Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

Poslovni broj P-784/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja Đakovačko-osječka nadbiskupija, OIB 41044104941, Strossmayerov trg 6, 31400 Đakovo zastupanog po punomoćniku GR, protiv tuženika AR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćnici HR, radi stjecanja bez osnove nakon održane glavne i javne rasprave 13. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a presude javno objavljene 25. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Tuženik AR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. dužan je tužitelju ĐAKOVAČKO-OSJEČKOJ NADBISKUPIJI (OIB:41044104941) iz Đakova, Strossmayerov trg 6., na ime stjecanja bez osnova isplatiti ukupno 81.914,63 EUR i to

-iznos od 41.313,80 € sa zakonskim zateznim kamatama od 17. travnja 2018. pa do isplate

- i iznos od 40.600,83 € od 8. lipnja 2019. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, kao i naknaditi troškove paničnog postupka a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe." r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na iznos 194.425,93 € sa zakonskim zateznim kamatama od 15. svibnja 2018. pa do konačne isplate.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku plati trošak parničnog postupka u iznosu od 3.796,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, koja teče od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj je prvotno podnio tužbu protiv 3 tuženika u kojoj je naveo kako je temeljem presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. P-747/2013- 48 od 18. listopada 2017., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž-1677/2017-5 od 15. ožujka 2018. tužitelji su kroz ovršni postupak naplatili dosuđeno novčano potraživanje i to: ER - iznos od 1.673.691,77 kn na dan **.**.2018., AR - iznos od 1.464.902,15 kn na dan **.**.2018., PR - iznos od 1.600.837,51 kn na dan 16. svibnja 2018. odvj. Andrija Lalić - iznos od 311.278,84 kn na dan 16. travnja 2018. i iznos od 305.906,96 kn na dan 7. lipnja 2019. ili ukupno 617.185,80 kn. Rješenjem Vrhovnog suda RH br. Rev- 3203/2018-2 od 14. veljače 2023. ukinuta je presuda i rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž-1677/2017-5 od 15. ožujka 2018. u odnosu na tuženike. Donošenjem citiranog rješenja Vrhovnog suda RH uslijed kojega je došlo do ukidanja presude i rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, ipso facto i de iure, došlo je temeljem odredbe čl. 1111. ZOO do ukidanja pravne osnove na temelju koje su tuženi naplatili potraživanje iz točke 1. ove tužbe, zbog čega je tužitelj prije podizanja ove tužbe pozvao tužene da vrate primljeno. Uz citiranu presudu Općinski sud u Slavonskom Brodu donio je i rješenje o troškovima parničnog postupka br. P-747/2013-53 od 15. studenog 2017. kojim je naloženo tužitelju iz ove tužbe da tuženima iz ove tužbe isplati trošak parničnog postupka od 597.252,50 kn. Navedenim rješenjem dosuđeni su i isplaćeni troškovi parničnog postupka za sve tuženike, zbog čega su tuženici u solidarnom odnosu spram tužitelja, te istome odgovaraju temeljem odredbe čl. 43. ZOO, pa je u tom pravcu tužitelj tužene citiranim zahtjevom pozvao da vrate troškove parničnog postupka koje je primio njihov odvjetnik, uvećano za zakonske zatezne kamate, a sve izraženo u novoj valuti eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ističe prigovor promašene aktivne legitimacije i navodi kako uz tužbu , a u odnosu na iznos koji je navodno plaćen odvjetniku Lalić u 2018., tužitelj dostavlja Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje P-747/13-53 iz koje je razvidno kako je odvjetniku Lalić plaćeno dana 18.06.2018.g. iznos od 77.819,71 kn. Dakle, isprave koje tužitelj prilaže kao dokaz svojih navoda u tužbi su kontradiktorne izreci predložene presude . Uz navedeno tužitelj nije priložio zahtjev za izravnu naplatu koju je navodno odvjetnik Andrija Lalić predao u ime upravo AR , a protiv tužitelja kao ovršenika. Tuženik je od FINA Zagreb zatražio dostavu sve dokumentacije vezano za isplate po presudi P-747/13- 53 , međutim sa zahtjevom je odbijen uz obrazloženje kako tuženik nije stranka u ovršnom postupku. Tuženik podnosi prigovor promašene pasivne legitimacije vezano za potraživani povrat troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama iz 2018. i 2019. g. jer je već iz samog povlačenja tužbe u odnosu na tuženika za glavni dug sa zakonskim zateznim kamatama jasno da je tužitelj u vrijeme podnošenja ove tužbe imao saznanja i morao znati da glavni dug sa kamatama , pa slijedom toga i troškove parničnog postupka nije platio drugoj fizičkoj osobi , a ne tuženiku niti odvjetniku tuženika jer je AR dana 07. rujna 2018.g. Ugovorom o ustupanju potraživanja ( Ugovorom o cesiji) – u daljnjem tekstu: Ugovor, prenio svoje potraživanje kako po osnovu glavnice tako i po osnovu eventualno nastalih mogućih troškova koji bi proizašli iz parničnog postupka koji je prethodio ovom parničnom postupku na BR , koji se čl. 4 . 3 označenog Ugovora obvezao se preuzeti sve eventualno nastale moguće troškove ili ponovljenog postupka u slučaju gubitka spora , kao i sve troškove , kako sudske tako i odvjetničke , nastale u dosadašnjem postupku. Nakon obavijesti , a prema saznanju tuženika Cesionar LR podnosi zahtev za izravnu naplatu i tijekom mjeseca lipnja 2019. prisilno je naplaćen sa računa tužitelja. Slijedom navedenog tužitelj može tražiti isplatu samo od one osobe kojoj je prisilno pljenidbom na svom računu platio novčanu obvezu, a to nije tuženik AR niti u pogledu troškova parničnog postupka. Uvidom u izreku ovogsudnog Rješenja poslovni broj P-747/13-53 od 15.studenog 2017.g. razvidno je kako izreka presude ne sadrži nalog za solidarnu isplatu troškova parničnog postupka. Naime, budući da tužitelju ( u predmetu P-747/13- tuženik ) nije naloženo solidarno naknaditi svim tužiteljima – u ovom predmetu tuženicima ( iako jedan nedostaje ) određeni parnični trošak , to pogrešno tužitelj u ovom parničnom postupku smatra da su tuženici solidarni obveznici povrata novčanih sredstava s osnove parničnog troška. U pravnoj stvari koja je prethodila ovom parničnom postupku radi se o djeljivoj novčanoj obvezi , a kako presudom nisu tužitelji

– u prethodnom predmetu tuženici , obvezani na solidarnu isplatu troškova parničnog postupka , to su tuženici bili dužni platiti svakom od tužitelja onaj određeni broj novčanih jedinica koji se dobije kada se ukupan iznos novčane obveze podijeli sa brojem vjerovnika. Upravo iz tog razloga se i iz Pregleda prometa po računu jednog od tuženika u sporu koji je prethodio ovom sporu vidi da je novčana obveza dijeljena na više tužitelja (DR, GRT – u ovom predmetu tuženika, GRT nije obuhvaćena ovom tužbom). Slijedom svega naprijed navedenog predlaže se usvojiti prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženika i predlaže odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, te naložiti mu naknaditi tuženiku prouzročene troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate. Ukoliko sud smatra da se ipak radi o solidarnoj obvezi naknade troškova parničnog postupka tada tuženik ističe prigovor djelomičnog ispunjenja obveze iz razloga što i sam tužitelj u svom 4 podnesku od 24. listopada 2023.g. navodi kako je tadašnji tuženik PR platio 1/4 dijela troškova parničnog postupka koje je primio odvjetnik Andrija Lalić u iznosu od 154.296,45 kn. Ako se radi o solidarnoj obvezi naknade troškova parničnog postupka tada ako jedan od dužnika ispuni obvezu , ona prestaje i svi dužnici se oslobađaju obveze u smislu odredbe čl. 43.st.1. ZOO-a. Sukladno navodima tužitelja kako je PR platio iznos od 154.296,45 kn to se novčana obveza s osnove parničnih troškova u tom dijelu gasi u odnosu na tuženika, ali tužitelj nije povukao tužbeni zahtjev u tom dijelu. Opreza radi, ukoliko sud ne odbaci tužbu tužitelja iz svih naprijed iznesenih prigovora , tužitelj podnosi odgovor na tužbu , kako slijedi: - osporava se osnov i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tužba je nejasna , konfuzna , kontradiktorna sama sebi i ispravama koje tužitelj prilaže uz tužbu. U odnosu na troškove parničnog postupka u iznosu od 311.278,84 kn nije priložena isprava iz koje je razvidno tko je platio troškove ( da li tužitelj ili ŽUPA UZNESENJA BDM ) kome je platio , kada je platio , da li je platio prisilno ili dobrovoljno , kojim ispravama za primitak iznosa je raspolagao isplatitelj, da li je plaćano u više jednakih ili različitih iznosa istog dana ili su drugi datumi u pitanju. U odnosu na tijek zakonskih zateznih kamatama koje se potražuju od 17. svibnja 2018. i 08. lipnja 2019. tuženik ističe kako , osim što nije razvidno zašto kamate od 17.svibnja 2018. teku upravo od tog datuma, kamate za nepoštenog stjecatelja mogu teći samo od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka, a ne od dana plaćanja., a sve u smislu odredbe čl. 1117.st.2. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj je dana 07. rujna 2018.g. izvršio cesiju tražbine na novog vjerovnika stoga novčani iznos s osnova parničnih troškova koji se potražuje od 08. lipnja 2019.g. nije isplaćen punomoćniku AR kojemu je punomoć opozvana dana 07. rujna 2018.g. , a budući su tužitelj i njegov punomoćnik bili obaviješteni o cesiji ako je nešto plaćeno temeljem punomoći koja je opozvana , tada povrat novčanog iznosa moraju tražiti od onoga koji je taj iznos neosnovano primio ako ga je neosnovano primio ili od cesionara ako ga je on primio. Tužitelj se u odnosu na osporavanje tužbenog zahtjeva poziva i na sve razloge istaknute u prigovoru aktivne legitimacije, prigovoru pasivne legitimacije i prigovoru djelomičnog ispunjenja obveze, stoga se navodi u tom dijelu smatraju i navodima odgovora na tužbu kojim se osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Slijedom svega naprijed navedenog tuženik predlaže odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i naložiti tužitelju da tuženiku naknadi prouzročene troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Tužitelj je povukao tužbu, te je u odnosu na ostale prvobitno označene tuženike doneseno rješenje o povlačenju tužbe jer su se ispunile pretpostavke iz Zakona o parničnom postupku.

4. Podneskom tužitelja koji je zaprimljen u spis 30. listopada 2023. tužitelj je naveo da u odnosu na tuženika AR povlači tužbeni zahtjev u iznosu od 194.425,93 EUR, a ostaje kod tužbenog zahtjeva za isplatu troškova parničnog postupka za iznos od 41.313,80 € sa zakonskim zateznim kamatama od 17. travnja 2018. pa do isplate i iznos od 40.600,83 € od 8. lipnja 2019. pa do konačne isplate. Tužitelj je povukao ovaj tužbeni zahtjev prije nego što je tuženik AR dao odgovor na tužbu (odgovor na tužbu zaprimljen 31. listopada 2023. te u samom odgovoru na tužbu tuženik označava vps 81.914,63 EUR). Sukladno čl. 193. st. 1. Zakona o parničnom postupku tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Stoga je riješeno kao u toč. I. rješenja te je utvrđeno da je tužba povučena u odnosu na iznos 194.425,93 € sa zakonskim zateznim kamatama od 15. svibnja 2018. pa do konačne isplate.

5. Podneskom tužitelja koji je u spis primljen 15. siječnja 2024. tužitelj je povukao tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti u ovoj pravnoj stvari. Podneskom tuženika od 1. veljače 2024. tuženik se očitovao da nije suglasan sa povlačenjem tužbe. Nakon toga, pa do zaključenja glavne rasprave, izostala je suglasnost tuženika na povlačenje tužbe tužitelja, što je spriječilo ovaj sud da postupi sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku – ''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08. i 123/08., 57/11,148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje :ZPP) kojim je propisano da se tužba može povući i kasnije nakon upuštanja u raspravljanje tuženika ako tuženik na to pristane. Naime, kada tuženik uskrati svoj pristanak na povlačenje tužbe, sud ne može o povlačenju tužbe odlučiti rješenjem (o povlačenju tužbe) kao što ne može nastaviti izvoditi ni daljnje dokaze predložene u tužbi i tijekom postupka do zaključenja glavne rasprave (smatra se da povlačenjem tužbe tužitelj povlači naravno i tužbeni zahtjev kao i one činjenice i dokaze na kojima je isti utemeljen), već presudom kojom se tužbeni zahtjev odbija.

6. Radi izloženog je odlučeno kao u točki I izreke ove presude. Sud je pročitao isprave koje su priložene spisu, a ostali dokazi predloženi u tužbi i odgovoru na tužbu nisu se izvodili iz razloga ekonomičnosti sukladno čl. 10. Zakona o parničnom postupku, obzirom na izloženo i povlačenje tužbe ukazali su se suvišnim. Povlačenje tužbe je konstitutivne naravi te se ne može odustati od navedene parnične radnje. Povlačenjem tužbe tužitelj povlači cjelokupnu tužbu, pa tako i tzv. historijat tužbe koji sadrži razloge i dokaze na okolnosti podnošenja tužbe.

7. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženik je uspio u cijelosti, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Troškovi postupka odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora i to vps 81.914,63 EUR, troškovniku punomoćnika i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023). Stoga tužitelju po vps pripada nagrada za 616 bodova, vrijednost boda je 2 EUR, stoga je vrijednost radnje 1232 eur. Sud je kao opravdan i potreban tuženiku priznao trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.232,00 EUR sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 13. ožujka 2025. u iznosu od 1.232,00 EUR, sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, ročište za objavu presude po Tbr. 9. toč. 3. Tarife 100,00 EUR-a i trošak sastava podneska od 1. veljače 2024. u iznosu od 1.232,00 EUR. Tuženiku je dakle ukupno priznat trošak u iznosu od 3.796,00 EUR.

Trošak sastava podneska od 15. siječnja 2024. nije priznat kao potreban ni opravdan tuženiku budući da je isti podnesen protivno odredbama čl. 299a ZPP-a, tj. nije traženo odobrenje za podnošenje te se u istom tuženik samo očituje na sudsku praksu ( Ako se koja od stranaka bez poziva suda iz stavka 1. ovoga članka želi dodatno pisano očitovati na navode protivne stranke, ona će prethodno od suda zatražiti odobrenje podnošenja tog očitovanja i rok u kojem se ono mora podnijeti. Sud će odobriti dodatno pisano očitovanje ako smatra da je ono potrebno i da ne dovodi do odugovlačenja postupka. Sud neće uzeti u obzir pisana očitovanja stranaka koja nisu predviđena planom upravljanja postupkom ili nisu podnesena u skladu sa stavcima 2. i 3. ovoga članka.)

Trošak sastava podneska od 27. kolovoza 2024. sud nije priznao kao potreban ni opravdan budući da se radi samo o podnesku kojim se požuruje postupanje suda. Tuženiku nije priznat ni trošak pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 663,62 EUR budući da u spisu nema dokaza da je predmetna pristojba plaćena.

8. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 25. travnja  2025.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po punomoćniku

2. tuženik po punomoćniku