i to konkretno LT i NT. Nakon što je preuzeo bankarsku garanciju izjavljuje kako ju je osobno odnio na adresu naručitelja Odlagalište d.o.o., dok su ostalu dokumentaciju proslijedili elektronskim putem javnog oglasnika. Zastupnik po zakon iskazuje da je on osobno preuzeo i pročitao izdanu bankarsku garanciju te da je vidio iznos, ali da nije išao za tim da li su iznosi odvojeni po grupama. Međutim, obzirom da mu je ista izdana dan prije proteka roka, iskazuje kako nije bilo vremena za traženja ispravka garancije, već ju je žurno nosio te osobno predao naručitelju. Nakon otvaranja ponuda da je ustanovljeno da garancija nije izdana u ispravnom obliku, jer na njoj nisu bile odvojene dvije grupe nabave, već je ista glasila na ukupan iznos od 40.000,00 kn, nakon čega da su zaprimili dopis naručitelja u kojem je navedeno kakav tekst garancije mora biti, odnosno odvojiti Grupu 1. na iznos od 10.000,00 kn te Grupu 2. na iznos od 30.000,00 kn, a što da je u konačnici bilo navedeno i u nalogu za izdavanje bankarske garancije. Isti dan kada su zaprimili dopis naručitelja da je garancija nevaljana, iskazuje kako su predmetni dopis proslijedili banci putem e-maila, kao i da je i nakon toga svakodnevno bio u telefonskom kontaktu sa djelatnicima banke. Garanciju da je trebalo izmijeniti samo formalno, jer nije bilo nikakvih promjena glede kreditne zaduženosti, već da se radilo o tehničkom pitanju. Međutim, kako je protekao rok od 7 dana za dostavu upotpunjene garancije iskazuje da su iz navedenog razloga bili isključeni iz postupka javne nabave te da su time izgubili posao. Na poseban upit iskazuje kako nije dobio za konkretnu bankarsku garanciju prijedlog teksta iste (draft) od tuženika, kao i da ne može sa sigurnošću reći ni da li je ikada prije dobio prijedlog teksta bankarske garancije.

24. Sud je iskaz zastupnika po zakonu tužitelja, kao i navedenih svjedoka u cijelosti prihvatio kao istinite, budući su isti međusobno podudarni te u skladu sa dokumentacijom koja se nalazi u spisu. Također, sud je iskaze svjedokinje GT, kao i svjedoka PT ocijenio kao podudarne s dostavljenom elektroničkom korespondencijom između parničnih stranka te je utvrdio da tuženiku u konkretnom slučaju prije izdavanja bankarske garancije nije bio poslan prijedlog (draft), a što je bila uobičajena procedura tuženika, ukoliko bi postojala nejasnoća glede same forme garancije. Osim toga, svjedoci su na uvjerljiv i životan način opisali tijek međusobne komunikacije, poslovnu suradnju i proceduru tuženika prilikom izdavanja bankarske garancije, kao i odlučnu činjenicu da zbog interne procedure tuženika, dopuna bankarske garancije nije izdana u roku od 7 dana.

25. Nakon prevedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je tužitelj tuženiku zajedno sa zahtjevom za izdavanje bankarske garancije i to 22. veljače 2021., elektroničkim putem proslijedio svu natječajnu dokumentaciju te je ujedno naveo i krajnji rok za predaju iste. Također, sud je utvrdio i da je u e-mailu od 23. ožujka 2021., kojim je tužitelj od tuženika zatražio dopunu/ispravak izdane bankarske garancije, ujedno proslijedio i dopis naručitelja u kojem je naveden rok od 7 dana za upotpunjenje iste, slijedom čega je tvrdnju tuženika da tužitelj nije naveo rok u kojem tuženik treba dostaviti traženu izmjenu, ocijenio u cijelosti neosnovanom. Nadalje, uvidom u materijalnu dokumentaciju, kao i iz iskaza svjedoka, sud je utvrdio da tuženik u roku od cca tri tjedna nije postupio s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno da je 3. ožujka 2021. izdao neispravnu bankarsku garanciju. Nadalje, iako je tužitelj pozvao tuženika 23. ožujka 2021. da dopuni/ispravi bankarsku garanciju, tuženik opet nije postupio s pažnjom dobrog gospodarstvenika pa niti u naknadno ostavljenom roku od 7 dana dostavio ispravljenu bankarsku garanciju. U konkretnom slučaju, nesporno je da je tužitelj tuženiku platio uslugu izdane bankarske garancije.

26. Po stavu ovog suda, način poslovanja, odnosno potrebna suradnja različitih odjela tuženika prilikom izdavanja bankarske garancije ne smije ići na štetu poslovnih klijenata, a posebno ne na način da poslovanje klijenta ovisi o protokolima i internim procedurama banke. Naime, tuženik kao banka niti u jednom trenutku nije napomenuo da neće izdati traženu bankarsku garanciju sukladno nalogu i u traženom roku. Zastupnik po zakonu tužitelja kao laik i kao dugogodišnji klijent tuženika je imao povjerenja u tuženika što se tiče predmetne usluge, konkretno izdavanja bankarske garancije, a koji je u konkretnom slučaju napravio dvostruki propust i to prvi puta kada je izdao nepravilnu bankarsku garancije, iako je imao svu potrebnu dokumentaciju te drugi puta kada nije u dodatnom i razumnom roku od 7 dana ispravio grešku tehničke naravi. Ovakvo postupanje tuženika u poslovnim odnosima prema svojim klijetima je po ocjeni ovog suda neprihvatljivo i neprofesionalno, slijedom čega tvrdnju tuženika kojom isti pokušava prebaciti odgovornost upravo na tužitelja jer da u trenutku potpisivanja i preuzimanja garancije isti nije primijenio pažnju dobrog gospodarstvenika, je sud iz navedenih razloga, ocijenio neosnovanom u cijelosti. Upravo je tuženik taj kojem je izdavanje bankarskih garancija osnovna djelatnost/usluga koju redovito pruža i naplaćuje svojim klijentima, slijedom čega se očekuje da upravo tuženik kao banka postupa s pažnjom dobrog gospodarstvenika te istu pruži profesionalno. U konačnici, sam zastupnik po zakonu je u svom iskazu naveo da je tuženik izdao prvotnu bankarsku garanciju i to svega koji dan prije isteka roka za predaju natječajne dokumentacije, slijedom čega nije imao izbora nego istu predati naručitelju. Poslovna praksa između banke i poslovnog klijenta koji se u pravilu prijavljuje na javne natječaje je takva da klijent ima okvirno zaduženje za bankarske garancije, a koje se tretira upravo kao kredit i koje umanjuje kreditnu sposobnost klijenta. Slijedom takvog kontinuiranog poslovnog odnosa, klijent za ispostavljenu uslugu banci plaća navedenu uslugu. Također, u konkretnom slučaju je utvrđeno da se radilo o dopuni/ispravku garancije u tehničkom smislu, odnosno da se nije mijenjala kreditna zaduženost tužitelja, slijedom čega ostavljeni rok od 7 dana, po ocjeni suda predstavlja razuman rok za ispravak/dopunu izdane bankarske garancije tuženika.

27. Nadalje, tuženik kao jedna od vodećih banaka u Republici Hrvatskoj je pravna osoba, odnosno financijska institucija koja je u obavljanju obveza iz svoje profesionalne djelatnosti dužna postupati prema pravilima struke i običajima (povećana pažnja, pažnja dobrog stručnjaka), a što je u konkretnom slučaju izostalo, te svojim neosnovanim tvrdnjama tijekom dokaznog postupka pokušava svoj propust pripisati upravo tužitelju. Zastupnici po zakonu pravnih osoba općenito pa tako niti zastupnik po zakonu tužitelja, nije dovoljno stručan da kompletno postupanje tuženika ispita i provjeri te se upravo iz navedenog razloga oslanja na tuženika kao profesionalca. U konkretnom slučaju, tuženik je pravovremeno zaprimio svu potrebnu dokumentaciju, međutim nije izdao pravilnu bankarsku garanciju, slijedom čega nije primijenio dužnu pažnju koja se u prometu očekuje. U prilog navedenom ide i iskaz svjedoka LT, kao bivšeg djelatnika tuženika koji je iskazao i da sami podnositelji zahtjeva za izdavanje bankarske garancije ponekad nisu sigurni kakva im točno garancija treba pa da iz navedenog razloga banka prvo šalje draft te tek nakon što se odobri draft da izdaje bankarsku garanciju. U konkretnom slučaju, sud je utvrdio da je tuženiku bila jasna forma za izdavanje bankarske garancije, slijedom čega nije tužitelju prvotno niti proslijedio draft garancije te time tražio suglasnost istog, već je izdao bankarsku garanciju koja nije zadovoljavala potrebnu formu.

28. Također, tvrdnja tuženika da tužitelj nije dokazao da bi on bio odabran te da je udovoljio svim drugim uvjetima natječaja je također neosnovana, a što proizlazi iz dostavljene materijalne dokumentacije, a koju je sud već iznio i ocijenio vjerodostojnom. Također, sve navedeno je potvrdila i svjedokinja ĐT kao članica povjerenstva, imenovana od strane naručitelja kada je iskazala da se tužitelj prijavio za javnu nabavu za obje grupe te da je dokumentacijom bilo jasno propisano da se bankarska garancija može izdati kao jedna zbirna, ali ukoliko se ponuditelj javlja za obje grupe da mora imati jasno naznačeno da se bankarska zbirna garancija odnosi kako na jednu, tako i na drugu grupu i u kojem iznosu. Također, svjedokinja je iskazala da je na dan otvaranja ponuda tužitelj kao ponuditelj bio najpovoljniji ponuditelj i to za obje grupe, a što znači da je njegova cijena bila najniža. Glede odabira ekonomski najpovoljnije ponude, svjedokinja je pojasnila da se u obzir uzima cijena, jamstveni rok i rok izvršenja (isporuke), s time da je cijena iznosila najveći udio u bodovanju i to 70%, slijedom čega je iskazala da je tužitelj ispunio te kriterije da je pretpostavka da bi isti dobio taj posao. Ujedno je iskazala da osim navedenog nedostatke u garanciji, nikakvih drugih nedostataka u dokumentaciji nije postojao, kao i da smatra da rok od 7 dana, prema Zakonu o javnoj nabavi bi bio primjereni rok za dopunu dokumentacije, a koji da temelje na dosadašnjem iskustvu. U konačnici, svjedokinja je iskazala da je na temelju dostavljene dokumentacije tužitelja (elemenat ponude) ista bila kompletna te da je bila dostavljena potpuna/pravovaljana dokumentacija da bi predmetna ponuda tužitelja bila najpovoljnija ponuda te bi išla u postupak ažuriranja popratnih dokumenata. Ujedno je iskazala da je moguće da bude izabrana ponuda koja nije najjeftinija, ali samo u slučaju da je odbačena najjeftinija ponuda drugog ponuditelja iz nekog razloga.

29. Sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a, propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

30. Sukladno odredbi čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povrede prava osobnosti (neimovinska šteta).

31. U ovoj pravnoj stvari tužitelj ne traži naknadu obične štete, nego samo izmakle koristi.

32. Nadalje, odredbom čl. 1089. st. 3. ZOO propisano je da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem

33. Izmakla korist predstavlja neostvarenu imovinsku vrijednost koja bi prema redovnom tijeku stvari ili u okolnostima konkretnog slučaja bila ostvarena (tj. ušla u oštećenikovu imovinu) da nije bilo postupka štetnika koji ga čini građanskopravno odgovornim. Dakle, sa stajališta odgovornosti za naknadu štete u vidu izmakle koristi potrebno je da se ispune zakonom predviđene pretpostavke i to da korist nije ostvarena, da postoji određeni stupanj izvjesnosti da bi bila ostvarena (redovan tijek stvari), kao i dopuštenost osnove po kojem bi bila ostvarena. O tome da li postoje sve ove pretpostavke, koje samo ukoliko su kumulativno ispunjene, dovode do odgovornosti za naknadu izgubljene koristi, odlučuje sud u svakom konkretnom slučaju na osnovu istih mjerila (VSRH Rev-113/14 od 28. veljače 2018.).

34. Rezimirajući navedeno, sud je utvrdio da je tužitelj tuženiku pravovremeno dostavio svu relevantnu dokumentaciju u kojoj su se nalazile jasne upute o vrsti i potrebnoj formi bankarske garancije koja se u konkretnom slučaju zahtijeva. Dokaz tome je materijalna dokumentacija koja prileži spisu, kao i e-mail korespondencija parničnih stranaka, slijedom čega je sud utvrdio da je tuženik imao jasan nalog glede izdavanja bankarske garancije, kao i dostavljenu svu potrebnu natječajnu dokumentaciju. Također, sud je utvrdio da je tužitelj u privitku e-maila od 23. ožujka 2021., tuženiku proslijedio i dopis naručitelja u kojem je razvidno da se tužitelju kao ponuditelju ostavlja rok od 7 dana za ispravak/dopunu bankarske garancije. Iz iskaza saslušanih svjedoka, posebice PT i ĐT, sud je utvrdio uzročno posljedičnu vezu, odnosno da bi u slučaju dostavljene ispravljene bankarske garancije, upravo on bio izabran, odnosno da bi njegova ponuda bila ekonomski najpovoljnija.

35. Upravo je tužitelj poduzeo sve radnje koje se od njega razumno očekuju u poslovnoj suradnji s tuženikom, dok banka kao tuženik, odnosno kao profesionalni subjekt koji svakodnevno posluje s instrumentima osiguranja plaćanja, je bila dužna pažljivo postupati po nalogu stranke, a posebno imajući u vidu moguće posljedice za tužitelja u kontekstu natječajnog postupka. Također, tužitelj je promptno reagirao odmah po primitku dopisa naručitelja za ispravkom/dopunom neispravno izdane bankarske garancije, slijedom čega je tuženiku ostavio dodatni/primjereni rok od 7 dana za tehnički ispravak iste (jer se iznos nije mijenjao), a u kojem roku tuženik nije postupio te nije spravio svoju grešku. Time je tužitelj tuženiku jasno omogućio otklanjanje pogreške, međutim tuženik niti tada nije izdao ispravnu bankarsku garanciju. Stoga, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da na strani tužitelja nije bilo propusta koji bi opravdao suodgovornost ili isključenje krivnje tuženika, već je upravo tuženik prilikom obavljanja svog poslovanja obvezan zaštiti interese svojih klijenata, odnosno poslovati u najboljem interesu svojih klijenata i stabilnosti financijskog sustava. Iz navedenih razloga je tvrdnju tuženika da je tužitelj sam sebi prouzročio eventualnu štetu, utvrdio također neosnovanom.

36. Obzirom na to da je tuženik osporio osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva to je ovaj sud rješenjem od 10. rujna 2024. odredio izvođenje dokaza kombiniranim vještačenjem po vještacima strojarske i financijske struke. Zadaća vještaka strojarske struke je bila da na temelju dokumentacije u spisu utvrdi nabavnu cijenu vozila za odvoženje otpada u razdoblju 2021., kao i da utvrdi izračun ostalih troškova koje bi tužitelj imao oko isporuke predmetnih vozila i to sve sukladno dokumentaciji iz javnog nadmetanja i dostavljene ponude dobavljača Resor d.o.o. i to za obje ponude tužitelja. Zadaća vještaka financijske struke je bila utvrditi izmaklu korist, odnosno dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima koje je tužitelj mogao ostvariti (razlika u nabavnoj cijeni predmetnog vozila sa svim troškovima i prodajnoj cijeni koja je bila ponuđena od strane tužitelja na javnom nadmetanju), sukladno dokumentaciji koja se nalazi u spisu.

37. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje Nade Klemenc, dipl.ing.strojarstva od 4. listopada 2024. proizlazi da je procijenjena vrijednost komunalnog vozila RESOR S7k na dan 16. ožujka 2021. iznosi 56.100,00 EUR, dok procijenjena vrijednost komunalnog vozila RESOR F15 na dan 16. ožujka 2021. iznosi 88.200,00 EUR. Troškovi kupca koji nisu obuhvaćeni ponudom, a koje je dužan provesti prije stavljanja komunalnog vozila u rad jesu slijedeći:

1. PDV u iznosu od 25%, a na ponuđenu cijenu iznosi 13.750,00 EUR (za komunalno vozilo RESOR S7k), odnosno iznosi 20.500,00 EUR (za komunalno vozilo RESOR F15)

2. Tehnički pregled u ovlaštenoj stanici za tehnički pregled RH, trošak cca 70,00 EUR

3. Osiguranje vozila cca 350,00-400,00 EUR

4. Registracija vozila u MUP-u, trošak cca 100,00 EUR (uključuje naknadu za registarske pločice i prometnu dozvolu)

5. Sukladno Pravilniku o pregledu i ispitivanju radne opreme potrebno je provesti pregled/ispitivanje nadogradnje, trošak cca 2.000,00-2.200,00 EUR

Slijedom navedenog, proizlazi da ukupni dodatni troškovi po jednom komunalnom vozilu se kreću oko 16.350,00 EUR (RESOR S7k), odnosno 23.270,00 EUR (RESOR F15).

38. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje Darinke Cimera, dipl.oec, proizlazi da rukovodeći se nalazom i mišljenjem vještaka strojarske struke u kojem su kao relevantne potvrđene nabavne cijene predmetnih vozila iz tabele 1., koje uvećane za dodatne troškove tehničkog pregleda, osiguranja, registracije i troška pregleda/ispitivanja nadogradnje čine ukupan trošak nabave po pojedinom vozilu i to za komunalno vozilo RESOR 15 ukupni trošak nabave iznosi 84.770,00 EUR, dok za komunalno vozilo RESOR S7k ukupni trošak nabave iznosi 57.770,00 EUR. Slijedom navedenog, izmaklu korist, odnosno izgubljenu zaradu vještakinja je izračunala u tabeli 2. nalaza i mišljenja, kao razliku prodajne cijene (cijene ponuđene na javnoj dražbi) i ukupnog troška nabave po pojedinom vozilu, odnosno za komunalno vozilo RESOR 15 prodajna cijena iznosi 131.395,58 EUR, a za komunalno vozilo RESOR S7k prodajna cijena iznosi 68.352,25 EUR. Stoga, izgubljena zarada (dobit) po vozilu iznosi i to: za komunalno vozilo RESOR 15 46.625,58 EUR, a za komunalno vozilo RESOR S7k iznosi 10.582,25 EUR, odnosno ukupno izgubljena dobit po predmetnom poslu iznosi 57.207,83 EUR/431.032,39 kn.

39. Podneskom od 5. prosinca 2024. tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještakinja te je naveo da nije uzet u obzir predmet nabave u cijelosti, već samo dobava i isporuka vozila, dok troškovi obuke djelatnika te oslikavanje vozila uopće nisu uzeti u obzir, a što da bi zasigurno predstavljalo daljnji trošak tužitelja kao ponuditelja. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da vještakinje dopune svoj nalaz i mišljenje na način da uzmu u obzir sve troškove predmeta nabave.

40. Obzirom na iznesene primjedbe tuženika, vještakinja Darinka Cimera je u podnesku od 20. prosinca 2024. se očitovala obrazlažući da je u nalazu i mišljenju od 11. studenoga 2024. u tabeli 1. vještak prikazao nabavne cijene, odnosno ukupni trošak nabave za predmetna vozila, dok je u tabeli 2. prikazao prodajnu cijenu za isto te iznos izgubljene zarade. Nabavna i prodajna cijena da su iskazane bez PDV-a, a iznos nabavne cijene da je vidljiv iz nalaza i mišljenja vještakinje Nade Klemenc u toč. 8. zaključka u kojoj stoji da je cijena vozila RESOR F15 iznosi 82.000,00 EUR bez PDV-a, a cijena vozila RESOR S7k iznosi 55.000,00 EUR bez PDV-a. Stoga, da je iznos prodajne cijene razvidan iz ponudbenog lista (list 148 i 153 spisa) te da za vozilo RESOR F15 iznosi 131.395,58 EUR, odnosno za vozilo RESOR S7k iznosi 68.352,25 EUR, kao i da je naznačeno da je cijena ponude bez poreza na dodanu vrijednost. U odnosu na primjedbe tuženika da u ukupne troškove po vozilu nisu uključeni troškovi oslikavanja i obuke djelatnika, vještak navodi da je na str. 3. svog nalaza i mišljenja naveo isto te ukoliko sud zatraži dopunu u tom smislu da će dopuniti nalaz tako da i troškovi oslikavanja vozila, kao i obuke djelatnika budu uključeni u ukupan trošak nabave.

41. Podneskom od 19. veljače 2025. vještakinja Nada Klemenc se na primjedbe tuženika očitovala na način da procijenjena vrijednost komunalnog vozila RESOR S7k na dan 16. ožujka 2021. iznosi 56.100,00 EUR, dok procijenjena vrijednost komunalnog vozila RESOR F15 na isti dan iznosi 88.200,00 EUR. Također je obrazložila da obzirom na pravo na slobodno formiranje cijena u RH da ponuđena cijena predmetnih vozila ulazi unutar procijenjenih vrijednosti na dan 16. ožujka 2021. za slična vozila s nadogradnjom u rasponu od 77.700,00 EUR do 105.400,00 EUR te da se mogu prihvatiti kao točna i konačna. Glede instrukcione knjige i tehničkih uputstva ističe da isti nisu posebna stavka, već da se podrazumijevaju kao dokumentacija koja prati vozilo s nadogradnjom. Glede obuke krajnjih korisnika o upravljanju nadogradnjom da navedeno ne ulazi u vrijednost vozila, a trošak obuke ovisi o sposobnosti krajnjih korisnika za usvajanje novih vještina, ali ne duže od 8 efektivnih radnih sati.

42. Na ročištu za glavnu raspravu od 8. travnja 2025. proveden je dokaz usmenim saslušanjem vještakinja. Vještakinja Nada Klemenc je u cijelosti ustrajala kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 9. listopada 2024., kao i dopune nalaza i mišljenja od 19. veljače 2025. te je iskazala da trošak instrukcione knjige je sastavni dio kupoprodajnog ugovora, odnosno da je pravilo da je to sastavni dio vozila. Što se tiče kvalifikacije djelatnika, vještakinja je iskazala da se radi o djelatnicima koji su već obučeni, odnosno koji imaju završenu trogodišnju školu te da se radi o zvanju vozača vozila za odvoz otpada. Ukoliko bi se nešto dodatno trebalo obučiti da se u tom slučaju radi o poslu koji se vrši usputno uz obavljanje radnih zadataka. Glede naljepnice da bi se radilo o tome da ista nije dio troška vozila, međutim da se radi o iznosu od 100- 150,00 EUR pa da bi sveukupno trošak naljepnice te eventualne obuke djelatnika ukoliko bi se uzelo da se radi o 2-3 vozača za 8 sati po 15 EUR da bi isti iznosio 600- 700 EUR. Iskazuje da je nabavnu cijenu vozila utvrdila na temelju procjene i to standarda kao i ponudu dostavljenu od strane tužitelja, uzimajući u obzir i slična vozila koja imaju najsličnije karakteristike. Što se tiče vrijednosti vozila, iskazuje da je istu utvrdila na temelju procjene, dok da je nadogradnju kao što je kutija i ostali uređaji utvrdila na temelju sličnih vozila, kao i da je kontaktirala proizvođače vozila radi procjene dodatne opreme. Vrijednost komunalnog vozila RESOR F15 da je utvrdila na dan 16. ožujka 2021. te da iznosi 88.200,00 EUR i to na temelju usporedbe tri vozila, slijedom čega da je uzela srednju vrijednost, obrazlažući da se radi o srednjoj vrijednosti unutar granica od najviše do najniže vrijednosti vozila. Vještakinja Darinka Cimera je također u cijelosti ustrajala kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 11. studenoga 2024., kao i dopune nalaza i mišljenja od 20. prosinca 2024. te je iskazala da obzirom na današnji iskaz vještakinje Nade Klemenc da bi se u tom slučaju umanjila izgubljena dobit za iznos od 800,00 EUR po vozilu. Također je iskazala da se u ovom slučaju radi o umanjenju dobiti, a ne prihoda, jer da u konkretnom slučaju imamo porez na dodatnu vrijednost koji je neutralna stavka, a prihod koji bi bio ostvaren da bi došao od prodaje vozila, trošak nabave vozila uvećan za ostale troškove koje je utvrdila vještakinja. Ujedno je iskazala da porez na dobit na kraju plaća nosioc, odnosno u konkretnom slučaju tužitelj i to iz ukupne dobiti njegovog poslovanja, što znači da u konkretnom slučaju se ne može utvrditi da li će se na dobiveni iznos platiti porez na dobit. Ujedno je istaknula da glede poreza na dobit trenutno nije relevantno jer u konkretnom slučaju tužitelj potražuje iznos bruto zarade.

43. Sukladno nalazu i mišljenju vještakinja, kao i usmenom nalazu i mišljenju vještakinja danog na ročištu održanom 8. travnja 2025. ovaj sud utvrđuje kao odlučnu činjenicu način obračuna svih troškova koje bi tužitelj imao oko isporuke predmetnih vozila. Obzirom na iskaz vještakinje Nade Klemenc, koja je obrazložila troškove obuke djelatnika te oslikavanje vozila, slijedom čega je vještakinja Darinka Cimera potom iskazala da bi u tom slučaju umanjila izgubljenu dobit za iznos od 800,00 EUR po vozilu, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan i to za iznos 55.607,83 EUR, dok je sukladno usmenom nalazu i mišljenju sudskih vještakinja danog na ročištu 8. travnja 2025. utvrdio da se izmakla korist treba umanjiti za iznos od 800,00 EUR po vozilu.

44. Slijedom svega iznijetog, sud je nalaze i mišljenja sudskih vještakinja prihvatio jer su isti sačinjeni prema pravilima struke te su stručno, logično i objektivno obrazloženi. Također, vještakinje su u svom pisanom nalazu i mišljenju, a potom i u dopuni te u konačnici i usmeno, detaljno, stručno i uvjerljivo odgovorile na postavljenu zadaću, kao i na pitanja i na primjedbe tuženika. Istaknutim prigovorima tuženik nije doveo u sumnju ova utvrđenja niti kompetencije vještaka, te nakon čijeg usmenog izlaganja nalaza i mišljenja vještakinja niti tuženik nije imao primjedbi, slijedom čega ovaj sud ocjenjuje da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 261. st. 2. ZPP-a.

45. Slijedom iznijetog, sud je visinu utvrdio kombiniranim strojarsko-financijskim vještačenjem, a čime je ispunjena i posljednja pretpostavka za obveznopravnu odgovornost tuženika te je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično usvojio i odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

46. Kako su vještakinje na ročištu 8. travnja 2025. zaključile da bi iznos od 1.600,00 EUR također predstavljao daljnji trošak tužitelja kao ponuditelja te obzirom da kamate na izmaklu korist tužitelj potražuje od dana podnošenja tužiteljevog zahtjeva tuženiku za naknadom nastale štete od 21. listopada 2021., a koji zahtjev ne prileži spisu, sud je zateznu kamatu dosudio od dana podnošenja tužbe, sve sukladno odredbi čl. 29. st. 1. u vezi čl. 1086. ZOO-a, slijedom čega je odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.

47. U odnosu na navod tuženika na ročištu za glavnu raspravu održanom 8. travnja 2025. u kojem iskazuje da se ne protivi djelomičnom povlačenju tužbe te da u tom slučaju traži trošak, sud isti ocjenjuje neosnovanim. Naime, tužitelj je podneskom od 15. listopada 2024. nakon provedenog kombiniranog strojarsko-financijskog vještačenja smanjio svoj tužbeni zahtjev, odnosno djelomično povukao tužbu te je isti uredio tužbu na način da potražuje da mu tuženik isplati na ime naknade štete za izgubljenu zaradu iznos od 57.207,83 EUR, umjesto prvotnog iznosa od 62.877,43 EUR, dakle djelomično je povukao tužbu za iznos od 5.669,60 EUR. U konkretnom slučaju u primjenu dolazi odredba čl. 193. st. 2. ZPP-a pa kako tuženik nije u roku od 15 dana od dana primitka navedenog podneska tužitelja, a kojeg je zaprimio 20. studenog 2024., zatražio trošak u roku od 15 dana, već je isti zatražio na ročištu održanom 8. travnja 2025, zahtjev za naknadom troška tuženika je u tom dijelu neosnovan, odnosno nepravovremen. Međutim, valja istaći i sve da je je trošak u odnosu na djelomično povučeni dio tužbenog zahtjeva zatražen pravovremeno, isti bi u tom slučaju također bio neosnovan, budući se i u prvotnom postavljenom tužbenom zahtjevu, kao i nakon djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva glede troška bi se primjenjivao isti iznos prema vrijednosti predmeta spora (VSRH Revx-254/2014 od 10. prosinca 2014.).

48. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj koji nije uspio u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu svog tužbenog zahtjeva (2,7 %), a u kojem je zastupan po punomoćniku odvjetniku ima pravo na naknadu troškova sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23; dalje: Tarifa) i to prema vrijednosti predmeta spora za sastav tužbe od 2. ožujka 2022. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1.), zastupanje na ročištu od 9. studenog 2022. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. toč. 5.), za zastupanje na ročištu 7. veljače 2023., 18. listopada 2023., 7. svibnja 2024., 6. rujna 2024. te 8. travnja 2025., svaki u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1.), za sastav podneska od 31. listopada 2022., 5. siječnja 2023., 15. studenog 2024. i 8. siječnja 2025., svaki u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1.), za sastav podneska od 6. rujna 2024. i 13. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 3.) te za sastav podneska od 15. svibnja 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. toč. 4.), sveukupno iznos od 10.350,00 EUR i trošak PDV 25% u iznosu od 2.587,50 EUR (Tbr. 46.).

49. Također, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 EUR, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18.) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19. i 92/21.) te trošak provedenog kombiniranog strojarsko-financijskog vještačenja u iznosu od 1.237,50 EUR. Tužitelju nije priznat cjelokupni iznos uplaćenog predujma u iznosu od 2.000,00 EUR, budući da mu je ostatak uplaćenog predujma u iznosu od 762,50 EUR vraćeno na njegov račun (list 346-348 spisa). Tužitelju nije priznat trošak za sastav zahtjeva za naknadu štete od 21. listopada 2021., kao niti trošak za predujam sudskog dostavljača, budući da isti ne prileže spisu.

50. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 15.502,22 EUR/116.801,48 kn te je odlučio kao u toč. III. izreke ove presude.

51. Napominje se da je novčani iznos u presudi iskazan i u valuti EUR, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući odredbe čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22. i 88/22.).

Rijeka, 25. travnja 2025.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.