Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-54/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Morisi Mikić, odvjetnici iz Donjeg Miholjca, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, sa sjedištem u [adresa], zastupan po Zlatku Knezoviću, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Knezović & partneri iz Zagreba, radi ništetnosti/isplate , nakon održane i zaključene glavne rasprave 19. ožujka 2025., u nazočnosti tužiteljice i njezine punomoćnice Morise Mikić te punomoćnika tuženika Ivana Čavara, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Knezović & partneri j.t.d., odlukom objavljenom 25. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se nepoštena, ništetna i bez pravnog učinka odredba Ugovora o kreditu broj: 62000142153 zaključenog dana 09.06.2005. godine između Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d., [adresa], OIB: 14036333877 i tužitelja KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojemu je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se odlukom kreditora i u dijelu u kojemu je vezana za CHF.

II. Utvrđuje se nepoštena, ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 6. Ugovora o kreditu broj: 767-53029242 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine dana 31.12.2010. godine zaključenog između Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. [adresa], OIB: 14036333877 i tužitelja KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], potvrđenog i solemniziranog kod javnog bilježnika Dinka Đurđevića pod brojem OV-7803/10 dana 31.12.2010. godine, koja glasi: "Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, u skladu s promijenjenom kamatnom stopom" i u dijelu u kojemu je vezana uz CHF.

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., [adresa], OIB: 14036333877, da tužitelju KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati ukupan iznos od 2.530,12 eura (koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatnim stopama ima vratiti tužitelju, kao i zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počev od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa, pa do isplate, i to:

- na iznos od 22,43 eur, počev od 1. listopada 2007. godine, pa do isplate,

- na iznos od 23,08 eur, počev od 1. studenog 2007. godine, pa do isplate,

- na iznos od 22,46 eur, počev od 1. prosinca 2007. godine, pa do isplate,

- na iznos od 23,26 eur, počev od 1. siječnja 2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 23,60 eur, počev od 1. veljače 2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 22,37 eur, počev od 1. ožujka 2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 24,17 eur, počev od 1. travnja 2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 22,68 eur, počev od 1. svibnja 2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 23,19 eur, počev od 1. lipnja 2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 22,70 eur, počev od 1. srpnja 2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 22,92 eur, počev od 1. kolovoza 2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 22,97 eur, počev od 1. rujna 2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 22,50 eur, počev od 1. listopada 2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 25,22 eur, počev od 1. studenog 2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 22,96 eur, počev od 1. prosinca 2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 55,05 eur, počev od 1. siječnja 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 55,60 eur, počev od 1. veljače 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 50,36 eur, počev od 1. ožujka 2009. godine, pa do isplate,

-na iznos od 55,08 eur, počev od 1. travnja 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 53,11 eur, počev od 1. svibnja 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 90,06 eur, počev od 1. lipnja 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 85,75 eur, počev od 1. srpnja 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 89,01 eur, počev od 1. kolovoza 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 89,73 eur, počev od 1. rujna 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 86,14 eur, počev od 1. listopada 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 88,43 eur, počev od 1. studenog 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 86,63 eur, počev od 1. prosinca 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 90,56 eur, počev od 1. siječnja 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 91,65 eur, počev od 1. veljače 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 82,37 eur, počev od 1. ožujka 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 93,22 eur, počev od 1. travnja 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 89,40 eur, počev od 1. svibnja 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 93,18 eur, počev od 1. lipnja 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 95,75 eur, počev od 1. srpnja 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 97,35 eur, počev od 1. kolovoza 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 102,03 eur, počev od 1. rujna 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 96,12 eur, počev od 1. listopada 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 97,20 eur, počev od 1. studenog 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 99,69 eur, počev od 1. prosinca 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 92,49 eur, počev od 1. siječnja 2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 77,65 eur, počev od 29. siječnja 2011. godine, pa do isplate , sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., [adresa], OIB: 14036333877, da tužitelju KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati ukupan iznos od 10.244,26 eura, koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o valuti otplate anuiteta za koju je vezana glavnica švicarski franak ima vratiti tužitelju, kao i zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počev od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, i to:

- na iznos od 10.244,26 eura, počev od 29. siječnja 2011. godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., [adresa], OIB: 14036333877 da tužitelju KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovoga parničnog postupka od iznosu od 2.634,90 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka iznad priznatog iznosa od 2.634,90 eura do iznosa od 7.728,51 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu dana 12. lipnja 2019. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. Iz tužbe i priložene dokumentacije uz istu u bitnom proizlazi da je tužitelj u svojstvu korisnika kredita s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek kao kreditorom, sklopio dana 9. lipnja 2005. Ugovor o kreditu broj 62000142153, kojim je tužitelju odobren stambeni kredit u iznosu od 100.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke, dalje u tekstu: Ugovor. Ugovoren je rok otplate od 20 godina kroz mjesečne anuitete na način da se anuitet plaća u kunama, a isti se obračunava po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja, s tim da je ugovoreno da se redovne kamate za cijelo vrijeme otplate obračunavaju prema promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Tužitelj je teško vraćao predmetni kredit jer se otplatna rata povećala uslijed mijenjanja kamatnih stopa i tečajne razlike pa je zatražio i od tuženika dobio moratorij i refinanciranje. Dana 31. prosinca 2010. s tuženikovim pravnim prednikom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. sklopio je novi Ugovora o kreditu broj 767-53029242 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine u iznosu od 89.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za CHF važećem na dan korištenja kredita s rokom otplate 246 mjeseci. Tim kreditom u cijelosti je refinanciran kredit od 9. lipnja 2005., ali se za tužitelja nije u bitnom ništa promijenilo budući i taj Ugovor o kreditu sadrži identične odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Odredbe Ugovora u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula tužitelj smatra u cijelosti ništetnim, jer prilikom zaključenja Ugovora tuženik nije tužitelju omogućio da o istima pregovara niti je tužitelj pružio dovoljno informacija o rizicima koji proizlaze iz tih odredbi. Pri tome se tužitelj poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u djelu u kojem je utvrđena ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u djelu u kojem je utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli. Dakle, citiranim presudama utvrđeno je da je između ostalih, i tuženikov pravni prednik, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i vezivanju glavnice kredita uz valutu CHF. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi tužitelj smatra da je tuženiku do konačne otplate kredita preplatio dugovani iznos. Tužitelj je sa tuženikom sklopilo Aneks Ugovora sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015, dalje ZID ZPK). Smatra da Aneksom nisu otklonjene sve posljedice nepoštenog postupanja tuženika prema tužitelju koje su nastale ugovaranjem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Traži da sud utvrdi da su oba ugovora ništetna, odnosno alternativno da su ništetne samo sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Uz sve navedeno potražuje razliku preplaćenog iznosa umanjenog za iznos priznat konverzijom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Mišljenja je da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe. Navedeno iz razloga što je tužitelj provedbom konverzije sukladno ZID ZPK u potpunosti već ostvarilo pravnu zaštitu koju traži u ovom postupku, a to predstavlja negativnu procesnu pretpostavku za vođenje ove parnice. Konverzijom kredita tužitelj je prihvatio da se njegove dotadašnje uplate prema tuženiku pretvore u uplate obveze po Dodatku ugovora o kreditu, čime su tužitelj i tuženik retroaktivno uredili svoj odnos od samog početka. Zbog toga više ne postoje sporne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi pa se iste ne mogu više utvrditi ništetnim niti se na temelju istih može više tražiti plaćanje po osnovi stjecanja bez osnove. Dakle, smatra da su stranke sklapanjem Dodatka stvorile valjanu pravnu osnovu na temelju koje je tuženik ovlašten zadržati sva plaćanja koja je tužitelj izvršio temeljem Ugovora odnosno u njemu sadržanih spornih odredaba o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Opreza radi, osporava da bi odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bile ništetne. Smatra da su ugovorne strane dobrovoljno prema procjeni vlastitih interesa pristale na rizik koji proizlazi iz spornih odredbi. Naglasio je da su na rast kamatne stope utjecali realni parametri poput CDS-a, LIBOR- a, kao i regulatorni trošak. Podredno je istaknuo prigovor zastare utuženih tražbina. Navodi da za tražbine po osnovi stjecanja bez osnove nije propisan nikakav poseban zastarni rok, pa stoga smatra da predmetne tražbine zastarijevaju u općem zastarom roku od 5 godina, a rok zastare za vraćanje primljenog temeljem ništetnog pravnog posla počinje teći od dana sklapanja ništetnog pravnog posla, što je sukladno sudskoj praksi Vrhovnog suda RH, izraženoj u presudi Rev-x-183/11-2 od 16. listopada 2013..

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, s tim da je tužitelj podneskom od 10. listopada 2023. (list 756-761 spisa) nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja uredio tužbeni zahtjev.

4. Sud je u dokaznom postupku proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđenja visine preplate po kreditu, uz naglasak da se vještak očituje na efekte provedene konverzije odnosno da utvrdi jesu li utvrđene razlike u cijelosti iskorištene prilikom provedene konverzije. Saslušan je tužitelj na okolnosti ima li isti svojstvo potrošača, je li neposredno pregovarao s tuženikom o spornim odredbama Ugovora te je li od tuženika dobio informacije i obavijesti o rizicima vezanima za zaključenje Ugovora s valutnom klauzulom u CHF. U svojstvu svjedoka saslušana je GŠ, osobni bankar na okolnost obavijesti i uputa koje je davala klijentima prilikom sklapanja istovrsnih ugovora, kao i na okolnost mogućnosti neposrednog pregovaranja o spornim ugovornim odredbama. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid te je pročitana dokumentaciju sadržanu u spisu i to: Obavijest o stanju kredita u otplati na listu 11-12 spisa, vrši se uvid u otplatni plan na listu 13-20 spisa, u obavijest o obustavi na listu 21, u izjavu tužitelja na listu 22, u obavijest o promjeni kamatne stope na listu 23. Čita se aneks uz ugovor o kreditu na listu 24-28 te ugovor o kreditu na listu 29-31. Vrši se uvid u obavijest o provedenoj konverziji na listu 33, u otplatni plan na listu 34-37. Čita se podnesak tužitelja upućen tuženiku za dostavu dokumentacije vezano za predmetni ugovor o kreditu na listu 38-39 te odgovor tuženika punomoćnici tužitelja na listu 40-42 i vrši se uvid u prilog na listu 43, u sudsku praksu na listu 44-52 spisa. Čita se odgovor tuženika na tužbu na listu 56-99 spisa. Vrši se uvid u sudsku praksu i dokumentaciju koju je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu na listu 101-399 spisa. Čita se podnesak tužitelja od 17. prosinca 2019. na listu 402-407 i prilog tog podneska odnosno Direktiva vijeća 93/13 EEZ na listu 408-413 uz prilog na listu 414-415 te se vrši uvid u sudsku praksu na listu 416-448. Čita se podnesak tuženika od 18. ožujka 2020. na listu 449-459 te ugovor o kreditu na listu 460-469. Vrši se uvid u obavijesti u promjeni kamatne stope na listu 470-471, u obavijest o provedenoj konverziji na listu 472-473, u izračun konverzije na listu 474- 475 te kamatne stope na listu 476-480, čita se podnesak tužitelja od 7. svibnja 2020. na listu 482-485 i vrši se uvid u sudsku praksu na listu 486-501 spisa. Čita se podnesak tuženika od 29. svibnja 2020. na listu 502-506 te podnesak tuženika od 10. rujna 2020 na listu 507-511 spisa, čita se zapisnik od 23. rujna 2020. na listu 512-514, podnesak tuženika od 2. prosinca 2020. na listu 518-522, vrši se uvid u prilog tog podneska na listu 523-527, čita se podnesak tužitelja od 1. lipnja 2021. na listu 528-530 spisa te se vrši uvid u priloge tužitelja na listu 531-657. Čita se podnesak tuženika od 11. listopada 2022. na listu 664, podnesak tužitelja od 2. studenog 2022. na listu 667-670 i vrši se uvid u priloge na listu 671-698. Čita se zapisnik od 4. studenog 2022. na listu 701-704, podnesak tuženika od 14. studenog 2022. na listu 705-706 te prilog na listu 707-711. Čita se podnesak tuženika od 23. studenog 2022. na listu 712-717, nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka na listu 728-738, podnesak tuženika od 17. kolovoza 2023. na listu 749-751 i 752-754 (identičan podnesak), čita se očitovanje vještaka na listu 755, podnesak tužitelja od 10. listopada 2023. na listu 756-761, podnesak tuženika od 17. listopada 2023. na listu 762.

5. Temeljem opisanog dokaznog postupka dana 07. prosinca 2023. ovaj Sud donio je i objavio presudu poslovni broj: P-1383/2019-41, kojom je pod točkom I. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim predmetnih ugovora u cijelosti. Pod ostalim točkama izreke prihvaćen je alternativni tužbeni zahtjev te su utvrđene ništetnim samo sporne odredbe sadržane u Ugovorima te je naloženo tuženiku isplatiti preplaćene iznose uslijed ništetnosti predmetnih odredbi. Povodom žalbe tuženika u djelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem Gž-53/2024-2 od 19. prosinca 2024. ukinuo navedenu presudu te je vratio predmet na ponovno suđenje. Iz drugostupanjskog rješenja razvidno je da je presuda ukinuta, između ostalog, i iz razloga što prvostupanjski sud nije utvrdio ima li tužitelj svojstvo potrošača u konkretnom ugovornom odnosu.

5.1. U ponovljenom postupku sud je dopunski saslušao tužitelja te je razjasnio proturječnosti u njegovom ranijem iskazu vezano za namjenu zbog koje je podigao predmetne kredite. S obzirom da je došlo do promjene suca zaduženog za rad na predmetu, uz suglasnost stranaka, pročitan je iskaz svjedokinje GŠ kao i raniji iskaz tužitelja, te je na kraju dokaznog postupka ponovo izvršen uvid u dokumentaciju koja prileži sudskom spisu, a koja je već pobliže opisana u točki 4. obrazloženja ove presude.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kojom je otplata kredita vezana uz tečaj švicarskog franka, te promjenjivosti kamatne stope koja se tijekom otplate mijenja sukladno tečaju jer je također vezana za valutu kredita, kao i zahtjev tužitelja za povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi.

7. Među strankama nije sporno da je između tužitelja i tuženikovog pravnog prednika Slavonska banka d.d. prvo sklopljen ugovor o kreditu dana 9. lipnja 2005., kojim je tužitelju odobren stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 100.000,00 CHF. Također nije sporno da je tužitelj tražio moratorij na otplatu i refinanciranje kredita koji su mu i odobreni te je sklopljen novi ugovor o kreditu 27. prosinca 2010. kojim je u cijelosti refinanciran prvo navedeni kredit, s tim da je tom prilikom tužitelj podigao iznos od 89.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Nije sporno niti da se za trajanja otplate kredita mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu te da je kredit otplaćivan u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF, važećem na dan dospijeća ili dan plaćanja anuiteta. Nesporno je i da su stranke sklopile Aneks Ugovoru dana 2. lipnja 2016. te da je tim Aneksom izvršena konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK.

8. Među strankama je sporno jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka i promjenjivoj kamatnoj stopi. Također je sporno ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u okolnostima kad je provedena konverzija kredita, a s tim u vezi sporna je i visina tužbenog zahtjeva. Spornim se ukazuje i je li nastupila zastara potraživanja.

9. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku u cijelosti proizlaze činjenice koje su među strankama nesporne pa ih sud zbog toga ne smatra u bitnome ponavljati.

10. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit koji je predmet ovog postupka podigao radi adaptacije odnosno završetka stambene kuće u [adresa]. Naime, prethodno je stanovao u kući koja se nalazi na čestici na kojoj je poslovala veterinarska stanica sa sjedištem u [adresa], a koja je imala poslovni prostor zajedno sa stanom. Prije podizanja kredita kupio je kuću u [adresa] koja nije bila dovršena te mu je kredit bio potreban za završetak te kuće, a sve kako bi se preselio u vlastiti stambeni objekt. Sredstva iz kredita koji je prvi podigao 2005. u cijelosti je utrošio za završetak te kuće, postojale su u to vrijeme naznake da bi moglo doći do privatizacije tadašnje veterinarske stanice u Donjem Miholjcu te je razmišljao da uredi u jednom dijelu kuće poslovni prostor. Međutim, kasnije je postigao dogovor s ostalim zaposlenicima Veterinarske stanice te su svi zajedno otkupili udjele u istoj te su zajedno nastavili poslovati u nekretnini u kojoj je i ranije bila veterinarska stanica i u kojoj i dan danas posluje. Kasnije, djelatnica banke gospođa GŠ zvala ga je te mu je ponudila dodatni kredit za uređenje stambene kuće koji je kredit i realizirao 2010. te ga je utrošio na sređivanje odvoda, postavljenje pločica u vlastitoj kući te za refinanciranje kredita iz 2005.. Kuću nikada nije koristio za obavljanje bilo kakve djelatnosti već samo za stanovanje sebe i obitelji. S obzirom da je tijekom otplate kredita došlo do znatnog povećanja otplatnog anuiteta što je predstavljalo veliko financijsko opterećenje za njega, prodao je predmetnu kuću. Iz iznosa dobivenog prodajom u cijelosti je zatvorio predmetni kredit te se sjeća da mu je isplaćeno oko 1.200,00 EUR razlike. Tuženikov prednik nije mu nudio u to vrijeme kredit u nekoj drugoj valuti, ponuđen mu je isključivo kredit u CHF, rečeno je da su najpovoljniji uvjeti za takve kredite, nisu mu ništa pojašnjavali vezano za rizike koji proizlaze iz promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Nije mogao utjecati na pojedine odredbe ugovora, dobio je na potpis ugovor koji je sročila banka te je mogao isti potpisati, a da je odbio potpisati ne bi realizirao kredit. U obiteljskoj kući koja je adaptirana živio je sa suprugom i djecom, kasnije se razveo, a rekao je da je na razvod utjecao i predmetni kredit, odnosno financijska situacija koja se pogoršala zbog kredita. Cijeli radni vijek dobiva plaću po osnovi dohotka od nesamostalnog rada kod pravne osobe. Kad je zajedno s kolegama otkupio udio u Veterinarskog stanici Donji Miholjac, svoj udio vrlo brzo je i prodao kolegama jer su mu bila potrebna novčana sredstva za otplatu kredita. Njegov udio prije prodaje u to vrijeme bio je oko stotinu DEM, dakle riječ je o neznačajnom udjelu.

11. Svjedokinja GŠ iskazivala je da je u mirovini već 10 godina, a prije toga je radila u Slavonskoj banci d.d. te se ne može sjetiti zbog proteka vremena konkretnog Ugovora o kreditu. Nakon što je svjedokinji predočen Ugovor o kreditu br. 767-53029242 od 27.12.2010. na listu 29-31 spisa, svjedokinja je izjavila da ne prepoznaje niti jedan od potpisa na ugovoru kao svoj potpis. Zatim je svjedokinji predočen Ugovor o kreditu od 6.lipnja 2005. na l. 460-468 te je svjedokinja izjavila da je njen potpis na svim stranicama ugovora, a bila je zaposlena u Slavonskoj banci d.d. u Donjem Miholjcu. Svjedokinja je navela da svaka stranka potpisuje zahtjev za kredit, a obrada kredita traje ovisno o okolnostima (da li je potrošački, stambeni, gotovinski i dr.), ponekad i do 30 dana.

11.1. Sud u cijelosti smatra vjerodostojnim i životnim iskaz tužitelja i svjedokinje, jer su isti dani životno i okolnosno te su isti u skladu s materijalnom dokumentacijom priloženom spisu.

12. Iz Nalaza i zaključka sudskog vještaka Lidije Balog - Financije LB d.o.o. od 5. lipnja 2023. (str. 728-743 spisa) i Aneksa Ugovoru (str. 24-28 spisa), proizlazi da je tuženik za vrijeme otplate kredita prema Ugovoru zaključenom 9. lipnja 2005. mijenjao stopu redovne kamate, kao i tečaj valute CHF u odnosu na početni otplatni plan. Predmetni kredit otplaćen je u cijelosti 28. siječnja 2011. te nije niti provođena konverzija u odnosu na isti. Po navedenom kreditu, ako se uzme u obzir početni otplatni plan, tužitelj je u odnosu na kamatnu stopu platio više 2.530,12 eura odnosno pretplatio je u odnosu na tečajnu razliku iznos od 10.244,26 eura. Slijedom navedenog, ukupna pretplata po oba navedena kriterija u odnosu na početni otplatni plan iznosi 12.774,31 eur. Pri tome treba naglasiti da su u navedene iznose uključena i razdoblja kad je tečaj bio nići u odnosu na početno ugovoreni odnosno kad je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene, dakle, predmetni iznosi ustvari predstavljaju stvarnu pretplatu, jer su u istima sadržane i negativne razlike.

12.1. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti izrađen sukladno zadatku suda te je dan u skladu s pravilima struke jasno i određeno. Neosnovano je tuženikovo prigovaranje da je vještački nalaz u cijelosti zasnovan na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksni tečaj, jer se taj prigovor svodi na prigovore pravne ocjene spora o kojima vještak ne odlučuje. Vještak je nalaz i zaključak dao u skladu i u okviru zadatka koji mu je postavio sud i prema pravnoj ocjeni koju je dao ovaj Sud. Treba naglasiti da tužitelj nije imao nikakvih primjedbi na nalaz vještaka te je u skladu s nalazom specificirao svoj tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom 10. listopada 2023. (str. 756-761 spisa). Očigledno je da sudski vještak uopće nije uzeo u obzir Ugovor o kreditu koji je sklopljen 27. prosinca 2010. (str. 29-31 spisa) i koji je poslužio za refinanciranje prvog navedenog kredita. Shodno tome, vještak nije niti računao pretplatu po tome ugovoru niti je analizirao je li provedena konverzija u skladu sa pozitivnim propisima, tj. nije uzeo u obzir Aneks Ugovoru (st. 24-28 spisa). Budući se tužitelj u cijelosti složio sa izračunom vještaka, očigledno je da tužitelj ne potražuje pretplatu po Ugovoru od 27. prosinca 2010. pa se stoga cijeli ovaj predmet ne odnosi na konvertirani kredit već isključivo na kredit od 09. lipnja 2005. koji nije konvertiran već je otplaćen refinanciranjem.

13. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., na koju se tužitelj poziva u tužbi, utvrđeno je da je pravni prednik tuženika u razdoblju od 01. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. To stoga što je ugovarana valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećih odredbi čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 i 46/07 – dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09). U dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu CHF navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., s tim da je u tom djelu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:

Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019. odbijena revizija tuženika. U dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., s tim da je u tom djelu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. odbijena revizija tuženika. .

- 1 0 -

14. Iz čl. 502. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP) proizlazi da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz prethodno citiranog članka proizlazi iz čl. 502. c ZPP-a kojim je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Posljedice ništetnosti proizlaze iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) kojim je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Zaključno treba naglasiti da iz čl. 324. st. 1. ZOO-a proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, s tim da identično proizlazi i iz čl. 87. st. 2. ZZP/03. Štoviše iz čl. 324. st.2. ZOO-a proizlazi da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

16. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. ZPP-a, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

17. Prije svega treba naglasiti da su pravna shvaćanja navedena u presudama iz spora ''potrošač'' primjenjiva na ovaj konkretan spor, obzirom da je osnovni ugovor o kreditu sa tužiteljem sklopila Slavonska banka d.d., koja je pravni prednik ovdje tuženika. To stoga što pripajanje trgovačkog društva predstavlja statusnu promjenu na strani pripojenog društva kojom dolazi do prijenosa cijele imovine pripojenom društvu te pripajanjem preuzimatelj pripojenog društva (a u ovom slučaju je to upravo tuženik) sukladno odredbi čl. 549. u vezi čl. 512. Zakona o trgovačkim društvima (''Narodne novine'' broj: 111/1993., 34/1999., 51/2000.,118/2003.,107/2007.,146/2008.,

- 1 1 -

137/2009., 152/2011., 111/2012. i 68/2013.) odgovara za obveze tog trgovačkog društva. Statusne promjene na strani tuženika koje su naprijed opisane opće su poznate ovome sudu iz brojnih drugih predmeta, a poznate su i široj javnosti, jer je upravo tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d. odnosno Hypo Alpe Adria bank d.d..

18. Budući je tužitelj pokrenuo ovu parnicu nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača provedenog pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, isti je ovlašten temeljem čl. 502.c ZPP-a pozvati se na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i ovaj Sud u predmetnoj parnici vezan tim pravnim utvrđenjem. Stoga tužitelj u ovoj parnici nije niti trebao dokazivati nepoštenost ugovornih odredbi Ugovora koji je on kao potrošač zaključio sa tuženikom kao davateljem kredita, čije odredbe su dio po kreditoru unaprijed pripremljenog ugovora, na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati i koje odredbe su u suštini identične onim odredbama koje je imao u vidu i sud u kolektivnom sporu pri donošenju svojih odluka. Tužitelj prema čl. 328. ZOO-a ima pravo na isticanje ništetnosti, jer se ništetnost ne gasi, bez obzira je li kredit otplaćen u cijelosti ili je sklopljen Aneks istog pa se na ništetnost osnovnog ugovora ili pojedine njegove ugovorne odredbe može pozivati svaka zainteresirana osoba, a tužitelj, kao stranka Ugovora, to u svakom slučaju jeste i za navedeno ima pravni interes budući da traži i povrat danog u izvršenju predmetnih ništetnih ugovornih odredbi.

19. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit odobren strogo namjenski radi adaptacije nekretnine, koju je nekretninu tužitelj koristio za stanovanje sebe i obitelji, a iz čega proizlazi da tužitelj ima svojstvo potrošača u konkretnom ugovornom odnosu. Tužitelj je razmišljao da otvori Veterinarsku stanicu u navedenoj kući, ali to nikada nije napravio jer je u međuvremenu s ostalim zaposlenicima otkupio udjele u istoj, te je nakon toga udio i prodao s tim da je Veterinarska stanica cijelo vrijeme pa i dan danas poslovala na drugoj lokaciji. Nadalje, iz iskaza svjedokinje proizlazi da su u biti djelatnici tuženika tužitelju samo paušalno isticali mogućnost rasta anuiteta zbog sklapanja ugovora s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom. U takvim okolnostima treba naglasiti da ne bi bilo dostatno niti da su tužitelju sporne odredbe, odnosno rizici valutne klauzule i promjenjive kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora pojašnjeni samo formalno i gramatički kroz informativne letke kojima je moguće tuženik prezentirao kredite ili kroz kratke obavijesti djelatnika tuženika, ako tužitelju takve obavijesti nisu bile suštinski razumljive. Stoga je tuženik tužitelju trebao pružiti potpune informacije temeljem kojih je tužitelj suštinski mogao shvatiti značenje odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te kako bi na temelju toga nastavno mogao procijeniti ekonomske posljedice koje bi takve odredbe mogle imati za njegove financijske obveze. To je tuženik mogao samo da je tužitelju omogućio aktivno pregovaranje i potpune obavijesti kojim se sporne ugovorne odredbe čine suštinski razumljivima, a isti očito to nije omogućio jer je prema izjavi tužitelja istom predao na potpis unaprijed sročeni ugovor koji da je tužitelj odbio potpisati tad ne bi realizirao kredit. Na taj način je tuženik suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročio značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača zbog čega su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene u smislu, u vrijeme sklapanja Ugovora važeće odredbe čl. 81. stavak 1. ZZP/03, koja je odredba u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o

- 1 2 -

zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09,89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), kao i odredbi članka 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14, 110/15 i 14/19).

20. Slijedom navedenoga, polazeći od utvrđenja iz kolektivnog spora provedenog u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012, koji obvezuje i ovaj Sud temeljem citirane odredbe čl. 502.c ZPP-a, kao i činjenice da tuženik tijekom postupka nije dokazao da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog Ugovora nisu identične onim odredbama koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, proizlazi da je u konkretnom slučaju ništetan onaj dio odredbi Ugovora naznačen u točki I. i II. izreke ove Presude, koji se odnosi na valutnu klauzulu kojom se otplata anuiteta veže uz neizvjestan tečaj CHF koji će važiti na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta i promjenjivu kamatnu stopu koja je vezana uz valutu kredita.

21. Ništetnost dijela odredbi Ugovora naznačen u točki I. i II. izreke ove Presude, koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu zbog razloga iz citiranog čl. 324. ZOO-a te odredbe čl. 87. st. 2. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja prvog Ugovora, nije za sobom povukao ništetnost cijelog Ugovora. To znači da nije ništetan preostali dio odredbi navedenih članaka Ugovora pa s obzirom na to i s obzirom da sud nije ovlašten svojom odlukom nadomještati ništetne ugovorne odredbe, visinu preplate zbog ništetnosti navedene ugovorne odredbe bilo je moguće utvrditi jedino na način da je ugovorena otplata u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju važećem na dan korištenja (isplate) kredita. U tom smislu je sud i dao zadatak sudskom vještaku te je isti polazeći od tečaja u kunskoj protuvrijednosti CHF na dan korištenja (isplate) kredita izračunao preplatu.

22. Utvrđeni preplaćeni iznosi naznačeni u točki III. i IV. presude, predstavljaju ono što je tuženik od tužitelja primio po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi pa je tuženik dužan vratiti tužitelju navedene iznose temeljem čl. 323. ZOO-a, kao i po odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a, jer je preplaćeni iznos ujedno dio imovine tužitelja koji je bez valjane osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci druge nadležne vlasti ili zakonu prešao u imovinu tuženika. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove tada se moraju vratiti i plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, čl. 1115. ZOO-a. Dakle, kako je tuženik temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, svojom jednostranom odlukom naplatio više nego što bi mu pripadalo da takve odredbe nije bilo, to tužitelju pripada pravo tražiti povrat više plaćenog po osnovi promjene tečaja i kamatne stope sa zateznim kamatama od dana kad je svaki pojedini iznos preplaćen, budući je tuženik nepošten stjecatelj koji je znao za nepoštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a koje ujedno predstavljaju cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu. Visina zakonske zatezne kamate utvrđena je člankom 29. stavkom 2. ZOO-a. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci pod III. i IV.

23. U odnosu na prigovor tuženika u pogledu činjenice da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita, treba naglasiti da tužitelj ne potražuje pretplatu po drugom Ugovoru kojim je refinancirao prvi kredit pa stoga nema niti riječi

- 1 3 -

o konverziji, jer u odnosu na Ugovor sklopljen 9. lipnja 2005. nikada nije ni provedena konverzija, a što je jasno naznačio vještak u svom nalazu.

24. U odnosu na tuženikov prigovor zastare potrebno je naglasiti da je isti u cijelosti neosnovan. Naime, budući postavljeni tužbeni zahtjev u predmetnoj parnici predstavlja restitucijski zahtjev iz odredbe čl.323.st.1. ZOO-a, slijedom toga rok zastare za predmetnu tražbinu iznosi pet godina (opći rok zastare), s tim da zastara te tražbine ne počinje teći prije nego što je utvrđena ništetnost ugovora ili neke njegove ugovorne odredbe, što je u skladu i sa pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske glede pitanja zastare restitucijskih zahtjeva. Pri tome treba reći da navedeno pravno shvaćanje u potpunosti koincidira i sa pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama Suda EU donesenim u spojenim predmetima C- 776/19 do C-782/19, prema kojima potrošač koji je sklopio zajam izražen u stranoj valuti i nije bio svjestan nepoštenosti ugovorne odredbe uključene u taj ugovor o zajmu ne može biti izložen roku zastare za povrat iznosa plaćenih na temelju te ugovorne odredbe. Polazeći od navedenog u svim predmetima u kojima se, na temelju čl.502.c. ZPP-a, primjenjuje pravno shvaćanje iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu - jer je tek sa donošenjem tih presuda potrošač stekao saznanje o nepoštenosti, a time i o ništetnosti tih ugovornih odredbi. To nadalje znači da rok zastare, kada je riječ o tražbini preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počinje teći 13. lipnja 2014., a kada je riječ o tražbini pretplate s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli počinje teći 13. lipnja 2018.. Predmetnu tužbu u ovom postupku tužitelj je podnio 12. lipnja 2019.. Dakle, tražbina tužitelja nije u zastari, jer rok zastare od pet godina nije istekao do navedenog dana kada je pokrenuta predmetna parnica.

25. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st 1. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje K. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to kako slijedi:

- sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- zastupanje na pripremnom ročištu održanom 23. rujna 2020. u iznosu od

200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife),

- zastupanje na pripremnom ročištu održanom 4. studenog 2022. u iznosu od

200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife),

- zastupanje na glavnoj raspravi održanoj 24. listopada 2023. u iznosu od

200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife),

- zastupanje na glavnoj raspravi održanoj 19. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife),

- sastav obrazloženog podneska od 17. prosinca 2019. u iznosu od 200,00 eura. (Tbr. 8. 1. Tarife), jer se tužitelj u tom podnesku očitovao na tuženikov odgovor na tužbu,

-sastav podneska od 5. svibnja 2020., 1. lipnja 2020. i 31. svibnja 2023. u iznosima od po 200,00 eura svaki (Tbr. 8.1. Tarife).

Prema tome tužitelju su ukupno za radnje punomoćnika temeljem Tarife priznati troškovi u iznosu od 1.800,00 eura na koje je pridodan PDV po stopi od 25%, a što ukupno iznosi 2.250,00 eura. Tužitelju je pored navedenih troškova punomoćnika priznat i stvarni trošak plaćenog predujma za vještačenje po vještaku financijsko

- 1 4 -

knjigovodstvene struke u iznosu od 331,81 eura, kao i plaćena suska pristojba za tužbu u iznosu od 53,09 eura. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat ukupni trošak u iznosu od 2.634,90 eura.

26. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova za plaćanje sudske pristojbe za presudu, jer je isti oslobođen od plaćanja iste, budući je u međuvremenu stupila na snagu odredba čl. 11. st.1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18 i 51/23). Također, isti je odbijen i sa zahtjevom za sastav podneska po punomoćniku odvjetniku od 2. studenog 2022., 10. listopada 2023. i 19. veljače 2025., jer predmetni podnesci po stavu ovog suda nisu bili bitni za konačni uspjeh tužitelja te su isti u većoj mjeri po svoj sadržaju, ponavljanje onoga što je tužitelj naveo u ranijim podnescima za koje su mu priznati troškovi. Tužitelj je odbijen i sa preostalim zahtjevom za naknadu troškova u dijelu koji se odnosi na visinu predmeta spora, jer je visina predmeta spora jasno naznačena prilikom podnošenja tužbe u iznosu od 10.001,00 kn ili 1.327,36 eura te tijekom postupka nitko od stranaka nije tražio da sud utvrdi vrijednost predmeta spora u drugačijem iznosu, a sama činjenica što konačno postavljeni tužbeni zahtjev prelazi taj iznos, u takvim okolnostima nije od nikakvog utjecaja.

27. O zahtjevu tužitelja za naknadu troškova pristupa njegovog punomoćnika na ročište za objavu presude nije odlučeno, budući je taj trošak neizvjestan, a ukoliko punomoćnik bude pristupio na ročište, sud će naknadno, posebnim rješenjem odlučiti o tom trošku.

28.Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u izreci presude.

Valpovo, 25. travnja 2025.

Sudac

Goran Jokić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku