REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-922/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S KE
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Renate Marić, kao izvjestiteljice i članice vijeća, te Berislava Devčića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vanji Buntić, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Ulica Franje Račkog 6, OIB: 02535697732, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, kao punomoćnicima, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola, poslovni broj: P-316/2021-28 od 8. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-316/2021-28 od 8. veljače 2024., u pobijanom dosuđujućem dijelu (točke I., II. i III. izreke), kao i u odluci o troškovima postupka (točke V. i VI. izreke).
II. Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 4.1. Ugovor o kreditu broj 9012526142 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 23.svibnja 2007.godine, a koja glasi: « … promjenjiva sukladno odluci Banke … » te u odredbi čl.5 koja glasi: « … kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF … », pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
II. Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj 9012526142 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 23.svibnja 2007. godine, a kojima se glavnica i anuiteti kredita valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.1. koja glasi:
« … po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.
», u odredbi čl.4.3. koja glasi:
« … kamata se obračunava u CHF …. »
te u odredbi čl.5.2. koja glasi:
« … obračunava se u CHF,a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja…. »
te u odredbi čl.6.2. koja glasi:
« … obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate…. »
te u odredbi čl.7.2. koja glasi:
« … plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja…. »
pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 10.341,28 kuna (1.372,52 €) kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
na iznos od 1,55 kn (0,21 €) od 3.7.2007 do isplate,
na iznos od 4,61 kn (0,61 €) od 1.8.2007 do isplate,
na iznos od 9,43 kn (1,25 €) od 1.9.2007 do isplate,
na iznos od 4,83 kn (0,64 €) od 12.12.2007 do isplate,
na iznos od 13,65 kn (1,81 €) od 1.2.2008 do isplate,
na iznos od 28,00 kn (3,72 €) od 1.4.2008 do isplate,
na iznos od 45,47 kn (6,03 €) od 1.4.2008 do isplate,
na iznos od 17,97 kn (2,39 €) od 3.6.2008 do isplate,
na iznos od 11,14 kn (1,48 €) od 1.7.2008 do isplate,
na iznos od 18,73 kn (2,49 €) od 1.7.2008 do isplate,
na iznos od 1,79 kn (0,24 €) od 1.8.2008 do isplate,
na iznos od 2,84 kn (0,38 €) od 1.10.2008 do isplate,
na iznos od 20,14 kn (2,67 €) od 1.11.2008 do isplate,
na iznos od 47,56 kn (6,31 €) od 1.11.2008 do isplate,
na iznos od 46,97 kn (6,23 €) od 2.12.2008 do isplate,
na iznos od 108,43 kn (14,39 €) od 3.2.2009 do isplate,
na iznos od 118,89 kn (15,78 €) od 7.2.2009 do isplate,
na iznos od 122,73 kn (16,29 €) od 3.3.2009 do isplate,
na iznos od 110,52 kn (14,67 €) od 1.4.2009 do isplate,
na iznos od 111,28 kn (14,77 €) od 2.6.2009 do isplate,
na iznos od 92,67 kn (12,30 €) od 1.7.2009 do isplate,
na iznos od 78,73 kn (10,45 €) od 1.8.2009 do isplate,
na iznos od 81,91 kn (10,87 €) od 7.8.2009 do isplate,
na iznos od 90,46 kn (12,01 €) od 1.10.2009 do isplate,
na iznos od 89,13 kn (11,83 €) od 3.11.2009 do isplate,
na iznos od 81,21 kn (10,78 €) od 3.11.2009 do isplate,
na iznos od 96,84 kn (12,85 €) od 1.1.2010 do isplate,
na iznos od 109,78 kn (14,57 €) od 2.2.2010 do isplate,
na iznos od 126,68 kn (16,81 €) od 6.2.2010 do isplate,
na iznos od 122,39 kn (16,24 €) od 2.3.2010 do isplate,
na iznos od 171,17 kn (22,72 €) od 23.4.2010 do isplate,
na iznos od 141,08 kn (18,72 €) od 1.5.2010 do isplate,
na iznos od 150,96 kn (20,04 €) od 1.6.2010 do isplate,
na iznos od 220,59 kn (29,28 €) od 1.7.2010 do isplate,
na iznos od 208,43 kn (27,66 €) od 7.8.2010 do isplate,
na iznos od 242,42 kn (32,17 €) od 1.9.2010 do isplate,
na iznos od 238,95 kn (31,71 €) od 1.10.2010 do isplate,
na iznos od 210,49 kn (27,94 €) od 1.12.2010 do isplate,
na iznos od 267,59 kn (35,52 €) od 1.1.2011 do isplate,
na iznos od 328,82 kn (43,64 €) od 1.2.2011 do isplate,
na iznos od 288,17 kn (38,25 €) od 1.3.2011 do isplate,
na iznos od 298,59 kn (39,63 €) od 1.4.2011 do isplate,
na iznos od 280,13 kn (37,18 €) od 3.5.2011 do isplate,
na iznos od 285,98 kn (37,96 €) od 1.6.2011 do isplate,
na iznos od 375,52 kn (49,84 €) od 1.7.2011 do isplate,
na iznos od 389,31 kn (51,67 €) od 2.8.2011 do isplate,
na iznos od 460,18 kn (61,08 €) od 1.9.2011 do isplate,
na iznos od 419,42 kn (55,67 €) od 1.10.2011 do isplate,
na iznos od 379,21 kn (50,33 €) od 1.11.2011 do isplate,
na iznos od 374,62 kn (49,72 €) od 1.12.2011 do isplate,
na iznos od 371,78 kn (49,34 €) od 3.1.2012 do isplate,
na iznos od 391,30 kn (51,93 €) od 1.2.2012 do isplate,
na iznos od 409,08 kn (54,29 €) od 1.3.2012 do isplate,
na iznos od 409,82 kn (54,39 €) od 3.4.2012 do isplate,
na iznos od 397,88 kn (52,81 €) od 1.5.2012 do isplate,
na iznos od 403,28 kn (53,52 €) od 8.5.2012 do isplate,
na iznos od 410,18 kn (54,44 €) od 3.6.2012 do isplate,
po stopi propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. (NN 72/02), od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
IV. Obija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 116.88 kuna (15,52 €) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
na iznos od 39,90 kn (5,30 €) od 31.8.2007 do isplate,
na iznos od 38,77 kn (5,15 €) od 1.10.2007 do isplate,
na iznos od 38,21 kn (5,07 €) od 31.10.2007 do isplate, po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007.god. (NN 72/02), za period od 01.01.2008.god. do 31.07.2015.god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), te od 01.08.2015.god. pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
V. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 02535697732, da tužitelju ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.470,08 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.
VI. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan.
2. Protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude (točke I., II. i III. izreke), kao i odluke o troškovima postupka (točke V. i VI. izreke), tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio drugostupanjskom sudu da presudu u pobijanom dijelu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, te da naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka, kao i troškove žalbenog postupka ili da istu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
2.1. Tuženik u žalbi prije svega ističe da je tužitelj tužbom tražio isplatu iznosa od 594,91 eura (4.482,35 kn) sa pripadajućim zateznim kamatama, te da je podneskom od 8. rujna 2022. preinačio tužbeni zahtjev na način da je tražio isplatu iznosa od ukupno 1.388,04 eura (10.458,19 kn), te da se tuženik toj preinaci tužbenog zahtjeva protivio u podnesku od 3. veljače 2023., ali da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude samo naveo da je preinaku dopustio jer da je svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka, međutim da uopće nije obrazložio zašto smatra da je ta preinaka svrsishodna. Osim navedenog da tužitelj ne može tražiti da se utvrdi ništetnom odredba Ugovora koji je isplatom u cijelosti izvršen (ispunjen) i da se ne može pozivati na utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH Pž- 7129/13 i Pž-6632/17, kao i da nema objektivnog identiteta ugovorne odredbe o kojoj je suđeno u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača i ugovorne odredbe u predmetnom Ugovoru o kreditu sklopljenom s individualnim potrošačem, zatim da se iz ponašanja tužitelja može zaključiti da su mu bile jasne ugovorne odredbe i njegova prava i obveze, a što proizlazi i iz samih ugovornih odredbi potpisanog Ugovora, tim više što se tužitelj tijekom razdoblja otplate ugovora o kreditu nije obratio ovlaštenoj osobi tuženika kako bi dobio dodatna pojašnjenja vezano za razloge i kriterije promjene kamatne stope i promjene tečaja po spornom kreditu.
2.2. Tuženik, nadalje, žalbenim navodima ukazuje da je prilikom zaključenja predmetnog Ugovora sa tužiteljem poštovao tada važeću zakonsku regulativu, te da je tuženik mogao mijenjati kamatnu stopu i takvo pravo ugovoriti s klijentom, a da je o tome bio dužan obavještavati klijenta, što je on i učinio, da se ugovorna kamata mijenjala zbog promjena tržišnih uvjeta, s tim da tužitelj niti jednom nije prigovorio povećanju redovne kamatne stope, niti je tražio raskid Ugovora, pa da odluka prvostupanjskog suda kojom je odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrdio ništetnom nema uporišta niti u zakonskim propisima, niti u provedenom dokaznom postupku, kao i da je valutna klauzula izričito je dopuštena na temelju članka 22. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje u tekstu: ZOO). Zbog navedenih razloga tuženik smatra da ugovorna odredba u ugovorima o kreditu i pripadajućim općim uvjetima poslovanja, a koja se tiče promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, nije niti u jednom trenutku uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, tim više što je kamatna stopa koju je tuženik tijekom trajanja ugovora o kreditu mijenjao manja od najviše zakonom dopuštene kamatne stope pa da takvo postupanje tuženika nije protivno prisilnim propisima.
2.3. Tuženik također smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio neosnovanim prigovor zastare iz razloga što zahtjev koji ističe podnositelj kolektivne tužbe nije identičan tužbenom zahtjevu tužitelja kao vjerovnika iz konkretnog Ugovora o kreditu pa da podnošenjem kolektivne tužbe nije moglo doći do prekida zastare u ovom postupku, kao i da je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) iz razloga što je presuda nerazumljiva i ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da proturječi sama sebi i razlozima presude, a da su razlozi presude nejasni i proturječni, te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Tuženik zaključno osporava i odluku o troškovima postupka zbog pogrešne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kao i zbog toga što je prvostupanjski sud tužitelju dosudio parnični trošak na način da je za sve radnje primijenio Tbr. 7.toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) u iznosima od po 100 bodova iako je vrijednost predmeta spora do preinake tužbenog zahtjeva bila 594,91 eura pa da tužitelju za radnje do navedene preinake pripada naknada u iznosima od po 50 bodova.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj 9010686477 u dijelovima u kojima se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak i u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te zahtjev za isplatom iznosa od 1.372,52 eura s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i iznosa od 15,52 eura s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.
6. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući je izreka presude u pobijanom dijelu razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Ovaj sud, također, nije našao niti da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a od onih na koje se sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
7. Prvostupanjski sud je, nadalje, pravilno dopustio preinaku tužbenog zahtjeva koju je tužitelj učinio podneskom od 8. rujna 2022., i to nakon provedenog vještačenja, budući je prema članku 190. stavku 2. ZPP-a tužitelj i nakon zaključenja prethodnog postupka mogao preinačiti tužbu nakon što je financijskim vještačenjem utvrđen točan iznos kojeg je tužitelj platio tuženiku temeljem nepoštenih odredbi ugovora o kreditu, dok je člankom 191. stavkom 2. ZPP-a propisano da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, da se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti.
8. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik dana 23. svibnja 2005. sklopili Ugovor o kreditu broj 9012526142 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), za kupnju motornog vozila u iznosu od 11.042,06 CHF protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, te sa promjenjivom kamatnom stopom sukladno odluci banke s tim da je početna kamatna stopa ugovorena u visini od 5,50%, kao i da je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF i s rokom vraćanja od 60 mjeseci, a da se kredit otplaćuje u 60 mjesečnih jednakih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora, zatim da je tuženik početnu kamatnu stopu mijenjao tijekom trajanja kredita te da je ista od 24.5.2007. do 1.8.2007. iznosila 5,50%, od 1.8.2007. do 1.2.2008.. iznosila je 6,50%, a od 1.2.2008. do 31.5.2012. iznosila je 7,45%, kao i da je kredit u cijelosti isplaćen.
9. Prema žalbenim navodima tuženika sporno je pitanje da li je valutna klauzula sadržana u ugovoru o kreditu ništetna, kao i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, te da li tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenog iznosa s osnova ništetnosti valutne klauzule i da li je nastupila zastara potraživanja.
10. Odlučujući o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ništetne odredbe predmetnih Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, budući je banka postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja vodeći računa samo o svom interesu i ne uvažavajući interes potrošača, a kako se o predmetnim odredbama nije pregovaralo, da su nametnute ugovorne odredbe tužitelja stavile u neravnopravni položaj.
10.1. Naime, iako je tuženik u odgovoru na tužbu predložio da se sasluša osobni bankar na okolnost načina zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, nije dostavio podatke o tom svjedoku iako je na to pozvan rješenjem od 22. rujna 2023. , nego je na ročištu od 8. prosinca 2023. naveo da odustaje od tog prijedloga, dok iz iskaza tužitelja proizlazi da predmetni Ugovor o kreditu nije osobno sklopio nego da je dao punomoć ČT da u njegovo ime sklopi navedeni Ugovor, da je znao da će kamata biti promjenjiva, ali da nije znao na koji način će se mijenjati, te da je znao da može doći do promjene tečaja, ali da nije znao da može biti tako drastična promjena.
11. Imajući u vidu da je tuženik tijekom postupka odustao od prijedloga da se sasluša svjedok osobni bankar koji je sudjelovao u pregovorima koji su prethodili zaključenju predmetnog Ugovora o kreditu, prvostupanjski sud je na temelju iskaza tužitelja i isprava priloženih u spisu, a osobito cijeneći da iz priloženog Ugovora o kreditu proizlazi da je isti bio unaprijed formuliran od strane tuženika pa da se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017, te primjenjujući odredbe članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP) u vezi sa člankom 4. ZOO-a, pravilno utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno članku 87. ZZP-a, kao i članku 322. ZOO-a. Stoga je valjalo žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki I. i II. izreke potvrditi.
11.1. Naime, iako je ugovaranje valutne klauzule dopušteno jer tako proizlazi iz članka 22. stavka 1. ZOO-a, a što osnovano ističe i tuženik u žalbi, odredba u Ugovoru o kreditu prema kojoj se visina anuiteta veže uz tečaj valute švicarski franak u vrijeme plaćanja anuiteta tako da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, ne bi se mogla izuzeti od primjene Direktive 93/13 i ne može se isključiti ispitivanje njezine nepoštenosti, jer valutna klauzula sadržana u odredbi članka 22. stavka 1. ZOO-a nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako niti ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, kako je to smatrao i Ustavni sud RH u rješenju broj: U-I-392/2011. od 13. prosinca 2016. Također, na dopuštenost utvrđenja ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu i na pozivanje na utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni proj: Pž-7129/13 i Pž-6632/17 ne utječe niti činjenica da je taj Ugovor u cijelosti izvršen (ispunjen).
12. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka za računovodstvo i financije Tomislava Prpića iz Klane, kojeg je prihvatio u cijelosti kao objektivan i izrađen u skladu s pravilima struke, a na koji nalaz tuženik nije imao primjedbe na matematički izračun, utvrdio da je tužitelj s osnova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi preplatio iznos od 337,10 eura (2.539,54 kn), a s osnova ništetnosti valutne klauzule iznos od 1.372,52 eura (10.341,28 kn).
13. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka istakao i prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim u odnosu na isplatu s osnova ništetnosti odrredbe o valutnoj klauzuli iz razloga što zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., te pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
13.1. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan, i to u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli od 15. lipnja 2018. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 20. travnja 2021., ista je podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina.
14. Imajući u vidu da je tužitelj u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 1.372,52 eura (10.341,28 kn) s osnova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je sukladno odredbi članka 1111. i 1115. ZOO-a usvojio taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja, dok ga je u nepobijanom dijelu (točka IV. izreke) odbio sa zatraženim iznosom od 15,52 eura (116,88 kn) s osnova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Stoga je valjalo žalbu tuženika i u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki III. izreke potvrditi.
15. Pravilno je odlučeno i o troškovima postupka (točka V. i VI. izreke) temeljem članka 154. stavka 5. i članka 155. stavka 1. ZPP-a, budući tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, i to na način da su dosuđeni samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, a koji troškovi su obračunati sukladno odredbama Tarife, s tim da iz presude Suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 proizlazi da se odredba članka 6. stavka 1. i članka 7. stavka 1. Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, tako da tužitelju kao potrošaču i iz tog razloga pripadaju troškovi parničnog postupka u cijelosti.
15.1. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno dosudio tužitelju troškove postupka prema vrijednosti predmeta spora po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, budući je odredbama Tbr. 52. stavak 1., 2. i 3. Tarife propisano da odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade i da se vrijednost boda obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, a kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava da primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Obzirom da je tužitelj predao troškovnik na ročištu od 8. prosinca 2023., a da je prvostupanjski sud donio odluku o troškovima postupka 8. veljače 2024. kada je vrijednost predmeta bila 1.388,04 eura, pravilno je tužitelju dosudio parnični trošak za sve radnje u iznosima od po 100 bodova.
16. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe jer s istom nije uspio, a temeljem članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.
17. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a kao u izreci.
U Požegi 25. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Branka Ribičić
