1                             Poslovni broj: I Kž-84/2022-7

 

Poslovni broj: I Kž-84/2022-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Š. Š. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 231. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog Š. Š. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 17. prosinca 2021., broj 4 K-34/2019., u sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2023. i 15. studenog 2023,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog Š. Š., preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da je optuženi Š. Š. radnjama činjenično opisanim u izreci prvostupanjske presude počinio kazneno djelo razbojničke krađe iz  članka 231. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21 – dalje: KZ/11.).

 

II Uslijed odluke pod točkom I izreke, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženom Š. Š. zbog kaznenog djela iz članka 231. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. zbog kojeg je sada proglašen krivim na temelju članka 231. stavak 2. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine te se na temelju članka 58. stavak 1. KZ/11. opoziva uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Zadru broj K-154/18 od 21. ožujka 2018. (pravomoćna 8. studenog 2018.) na način da se određuje izvršenje kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pa se ta kazna uzima kao utvrđena, te se na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. optuženi Š. Š. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 18. siječnja 2019. do 1. travnja 2019.

 

III Odbija se kao neosnovana žalba optuženog Š. Š. u ostalom dijelu te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optuženi Š. Š. je proglašenim krivim zbog kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., kao i zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. KZ/11. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanih u izreci presude dok je optužena K. M. proglašena krivom zbog počinjenja kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. KZ/11. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci te presude.

 

1.1. Na temelju članka 231. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. (ispravno članka 231. stavka 2. KZ/11.) optuženom Š. Š. utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, dok mu je na temelju članka 229. stavka 1. točke 1. KZ/11. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11. (ispravno članka 229. stavka 1. KZ/11.) utvrđena i kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom mu je temeljem članka 58. stavka 1. KZ/11. opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Zadru broj K-154/18 od 21. ožujka 2018. (pravomoćna 8. studenog 2018.) na način da je određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te mu je  temeljem te presude i uzeta kao utvrđena ta kazna, te je potom temeljem članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.

 

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom Š. Š. je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 18. siječnja 2019. do 1. travnja 2019.

 

1.3. Na temelju članka 69. stavka 1. KZ/11. optuženom Š. Š. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja mjera teče od izvršnosti presude i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

 

1.4. Na temelju članka 229. stavka 1. točke 1. KZ/11. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11. (ispravno članka 229. stavka 1. KZ/11.) optužena K. M. je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te joj je na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda na način da se ovako određena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko ista u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djela.

 

1.5. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda i 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. u daljnjem tekstu ZKP/08.) optuženi Š. Š. i K. M. obvezani su solidarno isplatiti oštećeniku „ S.“ d.o.o., …. OIB … (ispravak presude rješenjem od 1. veljače 2022) imovinskopravni zahtjev u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude, koji je djelomično prihvaćen u iznosu od 4.032,00 kune, dok je u preostalom dijelu imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućen u parnicu.

 

1.6. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. ZKP/08. naloženo je optuženom Š. Š. da podmiri stvarni trošak kaznenog postupka u iznosu od 1.920,00 kuna i paušalni iznos od 500,00 kuna, a optuženoj K. M. naloženo je snašanje paušalnog troška u iznosu od 500,00 kuna.

 

2. Protiv navedene presude podnio je žalbu optuženi Š. Š. po branitelju, odvjetniku T. G., zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da se "žalbi udovolji i pobijana presuda preinači na način da se I. opt. Š. Š. oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu radi ponovnog suđenja", kao i osobno, bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da "mi uvažite ovu žalbu i ispravite presudu ili vratite proces na ponovno suđenje". S obzirom da se žalbe sadržajno nadopunjuju, razmatrati će se kao jedna žalba.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08. spis predmeta je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba je djelomično osnovana.

 

6. Nije u pravu optuženik kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer se obrazloženje presude odnosi samo na iznošenje postupovnog materijala, bez ikakvih ocjena, zaključaka i stajališta suda, koji bi bili utemeljeni na nedvojbeno utvrđeno pravno relevantnim činjenicama. Naime, prvostupanjski sud je citirao  relevantni sadržaj provedenih dokaza (točka 6. - točka 20.) te je u odnosu na  objektivna i subjektivna obilježja terećenih kaznenih djela  iznio (točka 19. – točka 31.) dostatne razloge pa tako nije došlo do povrede odredaba kaznenog postupka na koje ukazuje optuženik u žalbi.

 

7. Nadalje, optuženik u žalbi smatra da je prvostupanjski sud povrijedio pravo obrane, očito ukazujući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka  468. stavak 3. ZKP/08. i to zato jer se pobijana presuda u odlučujućoj mjeri temelji na čitanju zapisnika o izvanraspravnom, nekonfrontiranom ispitivanju svjedoka M. pri Županijskom državnom odvjetništvu. Po stavu optuženika to proizlazi iz činjenice da taj iskaz svjedoka prvostupanjski sud ne dovodi u vezu s bilo kojim drugim provedenim dokazom, a obrana se protivila čitanju tog iskaza.

 

7.1. Međutim, valja ukazati da su u konkretnom slučaju ne radi o primjeni članka 431. stavak 1. i 2. ZKP/08. da bi za čitanje zapisnika o ispitivanju svjedoka, sukladno članku 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08., bila potrebna suglasnost stranaka. Svjedok R. M. ispitan je na raspravi 26. ožujka 2020. (list 246 iz spisa) pa je odgovarajući na pitanja državnog odvjetnika i predsjednik vijeća ustvari ponovio svoj iskaz koji je dao 4. ožujka 2019. (list 108 spisa) pri Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru, uz pojašnjenje određenih nejasnoće i nepreciznosti  u odnosu na odjevni predmet koji je optuženik imao na glavi (maska – kapuljača) koje u suštini nisu relevantne. Nadalje, iz obrazloženja presude (točka 10. – 13. i točka 22.) vidljivo je da prvostupanjski sud niti isključivo a niti u odlučujućoj mjeri osuđujuću presudu ne temelji na iskazu svjedoka danog pri Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru pa tako nije došlo niti do bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koju upućuje optuženik u žalbi.

 

8. Optuženi Š. Š. u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja suštinski smatra da je radnja prepoznavanja optuženog od strane svjedoka R. M. nevjerodostojan dokaz i u tom smislu upire na činjenicu da su svi „ markiranti“ bili po tjelesnoj građi (dobi, visini, boji i dužini kose i sl.) bitno različiti od optuženika kao i to da su bili policijski službenici. Radnju prepoznavanja dovodi u vezu s iskazom svjedoka R. M. u odnosu na sadržaj izjave na zapisniku o prepoznavanju.

 

8.1. Međutim, prvostupanjski sud je iskaz svjedoka R. M. (točka 10.) doveo u vezu sa sadržajem zapisnika o prepoznavanju Prve policijske postaje Zadar od 18. siječnja 2019. (točka 12., list 5 - 8 spisa), obranama optuženika (točka 22 .-23.), medicinskom dokumentacijom (točka 29 .– 30.) i nalazom i mišljenjem kemijsko-fizikalnog i mehanoskopskog vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanjem vještačenja I. V. (točka 15., list 155 – 172) i pravilno zaključio da je upravo optuženi Š. Š. počinio radnje opisane u činjeničnom opisu izreke presude (točka 28.). Zaključak prvostupanjskog suda kao i iznesene razloge u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i nema ih potrebe ovdje ponavljati. Ipak valja ukazati da je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, određene razlike u iskazu svjedoka R. M., koji se odnosi na pitanje da li je optuženi Š. Š. na glavi imao kapuljaču ili masku, razjasnio (točka 10.) i toj razlici, u dokaznom smislu, dao odgovarajući značaj. Isto se odnosi i na žalbene navode u pogledu nalaza i mišljenja kemijsko-fizikalnog i mehanoskopskog vještačenja (točka 26.) kao i medicinske dokumentacije na ime R. M. od 17. siječnja 2019. (točka 29.) i medicinske dokumentacije na ime optuženog Š. Š. od 22. siječnja 2019. (točka 30.) gdje prvostupanjski sud osnovano, tamo konstatirane navode pacijenta o tome da je prije par dana zadobio udarac pajserom po čelu, dovodi u vezu s inkriminiranim događajem.

 

9. Optuženi u okviru žalbene osnove nepotpuno utvrđenog činjeničnog, smatra da je sud kvalifikaciju ozljeda kod svjedoka R. M., pa u tom smislu dinamiku događaja i ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka, kao i povezanost ozljeda kod optuženika s inkriminiranim događajem mogao utvrditi isključio provođenjem sudskomedicinskog vještačenja.

 

9.1. Naime, valja ukazati da optuženik u tijeku postupka takav dokazni prijedlog nije isticao, dok je prvostupanjski sud sve značajne činjenice i to dinamiku događaja, povezanost ozljeda konstatiranih kod R. M. i optuženika s njihovim radnjama u inkriminiranom događaju u dovoljnoj mjeri utvrdio i o tome je iznio razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj prvostupanjski sud (točka 29.-31.).

 

9.2. lz navedenih razloga, kako su sve odlučne činjenice potpuno i pravilno utvrđene, nije osnovana optuženikova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

10. Međutim, u pravu je optuženik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud na „na pogrešan način primijenio odredbe materijalnog prava“ odnosno na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon.

10.1. Naime, iz izreke pobijane presude proizlazi kako je optuženi Š. Š. proglašen krivim zbog kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11. počinjenih na način da su najprije optuženi Š. Š. i optužena K. M. izvršili provalu u trgovinu, te zatečeni u tijeku njezina izvršenja, optuženi Š. Š. je, u cilju da zadrže ukradene predmete, uporabio opasno oruđe protiv oštećenog R. M..

 

10.2. Dakle, iz izreke pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud prihvatio činjenični opis  iz optužnice državnog odvjetnika, kao uostalom i pravnu kvalifikaciju državnog odvjetnika, koji navedeni inkriminirani događaj, pobliže opisan u izreci presude, kvalificira u odnosu na optuženog Š. Š. i kao razbojničku krađu iz članka 231. stavka 2. KZ/11. i kao tešku krađu iz članka 229. KZ/11. i to kao stjecaj kaznenih djela u smislu članka 51. KZ/11. (to je potpuno jasno iako nije izričito navedeno niti u optužnici niti u prvostupanjskoj presudi). Međutim valja uputiti da se kazneno djelo razbojničke krađe pravilno definira kao složeno kazneno djelo imovinskog karaktera, koje se sastoji u zaticanju počinitelja u kaznenom djelu krađe (pa tako i teške krađe), a potom i primjeni sile od strane počinitelja protiv neke osobe ili prijetnje da će izravno napasti na njen život ili tijelo, s ciljem da se ukradena stvar zadrži. Zbog toga su radnje počinjenja kojima se ostvaruje kazneno djelo krađe (ili teške krađe) konzumirane u složenom kaznenom djelu razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. KZ/11., pa nema mjesta primjeni odredaba o stjecaju.

 

10.3. Slijedom svega naprijed navedenog prihvaćena je žalba optuženika u tom dijelu te je na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08., vodeći računa da su odlučne činjenice potpuno i pravilno utvrđene, u odnosu na ispunjenje subjektivnog i objektivnog obilježje kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., preinačena prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela pa je potom odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

 

11. Uslijed preinake u pravnoj oznaci kaznenog djela, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je morao preinačiti prvostupanjsku presudu i u odluci o kazni. Prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je prihvatio po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene okolnosti koje su odlučne prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne, i to kako olakotne okolnosti, među kojima suprotno žalbenim navodima, narušeno zdravstveno stanje (točka 33.) i smanjenu ubrojivost (točka 38.) pri čemu treba primijetiti da se korektno držanje pred sudom pretpostavlja pa se tek suprotno ponašanje optuženika može ocijeniti kao otegotno, tako i otegotnu okolnost, odnosno dosadašnju osuđivanost u dva navrata zbog kaznenih djela teške krađe. Sve navedene okolnosti, kao i težina i opasnost počinjenog djela opravdavaju kaznu zatvora u trajanju od 3 godine, koja odgovara posebnom zakonskom minimumu za to kazneno djelo (članak 231. stavak 2. KZ/11.). Nadalje, u skladu s odredbom članka 58. stavak 1. KZ/11., optuženiku je opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Zadru od 21. ožujka 2018. broj K-154/18, te je određeno izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od 1 godine, pa je potom, na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženik Š. Š. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci. Ovaj drugostupanjski sud je ocijenio da će se upravo jedinstvenom kaznom zatvora na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11., u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. pa je slijedom navedenog i odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude. Pritom valja ukazati da nije u pravu optuženik kada navodi da je prilikom odluke o kazni trebalo (očito smatra kao olakotno) uzeti u obzir stupanj krivnje jer se u konkretnom slučaju radi o utvrđenoj izravnoj namjeri u smislu članka 28. KZ/11. (točka 31.) dok je imovinsko stanje optuženika poznato iz osobnih podataka (list 269) i kao takvo ne predstavlja olakotnu okolnost. U tu izrečenu kaznu optuženiku je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, kao u izreci.

 

12. S obzirom da žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sukladno članku 478. KZ/11. sadrži u sebi i žalbu zbog sigurnosne mjere, ovaj sud ispitujući prvostupanjsku presudu je utvrdio da je izrečena sigurnosna mjera na temelju članka 69. KZ/11. zakonita i osnovana te da je prvostupanjski sud iznio razloge (točka 38.) koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

13. Slijedom navedenog, s obzirom da nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. ZKP/08., a na temelju članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 15. studenog 2023.