Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-877/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Borisu Mimici, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Ivana Papić Jurić, u pravnoj stvari tužitelja suvlasnika zgrade GV i G, LV, TV, L T, C O, S, CV, GVS, OV pok. D, SV, svih zastupanih po upravitelju zgrade Stano-uprava d.o.o., Split, Mike Tripala 6, OIB:17418170125, a ovaj po punomoćniku Ivi Staničiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika TV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1133/2020-17 od 30. studenog 2023., 25. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1133/2020-17 od 30. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Maje Radovani iz Solina pod poslovnim brojem Ovrv- 1881/2018 od 26. lipnja 2018.g., te se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: »Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 91,98 € / 693,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja do 31. prosinca 2022. godine teče po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče na iznos od:

- 7,66 € / 57,75 kn od 16.01.2016. do isplate,

- 7,66 € / 57,75 kn od 16.02.2016. do isplate

- 7,66 € / 57,75 kn od 16.03.2016. do isplate,

- 7,66 € / 57,75 kn od 16.04.2016. do isplate,

- 7,66 € / 57,75 kn od 16.05.2016. do isplate,

- 7,66 € / 57,75 kn od 16.06.2016. do isplate,

- 7,66 € / 57,75 kn od 16.07.2016. do isplate,

- 7,66 € / 57,75 kn od 16.08.2016. do isplate,

- 7,66 € / 57,75 kn od 16.09.2016. do isplate,

- 7,66 € / 57,75 kn od 16.10.2016. do isplate,

- 7,66 € / 57,75 kn od 16.11.2016. do isplate,

- 7,66 € / 57,75 kn od 16.12.2016. do isplate,

te je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 147,65 € / 1.112,50 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. studenoga 2023.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

2. Protiv te presude žali se tuženik, pobijajući istu u cijelosti, zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. 25/13. i 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) predlažući ovom sudu da prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu na način da odbaci tužbeni zahtjev u cijelosti i osudi tužitelja na plaćanje parničnih troškova, podredno ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovno suđenje i odluku.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 693,00 kn po osnovu zajedničke pričuve za prostor u zgradi koja se nalazi u [adresa], za cijelu 2016.

6. S obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP.

7. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 467. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

8. Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ista ne bi mogla ispitati, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi su jasni i razumljivi, te nema proturječnosti između izreke presude i obrazloženja, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se upire u žalbi.

9. Nakon provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi kako slijedi:

- da je tuženik suvlasnik nekretnine koja se nalazi u zgradi u [adresa], izgrađenoj na z.k. č. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to baš 6. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), "mali magazin u prizemlju zgrade u površini od 30 m2, koji se nalazi sa sjeverne (ulične) strane zgrade", te da se predmetno potraživanje po osnovu zajedničke pričuve odnosi upravo na taj posebni dio,

- da je međuvlasnički ugovor koji je tužitelj priložio pravno nevaljan u smislu članka 375. stavaka 3. ZV-a, odnosno da je isti ništetan, jer je prvi popis suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim udjelima iskrižan i da je stavljena napomena da navedeni suvlasnički omjeri ne odgovaraju stvarnom niti zemljišnoknjižnom stanju, te da na taj način i sam tužitelj osporava vjerodostojnost istog, dok drugi popis datiran s 18. siječnja 2021. nije potpisan niti od jednog suvlasnika, a da je oba popisa dostavio upravo tužitelj,

- da činjenica nevaljanosti međuvlasničkog ugovora ne znači da suvlasnici zgrade, pa prema tome i tuženik, nisu u obvezi plaćati pričuvu, i to upravo zbog činjenice da je obveza plaćanja pričuve zakonska obveza svih suvlasnika zgrade,

- da parametar za utvrđivanje minimalnog iznosa pričuve u smislu odredbe članka 380. stavka 1. ZV-a predstavlja podatak o etalonskoj cijeni građenja koji objavljuje Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja RH, pa je tako prema tim podacima, u razdoblju od 5. rujna 2012. pa do 1. srpnja 2019.g., dakle i cijelu 2016., etalonska vrijednost iznosila 6.000,00 kuna,

- da iz navedenog proizlazi da je minimalni iznos pričuve po m2, od 5. rujna 2012. godine 2,70 kuna (6.000,00 x 0,54 % /12 = 2,70 kn), što nadalje znači da je minimalni mjesečni iznos pričuve za posebni dio u vlasništvu tuženika u površini od 30 m2 iznosio tijekom 2016. 81,00 kn (2,70 kn x 30m2 = 81,00 kn) mjesečno,

- da je tužitelj zatražio iznos od po 57,75 kn mjesečno, te kako sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, to je sud prihvatio iznos od 57,75 kn kao iznos kojeg je tuženik dužan platiti za utuženo razdoblje po osnovu zajedničke pričuve, pozivom na odredbe članaka 84., 85., 90. stavak 2. i 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst).

10. Takav stav prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Kako se u konkretnom slučaju radi o zgradi u kojoj vrijednost posebnih dijelova nekretnine nije utvrđena, odnosno u kojoj međusobni odnosi suvlasnika još nisu uređeni sukladno odredbama glave 4. trećeg dijela ZV-a, prema odredbi članka 274. stavak 1. ZV-a, primjenjuju se odredbe članaka 374. do 387. ZV-a.

12. Odredbom članka 380. stavka 1. ZV-a propisano je da su suvlasnici sredstva zajedničke pričuve dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu. Nadalje, prema stavku 2. istoga članka, ta sredstva su suvlasnici dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnoga dijela, godišnje, dok su ih prema stavku 4. dužni uplaćivati mjesečno.

13. Stoga kada suvlasnici na valjan način, međuvlasničkim ugovorom, ne utvrde visinu doprinosa suvlasnika u zajedničku pričuvu, obvezni su plaćati zakonom propisani minimum u smislu citirane odredbe članka 380. ZV-a.

14. Nadalje, prvostupanjski sud je primjenom parametra za utvrđivanje minimalnog iznosa pričuve u smislu citirane odredbe članka 380. stavka 2. ZV-a izračunao iznos koji predstavlja tuženikovu zakonsku obvezu. Međutim, kako je tužitelj zatražio iznos od po 57,75 kn mjesečno, koji iznos je manji od propisanog zakonskog minimuma, to je sud odlučio u granicama tužbenog zahtjeva, te je prihvatio zatraženi iznos kao iznos kojeg je tuženik dužan platiti za utuženo razdoblje po osnovu zajedničke pričuve.

15. Žalbeni navodi tuženika po kojima je pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer nisu utvrđeni suvlasnički dijelovi vlasnika stanova na cijeloj nekretnini nisu osnovani. Iako pravilno tuženik navodi da se na njegovu obvezu tuženika plaćanja pričuve primjenjuju prijelazne odredbe članaka 374. do 387. ZV-a, kao i da je člankom 381. propisano da se udio vlasnika posebnog dijela nekretnine u troškovima upravljanja određuje prema omjeru korisne površine njegovog posebnog dijela i zbroja korisnih površina svih posebnih dijelova u zgradi, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je obveza plaćanja pričuve zakonska obveza određena odredbom članka 380. stavka 1. ZV-a, a da je stavkom 2. istog članka određena i minimalna visina pričuve.

16. Nisu osnovani ni žalbeni navodi tuženika da na njegovu obvezu utječe okolnost da suvlasnici zgrade nisu sklopili valjani međuvlasnički ugovor, s obzirom na to da bi valjanost međuvlasničkog ugovora bila od utjecaja da tužitelj na ime pričuve potražuje iznos veći od propisanog zakonskog minimuma, što u konkretnom nije slučaj.

17. Iz navedenih razloga, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika, a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 368. st. 1. ZPP- a žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Split, 25. travnja 2025.

SUDAC

Boris Mimica