Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Pn-93/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sutkinji toga suda Kristini Devčić Merzel, u pravnoj stvari tužiteljice ĐPZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Željko Stanković, odvjetnik iz Siska, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave 3. veljače 2025. kojoj su prisustvovali zamjenica punomoćnica tužiteljice Maša Bojčetić, odvjetnica iz Siska i punomoćnica tuženika Ana Pintar, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i Partneri iz Zagreba, dana 3. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ĐPZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužiteljici ĐPZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete, isplati iznos od 3.200,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od dana 10. siječnja 2024.g. kao dana podnošenja tužbe odštetnog zahtjeva po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužiteljici ĐPZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade imovinske štete isplati ukupan iznos od 280,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužiteljici ĐPZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici ĐPZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Croatia osiguranje d.d. (OIB: 26187994862), Vatroslava Jagića 33, Zagreb, naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eur (petstoeura) sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ĐPZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], (dalje: tužiteljica) u tužbi koju je ovom sudu podnijela dana 10. listopada 2024. podnijela tužbu protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. (OIB: 26187994862), Vatroslava Jagića 33, Zagreb (dalje: tuženik) u kojoj navodi da je dana 20. srpnja 2023.g. oko 20:15 tužiteljica stradala prilikom silaska niz kosinu na mračnoj i neobilježenoj rampi za invalide Autobusnog kolodvora Zagreb i to dok se po rampi kretala zajedno sa svojim sinom ĐP (invalid 80% na donje ekstremitete). Ističe da zbog loše osvijetljenosti rampe za invalide te zbog kuta strmine rampe koji je veći od 30 stupnjeva, tužiteljica je pala, skliznuvši se i to na leđa, a lijevim laktom udara o rubnik rampe, dok joj se preko tijela prevalila osobna putna torba na kotače koju je imala uza sebe. Navodi da se tužiteljica vraćala sa svojom obitelji iz Šibenika te je u Zagreb došla oko 20:30h te obzirom da je riječ o mjestu pokraj kojeg rasvjeta ne radi, iako postoje rasvjetni stupovi tužiteljica nije mogla sigurno sići niz rampu. Dodaje da obzirom da podružnica Zagrebačkog holdinga d.o.o. - Autobusni kolodvor Zagreb, odnosno osiguranik tuženika (po polici 078700103018), odgovoran za pravilno osvjetljavanje svojih površina kojima se kreću putnici te je isti bio dužan osigurati osvijetljenim sve dijelove kolodvora kako upravo ne bi došlo do opisanog štetnog događaja i ozljede korisnika usluga autobusnog kolodvora, a isto tako je bio dužan rampu za invalide sagraditi sukladno Pravilniku o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti i poštivati propise o nagibu, a to nije učinio, tužiteljica podnosi ovu tužbu i to protiv Croatia osiguranja d.d. kao osiguratelja. Tužiteljica navodi da je u ovom događaju pretrpjela je tjelesne ozljede te je zbog zadobivene ozljede lijevog lakta pregledana je u Općoj Bolnici "Dr. Ivo Pedišić" [adresa], tijekom kojeg pregleda su utvrđene slijedeće ozljede: iščašenje lijevog lakta i uboj lijevog koljena. Navodi da se nakon ozljede u cijelosti držala uputa liječnika, redovito je ambulantno kontrolirana, imobilizaciju je skinula 8. kolovoza 2023., kada je započela s fizikalnom terapijom koja je završena pregledom 20. studenog 2023.. Dodaje da od sadašnjih tegoba tužiteljica osjeti bol i slabost lijeve ruke kod težeg rada, desna ruka slabija joj je nego ranije, trpi povremene bolove u laktu kod promjene vremena zbog svega povremeno konzumira lijekove protiv boli. Zbog pretrpljene ozljede tužiteljica navodi da je danas ograničena kretnja ispružanja lijeve ruke u lijevom laktu koja zaostaje za 10 stupnjeva, pronacija i supinacija ograničene terminalno, hipotrofija muskulature nadlaktice i podlaktice za - 1cm. Sudsko-medicinski u konkretnom štetnom događaju oštećena je pretrpjela tešku tjelesnu ozljedu. Tužiteljica ističe da je zbog posljedica štetnog događaja pretrpjela primarni strah lakog do srednjeg intenziteta za vrijeme trajanja štetnog događaja, te sekundarni strah srednjeg intenziteta vezan za ishod liječenja, nadalje strah lakog intenziteta koji je trajao dulje vrijeme, a zabrinuta je dan danas zbog zaostalih tegoba koje joj ograničavaju obavljanje normalnih i redovitih aktivnosti. Tužiteljica nadalje navodi da na dan ozljeđivanja pretrpjela bolove jakog intenziteta, zatim tijekom liječenja bolove srednjeg intenziteta, te bolove lakog intenziteta, a koje bolove oštećena trpi povremeno i danas zbog čega je primorana piti tablete protiv bolova. Uz sve navedeno nakon završetka liječenja navodi da su zaostala ograničenja kretnja u lijevom laktu lakog stupnja s ograničenom kretnjom potpunog ispružanja ruke u zglobu lakta i terminalno rotacije podlaktice uz slabiju grubu snagu lijeve ruke što oštećenu ograničava u svakodnevnim i profesionalnim radnjama. Ističe da su kod tužiteljice zaostale trajne posljedice u vidu smanjenja životne aktivnosti, koje iziskuju povećan napor posebno kod obavljanja profesionalnih radnji s obzirom da je oštećena zaposlena na radnom mjestu profesora u srednjoj školi. Ističe se i da je tužiteljica ljevakinja. Slijedom navedenog tužiteljica navodi da na ime pretrpljene neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti za pretrpljeni strah, bolove, zaostale posljedice potražuje iznos od 3.200,00 EUR. Dodaje da je neophodna uslijed predmetne ozljede tužiteljici bila potrebna i tuđa pomoć i njega u ukupnom 4 tjedna po dva sata dnevno za vrijeme nošenja imobilizacije i tjedan iza, kod svakodnevnih aktivnosti kojima je potrebna pomoć druge zdrave ruke kod pripreme hrane, kod jela, toaleta, oblačenja i kod odlazaka na kontrole i terapije. Obzirom na navedeno, potražuje na ime pretrpljene imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege iznos od 280,00 EUR. Slijedom navedenog predlaže da sud donese presudu kojem nalaže tuženiku da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete, isplati iznos od 3.200,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od dana 10. siječnja 2024., zatim na ime naknade imovinske štete isplati ukupan iznos od 280,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja te u konačnici da joj naknadi troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tuženik navodi da je na dan 20. srpnja 2023. Zagrebački holding d.o.o. imao kod tuženika zaključenu policu osiguranja od izvan ugovorne odgovornosti prema trećima, br. 078700103018 i to u razdoblju od 1.4.2023. do 1.4.2024. a sastavni dio predmetne police osiguranja čine i Uvjeti za osiguranje od javne (izvan ugovorne) odgovornosti u primjeni od 01.01.2023. Međutim, tuženik osporava nastanak štetnog događaja od 20. srpnja 2023. na način kako je to tužiteljica opisala u činjeničnim navodima tužbe. Ističe da činjenični navodi tužbe u pogledu vremena, mjesta, načina, uzroka ozljeđivanja nisu potkrijepljeni relevantnim dokazima, što osnovano dovodi u pitanje okolnosti nastanka sporne nezgode i ozljeđivanja. Nadalje navodi da je evidentno da nakon ozljeđivanja tužiteljica nije prijavila sporni događaj Zagrebačkom holdingu d.o.o., Podružnica Autobusni kolodvor, niti MUP-u ili nekoj od službi unutar Grada Zagreba, odnosno, nadležnoj inspekciji, što bi potkrijepilo iskazane navode o lokaciji, okolnostima i načinu ozljeđivanja zbog „ loše osvijetljenosti rampe za invalide te zbog kuta strmine rampe koji je veći od 30 stupnjeva“, a kako to tvrdi u činjeničnim navodima tužbe. Potom, tuženik u pogledu utuženog događaja navodi da ne postoje niti svjedoci očevici (osim sina, što dakako osnovano dovodi u pitanje nepristranost iskaza u pogledu samog događaja i načina ozljeđivanja) ili barem svjedoci koji su joj pomogli po ozljeđivanju (što bi bilo životno i logično s obzirom na okolnosti ozljeđivanja), a što opravdano dovodi u pitanje mjesto, uzrok, način nastanka sporne nezgode i zadobivenih ozljeda. Isto tako tuženik ističe da iz spisu priloženih fotografija ne može se razabrati kada su snimljene, pa kao takve ne mogu se povezati sa predmetnim štetnim događajem od 20. srpnja 2023. (sporno mjesto fotografirano je danju i noću, a nije vidljivo kada). S obzirom na iskazanu dvojbenost u pogledu lokacije, okolnosti i mehanizma nastanka štetnog događaja i ozljeđivanja tužiteljice, tuženik osporava da bi se radilo o padu na predmetnoj površini zbog uzroka koje tužiteljica navodi u činjeničnom supstratu tužbe, a za koje bi odgovarao osiguranik tuženika – Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Autobusni kolodvor, odnosno tuženik kao osiguravatelj, slijedom čega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Ističe da tužiteljica nije dokazala da je uzrok pada i ozljeđivanja bio bilo kakav propust u održavanju površine - rampe zbog kako navodi „nedovoljne osvijetljenosti i strmine“ na području Autobusnog kolodvora Zagreb, slijedom čega ne postoji niti zakonska odgovornost tuženika u smislu odredbi čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima. U smislu svega navedenog, tuženik osporava odgovornost za nastanak štetnog događaja i ozljeđivanja tužiteljice, kao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Osim navedenog, tuženik ukazuje na previsoko naznačen zahtjev u pogledu potraživane neimovinske štete od ozljeda, kao i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, jer ne nalazi uporište u dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji, odnosno, vrsti i težini ozljeda. S obzirom na iskazano, tuženik osporava uzročnu vezu između utuženog štetnog događaja i zadobivenih ozljeda. Tuženik se protivi utuženom tijeku kamata na neimovinsku i imovinsku štetu. U smislu svega navedenog, tuženik predlaže da se tužiteljica odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom te da mu naknadi prouzročene parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u odštetni zahtjev tužiteljice od 10. siječnja 2023. (str. 6-8 spisa), obavijest tuženika o neosnovanom odštetnom zahtjevu od 9. veljače 2024. (str 9-10 spisa), broj rezervacije karte (str 14-15 spisa), fotografije (str. 11-13 spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (str. 17-36 spisa), policu osiguranja broj: [broj police osiguranja] (str. 44-45 i 55-56 spisa), privitak polici broj:

078700103018 (str. 46-51 i 57-59a spisa), Uvjeti za osiguranje od izvanugovorne javne odgovornosti tuženika od 1. siječnja 2023. (str 50-51 i 60-61 spisa), osobni zdravstveni karton tužiteljice (str. 70-657 spisa), te saslušao svjedoka AP.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužiteljice, a kako to tužiteljica u svojoj tužbi činjenično i pravno određuje, a kojim činjenicama i pravnoj osnovi je ovaj sud u smislu čl. u smislu čl. 5. st. 4.ZPP i čl. 7. st. 3. ZPP, nije osnovan.

5. Među strankama nije sporno da se tužiteljica, a prije podnošenja predmetne tužbe, obratila pisanim zahtjevom tuženiku a radi naknade štete temeljem činjeničnog i pravnog osnova koji je pobliže sada naveden u predmetnoj tužbi slijedom čega je tužiteljica zahtijevala od tuženika naknadu štete i to u iznosu od 5000 eur po osnovi neimovinske štete (povrede prava osobnosti za strah, bolove i zaostale posljedice) te 250 eura po osnovi imovinske (tuđa pomoć i njega), kako to i proizlazi iz Odštetnog zahtjeva tužiteljice od 10. siječnja 2023..

6. Među strankama je nesporno i da je zahtjev tužiteljice iz toč. 6. ove presude tuženik Obaviješću o neosnovanom odštetnom zahtjevu od 9. veljače 2024. kao neosnovan otklonio.

7. Među strankama je nesporno da je Zagrebački holding d.o.o. na dan 20. srpnja 2023. imao kod tuženika zaključenu policu osiguranja od izvanugovorne odgovornosti prema trećima.

8. Uvidom u Policu osiguranja broj: [broj police osiguranja] utvrđeno je da je ista sklopljena između ovdje tuženika kao osiguratelja te Zagrebačkog holdinga d.o.o. Zagreb (a čija podružnica je i Autobusi kolodvor Zagreb, što tuženik u svom odgovoru na osporava), kao ugovaratelja i osiguranika i to za jednogodišnje osiguranje koje počinje dana 1. travnja 2023. i traje do 1. travnja 2024. i to osiguranja od odgovornosti javne i profesionalne te odgovornost prema djelatnicima. Uvidom u privitak polici broj: [broj police] utvrđeno je da je istom policom ugovoren limit za izvanugovornu odgovornost prema trećim osobama u iznosu od 331.807,02 eur te čisto imovinske štete s limitom pokrića od 132.722,81 eur. Tijekom postupka tuženik nije isticao da je limit po toj polici iscrpljen.

9. Uvidom u Uvjete za osiguranje od izvanugovorne javne odgovornosti tuženika od 1. siječnja 2023. a koji se primjenjuju na predmetu policu iz toč. 9. ove presude (kako je to i navedeno u samoj polici, dalje: Uvjeti) čl. 2. st. 1. utvrđeno je da je istom policom ugovoreno osiguranje građansko-pravne izvanugovorne (javne) odgovornosti osiguranika, za štetu zbog smrti, povredu tijela ili zdravlja, te oštećenje ili uništenje stvari treće osobe, a st. 2. istog članka je određeno da je tim osiguranjem pokrivena isključivo izvanugovorna (javna) odgovornost osiguranika, koja proizađe iz obavljanja njegove registrirane djelatnosti, vlasništva, posjedovanja ili određenog svojstva stvari, te pravnog odnosa. Čl. 5. st. 1. Uvjeta ugovoreno je da se osiguranje odnosi i na odgovornost za "čisto imovinske štete", kojima se smatraju one štete koje nisu nastale povredom tijela ili zdravlja neke osobe niti oštećenjem odnosno uništenjem zdravlja. U smislu čl. 13. i 9. Uvjeta propisano je postupak postupanja osiguratelja ukoliko oštećenja osoba zahtjev ili tužbu za naknadu štete upravi samo prema osiguratelju, dakle posredno i pravo neposrednog zahtjeva prema samom osiguratelju. Granice odgovornosti osiguratelja (dakle i sama odgovornost) u konkretnom slučaju propisane su čl. 940. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), dakle samo ukoliko je šteta nastala osiguranim slučajem i u okviru granica osigurane svote, a podnošenje direktne tužbe oštećenika protiv osiguratelja propisana je čl. 941. ZOO.

10. Međutim, među strankama je sporno:

- nastanak štetnog događaja 20. srpnja 2023. i to na način kako ga je u tužbi opisala tužiteljica,

- vrijeme, mjesto, način i uzrok ozljeđivanja,

- osporava se da bi se radilo o padu na predmetnoj površini zbog uzroka kako to navodi tužiteljica u tužbi, a za koje odgovara osiguranik tuženika – Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Autobusni kolodvor, slijedom čega tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije,

- odgovornost tuženika

- kao i visina štete.

11. Uvidom u prijepis autobusne karte (rezervacije) utvrđeno je da su tužiteljica, njezin bračni drug AP i sin NP imali kupljenu kartu za dan 20. srpnja 2023., za cijenu od 125,82 eur, za putovanje iz Šibenika s početkom 16 h u Zagreb s predviđenim dolaskom u Zagreb (autobusni kolodvor) u 20:15 h. Iz putne karte vidljivo je da je karta kupljena i za 3x ručna prtljaga (do 7 kg, s dimenzijama 42x30x18 cm).

12. Uvidom u otpusno pismo OB Dr. Ivi Pedišić Sisak, Odjela za objedinjeni hitni prijem od 20. srpnja 2023. utvrđeno je da je tužiteljica istog dana zaprimljeni na isti odjel u 23:17 h a iz anamneze je vidljivo da se navodi da je oko 20:45 h na Autobusnom kolodvoru u Zagrebu pala u razini (dakle ne sa visine) na lijevi lakat i lijevo koljeno, glavnom nije udarila, svijest nije gubila, događaj rekonstruira u cijelosti, orijentirana u vremenu i prostoru, žali se na bol u lijevom laktu. Lagano udarila lijevo koljeno, ne navodi veće nove tegobe od strane lijevog koljena, od ranije tegobe s lijevim koljenom. Negira druge ozljede, bolove i tegobe. Dijagnosticirana je klinička luksacija lijevog lakta, bez uočljivih neurovaskularnih ispada, lijevo koljeno diskretno palpatorno bolno, bez otoka mekih česti i izljeva u koljenski zglob. Rtg snimkama lakta lijevo utvrđena snažna luksacija u laktanom zglobu, nekoliko sitnih mineralnih sjena uz med. Epikondil humerusa, odgovaraju kalcifikatima, nema znakova koštane traume. U zaključku se navodi da nakon repozicije i imobilizacije bez uočljivih ispada.

13. Na okolnost dinamike i nastanka štetnog događaja sud je na glavnoj raspravi 3. travnja 2025. saslušao jedinog predloženog svjedoka AP, bračnog druga tužiteljice, koji je u svom iskazu iskazao da su spornog dana, tužiteljica, njihov sin ĐP i svjedok doputovali na autobusni kolodvor u Zagrebu iz Šibenika, a dolazak autobusa je bio oko 20:30 h te je autobus kasnio nekih 5-10 minuta u dolasku. Nakon toga su preuzeli prtljagu iz autobusa te su se popeli na atrij autobusnog kolodvora i nastavili izlazak iz autobusnog kolodvora. Svjedok je nadalje iskazao da u jednom trenutku, a obzirom da su se kretali među drugim putnicima, tužiteljica i svjedok su se razišli kod jednog stupa autobusnog kolodvora, pri izlasku iz autobusnog kolodvora, tako da je tužiteljica otišla kod tog stupa lijevo, a ja svjedok je otišao kod stupa desno. Iskazao je da je njihov sin ĐP otišao samostalno naprijed. Dodao je da je ĐP invalid 80 postotni, no samostalno se kreće bez ikakvih pomagala, odnosno bez kolica, a kako se kretao i u konkretnom slučaju odnosno štetnog događaja, a obzirom i da je mlađi od svjedoka i tužiteljice, brže se i kretao, a oni su zaostali za njim. Kada je došao do dvorišta koje se nalazi između kolodvora i brze ceste svjedok navodi da je primijetio da tužiteljica nije uz njega te se okrenuo i vidio da tužiteljica leži na rampi kolodvora, a svrha koje rampe svjedoku nije poznata. Iskazao je da se u tom trenutku njihov sin nalazio već gotovo kod semafora, odnosno krenuo je prema tramvajskoj stanici. Iskazao je da tužiteljica nije invalid i samostalno se kreće bez pomagala, odnosno invalidskih pomagala. Iskazao je da kada je svjedok došao do rampe kolodvora, tužiteljica je ležala na svome desnom boku ispod rampe, a putne torbe su bile na njoj. Iskazao je da je tužiteljica imala na leđima ruksak, u ruci prije pada je imala putnu torbu, platnenu, a odnosno istu je vukla jer je bila na kotačićima, a ta torba izgleda kao kofer te je ujedno nosila i torbu za fotoaparat, a koju je nosila na ramenu. Dodao je da sve te torbe, nakon što je našao tužiteljicu da leži, su obje bile na njoj. Svjedok je iskazao da nije vidio što se desilo prije nego što je našao da tužiteljica leži ispod rampe, a zbog stupa koji je bio između njih. Svjedok navodi da je samo vidio da tužiteljica leži na desnom boku i došao je do nje. Svjedok je nadalje iskazao da je pitao tužiteljicu što se desilo, a ona mu je rekla da je zakoračila na rampu i nakon toga se pokliznula i našla se na dnu rampe. Iskazao je da u tom trenutku tužiteljica je na nogama imala tenisice za hodanje, a koje se nose preko ljeta, a radi se o tenisicama za hodanje. Po procjeni svjedoka ta rampa je dugačka cca 2 metra. Iskazao je da kada je svjedok prišao tužiteljici i pitao je li se udarila, ona mu je odgovorila da je udarila lijevom stranom svoga tijela, odnosno ruke, odnosno nadlaktice i da je izgrebala lijevi dlan. Iskazao je da, prije toga, se svjedok kretao ispred tužiteljice i prije pada tužiteljice nije prolazio tom rampom već je išao sa lijeve strane gdje se nalaze stepenice za pješake. Iskazao je da pretpostavlja da se i ĐP spustio niz stepenice jer je išao lijevom stranom. Svjedok je iskazao da je i svjedok također imao prtljagu i to ruksak na leđima, u jednoj ruci nosio je manji ruksak za laptop, a u desnoj ruci je imao vrećicu sa hranom. Dodao je da je i ĐP također imao ruksak kao i tužiteljica, također je vukao i torbu veličine kakvu je vukla i tužiteljica, a koju torbu je prenio preko stepenica, njemu s lijeve strane. Iskazao je da tog dana je vrijeme bilo pomalo oblačno i već je bio sumrak i smanjena vidljivost i već su se upalila svjetla na kolodvoru. Dodao je da, prije predmetnog štetnog događaja, svjedok je na kolodvoru bio prije nekih 10 godina, a za tužiteljicu ne zna kada je bila na tom kolodvoru. Iskazao je da kada su iz [adresa] išli u Šibenik, da su putovali također autobusom, iz [adresa] za Zagreb na Glavni kolodvor, no da ih je autobus iskrcao na samom peron, te nisu išli na kolodvor. Dodao je da tužiteljica teže po stepenicama nosi kofere te po stepenicama kofere nosi korak po korak. Nadalje je iskazao da nakon toga tužiteljica se samostalno digla sa mjesta gdje je ležala te je otišla prema tramvajskoj stanici, a svjedok je sačinio fotografije koje se nalaze u spisu, a nakon što su se vratili na lice mjesta radi provjere da nisu kakve osobne stvari ostale na licu mjesta. Nadalje je iskazao da su nakon toga otišli su na tramvaj u smjeru Željezničkog kolodvora, a kako bi se vratili kući u [adresa]. U tramvaju, svjedok navodi da je primijetio da je tužiteljica promijenila boju lica i to na loše., te mu je rekla da ju boli, ali nije se žalila toliko da bi svjedok odlučio da ostanu u Zagrebu radi odlaska na Hitnu pomoć. Nakon toga iskazao je da su ušli su na vlak koji je putovao za [adresa]. Svjedok je iskazao da je tužiteljica tek, kada su odložili stvari u vlaku, rekla da je boli, a kada je bilo prekasno da se vrate za Zagreb, slijedom čega su nastavili put za [adresa]. Iskazao je da se stanje tužiteljice u vlaku pogoršavalo i to naočigled te je lijevi lakat tužiteljice povećavao obujam. Nakon dolaska u [adresa], svjedok navodi da je tužiteljicu ostavio na željezničkom kolodvoru u [adresa] na klupi, a on je otišao po njihov osobni automobil, koji je bio parkiran nedaleko i vratio se po tužiteljicu. Dodao je da su tada krenuli u bolnicu i svjedok je tužiteljicu odvezao na Hitnu gdje su je i zaprimili i obavljeno je pružanje pomoći i sve ono što joj je trebalo, a što je bilo negdje oko ponoći. Naime, svjedok je pojasnio da vlak iz Zagreba je imao polazak u 21:30 h, a u [adresa] je došao u 22:30 h. Nadalje je pojasnio da u vrijeme između prijema u bolnici i dolaska vlaka mu je trebalo vremena radi odlaska po osobno vozilo, ukrcavanja tužiteljice u vozilo te odvoženja tužiteljice na Hitnu. Ističe da nigdje usput nisu stajali. Nadalje je iskazao da je tužiteljica otpuštena iz bolnice u 6 ujutro sa longetom na lijevoj ruci. Nadalje je iskazao da isti dan svjedok je vratio tužiteljicu, a nakon otpusta iz bolnice, u bolnicu jer joj je natekao lijevi dlan i rame iznad longete. Nakon što je raspravna sutkinja pokazala svjedoku fotografije sa lista 13 i 12 spisa kao i 11 svjedok je naveo da je iste fotografije sačinio upravo svjedok i to isti dan i to nakon što je štetni događaj nastao.

Na posebno pitanje punomoćnice tužiteljice, svjedok je naveo da se vraćao na lice mjesta na autobusni kolodvor u Zagreb, nakon 3-4 dana, a iz razloga da vidi o čemu se tu točno radi jer je svjedok građevinske struke. Naveo je da je nakon toga ponovno fotografirao rampu, a kako bi se vidjelo da je rampa preko stupnjeva koliko je predviđeno zakonom za rampe za invalide. Naveo je da je to također bilo u sumrak, ali je još bio dan. Naveo je da svjedok ne vidi po noći, odnosno bolje vidi po danu. Nakon što punomoćnica tužiteljice je predočila svjedoku fotografije u boji, a koje se nalaze u spisu na strani 13, isti svjedok je naveo da su te dvije fotografije sačinjene cca 5 dana poslije štetnog događaja i prikazuju oblik rampe. Naveo je da se fotografije na str. 12 sigurno sačinjene na dan štetnog događaja te da se na fotografiji koja se nalazi na str,. 12 raspravna sutkinja ju obilježava sa B, vidi rasvjeta koja nije u funkciji i koja lampa se nalazi odmah do sporne rampe te da se na istoj fotografiji vidi da je sumrak. Svjedok je iskazao da je i nakon štetnog događaja, a i u periodu oko 21 dan nakon štetnog događaja, svjedok vodio brigu oko osobne higijene tužiteljice, te voženja tužiteljice liječniku i na druga mjesta, pružao joj pomoć oko nabavke namirnica, a i svih kućanskih poslova, naveo je da je tužiteljica ljevakinja, a i da nosi naočale te da joj trebaju naočale i za blizu i za daleko. Dodao je da uvijek nosi naočale pa je i prilikom štetnog događaja imala naočale. Naveo je da kad su došli na Hitnu da su prijem na Hitnu morali čekati cca sat vremena.

14. Ocjenjujući iskaz svjedoka u dijelu iskazivanja činjenica (mjesta, vremena i dinamike), osim u dijelu osobnih procjena i mišljenja (u kojem dijelu sud nije uzeo iskaz svjedoka relevantnim jer isti nije niti vještak u ovom postupku niti je pozvan davati svoje vlastite procjene i zaključke već je pozvan na davanje iskaza o činjenicama) ovaj sud nije imao razloga sumnjati u tom dijelu u istinitost iskaza svjedoka.

15. Tako je osnovom iskaza svjedoka utvrđeno slijedeće:

- da su se tužiteljica, njezin bračni drug i sin ĐP vraćali 20. srpnja 2023. s puta iz Šibenika i to javnim prijevozom autobusom, te su stigli na Autobusni kolodvor Zagreb oko 20:35 odnosno 20:40 h,

- da su nakon izlaska iz autobusa isti krenuli prema izlazu, zajedno sa prtljagom te je tako tužiteljica spornog događaja imala na leđima ruksak, u ruci prije pada je imala putnu torbu, platnenu odnosno istu je vukla jer je bila na kotačićima, a ta torba te je ujedno nosila i torbu za fotoaparat, a koju je nosila na ramenu,

- utvrđeno je da su prilikom izlaska iz Autobusnog kolodvora se svjedok i sin ĐP nastavili kretati desno, a tužiteljica je krenula lijevo od stupa kolodvora,

- utvrđeno je da je svjedok desno napustio kolodvor koristeći stube, a kolodvor je napustio i sin ĐP koji, koji iako je 80% invalid, se kreće (hoda) potpuno samostalno, a u konkretnom slučaju zajedno sa prtljagom koju je nosio (imao ruksak kao i tužiteljica, također je vukao i torbu veličine kakvu je vukla i tužiteljica, a koju torbu je prenio preko stepenica, njemu s lijeve strane),

- da se sin ĐP samostalno kreće (dakle hoda) bez ikakvih pomagala, odnosno bez kolica i pomoći drugih, a kako se kretao i u konkretnom slučaju odnosno štetnog događaja, a obzirom i da je mlađi od svjedoka i tužiteljice, brže se i kretao, a oni su zaostali za njim (dakle, tužiteljica iako to u tužbi navodi nije se kretala krampom sa sinom invalidom 80% na donje ekstremitete),

- da se svjedok kretao ispred tužiteljice i nije prolazio spornom rampom već je išao sa desne strane gdje su se nalaze stepenice za pješake (a kojom stranom se kretao i sin ĐP),

- da u trenutku kada je svjedok primijetio da tužiteljice nema uz njega i kada se okrenuo i vidio da tužiteljica leži kod rampe, svjedok je već došao do dvorišta koje se nalazi između kolodvora i brze ceste, a u tom trenutku njihov sin ĐP se već nalazio gotovo kod semafora, odnosno krenuo je prema tramvajskoj stanici,

- da tužiteljica nije invalid i da se kreće samostalno bez ikakvih pomagala (kolica ili štaka ili slično) a na koji način se spornog dana kretao (samostalno, bez ikakvih pomagala – invalidskih kolica ili štaka ili slično) i njihov sin ĐP i to znatno brže od tužiteljice i svjedoka jer je mlađi od njih,

- da je tužiteljica spornog događaja na nogama imala tenesice za hodanje te da nosila naočale (jer ne vidi niti na daleko niti na blizu),

- da sam svjedok nije prisustvovao niti vidio način na koji je došlo do štetnog događaja, već samo naknadno tužiteljicu da leži na tlu ispod rampe te kada je došao do nje ona mu je rekla da je zakoračila na rampu i nakon toga se pokliznula i našla se na dnu rampe, dakle tužiteljica je vidjela rampu i zakoračila na nju a tek onda se pokliznula,

- da je svjedok zatekao tužiteljicu na tlu a sve torbe koje je nosila su bile na njoj, ona mu je rekla i da je udarila lijevom stranom svoga tijela, odnosno ruke, odnosno nadlaktice i da je izgrebala lijevi dlan,

- da se tužiteljica samostalno podigla i nastavila put kući vlakom,

- da se tužiteljica tek u vlaku, koji je vozio za [adresa], žalila da ju boli i lijevi lakat joj je vidno natekao, nakon čega je svjedok, po dolasku u mjesto prebivališta (vlak je došao u Sisak 22:30 h) tužiteljicu odvezao na hitnu gdje je zaprimljena sat vremena nakon toga (kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije).

16. U smislu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

17. Čl. 1049. ZOO je određeno da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.

18. U smislu čl. 1046. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

19. U smislu čl. 19. st. 1. ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a st. 2. je određeno da pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

20. U smislu čl. 1100. st. 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaj opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. St. 2. istog člana propisano je da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu službi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

21. U smislu 1063. ZOO šteta nastala u vezi s opasnom stvarju odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, osim ako se ne dokaže da one nisu bile uzrok štete, dok u smislu čl. 1064. ZOO je propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti osoba koja se njome bavi. U konkretnom slučaju tužiteljica u tužbi ističe da je Zagrebački Holding, Podružnica Autobusni kolodvor Zagreb upravo kao vlasnik sporne rampe odgovoran a obzirom da ista nije sagrađena sukladno Pravilniku o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti a i osvijetliti primjereno isti, što nije učinio, zbog čega je tužiteljica, krećući se po istoj rampi zajedno sa svojim sinom invalidom 80% na donje ekstremitete, pala i ozlijedila se.

22. U smislu čl. 1. Pravilnika o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti (Narodne novine broj: 78/13, dalje Pravilnik) tim se Pravilnikom propisuju uvjeti i način osiguranja nesmetanog pristupa, kretanja, boravka i rada osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti (u daljnjem tekstu: pristupačnost) u građevinama javne i poslovne namjene te osiguranja jednostavne prilagodbe građevina stambene i stambeno-poslovne namjene (u daljnjem tekstu: prilagodba).

23. U smislu čl. 4. toč. 1. Pravilnika osoba s invaliditetom jest osoba s trajnim ili privremenim tjelesnim, mentalnim, intelektualnim i/ili osjetilnim oštećenjima, koja u međudjelovanju s različitim preprekama u prostoru mogu spriječiti njezino sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi; a toč. 2. istog čl. da je osoba smanjene pokretljivosti jest osoba koja ima privremene ili trajne smetnje pri kretanju uslijed invalidnosti, dobi, trudnoće ili drugih razloga.

24. U smislu čl. 9. Pravilnika za potrebe svladavanja visinskih razlika prostora kojim se kreću osobe smanjene pokretljivosti mogu se koristiti sljedeći elementi pristupačnosti : rampa, stubište, dizalo, vertikalno podizna platforma i koso podizna sklopiva platforma, a u kojem slučaju takva rampa mora imali propisane uvjete iz čl. 11. Pravilnika.

25. Iako u svojoj tužbi tužiteljica navodi da sporna rampa nije bila dobro osvijetljena, uvidom u fotografiju B sa stranice 12 spisa, a koja je sačinjena prema iskazu svjedoka nakon štetnog događaja isti dan (dakle čak i nešto vremenski kasnije nego li je tužiteljica izlazila sa kolodvora) jasno je vidljiv izlaz sa kolodvora te je vidljivo da je nebo još svijetlo (dakle nije noć već eventualno sumrak, no da se svi detalji sa fotografije vide pa tako i ljudi na prilazu, cesta uz kolodvor, kuće preko puta kolodvora odnosno jasno je vidljivo sve na fotografiji (pa i lampa koja je postavljena lijevo od desnog stupa izlaza). Iz fotografija sa str 11 spisa, vidljivo je da je sam ulaz kolodvora, pa tako i stepenice ali i sporna rampa, osvjetljeni vanjskom krovnom rasvjetom kolodvora, te da su jasno vidljivi, na fotografiji, prosječnom gledatelju, i stepenice ali i rampa. I sam svjedok navodi u svom iskazu je naveo da je bio sumrak ali još uvijek dan (iako su bila upaljena svjetla).

26. No, u konkretnom slučaju, ne ulazeći u utvrđivanje propisanih osobina rampe, koja nedvojbeno postoji na Autobusnom kolodvoru Zagreb, a što potvrđuje i svjedok osobno a i sačinjene fotografije, niti utvrđujući eventualno propisanu vidljivosti iste, ovaj sud ističe da tužiteljica u svojoj tužbi činjenično nije navela da je tužiteljica osoba s invaliditetom ili smanjene pokretljivosti (niti predlagala dokaze na istu okolnost), već suprotno tome svoju tužbu temelji na činjenicama i to da se tužiteljica kretala sa svojim sinom 80% invalidom na donje ekstremitete po spornoj rampi, te je zbog neosvijetljenosti (odnosno loše osvijetljenosti) i kuta strmine pala skliznuvši, pritom se pozivajući na Pravilnik u odnosu na uvjete koje mora ispunjavati rampa.

27. Na upravo takvu tužbu, činjenično i pravno, tuženik se očitovao svojim odgovorom i u odnosu na takve činjenice sud je proveo pripremno ročište i zaključio prethodni postupak, te odredio dokaze koji će se provoditi, a u skladu s prijedlozima stranaka.

28. Naime, u smislu čl. 2. ZPP u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a u smislu čl. 5. st. 4. ZPP sud ne može svoju odluku temeljiti na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti. Isto tako u smislu čl. 7. st. 3. ZPP sud ne može svoju odluku temeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne.

29. Dakle, kako tužiteljica svoju tužbu temelji na činjenicama i to da je pala na rampi za invalide dok se istom kretala zajedno sa svojim sinom invalidom 80 postotnim na donje ekstremitete, a iz razloga što rampa ne ispunjava uvjete Pravilnika (upravo koji uređuje pravila o omogućavanju pristupa invalidima i osobama s invaliditetom ili smanjene pokretljivosti, a temeljem iskaza saslušanog svjedoka (koji je isključivo predložen na okolnost dinamike i nastanka štetnog događaja) je ovaj sud utvrdio da tužiteljicanije invalid (niti sama u tužbi to navodi niti da je osoba smanjene pokretljivosti) te da se ista samostalno kretala (sa prtljagom pa i koferom na kotače) bez pratnje svoga sina koji doista je invalida (odnosno ista nije bila u pratnji svoga sina invalida i koji sin uopće nije koristio spornu rampu), ali se samostalno kreće i u konkretnom slučaju se samostalno kretao bez tužiteljice ne koristeći spornu rampu i to znatno brže od tužiteljice, ovaj sud smatra da tužiteljica nije dokazala, da bi se štetni događaj dogodio kako to tužiteljica u svojoj tužbi tvrdi, a dinamiku kojeg nastanka upravo tuženik osporava, tim više što korištenje rampe i od strane tužiteljice niti iskaz samog svjedoka nije mogao potvrditi (svjedok nije vidio sam događaj).

30. Osim iznesenog ovaj sud ističe da iz iskaza saslušanog svjedoka je sud utvrdio da sam svjedok nije očevidac samog štetnog događaja niti dinamike istog, već je svjedok samo potvrdio da je zatekao tužiteljicu da leži ispod rampe. Dakle, u tom dijelu iskaz svjedoka ne može biti neposredno svjedočenje o dinamici nastanka događaja, tim više što sam svjedok činjenice o kojima je iskazivao, a u odnosu na način i razloge zbog kojih je došlo do štetnog događaja, ima samo po čuvenju odnosno iz kazivanja tužiteljice a koja tužiteljica nije predložena da se sasluša kao stranka u ovom postupku. Ovdje sud napominje da iz medicinske dokumentacije (otpusnog pisma nakon štetnog događaja OB Sisak), anamneze, je vidljivo da je tužiteljica nakon štetnog događaja iskazala da je pala u razini (dakle ne i sa visine).

31. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra da tužiteljica nije dokazala niti nastanak štetnog događaja na način kako to u svojoj tužbi navodi, niti odgovornost tuženika za takav događaja, zbog čega je u konačnici zahtjev tužiteljice, bez daljnjih provođenja dokaza na okolnost visine zahtjeva (medicinsku dokumentaciju i provođenje vještačenja po vještaku medicinske struke) i tehničkih osobina sporne rampe (uviđaja na licu mjesta uz vještaka građevinske struke) kao nepotrebnih i neekonomičnih dokaza, a obzirom da je sporan i nedokazan način i dinamika nastanka štetnog događaja, kao neosnovan valjalo u cijelosti odbiti i odlučiti kao u izreci presude.

32. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP a obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila ovaj spor.

33. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik na ročištu od 18. veljače 2025. i 3. travnja 2025. za svako u iznosu od 250,00 eur (tbr 9/1 52/3, 46 i 54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 138/23,dalje: Tarifa Tarife), odnosno ukupan trošak u iznosu od 500,00 eur. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe od 80,96 eur jer takav trošak za tuženika, obzirom na uspjeh, nije opravdano niti nastao.

34. Na tako dosuđeni trošak tuženiku je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj čl. 29. ZOO i to tekuća od presuđenja pa do isplate kao trenutka kada je određena visina takvog troška i od kada je tužiteljici poznata njezina obveza za naknadom takvog troška a temeljem čl. 151. st. 3. ZPP i to u visini određenoj čl. 29. ZOO.

35. Stoga je odlučeno kao u izreci toč. II. izreke.

U Sisku, 25. travnja 2025.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka pismeno putem ovoga suda nadležnom Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punonomoćniku