REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Požega, Sv. Florijana 2
Poslovni broj: Gž-349/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupanog po punomoćniku ZU, na temelju generalne punomoći broj Su-2428/2015, protiv tuženika UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27. veljače 2025. poslovni broj P- 5339/2022-12 u sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika UU iz [adresa], odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27. veljače 2025. poslovni broj P-5339/2022-12.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27. veljače 2025. poslovni broj P-5339/2022-12 presuđeno je:
" I/ Nalaže se tuženiku UU isplatiti tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE iznos od 2.308,89 EUR na ime obveznog zdravstvenog osiguranja na račun IBAN: [broj bankovnog računa] model HR 64, uz poziv na broj: 5916-41722-22937, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7,30 EUR na ime dopunskog zdravstvenog osiguranja na račun: IBAN [broj bankovnog računa], model HR 65, uz pozivna broj: [broj telefona] sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem od tuženika potražuje zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose od 2.308,89 EUR i 7,30 EUR, tekuće od 14. rujna 2022. do 4. listopada 2022."
2. Protiv presude žalbu je pravovremeno uložio tuženi zbog činjenične i pravne pogreške suda. Navodi da tijekom utuženog perioda tuženik nije izvršio prijavu u sustav mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, već je očito da su HZMO i HZZO upisali tuženika u sustav po službenoj dužnosti, vjerojatno automatizmom, ali nisu proveli odjavu. Ako je tužitelj (HZZO) evidentirao prijavu tuženika u sustav osiguranja, bio je također dužan evidentirati i njegovu odjavu. Međutim, niti je tužitelj tuženika pravovremeno obavijestio o njegovom statusu osigurane osobe, niti je medicinskim ustanovama dao ažurne podatke o prestanku osiguranja. Očigledno je da se ovdje radi o propustu tužitelja, a ne tuženika. Tuženiku je zdravstvena zaštita pružana tijekom razdoblja od 2017. do 2021., a da ga nitko u tom periodu nije obavijestio da nema pravo na osiguranje. Tužitelj pokušava retroaktivno naplatiti troškove liječenja uslijed čega dolazi do povrede načela pravne sigurnosti. Predlaže da drugostupanjski sud ukine presudu i odbije tužbeni zahtjev.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi da je tuženik je u razdoblju od 19.08.2017. do 19.05.2021. godine na teret tužitelja neopravdano koristio zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja u sveukupnom iznosu od 2.316,19 eura i to na ime obveznog zdravstvenog osiguranja u iznosu od 2.308,89 eura i dopunsko zdravstveno osiguranje u iznosu od 7,30 eura. Člankom 142. Zakona određeno je da je Zavod obvezan zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim Zakonom. Predlaže sudu odbiti žalbu tužitelja kao osnovanu te potvrditi presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.
6. Među strankama je nesporno, a i proizlazi iz gore navedene dokumentacije u koju je sud izvršio uvid, da su troškovi zdravstvene zaštite tuženika u razdoblju od 19. kolovoza 2017. do 19. svibnja 2021. (str 15-20 spisa) iznosili ukupno 17.451,32 kn/2.316,19 EUR, kao i da su podmireni iz obveznog zdravstvenog osiguranja u iznosu od 17.396,32 EUR/2.308,89 EUR, te iz dopunskog zdravstvenog osiguranja u iznosu od 55,00 kn/7,30 EUR. Također je utvrđeno da je trošak zdravstvene zaštite tuženika na teret dopunskog zdravstvenog osiguranja u iznosu od 7,30 EUR nastao u razdoblju od veljače 2019. do lipnja 2019. (str. 24 spisa).
6.1. Iz dokaznog postupka proizlazi:
- da je temeljem rješenja tužitelja Klasa: UP/I-503-01/21-01/1334, Urbroj: 338-21-02- 01-21-04 od 8. srpnja 2021. (str. 9-10 spisa) utvrđeno da je tuženiku s danom 19. srpnja 2017. prestao status obvezno zdravstveno osigurane osobe tužitelja kao osobe koja na području Republike Hrvatske obavlja gospodarsku djelatnost obrta i s obrtom izjednačene djelatnosti, započet s danom 14. srpnja 2017. (t. I. izreke rješenja). Istim rješenjem je, nadalje, odlučeno i da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (t. II izreke). Uvidom u navedeno rješenje još je utvrđeno da je isto postalo ovršno 16. listopada 2021., a pravomoćno 1. studenoga 2021. Nadalje, iz obrazloženja istog rješenja proizlazi da je tuženik ostvarivao status u obveznom zdravstvenom osiguranju na temelju obavljanja djelatnosti obrta od 14. srpnja 2017., te da je [obrt] za usluge u vlasništvu tuženika prestao s poslovanjem 19. srpnja 2017.;
- da je iz izvedenih dokaza i navoda stranaka utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 19. kolovoza 2017. do 19. svibnja 2021. koristio zdravstvenu zaštitu na teret sredstava tužitelja, a što tuženik tijekom postupka i nije osporio;
- da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi tuženik u spornom razdoblju u kojem je koristio zdravstvenu zaštitu na teret tužitelja (od 19. kolovoza 2017. do 19. svibnja 2021.) bio osiguran kod tužitelja po nekom drugom osnovu;
- da je na temelju odredbe čl. 135. st. 1. Zakona obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23 – u daljnjem tekstu ZOZO), tuženik kao osigurana osoba, bio dužan tužitelju u roku od osam dana prijaviti svaku promjenu koja utječe na korištenje priznatog prava, pa tako i činjenicu prestanka poslovanja njegovog obrta.
7. Temeljem izvedenih dokaza sud je tuženiku sukladno čl.135. ZOZO-a i čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje ZOO), naložio isplatiti tužitelju utuženog iznosa od 2.308,89 EUR i 7,30 EUR (tuženik je visinu potraživanja tužitelja učinio nespornom). Kako je tužitelj pozvao tuženika na podmirenje utuženog iznosa dopisom od 14. rujna 2022., te kako je dostava navedenog dopisa bezuspješno pokušana na adresu prebivališta tuženika 26. rujna 2022., tako su tužitelju na dosuđene iznose dosuđene i zakonske zatezne kamate tekuće po proteku osam dana od navedenog dana, dakle od 5. listopada 2022. do isplate (čl. 137. ZOZO-a i 29. st. 1. ZOO-a) po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
8. Takva činjenična i pravna utvrđenja prihvaća i ovaj sud. Tuženik je kao osiguranik bio dužan sukladno odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, prijaviti Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje prestanak obrta kao osnove osiguranja. Propustom da izvrši ovu obvezu, tuženik je omogućio da mu se i dalje pružaju usluge zdravstvene zaštite na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja, iako za to više nije imao zakonsku osnovu. Time je sukladno čl. 1111. ZOO-a stekao korist bez pravne osnove, te je obvezan naknaditi Zavodu štetu odnosno trošak pruženih usluga.
9. Kako tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene odluke, a kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i kako je materijalno pravo pravilno primijenjeno, a sud svojom odlukom nije povrijedio načelo pravne sigurnosti ovaj sud je žalbu tuženika odbio kao neosnovanu i potvrdio osporenu presudu, a sve temeljem članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.
U Požegi, 25. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Branka Ribičić
