- 1 -              Revd 3306/2023-2

Broj: Revd 3306/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. K. – D. Z. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Š. M., odvjetnik u Š., protiv tuženika: 1. D. J. iz Š., B.,  OIB: … i 2. N. J. iz Š., B., OIB: …, koje zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. i M. sa sjedištem u Š., radi utvrđenja i dr., odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž - 1138/2019-2 od 11. ožujka 2021., kojim je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Šibeniku broj P - 1540/2017-31 od 20. svibnja 2019. ispravljenih rješenjem istog suda broj P - 1540/2017-35 od 14. kolovoza 2019., u sjednici održanoj 15. studenoga 2023.,

r i j e š i o   j e:

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž - 1138/2019-2 od 11. ožujka 2021., kojim je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Šibeniku broj P - 1540/2017-31 od 20. svibnja 2019., ispravljenih rješenjem istog suda broj P - 1540/2017-35 od 14. kolovoza 2019.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Pobijana presuda temelji se na činjeničnom utvrđenju: - da je temeljem Ugovora o kupoprodaji sklopljenog 22. srpnja 2004. i Aneksa istog Ugovora od 18. prosinca 2008. sklopljenog između prodavatelja Š. K. d.d. S. i kupca Š. K. – D. Z. d.o.o. tužitelj kupio predmetnu nekretninu, te – da je temeljem čl. 2. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 36/91 – dalje: Uredba) i Odluke Vlade Republike Hrvatske o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini („Narodne novine“ broj 46/00 – dalje: Odluka Vlade Republike Hrvatske o izuzimanju) 8. siječnja 2009. izdana suglasnost na predmetnu kupoprodaju po Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske. Prema odredbi čl. 2. Uredbe, Vlada Republike Hrvatske može na prijedlog zainteresiranog tijela ili osobe odlučiti da se određena nekretnina izuzme od zabrane utvrđene navedenom uredbom. U tom smislu su Odlukom Vlade Republike Hrvatske o izuzimanju izuzete od zabrane raspolaganja nekretnine na kojima pravo korištenja, raspolaganja ili upravljanja imaju pravne osobe sa sjedištem, između ostalog u Bosni i Hercegovini, a koje su stečene naplatnim pravnim putem, dok je ministar pravosuđa ovlašten da u svakom pojedinom slučaju utvrdi jesu li ispunjene pretpostavke iz navedene Odluke za izdavanje suglasnosti raspolaganja tim nekretninama. Kako je prethodno citiranom Odlukom Vlade Republike Hrvatske o izuzimanju, ministar pravosuđa ovlašten da u svakom pojedinom slučaju utvrdi jesu li ispunjene pretpostavke iz navedene Odluke za izdavanje suglasnosti raspolaganja tim nekretninama, to pravno pitanje tuženika koje se odnosi na ovlaštenje ministra pravosuđa izrijekom proizlazi iz Odluke Vlade Republike Hrvatske o izuzimanju, te kao takvo nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Daljnja u prijedlogu naznačena pravna pitanja, kao i razlozi važnosti na kojima tuženici temelje ova pitanja, nemaju svoju osnovu u razlozima na kojima se temelji drugostupanjska odluka. Shodno navedenom, pravna pitanja kako su ih u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačili tuženici ne mogu se cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 15. studenoga 2023.