Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-1724/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. LV i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ludbreg, podnesene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj: 38. Pp-3256/2023-9 od 2. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ludbreg i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. LV i okr. CV oslobođene su optužbe zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), s obrazloženjem da u konkretnom predmetu nije ostvareno zakonsko obilježje prekršaja te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje te proglasiti okrivljenice krivim i primjereno kazniti.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da nisu počinjene povrede na koje ukazuje žalitelj.
5. Naime, prvostupanjski je sud nakon izvedenih dokaza u postupku i to ispitivanja okrivljenica te svjedokinje UV kao i uvida u materijalne dokaze, utvrdio da u optužnom prijedlogu nije navedeno je li vikom i galamom okrivljenica, majke i kćeri, ostvareno obilježje prekršaja psihičkog nasilja u obitelji (jer nema izraza), kao i naznaka međusobne uznemirenosti ili povrede dostojanstva. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da činjenični opis optužnog prijedloga ne sadrži sve bitne elemente prekršaja psihičkog nasilja u obitelji, budući da je za počinjenje ovog prekršaja verbalnom komunikacijom, odlučan sadržaj izgovorenih riječi, jer se tek iz konkretnih izraza i riječi može utvrditi radi li se o uznemiravanju takvog intenziteta i agresivnosti da bi bio ostvaren oblik nasilja iz čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji odnosno da bi se nekoga moglo smatrati žrtvom nasilja u smislu odredaba Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a koja odlučna okolnost nedostaje u podnesenom optužnom prijedlogu. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u činjeničnom opisu optužbe nije navedeno da bi vika i galama prouzročile uznemirenost ili povredu dostojanstva kod žrtava, a što čini bitno obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koji propisuje oblik psihičkog nasilja u obitelji koji može biti ostvaren jedino ako je takvo postupanje imalo za posljedicu prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenosti žrtava, zbog čega opisano djelo nije prekršaj te su okrivljenice pravilno oslobođene optužbe.
5.1. Ovdje je potrebno napomenuti da bi pravilno postupanje prvostupanjskog suda bilo da je odmah, prilikom ispitivanja optužnog prijedloga u kojem nedostaju bitna obilježja prekršaja, donio presudu kojom oslobađa okrivljenice optužbe za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na temelju čl. 161. st. 6. PZ-a, a ne da provodi dokaze i onda utvrdi da djelo kako je opisano u optužbi, nije prekršaj na temelju čl. 182. t. 1. PZ-a.
6. Slijedom iznesenog, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je odluka prvostupanjskog suda pogrešna jer da su okrivljenice već u policijskoj postaji prilikom ispitivanja jasno priznale prekršaj, a da je policiju pozvala unuka, odnosno kći, TV koja je bila prisutna nasilju iako je i sam sud utvrdio da postoji osnovana sumnja da je počinjeno nasilje u obitelji kada je nakon uhićenja, pustio na slobodu okr. LV, cijeneći da ista neće ponoviti prekršaj. Naime, u konkretnom slučaju, sve da je i opisano djelo prekršaj (a nije) Zapisnici o ispitivanju osumnjičenika u policijskoj postaji ne mogu samo za sebe biti dostatan dokaz o krivnji i prekršajnoj odgovornosti okrivljenica. Okolnost da je prvostupanjski sud rješenjem odlučio pustiti okr. LV na slobodu smatrajući između ostalog da ne postoji opasnost od ponavljanja prekršaja, ne znači da je prvostupanjski sud u toj fazi postupka odlučivao o krivnji te okrivljenice već o (ne)postojanju okolnosti zbog kojih bi bilo nužno zadržati okr. LV sukladno čl. 135. st. 1. PZ-a.
6.1. Isto tako, nije u pravu žalitelj kada ističe da iz činjeničnog opisa prekršaja proizlazi da su okrivljenice svojim ponašanjem jedna prema drugoj te prema unuci odnosno kćeri prouzročile uznemirenost i povredu dostojanstva što je samo po sebi životno i proizlazi iz priloženih dokaza u koje je sud izvršio uvid tijekom dokaznog postupka. Naime, bitno obilježje prekršaja psihičkog nasilja u obitelji je uznemirenost ili povreda dostojanstva žrtve zbog upućenih riječi koje mora biti ostvareno kod žrtve prema kojoj je nasilje usmjereno, u konkretnom slučaju kod majke i kćeri, a ne unuke koja je bila prisutna nasilju (te ta posljedica kod žrtve mora biti jasno naznačena ili opisana u samom činjeničnom opisu optužnog prijedloga, što u konkretnom optužnom prijedlogu nije opisano, kako je izneseno u t. 5. ovog obrazloženja). Pritom se ističe da čak i kada bi iz rezultata dokaznog postupka proizlazilo postojanje te odlučne činjenice uznemirenosti ili povrede dostojanstva, a koja nije navedena u optužbi, sud ju nije ovlašten dodavati u činjenični opis bez izmjene optužnog prijedloga od strane tužitelja, budući da je sud vezan onim činjeničnim opisom događaja navedenim u optužnom prijedlogu. U protivnom bi došlo do miješanja procesnih uloga suda i tužitelja te bi sud time povrijedio optužno načelo dovodeći u pitanje objektivnost suda, čime bi ujedno prekoračio optužbu i počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6. PZ-a.
7. Zbog iznesenog, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu kako je odlučeno u izreci ove presude, a na temelju čl. 205. PZ-a.
U Zagrebu, 25. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenice i tužitelja.
