REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-24/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji ovoga suda Meliti Novak kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, 17.travnja 2025, nakon održane i dovršene glavne javne rasprave u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice VB, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se, da je ništetna odredbe članka 2. Ugovora o kreditu, koji je tužiteljica EB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zaključila sa tuženikom Zagrebačka banka d.d., d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića koja glasi: „Članak 2. Korisnik kredita je dužan Kreditoru platiti u anuitetima iznos od 107.259,20 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,5 % godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.

II Nalaže se tuženiku, Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10. da tužiteljici EB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.758,51na ime stečenog bez osnove, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od dospijeća do 31.srpnja 2008 godine, po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008 godine, do 31.srpnja 2015 godine, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015 godine do 31.srpnja 2022 godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobre tekućom od 29.11.2011 godine, a od 1.kolovoza 2015 godine, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 godine, pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima i da joj naknadi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe i to na dolje navedene iznose kako slijedi:

- za iznos od 79,77 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.05.2010 godine

- za iznos od 106,05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2010 godine

- za iznos od 103,34 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.07.2010 godine

- za iznos od 108,59 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.08.2010 godine

- za iznos od 114,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2010 godine

- za iznos od 110,83 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.10.2010 godine

- za iznos od 111,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2010 godine

- za iznos od 115,19 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.12.2010 godine

- za iznos od 116,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.01.2011 godine

- za iznos od 113,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.02.2011 godine

- za iznos od 115,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.03.2011 godine

- za iznos od 113,18 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.04.2011 godine

- za iznos od 122,31 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.05.2011 godine

- za iznos od 121,89 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2011 godine

- za iznos od 127,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2011 godine

- za iznos od 117,18 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.08.2011 godine

- za iznos od 107,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2011 godine

- za iznos od 104,79,EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.10.2011 godine

- za iznos od 104,31 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.11.2011 godine

- za iznos od 104,48 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.12.2011 godine

- za iznos od 106,91 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.01.2012 godine

- za iznos od 107,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.02.2012 godine

- za iznos od 106,35 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.03.2012 godine

- za iznos od 105,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.04.2012 godine

- za iznos od 106,15 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.05.2012 godine

- za iznos od 106,58 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.06.2012 godine

- za iznos od 106,48 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.07.2012 godine

- za iznos od 105,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.08.2012 godine

- za iznos od 102,93 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.09.2012 godine

- za iznos od 104,05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.10.2012 godine

- za iznos od 104,65 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.11.2012 godine

- za iznos od 103,94 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.12.2012 godine

- za iznos od 102,81 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2013 godine

- za iznos od 101,70 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.02.2013 godine

- za iznos od 102,62 EUR sa z.z.kamatom počevši od 19.03.2013 godine

- za iznos od 98,19 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.04.2013 godine

- za iznos od 95,54 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.05.2013 godine

- za iznos od 95,45 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.06.2013 godine

- za iznos od 94,08 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.07.2013 godine

- za iznos od 95,15 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.08.2013 godine

- za iznos od 95,59 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.09.2013 godine

- za iznos od 96,31 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.10.2013 godine

- za iznos od 96,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2013 godine

- za iznos od 97,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.12.2013 godine

- za iznos od 96,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2014 godine sve do isplate.

III Tužiteljica EB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] odbija se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se. tuženiku, Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10. da tužiteljici, EB, [adresa], isplati zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća do 31.srpnja 2008 godine, po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008 godine, do 31.srpnja 2015 godine, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015 godine do 31.srpnja 2022 godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobre tekućom od 29.11.2011 godine, a od 1.kolovoza 2015 godine, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 godine, pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima i to na dolje navedene iznose kako slijedi:

- za iznos od 79,77 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.05.2010 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 106,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2010 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 109,32 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.07.2010 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 108,99 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.08.2010 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 114,66 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2010 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 110,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.10.2010 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 111,45 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2010 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 115,19 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.12.2010 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 116,56 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.01.2011 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 113,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.02.2011 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 115,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.03.2011 do 30.12.2015.g,

- za iznos od 113,18 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.04.2011 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 102,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.05.2011 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 121,69 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2011 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 127,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2011 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 117,17 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.08.2011 do 30.12.2015.g

- za iznos od 107,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2011 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 104,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.10.2011 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 104,30 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.11.2011 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 104,48 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.12.2011 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 106,91 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.01.2012 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 107,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.02.2012 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 106,34 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.03.2012 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 105,86 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.04.2012 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 106,14 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.05.2012 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 106,69 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.06.2012 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 105,32 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.07.2012 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 105,18 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.08.2012 do 30.12.2015.g,

- za iznos od 102,93 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.09.2012 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 104,05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.10.2012 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 104,65 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.11.2012 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 103,79 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.12.2012 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 102,80 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2013 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 101,69 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.02.2013 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 102,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 19.03.2013 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 98,18 EUR sa z.z.kaamtom počevši od 15.04.2013 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 95,50 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.05.2013 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 95,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.06.2013 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 94,97 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.07.2013 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 95,16 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.08.2013 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 95,65 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.09.2013 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 96,32 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.10.2013 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 96,30 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2013 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 97,30 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.12.2013 do 30.12.2015.g.

- za iznos od 96,07 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2014 do 30.12.2015.g."

IV Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 da tužiteljici, EB, [adresa] na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 1.905,89 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica EB podnijela je tužbu protiv tuženika Zagrebačka banak d.d. radi isplate. U tužbi navodi da je U tužbi navodi da je s tuženikom 16.lipnja 2006. g. sklopila Ugovor o kreditu broj: 377/2006, potvrđen kod javnog bilježnika Ante Brekala u [adresa], broj: OU-378/02006 dana 13.ožujka 2006. godine. Na osnovu tog ugovora tužiteljica je od tuženika ishodila kredit u iznosu od 107.259,20 CHF protuvrijednost u kunama s rokom vraćanja od 20 godina. Tužiteljica je s tuženikom sačinila konverziju kredita iz CHF u EUR. Navodi da je u čl.2.stavak 1. toga ugovora ugovorena kamata na način da je tužitelj kao korisnik kredita dužan platiti i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,5 % godišnje, u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Interkalarna kamata obračunava se na iskorišteni iznos kredita od dana isplate do stavljanja kredita u otplatu, a dospijeva 15 dana od dana do kojeg je izvršen obračun. O visini obračunate interkalarne kamate Kreditor pisano obavještava Korisnika Kredita. U slučaju dospjele, a nepodmirene bilo koje tražbine iz ovog Ugovora, Korisnik kredita se obavezuje platiti kamatu po dospijeću sukladno Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koje su promjenjive, odnosno zakonsku zateznu kamatu ukoliko ista bude viša, računajući od dospijeća tražbine do namirenja. Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor.

1.1. Navodi da je takvim postupanjem, a na način kako je to određeno u članku 2. Ugovora o kreditu, tuženik doveo do nesrazmjera u pravima i obvezama, do nejednakosti u pravima i obvezama, tj nije savjesno i pošteno da sklopljeni pravni posao jednu ugovornu stranu dovede do egzistencijalnih problema i narušavanja životnog standarda, što je suprotno moralu društva, te zasigurno to nije bila prava volja tužitelja u trenutku zaključenja tog ugovora. Takvo postupanje tužene, je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načelu savjesnosti i poštenja, te uz neodredivost promjenjive kamatne stope, što je u ukupnosti dovelo do nejednakosti u pravima i obvezama ugovornih strana, velikog povećanja rata kredita tužitelja, što je itekako dovoljan razlog za utvrđenje tih odredbi ugovora o kreditu ništetnom. Naime, u članku 2. Ugovora o kreditu je utvrđeno da se tužiteljica neosnovano i nezakonito obvezuje platiti kamatu tuženiku po kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tužene. Takvim određivanjem kamatne stope, a kasnije i njenom neopravdanom naplatom, tuženik je nezakonito i neosnovano stavio tužiteljicu u neravnopravan položaj, protivno dolje navedenim zakonima. Naime, ovakvim načinom određivanja kamata, tuženik uopće nje ugovorio parametre i fiksni dio kamate, te razdoblja promjene kamatnih topa u skladu s odredbama čl.11.a, stavka 5. Zakona o potrošačkom kreditu ("Narodne novine" broj 75/09, 112/12, 143/13 i 147/13), pa je takvim postupanjem tuženik počinio prekršaj opisan člankom 26.stavkom 1., podstavkom 28. Zakona o potrošačkom kreditiranju. Iz gore navedenog postupanja tuženika jasno proizlazi, da je tuženik jednostrano odredio gore navedene veličine i razdoblja, odnosno nije postupio po odredbama ZPK, neko je naprotiv postupio prema vlastitom nahođenju, jednostrano je mijenjao kamatu, a umjesto da ugovori promjenjivi parametar i fiksni dio kamate s tužiteljem, te veličine je odredio jednostrano, bez usklađivanja i bez ugovaranja s tužiteljem.

1.2. Tužitelj ističe da je Zakonom o obveznim odnosima u članku 3. određeno, da sudionici ugovornog odnosa moraju biti ravnopravni, a člankom 4. da se sudionici kod ugovaranja moraju pridržavati načela savjesnosti i poštenja, stoga jednostrana promjena ugovorenih obaveza svakako ne spada u obveznopravni odnos, niti je takav način određivanja obveza utemeljen na načelu savjesnosti i poštenja.

1.3. Također i Vrhovni sud RH u svojoj presudi broj Revt-249/14 kaže da je unošenje u ugovore o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope suprotno načelima obveznog prava jer je time od samog početka ugovornog odnosa, tužitelj kao korisnik kredita, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na tuženika kao trgovca. Isto tako tuženik nije objasnio tužitelju postupak formiranja kamatne stope tijekom trajanja kreditnog razdoblja, kako bi tužitelj mogao spoznati učinke koji će u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Kako je ugovorena odredba o ugovorenoj kamati bila nepoštena, tužitelj smatra da je u smislu odredbe čl.87.st.1.ZPP/03 odnosno članka 102 ZZP, navedena ugovorna odredba ništetna te da ne proizvodi pravne učinke.

1.4. Tužitelj smatra da je takvim jednostranim i protuzakonitim određivanjem kamata te postupanjem tuženika preplatila kamatu za najmanje 164.391,62 kune, odnosno da joj je tuženik prouzročio štetu u tom iznosu te je stoga predložio da sud donese presudu kojom će utvrditi da je ništetna odredba čl.2.Ugovora o kreditu koji je tužiteljica sklopila s tuženikom dana16.lipnja 2006.g.pod brojem 377/2006, te naložiti tuženiku da joj isplati iznos od 76.908,66 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane u pogledu pravne osnovane i visine.

2.1. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu a sve iznose dospjele prije 28.svibnja 2014.

2.2. Ističe prigovor ne postojanja aktivne legitimacije na strani tužiteljice jer su veliku većinu anuiteta plaćale druge osobe, a ne tužiteljica.

2.3. Nadalje, tuženik navodi da je konverzija Ugovora o kreditu izvršena sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju "Narodne novine" broj: 102/2015 te su tužiteljica i tuženik 30.prosinca 2015. sklopili aneks Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita u CHF u kredit u EUR i svi iznosi koje je tužiteljica platila po CHF kreditu, uključujući i iznose koje tužiteljica potražuje u ovom postupku, uvršteni su u izračun konverzije te iskorišteni za namirenje EUR kredita.

2.4. Navodi da je tužiteljica prihvatom konverzije odnosno sklapanjem aneksa potvrdila pravilnost izračuna konverzije gdje su ugovoreni i iznosi preostale glavnice, sporazum o preplati, kamate za ubuduće i ostali zakonom propisani dijelovi sporazuma o konverziji temeljeni na izračunu konverzije.

2.5. Zbog svega navedenoga tuženik predlaže da sud tužiteljicu odbije s tužbenim zahtjevom.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 377/2006 od 16.lipnja 2006., u Dodatak ugovora o kreditu od 30.prosinca 2015., u nalaz i mišljenje financ.vještaka Borisa Belunjaka od 13.studenog 2019., u dopunu nalaza i mišljenja vještaka od 18.ožujka 2025., saslušao je tužiteljicu u svrhu dokazivanja te je izvršio uvid u sve priloge i podneske u spisu.

4. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice većim dijelom osnovan.

5. U ovoj pravnoj stvari nesporno je utvrđeno da su tuženik i tužiteljica dana 16.lipnja 2006., sklopili Ugovor o kreditu, broj 377/2006 kojim je prednik tuženika kao kreditor, tužiteljici kao korisnici kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 107.259,20 CHF obračunatom prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (čl. 1. Ugovora), te se tužiteljica obvezala tuženiku u mjesečnim anuitetima vratiti navedeni iznos kao i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koja je na dan sklapanja tog ugovora iznosila 4,5% godišnje (čl. 2. Ugovora), s rokom otplate kredita od 20 godina, što sve proizlazi iz toga ugovora koji je priložen spisu.

6. Predmetni Ugovor o kreditu zaključen je između stranaka 16.lipnja 2006. u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj, 96/03, u daljnjem tekstu ZZP).

7. Nije osnovan navod tuženika da tužiteljica nije dokazala da je potrošač .

7.1. Prema čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj, 96/03.) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dok je trgovac svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja, ili svoje djelatnosti.

7.2. Čl. 2. Direktive br. 93/13 od 5. travnja 2013. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, dok je prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge) svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.16.lipnja 2006. u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj, 96/2003, u daljnjem tekstu ZZP). te se na konkretni slučaj imaju primijeniti odredbe ZZP-a i to odredba članka 3. prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

7.3. Kako je u konkretnom slučaju tužiteljica predmetni ugovor o kreditu sklopila kao slabija stranka i to u svojstvu fizičke osobe u svrhu kupnje kuće, ona ima svojstvo potrošača te je sud poklonio vjeru njenom iskazu da je sredstva kredita potrošila potrošačke svrhe, odnosno za kupnju kuće.

7.4. Naime, tužiteljica je iskazala u svrhu dokazivanja da je kredit podigla za kupnju kuće. Kad je došla u banku rekli su joj da joj je najpovoljniji kredit u CHF i samo su joj rekli što joj treba od dokumentacije. Nitko joj nije ništa objašnjavao o značenju promjenjive kamatne stope. Rata joj je s 1.800,00 kuna narasla na 5.000,00 kuna tako da je kada joj je ponuđena konverzija kredita u EUR na istu pristala jer su joj rekli da će joj biti lakše otplaćivati ratu. Ugovor nije pročitala, a službenica u banci joj je rekla što joj je rekla i nije nikakva posebna pojašnjenja tražila od bankara jer su joj rekli da je to najpovoljniji kredit i zato je na njega pristala. Nije znala da je ugovorila promjenjivu, a ne fiksnu kamatnu stopu. Sama je otplaćivala kredit. Ne sjeća se je li prilikom sklapanja ugovora dobila otplatni plan. Kredit je otplaćivala trajnim nalogom na mirovini koju prima kao udovica hrvatskog branitelja, a ta mirovina se vodila na njoj i kćeri koja se tada još redovito školovala. Zato se na nekim uplatama spominje kćerka E iako ne zna zašto jer ona nikada nije od svojih sredstava otplaćivala kredit niti je imala od čega jer se školovala.

8. Sud u cijelosti prihvaća iskaz tužiteljice jer je uvjerljiv, logičan i nije u suprotnosti s utvrđenjima koja proizlaze iz drugih dokaza. Iz tako danog iskaza proizlazi da prilikom zaključenja spornog Ugovora o kreditu, zaključenog između tuženika i tužiteljice, između ugovornih strana uopće nije vođen razgovor o uvjetima zaključenja ugovora i nitko mu nije rekao pod kojim uvjetima i koji elementi će se uzimati u obzir prilikom promjene kamatne stope te nitko iz banke s njim nije niti razgovarao o uvjetima kreditiranja. Dakle, nema nikakve sumnje da je tuženik, kada je riječ o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi tužiteljicu nije informirao o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, čime je postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP/03, što sporne ugovorne odredbe čini nepoštenima i time ništetnima.

9. U postupku je nesporno utvrđeno da je radi zaštite kolektivnih prava kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod br. P-1401/12 vođen postupak po tužbi Potrošača-Hrvatskog saveza udruge za zaštitu potrošača između ostalih banaka i tužene, Zagrebačke banke d.d., te je presudom toga suda br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorene obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ugovorom utvrdilo egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o primjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima, koja presuda je u navedenom dijelu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine., koja je u tome dijelu potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14.

10. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

10.1. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanje povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11. Nedvojbeno je među strankama da se o odredbama spornog Ugovora kojima je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, međutim, tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je na temelju valjanog zakonskog ovlaštenja, isto bio ovlašten ugovoriti.

12. Vezano za navode tuženika iz odgovora na tužbu, a obzirom na razdoblje u kojem je sklopljen sporni ugovor o kreditu, ističe se da je za ocjenu valjanosti ugovornih odredbi, mjerodavan Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj, 96/03- dalje ZZP/03) za razdoblje od 6. kolovoza 2007., do kada je taj Zakon bio na snazi, a po tome od 7. kolovoza 2007., Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 97/07, 125/07 - dalje ZZP/09) kada je isti Zakon stupio na snagu do 31. prosinca 2008. godine.

13. Odredbom čl. 84. ZZP/03 i odredbom čl. 99. ZZP/09, propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

14. Materija o nepoštenim odredbama u trgovačkim ugovorima regulirana je pravilima Zakona o zaštiti potrošača koji su u tom smislu lex specalis, dok su odredbe Zakona o obveznim odnosima koji ovu materiju također regulira, ali na razini općeg propisa, primjenjuju supsidijarno. O odredbi prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s Odlukom banke, nesporno se nije pojedinačno pregovaralo, a tuženik niti ne tvrdi da je tužitelj mogao na nju utjecati. U prilog navedenom govori i činjenica da su u ugovore inkorporirani Opći uvjeti poslovanja o kojima tužitelj po prirodi stvari ne može pojedinačno pregovarati. Iako tužena banka tvrdi da je ova odredba jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno da se Odluke banke o promjeni kamatne stope donose na temelju Općih uvjeta poslovanja koji su sastavni dio ugovora (a koji su se tijekom trajanja ugovornog odnosa također mijenjali), tužena ne spori da niti sporni ugovor, niti Opći uvjeti ne sadrže niti referentu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope jer se donošenje Odluke banke o eventualnoj promjeni kamate u skladu sa tržišnim uvjetima, protivno tvrdnji tuženika, ne može smatrati preciziranim načinom utvrđivanja promjene kamatne stope.

15. Na temelju odredbe čl. 295 st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje ZOO), opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u tipskom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a odredbom čl. 295. st. 3. istoga Zakona, propisano je da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, vrijede ove posljednje.

16. U konkretnom slučaju, nesporno je da Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (osnovnu kamatnu stopu za zakašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, pa je stoga tuženik, koristeći takvu ugovornu odredbu, prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva, određuje prema Odluci banke, mogao postupati savjesno ili nesavjesno.

17. Po mišljenju suda ugovorna odredba kojom se promjena ugovorne kamatne stope čini ovisnom o odluci banke, jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a pri tome se ne navode kriteriji i mehanizmi promjene kamatne stope, uslijed čega bi tužitelj mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Ugovorna odredba o promjeni kamatne stope ključna je ugovorna odredba, a ista ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja - tuženika, a sve to bez precizno određenih uvjeta promjenjivosti referentne stope za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih stranaka, u konkretnom slučaju na štetu tužitelja jer se kod takvog ugovaranja radi o situaciju da tuženik jednostrano određuje obavezu tuženika koju promjenu tuženik ne može predvidjeti, niti može konačno provjeriti pravilnost promjene jer za to nema nikakvih pouzdanih kriterija. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između ugovornih stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora.

18. Ovakvom ugovornom odredbom tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na kamate, što je u suprotnosti sa odredbom čl. 247. ZOO-a kojom je propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

19. Niti Zakon o zaštiti potrošača, niti Zakon o obveznim odnosima ne navode posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, koje načelo proizlazi iz odredbe čl. 4. ZOO-a, kojom je propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Poštovanje ovog načela znači postupati s povjerenjem prema osobi i interesima druge strane, međusobno se obavještavati o stanju pravnog posla i polagati račune, uvažavati interese obiju ugovornih strana glede tumačenja ugovora, razvijati međusobnu suradnju, suzdržavati se od dvoličnog i proturječnog ponašanja, njegovati otvorenost i iskrenost u vrijeme zasnivanja određenog obvezno pravnog odnosa, te pokazivati spremnost na potpuno i valjano ostvarenje i ispunjenje ugovorom preuzetih obaveza. Radi se o otvorenoj pravnoj normi koja samo načelno određuje na koji bi se način subjekti obveznog pravnog odnosa trebali ponašati, a pri tome je naglašena upravo vjera, odnosno povjerenje između ugovornih strana, pa bi povjerenje trebalo biti ključni element i načela savjesnosti i poštenja.

20. Uzimajući u obzir činjenicu da je kamata cijena, a cijena je bitan element ugovora o kreditu, te mora biti određena odnosno odrediva, već samim time odredba koju koristi tuženik, a na temelju koje cijenu određuje jednostrano prema odluci banke, bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, je protivna načelu savjesnosti i poštenja.

21. U odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., ističe se da: "iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti i valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi od dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna ni koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franaka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva, sukladno odluci banke, dakle vjerovniku."

22. Obzirom na činjenicu da u ugovorima u kojima koristi odredbu o promjeni kamatne stope, tuženik nije odredio referentnu stopu, da u vrijeme sklapanja ugovora nije bilo propisano, a ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope, mora sadržavati element za koji se obveže promjena, te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, pri tome, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovoga suda, trebala odrediti elemente za koje se veže promjena i način njihove promjene, no vodeći računa o svom interesu i koristeći činjenicu nepostojanja propisa koji mu takvo što nalaže, tuženik tužitelju kao potrošaču nameće ugovorne odredbe koje tužitelja stavljaju u neravnopravni položaj, a koje odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

23. Na temelju navedenog, po mišljenju suda, odredba čl. 2. Ugovora sklopljenog između stranaka dana 16.lipnja 2006., kojom se korisnik kredita obvezao iznos kredita vratiti uz redovnu kamatu koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva ovisno o Odlukama o kamatnim stopama, tuženika, nepoštena, posljedica čega je ništetnost takve odredbe (odluka VSRH br. Revt-249/14, odluka VTSRH br. Pž- 6632/17).

24. Odredbom čl. 1111. st. 1., 2. i 3. ZOO-a, propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obaveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

25. Odredbom čl. 1115. ZOO-a, propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

26 .Budući su po mišljenju suda ugovorne odredbe spornog ugovora o kreditu sklopljenog između parničnih stranaka o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju ništetne odredbe od njega naplatio i primio, jer je tako naplaćeni novčani iznos tuženik stekao bez osnove, u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a.

27. Tužiteljica tužbom potražuje iznose koje je tuženik stekao bez osnove, počevši od mjeseca svibnja 2010. Tužbu je podnijela dana 28.svibnja 2019. godine.

28. U odnosu na prigovor zastare, sud ističe da isti nije osnovan.

28.1. Naime, prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2245/17-2), pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014., zbog čega zastara nije nastupila).

28.2. Kako je predmetna tužba podnesena dana 28.svibnja 2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnova ne predviđa određeni zastarni rok, zbog čega se ima primijeniti odredba čl. 225. ZOO-a, koja propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, tužba tužitelja podnesena je u zastarnom roku, te istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

29. U odnosu na prigovor promašene aktivne legitimacije sud ga ocjenjuje kao neosnovanim u cijelosti. Prije svega treba istaći da su takve uplate vršene u ime, za račun i po nalogu korisnika kredita, kreditor ih je kao takve prihvatio, evidentirao i iskoristio za zatvaranje obveza po kreditu. Kako će se i hoće li se uopće korisnik kredita i treća osoba kasnije razračunavati, nije problem kreditora, niti je to pitanje kojim bi se trebao baviti sud. Kao korisnik kredita je ovdje označena tužiteljica, a kao kreditor tuženik te obzirom da nije došlo do cesije tražbine iz ugovora o kreditu, niti do pristupanja ili preuzimanja duga, sud smatra da je tužiteljica aktivno legitimirana za podnošenje tužbe.

30. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a kojim je propisano postupanje s kreditima u CHF i njegova konverzija u kredit s valutom EUR na način da je položaj potrošača s kreditom u CHF izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u valuti u EUR.

30.1. Ocjena je suda da izvršena konverzija kredita i sklopljeni sporazum ugovornih strana ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama zakona temeljem kojega je izvršena konverzija, a niti sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjena kamatna stopa i valutna klauzula i posljedice tih odredbi koje su utvrđene ništetnim. Dakle, time se nije rješavalo pitanje preplaćenih anuiteta kredita zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule za ovdje utuženo razdoblje.

30.2. Sud nalazi da tužitelj iako je izvršena konverzija kredita ima pravo utvrđivati ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu i sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru i provođenjem konverzije ne gubi pravo na potraživanje stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF.

30.3. Naime, u odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj, 102/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015.) nije predviđeno i propisano da se sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu gubi pravo temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja dodatka ugovoru. Isto tako, iz samog dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima (članak 19. a do članka 19. e ZIDZPK/15). Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne sklapanju sasvim novog ugovora i osnovni ugovor o kreditu vrijedio je od dana sklapanja 2005. pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i imao je pravne posljedice te nema zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, ali ničim nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije.

31. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Borisa Belunjaka. Prema nalazu i mišljenju imenovanog vještaka proizlazi da je ukupno više plaćeno redovne kamate (i više i manje plaćeni iznosi) zbog promjena kamatnih stopa u odnosu na početno ugovorenu i razlika iznosi 7.935,09 CHF, što prema srednjem tečaju HNB za CHF na dan obračuna i plaćanja svakog pojedinačnog iznosa redovne kamate iznosi 42.572,72 kuna, što čini i više i manje plaćeno. Potplaćeni iznosi zbog manje otplaćivana kamate u odnosu na početno ugovorenu iznose -1.715,80 CHF što čini protuvrijednost od - 10.881,85 kuna potplaćenih iznosa. Ukupna vrijednost samo više plaćenih iznosa kamate u odnosu na početno ugovorenu iznosi 9.650,89 CHF što čini ukupnu protuvrijednost prema srednjem tečaju HNB za CHF na dan plaćanja kamate od 53.334,57 kuna.

31.1. Vještak je utvrdio da je u ovom kreditu utvrđena preplata, odnosno na ime više plaćenog po konverziji na dan 30.rujna 2015. u iznosu od 2.290,54 EUR.

31.2. Iznos ukupno samo više plaćenih redovnih kamata prema primijenjenim redovnim kamatnim stopama u odnosu na početno ugovorenu redovnu kamatnu stopu od 4,50%, izračunate osnovnim nalazom vještačenja od samo više plaćenog od 53.334,57 kuna, umanjen je za iznos priznate preplate tužiteljici prema dokumentaciji o konverziji kredita iz valute CHF u valutu EUR, između tužiteljice i tuženika u iznosu od 17.481,58 kuna, te tako izračunata umanjena razlika više plaćenog od tužiteljice u korist tuženika tijekom kreditnog odnosa do provođenja konverzije iznosi 35.852,99 kuna, a što preračunato tečajem konverzije zbog primjene EUR-a u Republici Hrvatskoj od 01.01.2023. godine tečajem konverzije za 1 EUR = 7,53450 kuna iznosi više plaćeno 4.758,51 EUR.

33. Nakon provedenog vještačena tužiteljica je svoj tužbeni zahtjev uskladila s nalazom vještaka i od tuženika potražuje isplatu iznosa od 4.758,51 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog preplaćenog iznosa do isplate te je sud isti prihvatio i odlučio kao u izreci presude na temelju odredbe čl. 3, 4, 6, 29, 296 i 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), članaka 49, 54, 117 i 138 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15) te članaka 3 i 5 Direktive vijeća 93/13 EEZ.

34. Sud nije uzeo u obzir manje plaćene iznose tužitelja po kreditu jer to nije u skladu sa odredbom čl. 323.st.1. i 2. ZOO. Odredba članka 323. stavak 2. ZOO-a popisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, a što je utvrđeno u ovom postupku. Isto tako, plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga ne bi niti postojala obveza vraćanja nečega što nije primio, što znači da se u konkretnom slučaju ne bi mogao primijeniti niti članak 323. stavak 1. ZOO-a.

35. Budući je tužiteljica pod točkom III tužbenog zahtjeva ponovno traži zakonsku zateznu kamatu na iznose čiju isplatu je tražila točkom II tužbenog zahtjeva i koji su joj dosuđeni sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate, sud ju je odbio sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate od dospijeća do izvršene konverzije jer joj je navedena kamata već dosuđena u točki II izreke presude.

37. Tuženik se ne protivi povlačenju dijela tužbenog zahtjeva, ali traži naknadu razmjernog parničnog troška. Također smatra da zakonska zatezna kamata na vraćanje stečenog bez osnove ne bi smjela teći prije podnošenja tužbe u ovome predmetu.

38. Tuženik je sukladno čl. 1115. ZOO dužan tužitelju isplatiti zatezne kamate od dana stečenog bez osnove, jer je nepošteni stjecatelj obzirom je navedena odredba ugovora ništava te tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja bez osnove.

39. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude na temelju odredbe čl. 3, 4, 6, 29, 296 i 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), članaka 49, 54, 117 i 138 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15) te članaka 3 i 5 Direktive vijeća 93/13 EEZ.

40. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom koji je uskladila s nalazom vještaka smanjila tužbeni zahtjev u odnosu na prvotno postavljeni te tuženik predlaže da se donese rješenje o djelomičnom povlačenju tužbe uz naknadu parničnog troška tuženiku.

41.Tužiteljica je tužbom tražila isplatu iznosa od 10.207,53 EUR, a konačno postavljenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 4.758,51 EUR.

42. Prema članku 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14. -OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP), ako su stranke djelomično uspjele u parnici sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

43. Kod odlučivanja o troškovima postupka prema uspjehu stranaka u sporu u kojem je tužitelj tijekom postupka smanjivao tužbeni zahtjev o troškovima se odlučuje prema uspjehu u sporu u odnosu na vrijednost predmeta spora smanjenog tužbenog zahtjeva s tim da treba uzeti u obzir djelomično povlačenje tužbe što smanjenje tužbenog zahtjeva jest.

43.1. U ovom slučaju tužiteljica je smanjenje tužbenog zahtjeva nije utjecalo na visinu troškova zastupanja stranke po odvjetniku jer je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika visina naknade za zastupanje u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev ista kao u odnosu na raniji zahtjev istaknut u tužbi.

44. Kako tužiteljica nije uspjela s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi, na temelju odredbe članka 154.stavak 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14.- OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP), sud je tuženiku naložio da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.905,89 EUR , koji trošak se odnosi na sastav tužbe s PDV-om (250 EUR), zastupanje na dva ročišta s PDV-om (2x250,00 EUR), pristup na ročište za objavu presude s PDV-om (125,00 EUR), sastav dva obrazložena podneska s PDV-om (2x250,00 EUR) te trošak financijskog vještačenja (530,89 EUR).

45. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 25.travanj 2025.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Velimir Galić, odvjetnik, Požega

2. OD Porobija & Porobija, Zagreb