REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] T 5

Poslovni broj: Us I-1805/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužiteljice TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi prestanka državne službe po sili zakona, 25. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II-112- 07/24-01/558, URBROJ: 566-01/11-24-2 od 25. rujna 2024. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, KLASA: UP/I-112-02/24- 07/680, URBROJ: 511-09-15-24-1 od 28. kolovoza 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07/24-01/558, URBROJ: 566-01/11-24-2 od 25. rujna 2024. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko- goranske, KLASA: UP/I-112-02/24-07/680, URBROJ: 511-09-15-24-1 od 28. kolovoza 2024., a kojim rješenjem je tužiteljici, državnoj službenici na radnom mjestu upravni savjetnik, utvrđen prestanak državne službe po sili zakona s danom 28. kolovoza 2024. (točka 1.) te je određeno da žalba ne odgađa izvršenje tog rješenja (točka 2.).

2. Tužiteljica pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost odluke tuženika navodeći da je tuženik pri donošenju osporavanog rješenja pogrešno naveo datum njenog rođenja, kao i duljinu izrečene kazne zatvora kao „devet mjeseci“ iako se radi o kazni zatvora od „šest mjeseci, uvjetno na godinu dana“. Ističe da je prvostupanjsko rješenje donijeto dok je bila opravdano spriječena za rad zbog privremene nesposobnosti te da je odjava s mirovinskog osiguranja uslijedila kada joj rješenje nije bilo ni uručeno. Osporava da bi počinjeno kazneno djelo imalo obilježja korupcije. Smatra da je tijelo trebalo donijeti rješenje o udaljenju iz službe pa onda eventualno odluku o izvanrednom otkazu. Ističe da je do otkaza službe moglo doći i sporazumno, čime bi tužiteljica sačuvala ugled i moguće ostvarila određena materijalna prava. Predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, podredno vrati predmet na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba upravnog postupka. Obrazlaže da činjenica pogrešno navedenog datum rođenja tužiteljice u obrazloženju osporavanog rješenja nema utjecaja na pravilno rješavanje same upravne stvari. Tužiteljica da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Rijeci osuđena na kaznu zatvora za koruptivno kazneno djelo, što da je prema Zakonu o državnim službenicima razlog za prestanak državne službe po sili zakona, o čemu je prvostupanjsko tijelo obavješteno dopisom Županijskog suda u Rijeci. Prestanak državne službe po sili zakona nastupa danom saznanja za pravomoćnost kaznene presude te je rok za donošenje takvog rješenja osam dana, stoga da nije od utjecaja ni okolnost kada je tužiteljici uručeno rješenje o prestanku državne službe. Obzirom da je počinjeno djelo koruptivno djelo iz nadležnosti USKOK-a, smatra neosnovanim navode da bi se radilo o ostalim kaznenim djelima kada služba prestaje opozivom uvjetne osude. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju raspravu je pristupila tužiteljica, dok uredno pozvani tuženik nije pristupio, stoga je sud temeljem ovlaštenja iz čl. 91. st. 3. ZUS-a raspravu održao u njegovoj odsutnosti.

5. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Iz presude Županijskog suda u Rijeci posl.br. Kov-Us 8/2024-7 od 28. ožujka 2024., pravomoćne 24. travnja 2024. (stranice 29/1 - 35/1 spisa), proizlazi da je tužiteljica osuđena na kaznu zatvora od šest mjeseci, uz uvjetnu osudu od jedne godine, zbog počinjenja kaznenog djela protiv službene dužnosti - zlouporabom položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23.; dalje: KZ).

7. Iz dopisa posl.br. Kov-Us 8/2024-12 od 21. kolovoza 2024. vidljivo je kako je Županijski sud u Rijeci, Odjel za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, dostavio tuženiku 27. kolovoza 2024. (prema potvrdi primitka) rečenu presudu s klauzulom pravomoćnosti.

8. Navedeno među strankama ovog spora nije ni sporno.

9. Sporno je predstavlja li počinjenje predmetnog kaznenog djela osnovu za prestanak državne službe po sili zakona te s tim u vezi zakonitost osporavanih rješenja.

10. Odredbom čl. 152. st. 1. t. 5. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine broj 155/23., 85/24.; dalje: ZDS) propisano je da državnom službeniku prestaje državna služba po sili zakona kad je osuđen za kazneno djelo s obilježjima korupcije - danom saznanja za pravomoćnost presude. Člankom 147. ZDS-a određeno je da se o prestanku državne službe donosi rješenje u roku od osam dana od nastupa okolnosti koje su razlog za prestanak službe. Odredbom čl. 42. st. 4. ZDS-a propisano je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja o prestanku državne službe po sili zakona.

11. U odnosu na osnovni prigovor tužiteljice da nesporno počinjeno kazneno djelo nema obilježja koruptivnog kaznenog djela, ukazuje se da, iako ne postoji jedna općeprihvaćena i zakonom propisana definicija korupcije, korupcija se može definirati kao svako odstupanje od postavljenih normi, odnosno zloupotreba javnih ili službenih ovlasti s ciljem ostvarivanja osobnih probitaka ili probitaka povezanih osoba, bilo da se radi o javnom ili privatnom sektoru. Korumpiranom osobom se smatra svaka službena ili odgovorna osoba koja radi osobne koristi ili koristi skupine kojoj pripada zanemari opći interes koji je dužna štititi obzirom na zakone, položaj i ovlasti koje su joj povjerene, pri čemu nije odlučno da li je pri tome pribavljena i imovinska korist. Slijedom navedenog, prema stavu ovog suda, kazneno djelo počinjeno od strane tužiteljice (zlouporaba položaja i ovlasti po čl. 291. st. 1. KZ) u konkretnom slučaju nedvojbeno predstavlja kazneno djelo s obilježjem korupcije.

12. U konkretnom slučaju, unatoč navodima tužiteljice, nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 151. st. 1. t. a) ZDS-a, odnosno mogućnosti izvanrednog otkaza kada čelnik tijela utvrdi da postupanje državnog službenika tijekom obavljanja poslova ima obilježja korupcije, budući je tužiteljica osuđena pravomoćnom sudskom odlukom te se konkretno ima primijeniti (kako su to javnopravna tijela i učinila) odredba čl. 152. st. 1. t. 5. ZDS-a. Također, nema mjesta ni primjeni odredbe čl. 152. st. 3. ZDS-a jer se ta odredba primjenjuje na situacije iz stavka 1. točke 4. toga članka, a ne na predmetna djela s obilježjem korupcije iz t. 5. istoga stavka i članka.

13. Nadalje, nisu osnovani prigovori tužiteljice koji se odnose na povredu odredbi Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21.; dalje: ZUP) o osobnoj dostavi. Naime, prema navodima same tužiteljice bolovanje joj je zaključeno s danom donošenja prvostupanjskog rješenja (isto proizlazi i iz podataka Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje sa stranice 25/1 - 26/1 spisa), a iz dostavnice u spisu (stranica 64/1) je razvidno da je tužiteljica 29. kolovoza 2024. primila rješenje u nazočnosti svjedoka, te da je odbila potpisati predmetnu dostavnicu. U svakom slučaju, prigovori glede pravilnosti dostave rješenja nisu ni odlučni za drugačiju odluku u ovoj stvari, budući da eventualni nedostaci u dostavi nisu na štetu tužiteljice obzirom da tužiteljica nije propustila rokove za ostvarivanje pravne zaštite. Ujedno, budući da prestanak službe nastupa po sili zakona danom saznanja za pravomoćnost presude (čl. 152. st. 1. t. 5. ZDS), kao i da eventualna žalba ne odgađa izvršnost rješenja (čl. 42. st. 4. ZDS), nije odlučno kada je rješenje, kojim se utvrđuje nastupanje takvih okolnosti, dostavljeno.

14. U odnosu na navode tužiteljice da je datum rođenja u obrazloženju drugostupanjskog rješenja pogrešno naznačen, sud ističe da spomenuti procesni nedostatak ne čini osporavano rješenje nužno nezakonitim, već je u svakome konkretnom slučaju potrebno utvrditi utjecaj odnosne postupovne povrede na rješavanje upravne stvari. Odluka o upravnoj stvari sadržana je u izreci rješenja (čl. 98. st. 3. ZUP-a). Ponovno vođenje postupka samo radi izmjene i/ili dopune obrazloženja osporavanog rješenja u stvari u kojoj sud nedvojbeno utvrdi da je izreka rješenja zakonita, bilo bi nesvrhovito te protivno načelima učinkovitosti i ekonomičnosti, a sud konkretno utvrđuje da sam nedostatak nije bio od utjecaja na pravilnost rješavanja upravne stvari.

15. Slijedom svega navedenoga, polazeći od citiranih zakonskih odredbi (čl. 152. st. 1. t. 5., čl. 147. i čl. 42. st. 4. ZDS) te imajući u vidu da je tužiteljica gore navedenom pravomoćnom presudom oglašena krivim za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti, a koje kazneno djelo ima obilježja korupcije, to su se u konkretnom slučaju ispunili uvjeti iz citirane odredbe čl. 152. st. 1. t. 5. ZDS za prestankom državne službe po sili zakona. Slijedom toga, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni su zakonitima pa je sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan kako je to navedeno u izreci ove presude.

16. Okolnost gubitka eventualnih materijalnih prava koje bi tužiteljica ostvarila da je ostala u službi, nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

17. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu jer je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 4. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.).

U Rijeci 25. travnja 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).