Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-84/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužitelja OL iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi ispate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1253/2019-35 od 20. siječnja 2025., 25. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr1253/2019-35 od 20. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev.

II. Uvažava se žalba tuženika, pa se preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke, presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr1253/2019-35 od 20. siječnja 2025., tako da se sudi:

Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 275,00 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku da mu na ime razlike plaće za razdoblje od srpnja 2015. do siječnja 2018. isplati ukupan iznos od 183,71 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na određene pojedinačne iznose kako je to specificirano u izreci presude, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u točno određenim pojedinačnim iznosima (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žale se obje stranke.

2.1. Tužitelj je pobija u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se preinači tako da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužitelj je zatražio trošak žalbenog postupka.

2.2. Tuženik navedenu presudu pobija u dijelu pod točkom II. izreke, kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova postupka, zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. ZPP-a, s prijedlogom da se u ovom dijelu preinači i tuženiku dosude troškovi postupka, podredno, da se ukine i predmet u ovom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tuženik je također zatražio troškove žalbenog postupka.

2.3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio sve žalbene navode predlažući da se žalba tuženika dobije kao neosnovana.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće koja razlika predstavlja naknadu za prekovremeni rad, i to u onim mjesecima u kojima je u radne dane od ponedjeljka do petka radio duže od osam sati, kao i za sate rada subotom i nedjeljom te blagdanom za razdoblje od srpnja 2015. do siječnja 2018.

6. Imajući na umu činjenicu da vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju iznosi 183,71 eura, to se u ovom postupku radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP, zbog čega se pobijana presuda može pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osima zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, a sve u skladu s odredbom iz članka 467. stavka. 1. ZPP-a.

6.1. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a u svezi članka 467. stavak 1. ZPP-a.

7. Ovaj je sud kod odlučivanja o žalbi dužan respektirati činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kad je donio pobijanu odluku kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Prvostupanjski je sud nakon provedenog postupka utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je tužitelj zaposlenik kod tuženika na radnom mjestu državnog službenika u Odjelu za osiguranje pravosudnih tijela pri Ministarstvu pravosuđa, na poslovnim pravosudnog policajca,

- da je zbog potrebe tih poslova radio u turnusima, kao i da je u utuženom razdoblju radio i u dane blagdana koji su padali tijekom tjedna u dane od ponedjeljka do petka,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. proizlazi da je vještak za svaki mjesec utvrdio mjesečni fond sati, mjesečni fond radnih sati i broj prekovremenih sati izvršivši usporedbu sati rada iz obračunske isprave za isplatu plaće i evidencije o korištenju radnog vremena te da bi pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osma radnih sati dnevno, visina potraživanja po osnovi prekovremenog rada iznosi 1.384,14 kn / 183,71 eura,

- da tužitelj potražuje taj iznos,

- da iz dopunskog nalaza i mišljenja istog vještaka, a nakon istaknutih primjedbi tuženika na osnovni nalaz i mišljenje, proizlazi kako vještak navodi da je pravno pitanje mogu li se neisplaćeni prekovremeni sati prenositi u naredne mjesece te da je izračun potraživanja po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada pod pretpostavkom da su se prekovremeni sati ostvareni u jednom mjesecu isplaćivali u narednim mjesecima tijekom utuženog razdoblja te da se isplatama po osnovi plaćanih prekovremenih sati podmirivalo najstarije potraživanje po osnovi prekovremenog rada i uzimajući u obzir stavku „slobodni dani (neplaćeni prekovremeni rad) koja se odnosi na korištenje slobodnog dana za prekovremene sate nastale u prethodnom razdoblju, proizlazi, ako sud zauzme stav da se neisplaćeni prekovremeni sati odrađeni u određenom mjesecu mogu prenositi u naredne mjesece, da ne bi bilo potraživanja po osnovi prekovremenog rada jer proizlazi da je tuženik u utuženom razdoblju s osnova prekovremenih sati tužitelju isplatio 9,84 eura više nego što je imao pravo,

- da je tuženik prije zaključenja prethodnog postupka (a koji je zaključen 9. srpnja 2020.) podneskom od 22. studenog 2019. dostavio evidenciju prisutnosti na radu i isplatne liste plaća tužitelja za utuženo razdoblje, kao i tablicu evidencije plaćenih sati za utuženo razdoblje,

- da je iz navedene dokumentacije vještak mogao utvrditi da je tužitelj koristio slobodne dane na ime ostvarenih sati prekovremenog rada, kao i da je tužitelju ostvareni prekovremeni rad u jednom mjesecu plaćen u narednim mjesecima unutar utuženog razdoblja.

8.1. Na temelju utvrđenog, prvostupanjski je sud prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka kao stručan, objektivan i dan sukladno dokumentaciji koja se nalazi u spisu, a koji je detaljno obrazložen, utvrdio da u konkretnom slučaju treba prihvatiti dopunski nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju isplatio sva potraživanja s osnove prekovremenog rada, a sukladno naprijed navedenim odredbama članka 44. stavka 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 89/12 i 104/13 – u daljnjem tekstu: KU/13.), koja je odredba sadržano ista kao i odredba članka 38. stavka 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 112/17. – u daljnjem tekstu: KU/17.), kao i tumačenja Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU-a, na sjednici održanoj 11. siječnja 2013. i očitovanja od 29. travnja 2013.

8.2. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da je vještak u dopunskom nalazu i mišljenju dao izračun potraživanja po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada umanjenog za sve isplaćene prekovremene sate u utuženom razdoblju i uzimajući u obzir stavku „slobodni dani - neplaćeni prekovremeni rad“ koja se odnosi na korištenje slobodnog dana za prekovremene sate nastale u prethodnom razdoblju, a prema podacima iz obračunskih lista i da je usporedbom evidencija o radnom vremenu i platnih lista utvrdio da su sva potraživanja tužitelja podmirena (pa i preplaćena) jer su se prekovremeni sati ostvareni u jednom mjesecu tužitelju isplaćivali u narednim mjesecima tijekom utuženog razdoblja, to je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije ostvario sate prekovremenog rada koje mu tuženik nije isplatio, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, navodeći da bi u suprotnom tuženik dva puta platio tužitelju razliku plaće s osnova odrađenih prekovremenih sati, koji su mu sukladno izračunu vještaka iz dopunskog nalaza i mišljenja i preplaćeni za 9,84 eura.

9. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud s time što ni žalbenim navodima tužitelja nisu dovedeni u sumnju.

10. Naime, odredbom članka 44. stavkom 1. KU/13., odnosno 38. stavkom 1. KU/17. propisani su dodaci na plaću, među ostalim, da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad za 50% a za rad blagdanom, neradnim danom određenim zakonom i na uskrs za 150 %; stavkom 2. da se navedeni dodaci ne isključuju; stavkom 10. da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve - 2 druge - 2 treće - 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati; a stavkom 12. da redovni mjesečni fond radnih sati jesu sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati.

11. Pravilno je prvostupanjski sud naveo da je Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU-a, na sjednici održanoj 11. siječnja 2013. navela je da je člankom 44. stavak 12. KU-a, utvrđeno da su redovni mjesečni fond radnih sati

- sati koje službenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati, da mjesečni fond radnih sati za sve službenike i namještenike je jedinstven i dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s 8, da u konkretnom slučaju to znači da za sve službenike i namještenike mjesečni fond radnih sati u mjesecu listopadu 2012. iznosi 176 radna sata bez obzira u kojem sustavu rada rade - od ponedjeljka do petka, smjena (2-2-2- 2), turnus (12-24-12-48) ili na drugačiji način, i da je Komisija je u svojem tumačenju navedene odredbe KU-a odgovorila da dani blagdana koji padaju u tjednu od ponedjeljka i petak ne ulaze u redovni mjesečni fond radnih sati.

11.1. Na jednak način se navedena komisija očitovala i na sjednici održanoj 29. travnja 2013. kada joj je bilo postavljeno pitanje da li službeniku čiji je rad organiziran u naizmjeničnom smjenskom radu ima pravo na uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad po osnovi rada na državne blagdane koji padaju u dane od ponedjeljka do petka u smislu da službenik koji radi u smjenama i stvarno radi na blagdan ili zakonom predviđeni neradni dan koji pada u dane od ponedjeljka do petka ima pravo na uvećanje plaće za 150 % (dodatak za rad u dane blagdana), ali da pored toga može ostvariti i uvećanje osnovne plaće i za prekovremeni rad ako su ispunjeni uvjeti iz članka 44. stavka 10.. - 12. KU/12, jer se na temelju odredbe članka 123. KU/13. ta tumačenja primjenjuju i na nove kolektivne ugovore, pa tako i članka 38. stavka 10. – 12. KU/17., odnosno za svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

11.2. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se dani blagdana i drugi zakonom određeni neradni dani koji u tjednu padaju u dane od ponedjeljka do petka, ne računaju u redovni mjesečni fond radnih sati i time, da sati rada odrađeni u taj dan blagdana ili neradnog dana, ako prelaze redovni mjesečni fond radnih sati, predstavljaju prekovremeni rad za koji državnom službeniku odnosno namješteniku pripada pravo na uvećanje osnovne plaće neovisno od toga što je radniku plaća za rad u te dane uvećana i po drugom osnovu.

12. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je prihvatio dopunsko financijsko vještačenje sudskog vještaka Petre Blašković jer je dano stručno, obrazloženo i na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu, a na temelju istog je pravilno zaključio da prema podacima iz obračunskih lista i usporedbom evidencija o radnom vremenu i platnih lista proizlazi da su sva potraživanja tužitelja podmirena (pa i preplaćena) jer su se prekovremeni sati ostvareni u jednom mjesecu tužitelju isplaćivali u narednim mjesecima tijekom utuženog razdoblja, kao što je tužitelj koristio za iste i slobodne dane.

13. U odnosu na žalbene navode za istaći je, da sva utvrđenja prvostupanjskog suda svoju osnovu imaju u sadržaju dokaza izvedenih u postupku koje dokaze je taj sud cijenio pravilnom primjenom odredbe članka 8. ZPP-a, a o čemu prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge pa je na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio konkretni tužbeni zahtjev u cijelost, pa neosnovano tužitelj prigovora da prvostupanjski sud nije pravilno postupio kada je prihvatio dopunski nalaz i mišljenje vještaka i da pobijana presuda arbitrarna i rezultat sudske samovolje jer da se plaćanje u narednim mjesecima ne može smatrati isplatom plaće, kada je u ovom slučaju nedvojbeno utvrđeno da su svi ostvareni prekovremeni sati rada tužitelju plaćeni, kao što je po osnovi prekovremenog rada povremeno i koristio/la slobodne dane, bez obzira što su ti prekovremeni sati odrađeni u određenom mjesecu preneseni u naredne mjesece. P

13.1. Stoga je pravilno prvostupanjski sud naveo da kada bi se prihvatio tužbeni zahtjev da bi tuženik dva puta platio tužitelju razliku plaće s osnova odrađenih prekovremenih sati, a koji su mu sukladno izračunu vještaka iz dopunskog nalaza i mišljenja i preplaćeni za 9,84 eura. Neosnovano je pozivanje tužitelja i na druge sudske odluke jer se u ovom predmetu ne radi o istim utvrđenim činjenicama kao i u tim odlukama, zbog čega je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je donio pobijanu odluku kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

14. Međutim, nije pravilna odluka o parničnom trošku jer nije pravilno obračunat u smislu odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, a što osnovano tvrdi i tuženik.

14.1. Prvostupanjski je sud donoseći odluku o troškovima postupka u bitnom naveo da je tužitelj u konkretnom slučaju učinio vjerojatnim da je tuženikovo postupanje uzrok vođenja postupka jer isti nije mogao provjeriti jesu li mu svi prekovremeni sati plaćeni (jer je tuženik prenosio prekovremene sate, odnosno prekovremene sate koje je tužitelj ostvario u jednom mjesecu, tuženik mu je isplaćivao u narednim mjesecima), pa da predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužitelja da će ostvariti pravo na isplatu razlike plaće bilo potpuno neopravdano pogotovo iz razloga što je tek nakon provedenog financijskog vještačenja, utvrđeno činjenično stanje vezano za tvrdnje tužitelja. Nadalje, taj sud navodi da se u ovom predmetu ne radi o klasičnom građanskopravnom sporu između privatnih stranaka, već da je tuženik Republiku Hrvatsku zastupa Državno odvjetništvo, a troškovi državnog odvjetništva da se procjenjuju na temelju odvjetničkih nagrada iako se isto zapravo financira iz državnog proračuna i samim time, nije u istom položaju kao odvjetnik, pri čemu je naveo da je tužitelj u cijelosti izgubio spor i da bi tuženik imao pravo na troškove parničnog postupka u cijelosti, ali imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, prvostupanjski je sud zaključio da kada bi se tuženiku dosudio zatraženi trošak ne bi bila postignuta pravična ravnoteža odnosno plaćanje troškova zastupanja tuženika po državnom odvjetniku za tužitelja bi predstavljao prekomjeran teret, a što bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

14.2. Navedeno stajalište prvostupanjskog suda ne može prihvatiti ovaj sud iz razloga što je žalbenim navodima tuženika dovedeno u sumnju. Naime, osnovano tuženik tvrdi da nije prihvatljiv zaključak tog suda da je u konkretnom slučaju tužitelj učinio vjerojatnim svoje potraživanje i da je tuženikovo postupanje uzrok vođenja postupka jer da tužitelj nije mogao provjeriti jesu li mu svi prekovremeni sati plaćeni ili nisu, kada je tužitelj podatke o isplati i načinu obračuna plaće svaki mjesec uredno primao od tuženika u pisanom obliku, pa je na temelju istih tužitelj mogao provjeriti što mu je plaćeno i koliko i koje je dane po toj osnovi koristio kao slobodne, a posebno kada se ima u vidu i činjenica da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 18. travnja 2019., dok se potraživanje tužitelja odnosi na razdoblje od srpnja 2015. do siječnja 2018. Kako tužitelj nije prigovarao na obračun plaće s osnove prekovremenog rada, a kako je pokrenuo ovu parnicu tražeći po toj osnovi isplatu, a u kojem je postupku utvrđeno da su mu svi plaćeni, znači, izgubio je parnicu, to je isti na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, u obvezi tuženiku naknaditi troškove postupaka.

15. Troškovi tuženika koji su bili potrebni za parnicu u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, odnose se na sastavljanje odgovora na tužbu 25 bodova prema Tbr. 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.- u daljnjem tekstu: Tarifa), za zastupanja na dva ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi (9. srpnja 2020. i 6. prosinca 2024.) po 25 bodova prema Tbr. 9. točki 1. Tarife i za sastavljanje dvaju obrazloženih podnesaka (31. ožujka 2021. i 5. listopada 2022.) po 25 bodova prema Tbr. 8. točki 1. Tarife, ukupno 125 bodova, koji bod pomnožen s vrijednošću boda od 2,00 eura određen Tbr. 54. Tarife, čini iznos od 250,00 eura, kojem iznosu treba pribrojiti iznos od 25,00 eura na ime troška za sastavljanje žalbe prema Tbr. 10. točki 5. Tarife, tako da ukupan trošak tuženika iznosi 275,00 eura, a koji mu je iznos u obvezi naknaditi tužitelj.

16. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP- i članka 380. točke 3. ZPP-a u svezi sa člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 25. travnja 2025.

Sutkinja:

Marija Šimičić