REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj P-382/2021-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u parničnom predmetu tužitelja BAUMIT d.o.o. Zagreb, Vučak 34, OIB: 19470350321, zastupanog po zamjenici punomoćnika Miroslavi Turnšek, odvjetnici iz Rijeke, Ulica Fiorello la Guardia 23 (temeljem rješenja HOK-a broj: 13976-2024-3 od 12. prosinca 2024., u zamjeni za punomoćnika Marka Blečića, odvjetnika iz Rijeke, Ante Starčevića 5), protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.o.o., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Nataši Mijić Scheidl, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljene 25. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 isplatiti tužitelju BAUMIT d.o.o., Zagreb, Vučak 34, OIB: 19470350321 iznos od 8.662,01 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. prosinca 2020. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je zatražio isplatu iznosa od 2.165,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, kao i u dijelu u kojem je zatražio isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na dosuđeni iznos od 8.662,01 EUR za dan 2. prosinca 2020.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.725,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 21. rujna 2021. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete u iznosu od 81.579,89 kuna/10.827,51 EUR[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. prosinca 2020. do isplate. U tužbi navodi da se 2. prosinca 2020. dogodila prometna nezgoda na način da je vozač ŽK upravljajući osobnim vozilom marke BMW 520 X DRIVE, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tužitelja, zbog ledene kiše i snijega, udario prednjim, a potom i zadnjim djelom osobnog vozila u zaštitnu ogradu, kojom prilikom da je na navedenom vozilu nastala šteta. Nadalje, navodi da je na dan štetnog događaja predmetno vozilo bilo osigurano kod tuženika policom kasko osiguranja cestovnih vozila, ali da mu je tuženik neosnovano odbio isplatiti štetu na vozilu pozivajući se na odredbe Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila, budući da su navedene odredbe koje nalažu osiguranicima poduzimanje određenih radnji ili postupaka radi zadržavanja prava na naknadu u cijelosti ništetne sukladno odredbi članka 942. Zakona o obveznim odnosima.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je učinio nespornim da je predmetno vozilo u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom kasko osiguranja cestovnih vozila broj 03068200010275 za razdoblje od 20. siječnja 2020. do 20. siječnja 2021., kao i da su sastavni dio navedenog ugovora o osiguranju Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila broj 2019/01-03.01-1. Navodi da osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, budući da tuženik nije ispunio obveze iz odredbi članka H.2. stavka 1. točke 1.2. i točke 1.7. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, koje obveze je preuzeo sklapanjem ugovora o kasko osiguranju, a prema kojima je osiguranik, odnosno vlasnik ili korisnik vozila dužan fotografirati mjesto nesreće i oštećenja na vozilu, te prometnu nezgodu odmah prijaviti najbližoj policijskoj postaji, te potvrdu o prijavi policiji zajedno s izvršenim alkotestiranjem priložiti uz prijavu osiguranog slučaja. Stoga, iz tih razloga osporava da je do oštećenja na osobnom vozilu došlo 2. prosinca 2020. na mjestu i na način opisan u tužbi, kao i da je na vozilu tužitelja nastala šteta u iznosu zatraženom u tužbi. Također, ističe da je sporan i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata. Nadalje, a u odnosu na navode tužitelja da bi odredbe Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila bile ništetne ističe da je iz samih odredbi jasno da se ne radi o pretjerano strogim odredbama koje bi tužitelja dovele u neravnopravan položaj, a da temeljna načela obveznog prava propisana člankom 2., 9. i 10. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ne bi smjela u ovakvim slučajevima dopuštati sudsku izmjenu sadržaja sklopljenih ugovora, naročito ako bi se time zadiralo u svrhu ugovora, odnosno ako bi se time mijenjala volja ugovornih strana i sadržaj samog ugovora, pri čemu upravo o opsegu osiguranih rizika koje preuzima osiguratelj sklapanjem police osiguranja ovisi sadržaj i visina ugovorene premije (cijene) osiguranja. U odnosu na navedeno pojašnjava da u slučaju da je osiguranik kao ugovorna strana prilikom sklapanja ugovora želio i dodatno pokriće rizika koji nisu pokriveni standardnom policom osiguranja, da bi za takvu policu morao platiti veću premiju (cijenu) osiguranja.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je istaknuo da je uredno prijavio štetu odmah sljedećeg dana nakon prometne nezgode, te da je tuženik potvrdio da je odštetni zahtjev u kojem je navedeno vrijeme, mjesto i način nastanka prometne nezgode uredno zaprimio, pa da je tuženik neosnovano odbio isplatu štete iz razloga neispunjenja neke obveze.

4. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka istaknuo da tužbeni zahtjev osporava iz razloga navedenih u odredbama članka H.2. stavka 1. točke 1.2. i točke 1.7. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, odnosno da je osiguranik dužan fotografirati mjesto nesreće i oštećenja na vozilu, te prometnu nezgodu odmah prijaviti najbližoj policijskoj postaji i potvrdu o prijavi policiji zajedno s izvršenim alkotestiranjem priložiti uz prijavu osiguranog slučaja, a što tužitelj nije učinio. Istaknuo je da je zaprimljena tužiteljeva prijava štete, uz prilog kopije vozačke dozvole vozača i prometne dozvole, ali da uz prijavu, a niti naknadno, iako je to od njega zatražio, nije dostavio fotografije, a što je trebao sukladno sklopljenom ugovoru o osiguranju. Također, navodi da je sporno i samo mjesto nastanka prometne nezgode, za koje je tužitelj tek na ročištu za glavnu raspravu 5. svibnja 2022. naveo gdje bi se trebao provesti dokaz uviđajem na licu mjesta. U konačnici je osporio i zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje naknadu iznosa PDV-a jer da je isti, kao porezni obveznik u sustavu PDV-a, ima pravo i može koristiti odbitak pretporeza.

5. Podneskom od 11. ožujka 2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u izreci ove presude, s obzirom da je nakon podnošenja tužbe došlo do izmjene valute u Republici Hrvatskoj, te stope zakonskih zateznih kamata.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine u iznosu od 10.827,51 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. prosinca 2020. do isplate temeljem police kasko osiguranja cestovnih vozila broj 03068200010275 na ime popravka imovinske štete na vozilu u vlasništvu tužitelja nastale u prometnoj nezgodi koja se dogodila 2. prosinca 2020.

7. Među strankama, a temeljem navoda samih stranaka i dokumentacije u spisu nije sporno:

- da je u vrijeme nastanka prometne nezgode 2. prosinca 2020. vozilo tužitelja je bilo osigurano kod tuženika policom kasko osiguranja cestovnih vozila broj 03068200010275, kao i da su sastavni dio navedenog ugovora o osiguranju Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila broj 2019/01-03.01-1,

- da su stranke ugovorom o osiguranju ugovorile otkup obveze kontrole alkoholiziranosti, a što proizlazi i iz obvezujuće ponude kasko osiguranja cestovnih vozila (list 69-70 spisa),

- da vozač ŽK nije policiji prijavio prometnu nezgodu od 2. prosinca 2020.,

- da je tužitelj 3. prosinca 2020. podnio tuženiku prijavu štete iz kasko osiguranja cestovnih vozila, koju prijavu je tuženik uredno zaprimio, te u konačnici odštetni zahtjev tužitelja utvrdio pravno neosnovanim jer tužitelj nije postupio po odredbama članka H.2. stavka 1. točke 1.7. Uvjeta za kasko osiguranje, što proizlazi i iz dokumentacije dostavljene u spis (list 9-12 spisa).

8. Međutim, među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporan je nastanak štetnog događaja, visina štete, odnosno popravka vozila, te obveza tuženika na naknadu poreza na dodanu vrijednost. Sporna je i primjena odredbi Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, točnije članka H.2. stavka 1., točke 1.2. i 1.7., odnosno je li tuženik nespornim nepostupanjem po obvezama propisanim u navedenim odredbama izgubio pravo na isplatu osigurnine.

9. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priležeću spisu, iskaz zastupnika po zakonu tužitelja UK (list 71-73 spisa), te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka cestovnog prometa Alberta Grabovca (list 140-150 spisa).

10. S tim u vezi, a u odnosu na dokaz uviđajem na licu mjesta, te prigovor tuženika vezano za mjesto prometne nezgode za koje je naveo da se isto ne može utvrđivati samo iskazom vozača vozila, valja navesti da je na tužitelju da iznese sve činjenice važne za donošenje odluke po postavljenom tužbenom zahtjevu i dokaze potrebne za utvrđenje tih činjenica. Tužitelj je dokazni prijedlog uviđajem na licu mjesta i vještačenjem po vještaku prometne struke na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode, koje uključuje prostorno-vremensku analizu prometne nesreće, pravovremeno predložio na pripremnom ročištu održanom 22. veljače 2022., a kasnije tijekom postupka precizirao na kojem mjestu dokaz uviđajem na licu mjesta predlaže provesti, pri čemu je i vozač tužiteljeva automobila pristupio uviđaju na licu mjesta i pokazao točno mjesto nastanka prometne nesreće. S obzirom da u konkretnom slučaju, po navodima tužitelja, nije bilo drugih sudionika prometne nesreće, niti očevidaca iste, a da je tuženik osporio u cijelosti nastanak prometne nezgode na način naveden u tužbi, odnosno onako kako to tvrdi tužitelj, tužitelj je predložio da vještak, kao stručna osoba, a s obzirom na činjenice iznesene u postupku i dokumentaciju koja se nalazi u spisu, učini prostorno-vremensku analizu prometne nezgode, odnosno jesu li okolnosti i dinamika prometne nezgode, na mjestu za koje tužitelj tvrdi da je mjesto prometne nezgode, onakve kakvim ih navodi tužitelj.

11. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

12. U odnosu na sporne činjenice nastanka i dinamike prometne nesreće sud je proveo dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja UK i vještačenjem po vještaku stalnog sudskog vještaka cestovnog prometa Alberta Grabovca, a nakon provedenog dokaza uviđajem na licu mjesta 16. lipnja 2023.

13. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja UK (list 71-73 spisa) proizlazi da je do prometne nezgode došlo u večernjim satima 2. prosinca 2020. dok se kretao iz pravca Zagreba prema kući – autocestom Zagreb-Rijeka. Na put da je krenuo iako su vremenski uvjeti bili loši, da je padala susnježica, odnosno ledena kiša jer je iduće jutro imao sastanak u Istri. U Gorskom kotaru na izlazu iz tunela kod Delnica čijeg naziva se ne sjeća da se auto zanio tako da je prednjim krajem udario branikom u zaštitnu ogradu s lijeve strane ceste, nakon čega se vozilo zbog poledice zarotiralo i stražnjim djelom udarilo u zaštitnu ogradu sa desne strane ceste i u konačnici zaustavilo na desnoj pomoćnoj traci. Cesta na kojoj se dogodila prometna nezgoda da nije bila zatvorena za promet. Odmah nakon događaja da je izašao iz vozila i poslikao 4-5 fotografija, odnosno koliko je mogao s obzirom da je bila noć, te ih odmah poslao tajnici koja je inače zadužena za kontakt s osiguravajućim društvima, ali da ne zna s kim iz osiguravajućeg društva je ista komunicirala. Na automobilu da su nastala oštećenja prednjeg branika, prednjeg svjetla, stražnjeg branika i stražnjeg svjetla, ali je vozilo bilo u voznom stanju, pa je nastavio voziti. Tajnica društva da je sljedećeg dana ujutro pokrenula postupak kod osiguravajućeg društva, budući da je znala da imaju kasko osiguranje tog osobnog vozila. Osiguratelj da je tražio samo da ispuni prijavu štete, što misli da je učinio odmah idući dan nakon prometne nezgode, ali da je tajnica svejedno e-mailom poslala i fotografije koje je nakon prometne nezgode uslikao. Nakon prijave štete da je tuženikov procjenitelj izvršio izvid štete, ali su nakon toga dobili odgovor da se šteta ne priznaje. Automobil da im je bio potreban, pa su angažirali procjenitelja Vilima Radolovića, stalnog sudskog vještaka prometne struke, koji je procijenio štetu na automobilu u iznosu oko 81.000,00 kuna, nakon čega je isti popravljen u obrtu [obrt] u [adresa], čiji trošak je bio 81.000,00 kuna sa uključenim PDV-om.

14. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet Alberta Grabovca (list 140-150 spisa), a na koji stranke nisu imale primjedbe, proizlazi da uzrok nastanka prometne nezgode nije moguće utvrditi jer nema tehničkog uporišta za zaključak da je uzrok prometne nezgode pojava leda, odnosno ledene kiše na kolniku, pa da bi to bio razlog destabilizacije osobnog vozila, ali s obzirom na oštećenja nastala na vozilu, da je moguće da je do nezgode došlo na način na koji to opisuje vozač. U odnosu na brzinu kretanja vozila proizlazi da je na predmetnoj dionici AC A6 Zagreb- Rijeka, ograničenje brzine kretanja iznosilo 110 km/h, a brzina vozila pred kontakt s ogradom oko 61 km/h. Zaključno, a u odnosu na visinu štete na vozilu tužitelja, proizlazi da bi prema ponudi Auto kuće Habulin d.o.o. Zagreb šteta iznosila 88.274,58 kuna/11.716,05 EUR a prema računu [obrt], obrta za održavanje i popravak vozila 81.279,89 kuna, ali s obzirom na protek vremena od izdavanja računa do izrade ponude za popravak (Habulin d.o.o.), da je iznos štete naveden na računu realan.

15. Stoga, a na temelju iskaza vozača UK, kojeg je sud, u dijelu u kojem je isti iskazivao o samom nastanku i dinamici nastanka prometne nezgode, prihvatio kao logičnog, životnog i neposredno uvjerljivog, kao i na temelju nalaza i mišljenja vještaka, koji nalaz i mišljenje je sud u cijelosti prihvatio jer je isti sačinjen prema pravilima struke, te stručno, logično i objektivno obrazložen, u kojem je vještak, s obzirom na dostupne podatke i pregled mjesta nezgode, potvrdio da je moguće da je do prometne nezgode došlo na način kako to navodi vozač automobila, sud je utvrdio da se 2. prosinca 2020. na autocesti A6 Zagreb-Rijeka, kod km oznake 42+110 m dogodila prometna nezgoda na način da je vozač UK, nakon zanošenja automobila, prednjim krajem udario branikom u zaštitnu ogradu s lijeve strane kolnika, nakon čega se vozilo zarotiralo i stražnjim djelom udarilo u zaštitnu ogradu sa desne strane kolnika, uslijed čega su na vozilu nastala oštećenja.

16. Odredbom članka 921. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO) propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

17. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, te odredbi članka B.4. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, kojom je propisano da se kod "punog kasko osiguranja" osiguraniku priznaje naknada iz osiguranja koja nastane uslijed prometne nesreće, u konkretnom slučaju nastao je osigurani slučaj opisan u točki 12. ove presude, slijedom čega je tuženik dužan tužitelju isplatiti osigurninu, odnosno štetu koju je pretrpio uslijed nastupa osiguranog slučaja.

18. Neosnovani su prigovori tuženika da tužitelj ne bi imao pravo na isplatu osigurnine, budući da nije postupio sukladno odredbama članka H.2. stavka 1. točke 1.2. i točke 1.7. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, odnosno da nije ispunio obvezu fotografiranja mjesta nesreće s najmanje 4 fotografije iz kojih bi se jasno vidjelo mjesto prometne nesreće i oštećenja na vozilu ili vozilima ako ima više sudionika, te obvezu prijave prometne nesreće odmah najbližoj policijskoj postaji i prilaganja potvrde o prijavi policiji s fotografijama uz prijavu osiguranog slučaja.

19. Odredbom članka 942. ZOO-a propisano je da su ništetne odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza.

20. Pri ocjeni valjanosti navedenih odredbi Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila sud je imao u vidu odredbe članka 176. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08,48/10, 74/77, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24) kojim odredbama je propisana obveza vozača, sudionika prometne nezgode, u kojoj je uzrokovana samo materijalna šteta na vozilima, odmah, ukoliko je to moguće ukloniti vozila s kolnika. Dakle, zakonom nije propisana obveza vozača pozvati policiju, niti čekati dolazak policije, stoga ovaj sud smatra da su ništetne odredbe Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila koje predviđaju gubitak prava na osigurninu iz razloga jer vozač nije prijavio prometnu nezgodu policiji i fotografirao mjesto prometne nesreće. U predmetnoj prometnoj nesreći, koja se dogodila na autocesti, nije bilo ozlijeđenih osoba, niti je došlo do štete na imovini trećih osoba već samo do oštećenja vozila tužitelja. Iz dokaznog postupka proizlazi da je vozilo nakon nesreće bilo u voznom stanju, pa bi postupanjem sukladno spornim odredbama Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, odnosno nepotrebnim zadržavanjem na mjestu prometne nezgode samo radi postupanja po navedenim odredbama, a posebno izlaženjem iz vozila i kretanjem po autocesti radi fotografiranja vozila i mjesta prometne nezgode u noćnim satima, vozač automobila ugrozio kako sebe, tako i druge sudionike u prometu. Vozač je u konkretnoj situaciji, znajući da je vozilo osigurano punim kasko osiguranjem postupio razumno i sukladno zakonskim odredbama, te odmah idućeg dana, 3. prosinca 2020., podnio prijavu štete (list 9-10 spisa). Stoga su neosnovani navodi tuženika kojima osporava pravo tužitelja na isplatu osigurnine (Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-156/14 od 23. siječnja 2018., poslovni broj Revd-1764/20 od 25. studenoga 2020., poslovni broj Rev-1245/17 od 4. veljače 2020. te Ustavni sud Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5559/08 od 11. srpnja 2017.).

21. U odnosu na visinu utužene tražbine, za navesti je da se šteta kao posljedica ovog štetnog događaja sastojala u materijalnoj šteti na automobilu osiguranom kod tuženika u visini troškova popravka automobila. Visina nastale štete proizlazi iz procjene popravka Dekra Automotiv d.o.o. (list 14-27 spisa), te računa broj 1671/1 obrta za održavanje i popravak motornih vozila „ [obrt]“ (list 5-6 spisa) iz kojeg je razvidno da je isti sastavljen prema naplaćenoj naknadi za popravak i lakiranje vozila BMX 529 d XDrive, registarske oznake [registarska oznaka] u visini od 65.263,91 kuna bez PDV-a, odnosno u visini od 81.579,89 kuna sa uključenim PDV-om. Također, nastalu štetu na vozilu procijenio je i vještak koji je u nalazu i mišljenju naveo da je iznos štete naveden u računu obrta za održavanje i popravak motornih vozila „ [obrt]“ realan. Sud nije imao razloga posumnjati u stručnost, objektivnost i ispravnost danog nalaza i mišljenja, te utvrđenu visinu nastalih troškova, a niti su stranke, u tom dijelu, stavile primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

22. Međutim, osnovano je tuženik osporio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je zatražio isplatu iznosa od 16.315,98 kuna na ime PDV-a na iznos od 65.263,91 kuna. Tuženik je u tijeku postupka istaknuo prigovor da je tuženik porezni obveznik u sustavu PDV-a, pa da sukladno Zakonu o porezu na dodanu vrijednost za nabavku dobara i usluga u svezi s predmetnim automobilom ima pravo i može ostvariti odbitak pretporeza, slijedom čega da nema pravo na naknadu iznosa poreza na dodanu vrijednost prema računu temeljem kojeg potražuje utuženi iznos za popravak vozila. Tužitelj nije osporio navod tuženika da je porezni obveznik u sustavu PDV-a, niti se na isto uopće očitovao, te stoga, a prema stavu ovoga suda, tužitelj kao porezni obveznik ima pravo odbiti iznos PDV-a, slijedom čega u slučaju naknade imovinske štete na vozilu nema pravo na naknadu poreza na dodanu vrijednost koji je platio na uslugu popravka vozila. Odredbom članka E.1. stavka 4. Uvjet za kasko osiguranje cestovnih vozila određeno je da će na iznos naknade štete biti od utjecaja porezni status osiguranika u smislu Zakona o porezu na dodanu vrijednost i njegova prava na odbitak PDV-a kao pretporeza. Odredbom članka 58. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19 i 138/20) propisano je da porezni obveznik ima pravo od PDV- a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija. Stoga, a budući da u konkretnom slučaju nema razloga zbog kojih tužitelj ne bi imao pravo na odbitak pretporeza, nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je isti zatražio isplatu iznosa na ime PDV-a u iznosu od 16.315,98 kuna.

23. Također, osnovano je tuženikov prigovor u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata na utuženu tražbinu. Odredbom članka 943. stavka 4. ZOO-a propisano je da ako osiguratelj ne ispuni svoju obvezu u rokovima iz tog članka, duguje osiguraniku, odnosno korisniku osiguranja zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala. U konkretnom slučaju, nije sporno da je tužitelj obavijestio tuženika o štetnom događaju podnošenjem odštetnog zahtjeva 3. prosinca 2020., a da je tužbenim zahtjevom zatražio zakonsku zateznu kamatu na utuženi iznos od 2. prosinca 2020., stoga je tužitelju valjalo dosuditi zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 3. prosinca 2020., po stopi određenoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a.

24. O troškovima parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavka 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP).

25. Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka kod parcijalnog uspjeha stranaka u sporu, u situaciji kad su sporni osnova i visina tužbenog zahtjeva, potrebno je ocjenjivati (uzimati u obzir) uspjeh stranaka ne samo u pogledu visine prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva, već je potrebno ocjenjivati uspjeh stranaka kako s obzirom na osnovu zahtjeva, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva.

26. Tuženik je osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a tužiteljev zahtjev je djelomično usvojen, slijedom čega se ima smatrati da je glede osnove uspio 100%, a glede visine zahtjeva u omjeru uspjeha u sporu prema postavljenom tužbenom zahtjevu, odnosno sa 80%. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tužitelja (uspjeh u sporu = (uspjeh glede osnove + uspjeh glede visine) : 2)., slijedom čega je tužitelj uspio sa 90%.

27. Tuženik je u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspio sa 0%, a u odnosu na visinu 20%. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tuženika (uspjeh u sporu = (uspjeh glede osnove + uspjeh glede visine) : 2)., slijedom čega je tuženik uspio sa 10%.

28. Konačan uspjeh stranke u sporu dobiva se razlikom između omjera uspjeha tužitelja u odnosu na omjer uspjeha tuženika, iz čega proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 80% (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-366/2024-2 od 22. svibnja 2024.).

29. Stoga, tužitelju ima pravo na naknadu troškova, a s obzirom na utvrđeni uspjeh u sporu od 80%, i to za sastav tužbe iznos od 160,00 EUR, sukladno Tbr. 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje Tarifa), sastav podneska od 11. ožujka 2025. iznos od 40,00 EUR, sukladno Tbr. 8. točka 4. Tarife, zastupanja na ročištima 22. veljače 2022., 5. svibnja 2022., 16. lipnja 2023. i 11. ožujka 2025. iznos od 160,00 EUR za svako ročište, sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 210,00 EUR, odnosno ukupno iznos od 1.050,00,00 EUR. Također, tužitelj ima pravo i na naknadu troškova vještačenja i uviđaja u iznosu od 365,00 EUR, te pristojbu na tužbu u iznosu od 155,00 EUR i presudu u iznosu od 155,00 EUR, a koji troškovi tužitelju pripadaju u punom iznosu, neovisno o uspjehu u sporu. Stoga tužitelju pripada naknada troška parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 1.725,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2025., kao dana donošenja presude, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a.

30. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka nije osnovan. Naime, tužitelju ne pripada nagrada za sastav podneska od 31. ožujka 2023., budući je navedenim podneskom označio točno mjesto prometne nezgode, a isto je mogao učiniti već ranije u postupku. Isto tako, tužitelju ne pripada nagrada za sastav podnesaka od 20. travnja 2023. i 2. lipnja 2023. jer je navedenim podnescima samo obavijestio sud da je izvršio naložene mu uplate, slijedom čega navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. U konačnici, tužitelju ne pripada naknada troškova vještačenja i uviđaja u iznosu od zatraženih 700,00 EUR, već dosuđenih 365,00 EUR, a koji iznos predujma mu je naloženo platiti rješenjem od 6. travnja 2023., te koji iznos je i uplatio 13. travnja 2023. (list 109 i 116 spisa).

31. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 25. travnja 2025.

Sudac

Marija Sušanj Tepša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od petnaest dana od dana primitka presude.

Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.