REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb – Istok, Turinina 3
Poslovni broj: Pp-909/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji Korneliji Adamec, uz sudjelovanje Monike Golub kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika SU, zbog prekršaja iz članka 133. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine‟ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) povodom prigovora okrivljenika izjavljenog protiv obaveznog prekršajnog naloga VI. Policijske postaje Zagreb broj 211- 07/25-2/6059, nakon provedenog žurnog postupka, 25. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Okrivljenik: SU, sin S i N, rođen **.**.2006. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], NSS, učenik četvrtog razreda srednje škole, nezaposlen, uzdržavaju ga roditelji, neoženjen, bez djece, s prebivalištem u [adresa], prekršajno neosuđivan, protiv njega se ne vodi postupak za drugi prekršaj ili kazneno djelo,
k r i v j e
što je 7. veljače 2025. u 22.10 sati u Zagrebu, upravljao osobnim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] Avenijom Većeslava Holjevca u smjeru sjevera, a dolaskom do obilježenog pješačkog prijelaza na kojem se prometom pješaka upravlja putem semafora u blizini raskrižja sa Nežićevom ulicom i Horvatovom ulicom, nije zaustavio svoje vozilo ispred pješačkog prijelaza na znak crvenog svjetla, odnosno kada mu je danim znakom bio zabranjen prolaz, već se nastavio kretati ravno, čime je počinio prekršaj opisan u članku 133. stavku 1., kažnjivo po članku 133. stavku 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,
pa mu se na temelju citiranog propisa uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) izriče
novčana kazna od 280,00 € (dvjesto osamdeset eura).
Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana po primitku presude, priloženom uplatnicom, a u protivnom će se postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.
Na temelju članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona, sud upozorava okrivljenika da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne, uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, priloženom uplatnicom, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
II. Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljenik se u cijelosti oslobađa obveze da naknadi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu iz članka 138. stavka 2. točke 3a. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Policijska uprava zagrebačka, VI. Policijska postaja Zagreb pod brojem 211- 07/25-2/6059 izdala je 7. veljače 2025. obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude. Protiv obaveznog prekršajnog naloga, okrivljenik je u otvorenom zakonskom roku uložio prigovor, zbog poricanja prekršaja. Sudac je pregledom predmeta utvrdio da ne postoje razlozi za odbacivanje prigovora okrivljenika, navedeni u članku 243. Prekršajnog zakona, pa je u skladu sa odredbom članka 244. stavak 1. Prekršajnog zakona, obavezni prekršajni nalog stavio van snage i proveo žurni postupak.
2. Okrivljenik je u svom iskazu naveo da se smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Istina je da je navedene zgode upravljao osobnim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] Avenijom Većeslava Holjevca u smjeru sjevera, a dolaskom do obilježenog pješačkog prijelaza na kojem se prometom pješaka upravlja putem semafora, a koji se nalazi južnije od raskrižja sa Nežićevom i Horvatovom ulicom u trenutku nailaska vozila kojim je upravljao se uključilo žuto svjetlo na semaforu zbog čega je nastavio sa vožnjom preko pješačkog prijelaza jer je smatrao da bi naglim kočenjem ugrozio svoju sigurnost kao i sigurnost njegovog suputnika NU koje je sjedio na mjestu suvozača. Preko pješačkog prijelaza nisu prelazili pješaci te smatra da na ovaj način nije ugrozio druge sudionike u prometu, dodaje da je vozač od listopada 2024., da do sada nije bio prekršajno osuđivan te predlažem da ga sud oslobodi od prekršajne odgovornosti i plaćanje kazne i troškova postupka jer smatra da je savjestan vozač i da poštuje sve prometne propise. Napominje da u trenutku kada je prešao preko pješačkog prijelaza djelatnici policije nisu bili iza njega i ne zna gdje su se oni u tom trenutku nalazili već samo zna da su ga kada je već otišao od tog mjesta barem 300 ili 400 metara uključili svjetlosne signale te su mu signalizirali da se zaustavi, a što je i učinio, a na tom mjestu su mu nakon što im je dao osobne dokumente napisali obavezni prekršajni nalog. Kako do sada nije prekršajno osuđivan i da ne ostvaruje vlastita primanja već ga uzdržavaju roditelji nije u mogućnosti platiti propisanu novčanu kaznu, a isto tako smatra da za ovaj prekršaj u svrhu dodatnog postizanja svrhe prekršajnih sankcija nije nužno izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije koju je predložio tužitelj.
3. U dokaznom postupku ispitan je svjedok policijski službenik ŽU koji je u iskazao da se sjećao događaja od 7. veljače 2025., jer je tog dana u večernjim satima vršio prometnu kontrolu i nalazio se u službenom policijskom vozilu na raskrižju Avenije Većeslava Holjevca i Nežićeve ulice. U tom raskrižju, južnije od njega postoji obilježen pješački prijelaz na kojem se prometom pješaka upravlja putem semafora, te je vidio osobno vozilo kojim je upravljao okrivljenik koje se kretalo Avenijom Većeslava Holjevca u smjeru sjevera, a koje dolaskom do tog obilježenog pješačkog prijelaza nije usporilo kretanje već ubrzalo, iako je na pješačkom semaforu u tom trenutku već bio uključen signal zelenog svjetla te je vozilima bilo uključeno crveno svjetlo na semaforu, a on je imao dobar pregled semaforskog uređaja, te može reći da je crveno svjetlo za vozila već bilo uključeno na semaforu i prije nego što je okrivljenik s vozilom prešao preko pješačkog prijelaza. Dodaje da je u službenom policijskom vozilu slijedio vozilo okrivljenika, zaustavio ga na pogodnom mjestu pomoću svjetlosnih signala, utvrdio njegov identitet uvidom u vozačku dozvolu te može reći da je vozilom upravljao SU, a koji je rekao da je vozilo u vlasništvu njegova oca, te mu je na mjestu prekršaja uručen obavezni prekršajni nalog. Okrivljenik nije imao pitanja za svjedoka i nije prigovarao njegovu iskazu.
3.1. U dokaznom postupku ispitan je svjedok NU koji je iskazao da se sjećao događaja od 7. veljače 2025., jer je tada u večernjim satima bio suvozač u osobnom vozilu kojim je upravljao njegov prijatelj SU, a kretali su se Avenijom Većeslava Holjevca u smjeru sjevera, te kada su bili u blizini semaforiziranog pješačkog prijelaza koji se nalazi južnije od raskrižja sa Nežićevom i Horvatovom ulicom on je preko pješačkog prijelaza prešao u trenutku kada je bilo uključeno žuto svjetlo na semaforu te nije vidio da bi u blizini bili pješaci koji čekaju na prijelaz preko pješačkog prijelaza, zbog čega je on nastavio vožnju u pravcu sjevera. Također nije primijetio policijsko vozilo da bi se kretalo iza njih i da bi bilo u blizini tog raskrižja, već kada su došli do raskrižja sa Islandskom ulicom vidio je policijsko vozilo koje je imalo uključene svjetlosne signale te su ih zaustavljali, a SU je stao na pogodnom mjestu gdje su djelatnici policije od njega zatražili dokumente i nakon nekog vremena mu uručili obavezni prekršajni nalog. Na poseban upit suca navodi da se nisu kretali brzo, u okviru dopuštene brzine na toj cesti, a osim toga on je upravljao vozilom u vlasništvu svog oca pa je rekao da mora još opreznije voziti.
3.2. U dokaznom postupku sudac je pročitao izvod iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske za okrivljenika iz kojeg je vidljivo da okrivljenik nije pravomoćno prekršajno osuđivan unazad tri godine, te je razgledao fotografije raskrižja Avenije Većeslava Holjevca i Nežićeve ulice.
4. Sudac nije prihvatio obranu okrivljenika, koji je poricao počinjenje prekršaja, navodeći da u trenutku njegovo prelaska preko semaforiziranog pješačkog prijelaza bilo uključeno žuto svjetlo na semaforu, ocijenivši njegovu obranu neživotnom i neuvjerljivom, te suprotnu iskazu ispitanog svjedoka ŽU. Naime, svjedok ŽU je svjedočio vjerno, životno i uvjerljivo, te je detaljno opisao način kretanja okrivljenika, te je neposrednim opažanjem, budući je imao dobar pregled semaforskog uređaja, utvrdio da je u trenutku kada se okrivljenik sa osobnim vozilom nalazio ispred pješačkog prijelaza već uključilo crveno svjetlo, te da je prolaz vozilima bio zabranjen, a da je usprkos tome okrivljenik nastavio vožnju preko pješačkog prijelaza, ocijenivši njegov iskaz vjerodostojnim. Osim toga svjedok ŽU je službena osoba, koja ne poznaje okrivljenika i nema ga razloga neosnovano teretiti. Sudac nije prihvatio iskaz svjedoka NU, ocijenivši njegov iskaz pristranim, budući je njegov iskaz bio sukladan obrani okrivljenika.
5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze po slobodnom uvjerenju, sudac je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, odnosno da je navedene zgode upravljao osobnim vozilom Avenijom Većeslava Holjevca u smjeru sjevera, a dolaskom do Avenijom Većeslava Holjevca u smjeru sjevera, a dolaskom do obilježenog pješačkog prijelaza na kojem se prometom pješaka upravlja putem semafora u blizini raskrižja sa Nežićevom ulicom i Horvatovom ulicom, nije zaustavio svoje vozilo ispred pješačkog prijelaza na znak crvenog svjetla, odnosno kada mu je danim znakom bio zabranjen prolaz, već se nastavio kretati ravno. Stoga je sud okrivljenika proglasio krivim i izrekao mu novčanu kaznu koju smatra primjerenom težini počinjenog prekršaja, okolnostima počinjenja prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika.
6. Prilikom odmjeravanja kazne sudac je kao olakotne okolnosti cijenio okolnosti počinjenja prekršaja, te činjenicu da nije pravomoćno prekršajno osuđivan unazad tri godine, dok otegotnih okolnosti nije našao, pa je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu ispod zakonom propisane minimalne novčane kazne, smatrajući da će se i ovako ublaženom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja i okrivljenika u buduće odvratiti od činjenja ovakvih i sličnih prekršaja. Sud je u konkretnom slučaju na okrivljenika primijenio odredbu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, na način da mu je omogućio da plaćanjem dvije trećine izrečene novčane kazne ista bude smatrana plaćenom u cijelosti.
7. Na temelju u izreci citiranih propisa okrivljenik je oslobođen obveze da naknadi troškove prekršajnog postupka u cijelosti, jer je nezaposlen i uzdržavaju ga roditelji, odnosno ne ostvaruje vlastita primanja, pa bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
8. Okrivljeniku sudac nije izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom. Izricanje ove zaštitne mjere više nije obvezno, pa sud prema članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom primjenjuje fakultativno, kada ocijeni da postoji opasnost da će počinitelj prekršaja upravljajući motornim vozilom ponovo počiniti takav prekršaj. U konkretnom slučaju sud smatra, cijeneći sve okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen kao i ponašanje i ličnost okrivljenika, da će se okrivljenik i bez izricanja zaštitne mjere ubuduće kloniti činjenja prometnih prekršaja i da će se izricanjem samo novčane kazne postići svrha kažnjavanja.
9. Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu 25. travnja 2025.
Zapisničar
Sudac
Monika Golub, v.r.
Kornelija Adamec
Dostavna naredba:
1. Okrivljeniku, SU, [adresa],
2. Tužitelju, VI. Policijska postaja Zagreb,
3. Pismohrana.
