1                                   Poslovni broj: I Kž-310/2023-11

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: I Kž-310/2023-11

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. H., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točke 1. i 3. u vezi sa člankom 153. stavkom 2. u svezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženika i oštećenice, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 4. srpnja 2023. broj K-21/2022-106, u sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog S. H. i njegovog branitelja, odvjetnika V. V.

 

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog S. H., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se optuženom S. H. za kazneno djelo iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točke 1. i 3. u vezi sa člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 154. stavak 2. KZ/11., utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, dok se prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine za kazneno djelo iz članka 117. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., te u trajanju od 1 (jedne) godine za kazneno djelo iz članka 243. stavak 3. u vezi stavka 1. i članka 34. stavak 1. KZ/11. i u trajanju od 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo iz članka 235. stavak 1. KZ/11., pa se optuženi S. H. uz primjenu člana 51. stavak 1. i 2. KZ/11., osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) godina. U tu kaznu mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme uhićenja i ono provedeno u istražnom zatvoru od 12. lipnja 2022. nadalje.

 

II U ostalom dijelu žalba optuženog S. H. i u cijelosti žalbe državnog odvjetnika i oštećene D. D. odbijaju se kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci od 4. srpnja 2023. broj K-21/2022-106 optuženi S. H. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode i to teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 153. stavcima 1. i 2. i člankom 154. stavkom 1. točkama 1. i 3. KZ/11., kaznenog djela protiv života i tijela i to tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te dva kaznena djela protiv imovine i to iznude u pokušaju iz članka 243. stavka 3. u vezi stavka 1. i članka 34. stavka 1. KZ/11. i oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11., sve činjenično i pravno opisano u izreci pobijane presude.

 

1.1. Optuženom S. H. za teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 153. stavcima 1. i 2. i člankom 154. stavkom 1. točkama 1. i 3. KZ/11., na temelju članka 154. stavka 2. KZ/11. uz primjenu članka 51. stavka 1. KZ/11., utvrđena je kazna zatvora u trajanju 5 godina i 6 mjeseci, za kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 117. stavka 2. KZ/11. uz primjenu članka 51. stavka 1. KZ/11., utvrđena je kazna zatvora u trajanju 1 godine, za kazneno djelo iznude u pokušaju iz članka 243. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 243. stavka 3. KZ/11. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11. i uz primjenu članka 51. stavka 1. KZ/11., utvrđena je kazna zatvora u trajanju 1 godine, te za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11. na temelju članka 235. stavka 1. KZ/11. uz primjenu članka 51. stavka 1. KZ/11. utvrđena je kazna zatvora u trajanju 6 mjeseci, pa je na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. optuženi S. H. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 7 godina u koju kaznu je optuženom S. H., na temelju članka 54. KZ/11., uračunato uhićenje 12. lipnja 2022. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. lipnja 2022 nadalje.

 

1.2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) oštećenoj D. D. djelomično je dosuđen imovinskopravni zahtjev pa je optuženi S. H. dužan oštećenici isplatiti iznos od 1.150,00 eura /8.664,68, u roku od 15 dana, dok je s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva oštećena Dunja Diminić upućena u parnicu.

 

1.3. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženi S. H. je oslobođen obveze da naknadi u cijelosti troškove iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja.

 

2. Protiv ove presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik, optuženi S. H. po branitelju, odvjetniku A. B. i oštećena D. D. po punomoćnici, odvjetnici D. K..

 

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu u odluci o kazni ''time da optuženiku izrekne primjereniju kaznu zatvora''.

 

2.2. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđernog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda prenači, te optuženik oslobodi optužbe odnosno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

2.3. Oštećena D. D. žali se zbog dijela odluke o imovinskopravnom zahtjevu koji se odnosi na neimovinsku štetu s prijedlogom da se pobijana presudu u tom dijelu preinači na način da se oštećenoj dosudi zahtjev u iznosu od 10.000 Eura na ime neimovinske štete.

 

3. Optuženi S. H. podnio je odgovore na žalbu državnog odvjetnika i oštećenice s prijedlogom da se obje žalbe ''odbiju usvajanjem žalbe okrivljenika''.

 

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženog S. H. putem tehničkog uređaja za vezu na daljinu, sukladno članku 475. stavku 7. ZKP/08., te njegovog branitelja, odvjetnika V. V., a u odsutnosti uredno obaviještenog državnog odvjetnika prema članku 475. stavku 3. ZKP/08.

 

6. Žalba optuženika je djelomično osnovana, dok žalbe državnog odvjetnika i oštećenice nisu osnovane.

 

7. Iako se u žalbi optuženika ističe da se podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. i to jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi i jer postoji proturječnost u razlozima presude i iskaza danih u postupku, razlozi žalbe ne sadrže obrazloženje ove žalbene osnove, već se u najvećem dijelu odnose na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud drugog stupnja u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. ispitao je prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, te je utvrđeno da nije ostvarena niti jedna povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

8. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo protiv spolne slobode, optuženik analizira iskaz oštećenice smatrajući da je ona različito iznosila slijed događaja, da je izbjegavala ključna pitanja o dinamici počinjenja djela, te da bi ostali tragovi u slučaju penetracije ali da sva vještačenja pretežu na stranu optuženika.

 

8.1. U odnosu na iskaz oštećenice u dijelu u kojem opisuje teško kazneno djelo protiv spolne slobode, prvo valja naglasiti da njen iskaz nije nedosljedan niti postoje različitosti u opisu odlučnih činjenica prilikom ispitivanja u istrazi i na raspravi, pa je tako oštećenica jasno i jednako opisala da joj je optuženik pokidao gaćice, da joj je razmaknuo noge s jednom ili s obje ruke, ali se ne može očitovati je li rukom primio za unutarnji ili vanjski dio bedra nakon čega je oblim dijelom tikvice jedanput penetrirao u nju, nije gurnuo cijelu tikvicu u spolovilo i zatim je tikvicu izvukao i bacio na pod, te se ona slomila u dva dijela. Jedino odstupanje u njezinom iskazu ogleda se u vremenskom slijedu opisa događaja kada je na raspravi navela da se događaj s tikvicom odvio prije nego što je optuženik otišao spavati, a prilikom ispitivanja u istrazi je događaj vezala uz vrijeme nakon buđenja optuženika. Točno vremensko preciziranje nasilne penetracije tikvicom ne utječe na vjerodostojnost iskaza oštećenice, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, a koji zaključak optuženik žalbom osporava, cijeneći da je cjelokupni događaj trajao cijelu noć da bi se idući dan oštećenica nalazila na hitnom bolničkom prijemu, pa razlika u navođenju točnog vremenskog slijeda svih događaja kritične noći kada je oštećenica zadobila ukupno 28 ozljeda na glavi, vratu, prsnom košu, trbuhu, obje ruke i obje noge pri čemu je optuženik razbio krevet, ormar, regal i kutnu garnituru nije odlučna okolnost koja bi dovela u sumnju niti vjerodostojnost iskaza oštećenice niti utvrđenja prvostupanjskog suda o krivnji optuženika. Nadalje, žalbene tvrdnje optuženika da medicinska dokumentacija i provedena vještačenja ne podupiru iskaz oštećenice koji je doveden u pitanje i provedenim vještačenjem u drugom kaznenom predmetu koji se vodi protiv oštećenice nisu osnovane. Prvenstveno je ispravno prvostupanjski sud utvrdio da nedostatak tragova na tikvici treba promatrati u kontekstu činjenice da se događaj zbio 5. na 6. lipnja 2022., da je očevid započeo 7. lipnja 2022. u 13,50 sati, a dovršen u 15,15 sati te da se radi o ljetnim mjesecima, a da tikvica protekom vremena mijenja sastav jer je podložna truležnim promjenama što za posljedicu ima degradaciju, odnosno uništenje bioloških tragova o čemu se detaljno očitovala vještakinja za biološka vještačenja S. P. koja je navela da se na temelju njoj dostavljenih vatenih štapića na analizu, ne može očitovati da li je bilo ili nije bilo kontakta između tikvice i ženskog spolnog organa dok iz provedenog sudskomedicinskog vještačenja proizlazi da djelomična penetracija tikvicom u vanjsko spolovilo ne mora nužno ostaviti oštećenje tjelesnog integriteta i da se može zaključiti da ozljeda spolovila nema ali ne i da nije došlo do penetracije. Dakle, neosnovano optuženik tvrdi da iz provedenih vještačenja proizlazi da nije došlo do penetracije.

 

8.2 Isto tako neosnovano optuženik žalbom nastoji dovesti u pitanje vjerodostojnost iskaza oštećenice pozivajući se na nalaz i mišljenje vještaka D. B. iz drugog kaznenog postupka, koje okolnosti je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka i na što se prvostupanjski sud detaljno očitovao pod točkom 18. pobijane presude na koje razloge se u cijelosti upućuje optuženik. Nadalje, žalbeni navodi optuženika da bi prema ''zakonima logike i pravilima općeg ljudskog iskustva'' optuženik uništio ili sakrio dijelove tikvice kada se sam vratio u stan da je zaista i počinio teško kazneno djelo nisu osnovani temeljeno na ponašanju optuženika nakon povratka u stan, koje proizlazi i iz zapisnika o očevidu, usmjereno na uništavanje stana i vrijeđanje oštećenice pa takvo ponašanje nikako ne ukazuje na promišljeno i racionalno postupanje. Naime, osim što je uništavao namještaj, optuženik je ostavio i tri lista papira ispisanih tiskanim slovima flomasterom crvene boje, s tekstom: "slušaj me kurvo! sve ti stvari sam bacio u smeće, jer si smeće od žene, ništa zaslužila nisi i moje si sve bacila.", "nikad u životu te ne želim vidjeti… jebem trenutko u tvoj stan. mrtva si za mene, najveća si drolja!!! zbogom kurvo!!!", "sve sam ti bacio kurvo".

 

8.3. U odnosu na kazneno djelo iznude optuženik smatra da iskaz oštećenice nije potvrđen od strane posrednih svjedoka, da sama oštećenica u svom prvom iskazu ne govori o sili i ozbiljnoj prijetnji dok iskaz svjedoka S. O. prvostupanjski sud ''selektivno uzima''. Ti žalbeni navodi optuženika u odnosu na pokušaj kaznenog djela iznude su neosnovani. Svjedok S. O., otac optuženika, je naveo da je razgovarao s optuženikom neposredno nakon događaja kada mu je rekao da je razbio namještaj u stanu oštećenice, da mu je ona razbila mobitel koji je bio od njegove šogorice za što je optuženik od nje tražio 500,00 kuna ali ne u smislu iznude pa iz sadržaja iskaza svjedoka ne proizlazi da ga je prvostupanjski selektivno cijenio već upravo suprotno. Prvostupanjski sud je detaljno cijenio iskaz ovog svjedoka te pravilno zaključio da dio iskaza svjedoka kako traženje optuženika nije bilo u smislu neke iznude nije odlučan, jer se radi o svjedoku čija su posredna saznanja dobivena u razgovoru s optuženikom koji u obrani negira da bi od oštećenice uopće tražio 500,00 kuna, ističući da je oštećenica sama ponudila platiti taj iznos za mobitel njegove šogorice koji je razbila tijekom njihove svađe. Dakle, svjedok je jasno potvrdio iskaz oštećenice da je optuženik tražio od nje novce za mobitel koji je razbila, a pravna ocjena stječu li se u ponašanju optuženika sva obilježja kaznenog djela iznude u nadležnosti je suda. Nadalje, neosnovano i paušalno optuženik navodi da oštećenica nije iskazivala o sili i prijetnji s obzirom da je oštećenica i tijekom ispitivanja u istrazi i na raspravi jednako, detaljno i dosljedno opisala i silu i prijetnju u odnosu na pokušaj podizanja sa bankomata i šaltera banke novčanog iznosa od 500,00 kune.

 

8.4. Neosnovano optuženik pobija činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede pri čemu optuženik isključivo pobija udaranje čašom u potiljak dok ostale nanesene ozljede priznaje. Iako u odnosu na ukupan broj zadobivenih ozljeda, ta sporna jedna ozljeda nije odlučna za opstojnost kaznenog djela, valja istaknuti da su u stanu pronađeni fragmenti čaše koji su izuzeti za vještačenje, a provedenim vještačenjem je utvrđeno da se u Omotu 4.1 nalaze fragmenti staklene razbijene čaše s vidljivim tragom nalik na krv, bris kojeg je izuzet za analizu te je utvrđen isti DNA profil osobe ženskog spola koji se podudara s DNA profilom D. D. (Omot 1A). Stoga je sud prvog stupnja potpuno opravdano prihvatio kao vjerodostojan iskaz oštećenice koji korespondira s materijalnim dokazima i provedenim vještačenjem.

 

8.5. U odnosu na kazneno djelo oštećenja tuđe stvari, optuženik paušalno navodi da je ''činjenični supstrat dokaza jednostavno previše tanak da bi bio dovoljan za osuđujuću presudu'', bez daljnjeg obrazlaganja, iako je optuženik djelomično priznao ovo kazneno djelo, pa takvim žalbenim navodima nije doveo u sumnju detaljna i pravilna utvrđenja prvostupanjskog suda koji se, osim na iskazima samog optuženika i oštećenice, temelje i na provedenom očevidu analiziranom pod točkom 10. pobijane presude s detaljno opisanim oštećenjima u stanu.

 

8.6. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pri čemu se u žalbi ne iznosi niti jedna nova okolnost za koju sud prvog stupnja nije znao, koju nije utvrdio ili cijenio, već se traži njihova preocjena.

 

9. Optuženik nije u pravu niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona, kada tvrdi da je kazneno djelo iznude konzumiralo kazneno djelo tjelesne ozljede pa optuženik nije mogao biti oglašen krivim za dva kaznena djela, tjelesnu ozljedu i iznudu. Naime, konkretno treba isključiti konsumpciju djela, na koju se poziva optuženik u žalbi, jer za ostvarenje obilježja djela, uporabe sile kod kaznenog djela iznude, nije potrebno da oštećenik zadobije i tjelesne ozljede od uporabe sile. Pri tome valja naglasiti da je cjelokupni događaj trajao tijekom noći i nastavio se iduće ujutro pri čemu je optuženik započeo fizički napadati oštećenicu odmah po ulasku u stan 5. lipnja 2022. oko 23,30 sati da bi ju nastavio udarati i ujutro po buđenju (6. lipnja 2022.) tražeći novce za mobitel. Dakle, iz ocjene konkretne situacije kazneno djelo iznude, čiji je zaštitni objekt imovina, ne obuhvaća biće drugog kaznenog djela (tjelesne ozljede) u njegovom deliktnom sadržaju, čiji je zaštitni objekt tijelo čovjeka.

 

10. Međutim, u pravu je optuženik kada se žali zbog odluke o kazni dok žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni nije osnovana.

 

10.1. Državni odvjetnik žalbom upire da je prvostupanjski sud otegotne okolnosti pravilno utvrdio i obrazložio ali ih je podcijenio, posebno brojnost počinjenih kaznenih djela u stjecaju prema istoj oštećenici koja su počinjena u kratkom vremenskom razdoblju, koje ukazuju na potrebu strožeg kažnjavanja optuženika. Nasuprot tome, optuženik žalbom ističe olakotne okolnosti, posebno djelomično priznanje djela, iskazano kajanje i isprike žrtvi neposredno nakon počinjenja djela, dosadašnju kaznenu neosuđivanost i smanjenu ubrojivost optuženika koje opravdavaju blaže kažnjavanje.

 

10.2. Prvostupanjski sud je u odnosu na sva kaznena djela olakotnim cijenio neosuđivanost i smanjenu ubrojivost optuženika, a olakotnim priznanje kaznenog djela tjelesne ozljede, djelomično priznanje kaznenog djela oštećenja tuđe stvari i činjenicu da je kazneno djelo iznude ostalo u pokušaju. Otegotnim u odnosu na sva kaznena djela cijenjeno je postupanje s najvišim stupnjem krivnje prilikom njihovog počinjenja te optuženikove osobne i imovinske prilike i to da je otac troje mlt. djece za čije uzdržavanje ne doprinosi i što ne vidi problem u tome da ne viđa vlastitu djecu. Osim toga, unatoč tome što ima 32 godine, bez radnog je staža i ne brine za budućnost. U odnosu na teško kazneno djelo protiv spolne slobode otegotnim je cijenjeno počinjenje s dvije kvalifikatorne okolnosti dok je brojnost ozljeda (28 lakih tjelesnih ozljeda) koje je optuženik zadao oštećenici cijenjena otegotnom u odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede. U odnosu na kazneno djelo iznude u pokušaju otegotnim je cijenjeno što ga je počinio nakon što je prethodno već tjelesno ozlijedio oštećenicu i na njezinu štetu počinio teško kazneno djelo protiv spolne slobode. Iskazana upornost prilikom počinjenja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari također je cijenjena otegotnim. Nadalje, otegotnim je cijenjen i odnos prema žrtvi nakon počinjenog kaznenog djela koji se ogleda u tome da je optuženik nastojao stupiti u kontakt s njom samo kako bi utjecao na nju da promijeni svoj iskaz i ne tereti ga u predmetnom postupku, pa iz tog razloga izraženo kajanje za djela koja je (djelomično) priznao cijenjeno je isključivo verbaliziranjem usmjerenim na postizanje blaže kazne. Na temelju tako utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti, prvostupanjski sud je optuženiku za teško kazneno djelo protiv spolne slobode utvrdio kaznu zatvora u trajanju pet godina i šest mjeseci, dok mu je za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari utvrdio kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, a za kazneno djelo tjelesne ozljede i iznude u pokušaju utvrđene su kazne zatvora u trajanju jedne godine. Na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. prvostupanjski sud je optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju sedam godina imajući u vidu da je optuženik osoba s razvijenim poremećajem osobnosti, uz zlouporabu više sredstava ovisnosti (marihuana i Galaxy), odnosno politoksikomaniju i karakteristike tog poremećaja (često zanemarivanje i nepoštivanje prava drugih ljudi, neuvažavanje društvenih normi, pravila i zakona, sklonost umanjivanju vlastite odgovornosti i gotovo redovitom projiciranju vlastite krivnje na druge, impulzivnost, niži prag tolerancije na frustraciju, osjećaj male grižnje savjesti zbog posljedica svojeg ponašanja, visoka nekritičnost prema vlastitom ponašanju, nedovoljno razvijene moralno-etičke norme, što je sve utvrđeno iz kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja optuženika) te međusobni odnos počinjenih kaznenih djela, vrstu i vrijeme njihovog počinjenja.

 

10.3. Na temelju pravilno utvrđenih svih gore navedenih olakotnih i otegotnih okolnosti, prvostupanjski sud je, protivno suprotstavljenim žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženika, u odnosu na kaznena djela tjelesne ozljede, oštećenja tuđe stvari i pokušaja iznude ispravno vrednovao sve okolnosti koje utječu na odmjeravanje kazne i pravilno utvrdio pojedinačne kazne zatvora. Međutim, osnovano se žali optuženik u odnosu na utvrđenu kaznu zatvora u trajanju 5 godina i 6 mjeseci za teško kazneno djelo protiv spolne slobode, jer okolnosti počinjenja ovog djela ne ukazuju na upornost i ustrajnost u protupravnom postupanju optuženika, a izostale su i bilo kakve posljedice počinjenja djela u vidu narušenosti zdravstvenog stanja oštećenice pa se, po stanovištu drugostupanjskog suda, kazna zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci u izloženim okolnostima ukazuje prestrogom, jer će i kaznom zatvora u trajanju od pet godina biti postignuta svrha kažnjavanja. Stoga je valjalo djelomično prihvatiti žalbu optuženika zbog odluke o kazni, preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se optuženiku za ovo kazneno djelo, na temelju članka 154. stavak 2. KZ/11., utvrđuje kazna zatvora u trajanju od pet godina koja je primjerena težini i posljedicama djela te stupnju krivnje optuženika. Obzirom na navedeno, kako je optuženiku utvrđena blaža kazna za jedno kazneno djelo, valjalo je time izreći i blažu jedinstvenu kaznu zatvora pa je optuženik, uz primjenu člana 51. stavak 1. i 2. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 6 godina kojom će se izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

 

11. Nije osnovana žalba oštećenice zbog imovinskopravnog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na neimovinsku štetu, koja u žalbi navodi da je prvostupanjski sud imao dovoljno osnova oštećenici dosuditi imovinskopravni zahtjev. S obzirom da u postupku nisu provedena vještačenja na okolnost visine pretrpljene štete, a takva vještačenja dodatno bi odugovlačila kazneni postupak, pravilno je prvostupanjski sud oštećenicu s dijelom imovinskopravnog zahtjeva uputio u parnicu.

 

12. Slijedom svega navedenog, djelomično je prihvaćena žalba optuženika i na temelju članka 486. ZKP/08. preinačena je pobijana presuda u odluci o kazni, dok su na temelju članka 482. ZKP/08. odbijene žalba optuženika u preostalom dijelu i žalbe državnog odvjetnika oštećenice u cijelosti, te je u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

 

 

U Zagrebu 15. studenog 2023.