REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-9962/2023-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja VH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Boris Jug iz Zagreba, Božidara Adžije 22 protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877, koje zastupa odvjetnik Hrvoje Matić iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 10. ožujka 2025. godine, u nazočnosti tužitelja osobno , zamjenika tužiteljeva opunomoćenika te opunomoćenika tuženika , dana 24. travnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. platiti tužitelju VH iznos od 3.811,78 EUR zajedno s zateznim kamatama tekućim na iznos od:
60,10 € od dana 31.3.2008 do isplate
60,10 € od dana 30.4.2008 do isplate
60,10 € od dana 2.6.2008 do isplate
60,10 € od dana 30.6.2008 do isplate
60,10 € od dana 31.7.2008 do isplate
60,10 € od dana 1.9.2008 do isplate
60,10 € od dana 1.10.2008 do isplate
60,10 € od dana 31.10.2008 do isplate
60,10 € od dana 2.12.2008 do isplate
73,01 € od dana 31,122008 do isplate
73,01 € od dana 2.2.2009 do isplate
73,01 € od dana 2.3.2009 do isplate
73,01 € od dana 31.3.2009 do isplate
73,01 € od dana 30.4.2009 do isplate
73,01 € od dana 1.6.2009 do isplate
73,01 € od dana 30.6.2009 do isplate
73,01 € od dana 31.7.2009 do isplate
73,01 € od dana 31.8.2009 do isplate
73,01 € od dana 30,9.2009 do isplate
73,01 € od dana 2.11.2009 do isplate
73,01 € od dana 30.11.2009 do isplate
73,01 € od dana 31.12.2009 do isplate
73,01 € od dana 1.2.2010 do isplate
73,01 € od dana 1.3.2010 do isplate
73,01 € od dana 31.3.2010 do isplate
73,01 € od dana 30.4.2010 do isplate
73,01 € od dana 31.5.2010 do isplate
73,01 € kn od dana 30.6.2010 do isplate
73,01 € od dana 2.8.2010 do isplate
73,01 € od dana 31.8.2010 do isplate
73,01 € od dana 30.9.2010 do isplate
73,01 € od dana 2.11.2010 do isplate
73,01 € od dana 6.12.2010 do isplate
58,34 € od dana 31.12.2010 do isplate
58,34 € od dana 31.1.2011 do isplate
58,34 € od dana 28.2.2011 do isplate
58,34 € od dana 31.3.2011 do isplate
58,34 € od dana 30.4.2011 do isplate
58,34 € od dana 31.5.2011 do isplate
58,34 € od dana 30.6.2011 do isplate
58,34 € od dana 1.8.2011 do isplate
58,34 € od dana 31.8.2011 do isplate
58,34 € od dana 30.9.2011 do isplate
30,14 € od dana 31.10.2011 do isplate
30,14 € od dana 30.11.2011 do isplate
30,14 € od dana 31.12,2011 do isplate
30,14 € od dana 31.1.2012 do isplate
30,14 € od dana 29.2.2012 do isplate
30,14 € od dana 31.3.2012 do isplate
30,14 € od dana 30.4.2012 do isplate
30,14 € kn od dana 5.6.2012 do isplate
30,14 € od dana 3.7.2012 do isplate
30,14 € od dana 3.8.2012 do isplate
30,14 € od dana 5.9.2012 do isplate
30,14 € od dana 5.10.2012 do isplate
30,14 € od dana 6.11.2012 do isplate
30,14 € od dana 7.12.2012 do isplate
30,14 € od dana 8.1.2013 do isplate
30,14 € od dana 7.2.2013 do isplate
30,14 € od dana 8.3.2013 do isplate
30,14 € od dana 5.4.2013 do isplate
30,14 € od dana 6.5.2013 do isplate
30,14 €kn od dana 5.6.2013 do isplate
30,14 € od dana 5.7.2013 do isplate
30,14 € kn od dana 6.8.2013 do isplate
30,14 € od dana 5.9.2013 do isplate
30,14 € od dana 4,10.2013 do isplate
30,14 € od dana 8.11.2013 do isplate
30,14 € od dana 6.12.2013 do isplate
30,14 € od dana 8.1.2014 do isplate
5,78 € od dana 7.2.2014 do isplate
5,78 € od dana 7.3.2014 do isplate
5,78 € od dana 7.4.2014 do isplate
5,78 € od dana 7.5.2014 do isplate
5,78 € od dana 6.6.2014 do isplate
5,78 € od dana 7.7.2014 do isplate
5,78 € od dana 7.8.2014 do isplate
5,78 € od dana 10.9.2014 do isplate
5,78 € od dana 7.10.2014 do isplate
5,78 € od dana 11.11.2014 do isplate
5,78 € od dana 10.12.2014 do isplate
5,78 € od dana 9.1.2015 do isplate
5,78 € od dana 9.2.2015 do isplate
5,78 € od dana 9.3.2015 do isplate
5,78 € od dana 9.4.2015 do isplate
5,78 € od dana 8.5.2015 do isplate
5,78 € od dana 8.6.2015 do isplate
5,78 € kn od dana 8.7.2015 do isplate
5,78 € od dana 7.8.2015 do isplate
5,78 € od dana 8.9.2015 do isplate
5,78 € od dana 30.9.2015 do isplate,
sve po stopi određenoj do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. platiti tužitelju VH iznos od 14.590,15 EUR s zateznim kamatama tekućim na iznos od:
12,06 € od dana 1.2.2008 do isplate
15,80 € od dana 29.2.2008 do isplate
27,60 € od dana 31.3.2008 do isplate
12,59 € od dana 30.4.2008 do isplate
6,66 € od dana 2.6.2008 do isplate
13,97 € od dana 30.6.2008 do isplate
3,23 € od dana 31.7.2008 do isplate
3,76 € od dana 1.9.2008 do isplate
58,33 € od dana 1.10.2008 do isplate
34,03 € od dana 31.10.2008 do isplate
67,07 € od dana 2.12.2008 do isplate
75,01 € od dana 31,122008 do isplate
77,92 € od dana 2.2.2009 do isplate
69,89 € od dana 2.3.2009 do isplate
71,42 € od dana 31.3.2009 do isplate
59,15 € od dana 30.4.2009 do isplate
50,11 € od dana 1.6.2009 do isplate
52,51 € od dana 30.6.2009 do isplate
57,27 € od dana 31.7.2009 do isplate
57,27 € od dana 31.8.2009 do isplate
56,86 € od dana 30,9.2009 do isplate
52,04 € od dana 2.11.2009 do isplate
61,08 € od dana 30.11.2009 do isplate
68,33 € od dana 31.12.2009 do isplate
78,64 € od dana 1.2.2010 do isplate
76,28 € od dana 1.3.2010 do isplate
90,27 € od dana 31.3.2010 do isplate
87,61 € od dana 30.4.2010 do isplate
92,79 € od dana 31.5.2010 do isplate
137,57 € od dana 30.6.2010 do isplate
128,35 € od dana 2.8.2010 do isplate
156,51 € od dana 31.8.2010 do isplate
146,78 € od dana 30.9.2010 do isplate
131,13 € od dana 2.11.2010 do isplate
167,05 € od dana 6.12.2010 do isplate
201,08 € od dana 31.12.2010 do isplate
172,07 € od dana 31.1.2011 do isplate
183,23 € od dana 28.2.2011 do isplate
170,27 € od dana 31.3.2011 do isplate
172,63 € od dana 30.4.2011 do isplate
227,46 € od dana 31.5.2011 do isplate
232,81 € od dana 30.6.2011 do isplate
278,62 € od dana 1.8.2011 do isplate
255,09 € od dana 31.8.2011 do isplate
229,32 € od dana 30.9.2011 do isplate
215,54 € od dana 31.10.2011 do isplate
213,66 € od dana 30.11.2011 do isplate
225,35 € od dana 31.12,2011 do isplate
235,54 € od dana 31.1.2012 do isplate
236,90 € od dana 29.2.2012 do isplate
229,85 € od dana 31.3.2012 do isplate
234,61 € od dana 30.4.2012 do isplate
235,76 € od dana 5.6.2012 do isplate
232,38 € od dana 3.7.2012 do isplate
230,90 € od dana 3.8.2012 do isplate
226,56 € od dana 5.9.2012 do isplate
218,57 € od dana 5.10.2012 do isplate
228,56 € od dana 6.11.2012 do isplate
224,76 € od dana 7.12.2012 do isplate
232,72 € od dana 8.1.2013 do isplate
217,66 € od dana 7.2.2013 do isplate
218,56 € od dana 8.3.2013 do isplate
231,95 € od dana 5.4.2013 do isplate
224,51 € od dana 6.5.2013 do isplate
210,95 € od dana 5.6.2013 do isplate
206,20 € od dana 5.7.2013 do isplate
207,44 € od dana 6.8.2013 do isplate
217,11 € od dana 5.9.2013 do isplate
226,16 € od dana 4,10.2013 do isplate
222,37 € od dana 8.11.2013 do isplate
228,43 € od dana 6.12.2013 do isplate
220,44 € od dana 8.1.2014 do isplate
185,88 € od dana 7.2.2014 do isplate
188,03 € od dana 7.3.2014 do isplate
184,85 € od dana 7.4.2014 do isplate
184,14 € od dana 7.5.2014 do isplate
180,42 € od dana 6.6.2014 do isplate
183,51 € od dana 7.7.2014 do isplate
188,28 € od dana 7.8.2014 do isplate
192,09 € od dana 10.9.2014 do isplate
190,11 € od dana 7.10.2014 do isplate
196,97 € od dana 11.11.2014 do isplate
198,16 € od dana 10.12.2014 do isplate
198,73 € od dana 9.1.2015 do isplate
198,45 € od dana 9.2.2015 do isplate
198,45 € od dana 9.3.2015 do isplate
198,45 € od dana 9.4.2015 do isplate
198,45 € od dana 8.5.2015 do isplate
198,45 € od dana 8.6.2015 do isplate
198,45 € od dana 8.7.2015 do isplate
198,45 € od dana 7.8.2015 do isplate
198,45 € od dana 8.9.2015 do isplate
198,45 € od dana 30.9.2015 do isplate ,
sve po stopi određenoj do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana,kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka 2.408,11 eur s zateznim kamatama od 24. travnja 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku 15 dana.
III Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja VH u svoti od 7.344,61 € s zateznim kamatama od dana 30.9.2015 do isplate
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 12. lipnja 2019. godine tvrdi da je s tuženikom 29. studenog 2007. godine sklopio ugovor o kreditu na 166.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po njegovom srednjem tečaju na dan korištenja kredita uz redovnu kamatu, promjenjivu temeljem njegove odluke , početna stopa je 5,00%, koji kredit se vraća uz valutnu klauzulu u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju na dan plaćanja, koju valutnu klauzulu smatra ništetnom pozivom na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 i Zakon o zaštiti potrošača te je 17. veljače 2016. godine zaključen dodatak ugovora o kreditu radi konverzije u valutu euro, da bi podneskom do 6. studenog 2019. godine naveo da je ništetna i ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi pozivom na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 pa smatra da ima pravo na preplaćene svote po obje osnove, kao i razliku između iznosa preostale glavnice na dan konverzije u CHF-u u odnosu na kunski iznos konvertirane preostale glavnice u eurima prema simuliranom usporedivom euro kreditu i zahtijeva kao u podnesku od 25. rujna 2024. godine tj:
"I 1. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju VH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.811,78 EUR / 28.719,85 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
60,10 € /452,79 kn od dana 31.3.2008 do isplate
60,10 € /452,79 kn od dana 30.4.2008 do isplate
60,10 € /452,79 kn od dana 2.6.2008 do isplate
60,10 € /452,79 kn od dana 30.6.2008 do isplate
60,10 € /452,79 kn od dana 31.7.2008 do isplate
60,10 € /452,79 kn od dana 1.9.2008 do isplate
60,10 € /452,79 kn od dana 1.10.2008 do isplate
60,10 € /452,79 kn od dana 31.10.2008 do isplate
60,10 € /452,79 kn od dana 2.12.2008 do isplate
73,01 € /550,10 kn od dana 31,122008 do isplate
73,01 € /550,10 kn od dana 2.2.2009 do isplate
73,01 € /550,10 kn od dana 2.3.2009 do isplate
73,01 € /550,10 kn od dana 31.3.2009 do isplate
73,01 € /550,10 kn od dana 30.4.2009 do isplate
73,01 € /550,10 kn od dana 1.6.2009 do isplate
73,01 € /550,10 kn od dana 30.6.2009 do isplate
73,01 € /550,10 kn od dana 31.7.2009 do isplate
73,01 € /550,10 kn od dana 31.8.2009 do isplate
73,01 € /550,10 kn od dana 30,9.2009 do isplate
73,01 € /550,10 kn od dana 2.11.2009 do isplate
73,01 € /550,10 kn od dana 30.11.2009 do isplate
73,01 € /550,10 kn od dana 31.12.2009 do isplate
73,01 € /550,10 kn od dana 1.2.2010 do isplate
73,01 € /550,10 kn od dana 1.3.2010 do isplate
73,01 € /550,10 kn od dana 31.3.2010 do isplate
73,01 € /550,10 kn od dana 30.4.2010 do isplate
73,01 € /550,10 kn od dana 31.5.2010 do isplate
73,01 € /550,10 kn od dana 30.6.2010 do isplate
73,01 € /550,10 kn od dana 2.8.2010 do isplate
73,01 € /550,10 kn od dana 31.8.2010 do isplate
73,01 € /550,10 kn od dana 30.9.2010 do isplate
73,01 € /550,10 kn od dana 2.11.2010 do isplate
73,01 € /550,10 kn od dana 6.12.2010 do isplate
58,34 € /439,60 kn od dana 31.12.2010 do isplate
58,34 € /439,60 kn od dana 31.1.2011 do isplate
58,34 € /439,60 kn od dana 28.2.2011 do isplate
58,34 € /439,60 kn od dana 31.3.2011 do isplate
58,34 € /439,60 kn od dana 30.4.2011 do isplate
58,34 € /439,60 kn od dana 31.5.2011 do isplate
58,34 € /439,60 kn od dana 30.6.2011 do isplate
58,34 € /439,60 kn od dana 1.8.2011 do isplate
58,34 € /439,60 kn od dana 31.8.2011 do isplate
58,34 € /439,60 kn od dana 30.9.2011 do isplate
30,14 € /227,08 kn od dana 31.10.2011 do isplate
30,14 € /227,08 kn od dana 30.11.2011 do isplate
30,14 € /227,08 kn od dana 31.12,2011 do isplate
30,14 € /227,08 kn od dana 31.1.2012 do isplate
30,14 € /227,08 kn od dana 29.2.2012 do isplate
30,14 € /227,08 kn od dana 31.3.2012 do isplate
30,14 € /227,08 kn od dana 30.4.2012 do isplate
30,14 € /227,08 kn od dana 5.6.2012 do isplate
30,14 € /227,08 kn od dana 3.7.2012 do isplate
30,14 € /227,08 kn od dana 3.8.2012 do isplate
30,14 € /227,08 kn od dana 5.9.2012 do isplate
30,14 € /227,08 kn od dana 5.10.2012 do isplate
30,14 € /227,08 kn od dana 6.11.2012 do isplate
30,14 € /227,08 kn od dana 7.12.2012 do isplate
30,14 € /227,08 kn od dana 8.1.2013 do isplate
30,14 € /227,08 kn od dana 7.2.2013 do isplate
30,14 € /227,08 kn od dana 8.3.2013 do isplate
30,14 € /227,08 kn od dana 5.4.2013 do isplate
30,14 € /227,08 kn od dana 6.5.2013 do isplate
30,14 € /227,08 kn od dana 5.6.2013 do isplate
30,14 € /227,08 kn od dana 5.7.2013 do isplate
30,14 € /227,08 kn od dana 6.8.2013 do isplate
30,14 € /227,08 kn od dana 5.9.2013 do isplate
30,14 € /227,08 kn od dana 4,10.2013 do isplate
30,14 € /227,08 kn od dana 8.11.2013 do isplate
30,14 € /227,08 kn od dana 6.12.2013 do isplate
30,14 € /227,08 kn od dana 8.1.2014 do isplate
5,78 € /43,58 kn od dana 7.2.2014 do isplate
5,78 € /43,58 kn od dana 7.3.2014 do isplate
5,78 € /43,58 kn od dana 7.4.2014 do isplate
5,78 € /43,58 kn od dana 7.5.2014 do isplate
5,78 € /43,58 kn od dana 6.6.2014 do isplate
5,78 € /43,58 kn od dana 7.7.2014 do isplate
5,78 € /43,58 kn od dana 7.8.2014 do isplate
5,78 € /43,58 kn od dana 10.9.2014 do isplate
5,78 € /43,58 kn od dana 7.10.2014 do isplate
5,78 € /43,58 kn od dana 11.11.2014 do isplate
5,78 € /43,58 kn od dana 10.12.2014 do isplate
5,78 € /43,58 kn od dana 9.1.2015 do isplate
5,78 € /43,58 kn od dana 9.2.2015 do isplate
5,78 € /43,58 kn od dana 9.3.2015 do isplate
5,78 € /43,58 kn od dana 9.4.2015 do isplate
5,78 € /43,58 kn od dana 8.5.2015 do isplate
5,78 € /43,58 kn od dana 8.6.2015 do isplate
5,78 € /43,58 kn od dana 8.7.2015 do isplate
5,78 € /43,58 kn od dana 7.8.2015 do isplate
5,78 € /43,58 kn od dana 8.9.2015 do isplate
5,78 € /43,58 kn od dana 30.9.2015 do isplate
sve u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do dana 31.07.2015.g. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 01.01.2023.g. do isplate se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023.g. pa do isplate se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
2. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju VH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 21.934,76 EUR / 165.267,43 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
12,06 € /90,90 kn od dana 1.2.2008 do isplate
15,80 € /119,05 kn od dana 29.2.2008 do isplate
27,60 € /207,93 kn od dana 31.3.2008 do isplate
12,59 € /94,87 kn od dana 30.4.2008 do isplate
6,66 € /50,19 kn od dana 2.6.2008 do isplate
13,97 € /105,24 kn od dana 30.6.2008 do isplate
3,23 € /24,36 kn od dana 31.7.2008 do isplate
3,76 € /28,36 kn od dana 1.9.2008 do isplate
58,33 € /439,45 kn od dana 1.10.2008 do isplate
34,03 € /256,40 kn od dana 31.10.2008 do isplate
67,07 € /505,34 kn od dana 2.12.2008 do isplate
75,01 € /565,13 kn od dana 31,122008 do isplate
77,92 € /587,08 kn od dana 2.2.2009 do isplate
69,89 € /526,57 kn od dana 2.3.2009 do isplate
71,42 € /538,14 kn od dana 31.3.2009 do isplate
59,15 € /445,65 kn od dana 30.4.2009 do isplate
50,11 € /377,54 kn od dana 1.6.2009 do isplate
52,51 € /395,63 kn od dana 30.6.2009 do isplate
57,27 € /431,53 kn od dana 31.7.2009 do isplate
57,27 € /431,53 kn od dana 31.8.2009 do isplate
56,86 € /428,42 kn od dana 30,9.2009 do isplate
52,04 € /392,11 kn od dana 2.11.2009 do isplate
61,08 € /460,22 kn od dana 30.11.2009 do isplate
68,33 € /514,85 kn od dana 31.12.2009 do isplate
78,64 € /592,52 kn od dana 1.2.2010 do isplate
76,28 € /574,70 kn od dana 1.3.2010 do isplate
90,27 € /680,16 kn od dana 31.3.2010 do isplate
87,61 € /660,13 kn od dana 30.4.2010 do isplate
92,79 € /699,09 kn od dana 31.5.2010 do isplate
137,57 € /1.036,50 kn od dana 30.6.2010 do isplate
128,35 € /967,04 kn od dana 2.8.2010 do isplate
156,51 € /1.179,24 kn od dana 31.8.2010 do isplate
146,78 € /1.105,92 kn od dana 30.9.2010 do isplate
131,13 € /988,00 kn od dana 2.11.2010 do isplate
167,05 € /1.258,63 kn od dana 6.12.2010 do isplate
201,08 € /1.515,03 kn od dana 31.12.2010 do isplate
172,07 € /1.296,43 kn od dana 31.1.2011 do isplate
183,23 € /1.380,54 kn od dana 28.2.2011 do isplate
170,27 € /1.282,91 kn od dana 31.3.2011 do isplate
172,63 € /1.300,69 kn od dana 30.4.2011 do isplate
227,46 € /1.713,83 kn od dana 31.5.2011 do isplate
232,81 € /1.754,07 kn od dana 30.6.2011 do isplate
278,62 € /2.099,25 kn od dana 1.8.2011 do isplate
255,09 € /1.921,94 kn od dana 31.8.2011 do isplate
229,32 € /1.727,84 kn od dana 30.9.2011 do isplate
215,54 € /1.624,01 kn od dana 31.10.2011 do isplate
213,66 € /1.609,79 kn od dana 30.11.2011 do isplate
225,35 € /1.697,87 kn od dana 31.12,2011 do isplate
235,54 € /1.774,65 kn od dana 31.1.2012 do isplate
236,90 € /1.784,94 kn od dana 29.2.2012 do isplate
229,85 € /1.731,82 kn od dana 31.3.2012 do isplate
234,61 € /1.767,69 kn od dana 30.4.2012 do isplate
235,76 € /1.776,37 kn od dana 5.6.2012 do isplate
232,38 € /1.750,85 kn od dana 3.7.2012 do isplate
230,90 € /1.739,74 kn od dana 3.8.2012 do isplate
226,56 € /1.707,02 kn od dana 5.9.2012 do isplate
218,57 € /1.646,82 kn od dana 5.10.2012 do isplate
228,56 € /1.722,09 kn od dana 6.11.2012 do isplate
224,76 € /1.693,42 kn od dana 7.12.2012 do isplate
232,72 € /1.753,43 kn od dana 8.1.2013 do isplate
217,66 € /1.639,94 kn od dana 7.2.2013 do isplate
218,56 € /1.646,72 kn od dana 8.3.2013 do isplate
231,95 € /1.747,62 kn od dana 5.4.2013 do isplate
224,51 € /1.691,58 kn od dana 6.5.2013 do isplate
210,95 € /1.589,40 kn od dana 5.6.2013 do isplate
206,20 € /1.553,62 kn od dana 5.7.2013 do isplate
207,44 € /1.562,99 kn od dana 6.8.2013 do isplate
217,11 € /1.635,80 kn od dana 5.9.2013 do isplate
226,16 € /1.703,99 kn od dana 4,10.2013 do isplate
222,37 € /1.675,45 kn od dana 8.11.2013 do isplate
228,43 € /1.721,12 kn od dana 6.12.2013 do isplate
220,44 € /1.660,88 kn od dana 8.1.2014 do isplate
185,88 € /1.400,52 kn od dana 7.2.2014 do isplate
188,03 € /1.416,68 kn od dana 7.3.2014 do isplate
184,85 € /1.392,74 kn od dana 7.4.2014 do isplate
184,14 € /1.387,44 kn od dana 7.5.2014 do isplate
180,42 € /1.359,36 kn od dana 6.6.2014 do isplate
183,51 € /1.382,67 kn od dana 7.7.2014 do isplate
188,28 € /1.418,57 kn od dana 7.8.2014 do isplate
192,09 € /1.447,29 kn od dana 10.9.2014 do isplate
190,11 € /1.432,41 kn od dana 7.10.2014 do isplate
196,97 € /1.484,04 kn od dana 11.11.2014 do isplate
198,16 € /1.493,00 kn od dana 10.12.2014 do isplate
198,73 € /1.497,31 kn od dana 9.1.2015 do isplate
198,45 € /1.495,21 kn od dana 9.2.2015 do isplate
198,45 € /1.495,21 kn od dana 9.3.2015 do isplate
198,45 € /1.495,21 kn od dana 9.4.2015 do isplate
198,45 € /1.495,21 kn od dana 8.5.2015 do isplate
198,45 € /1.495,21 kn od dana 8.6.2015 do isplate
198,45 € /1.495,21 kn od dana 8.7.2015 do isplate
198,45 € /1.495,21 kn od dana 7.8.2015 do isplate
198,45 € /1.495,21 kn od dana 8.9.2015 do isplate
198,45 € /1.495,21 kn od dana 30.9.2015 do isplate
7.344,61 € /55.337,94 kn od dana 30.9.2015 do isplate
sve u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do dana 31.07.2015.g. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 01.01.2023.g. do isplate se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023.g. pa do isplate se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
kao i da naknadi tužitelju prouzročeni trošak ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja ove presude do isplate u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana."
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 11. ožujka 2020. godine ne spori činjenicu sklapanja ugovora o kreditu i dodatka istomu kojim je izmijenja Odluka o promjenjivoj kamatnoj stopi što je i zakonska obveza i obrazlaže način njenog obračuna te smatra tu kamatnu stopu odredivom te se poziva na odredbe čl.324.st.1. i čl.326.st.1. Zakona o obveznim odnosima kao i čl.19. E Zakona o potrošačkom kreditiranju, smatra da sklapanjem dodatka nije došlo do konvalidacije eventualno ništetne odredbe već je zamijenjena novom, isto tako je prilikom sklapanja dodatka ugovoru kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa te se presude iz kolektivnog spora ne primjenjuje u ovom postupku te takav ugovor ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na potrošačevu štetu niti je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF-u ništetna te je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu upozoren na rizike valutnih klauzula, tuženik je postupak sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o obveznim odnosima, tečajne razlike nisu bile predvidive s obzirom na rok sklapanja ugovora od 30 godina, stranke su sklopile ugovor slobodnom voljom, smatra da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna i ne može se svoditi na početno ugovorenu tj. smatrati je fiksnom, prigovara zastari i predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka.
3. Sud je proveo dokaz uvidom u ugovor o kreditu od 29. studenog 2007. godine s dodatkom od 7. veljače 2016. godine, pregled uplata po kreditu, otplatni plan, tuženikovu obavijest 3. srpnja 2019. godine, popis uplata od 5. studenog 2015. godine, specifikaciju uplata, izračun konverzije kredita od 5. studenog 2015. godine i obavijest o provedenoj konverziji od 2. ožujka 2016, otplatni plan, podnesak Potrošač- hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 1. prosinca 2012. godine, odredio računovodstveno vještačenje, uvid u simulaciju otplatnog plana , izjava VHA od 24. kolovoza 2020. nije posebice ocjenjivana, jer svjedoci iskazuju usmeno, preslušao tužitelja, svjedoci RHA i RH nisu preslušavani, jer su predloženi na okolnost edukacije tuženikovih zaposlenika o načinu rada s strankama , što nije odlučna činjenica, već je po stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. godine potrebno preslušati samo tuženikove zaposlenike ako su izravno pregovarali o sklapanju ugovora o kreditu s tužiteljem , a neprijeporno je da ova dva svjedoka nisu izravno pregovarala s tužiteljem, dočim je tuženik odustao od preslušanja svjedoka MH.
4. Tužbeni zahtjev je djelomice osnovan.
5. Nije prijeporno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 29. studenog 2007. godine na 166.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju na dan korištenja kredita , koji je stambeni uz kamatnu stopu od 5,00 % godišnje koje se obračunava u CHF-u i naplaćuje u kunama po tuženikovom srednjem tečaju za CHF na dan plaćanja s rokom otplate od 30 godina u 360 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti od 891,13 CHF po tuženikovom srednjem tečaju na dan plaćanja, kamatna stopa je promjenjiva sukladno tuženikovoj odluci o kamatnim stopama, što je sve utvrđeno i uvidom u čl.1,2, 3, 4. i 6. tog ugovora, kao što nije prijeporno da su 17. veljače 2016. godine stranke sklopile dodatak tom ugovoru radi konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF-u u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima sa stanjem glavnice kredita 30. rujna 2015. godine od 89.168,80 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženikovom za eure te je pretplata 30. rujna 2015. godine iznosila 44.816,34 kn i koristi se za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi što je i utvrđeno uvidom u čl.1. tog dodatka.
6. Prijeporni su ništetnost, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva te zastara.
7. Glede promjenjive kamatne stope, ovdje treba primijeniti odredbe čl.96-102. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredaba treba o promjenjivoj kamatnoj stopi primijeniti čl.5. Direktive 93/13 EEZ.
8. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u obrazloženju svoje odluke poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine u kojem je Udruga Potrošač- Hrvatskih savez udruga za zaštitu potrošača tužila banke radi zaštite kolektivnih interesa, a povodom revizije na odluku Visokom trgovačkog suda posl. br Pž-7129/13, u dijelu o ugovaranju kamatnih stopa navodi kako pojmovi koje banke koriste u svojim odlukama, uključujući i dio koji se odnosi na promjenjive kamatne stope i način njihova obračuna, visoko stručna i samim tim razumljiva isključivo onim osobama s ekonomskom naobrazbom te koje se bave bankarskim poslovanjem, dočim je za prosječnog potrošača takva terminologija apsolutno nerazumljiva, tj. da unatoč tomu što su odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njenu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), nisu im mogle biti razumljive, dočim razlozi za promjenjivost kamatnih stopa, kako su prikazani u odlukama tuženih banaka se zaista ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatnih stopa tijekom razdoblja trajanja kredita.
9. Nije prijeporno da je tuženik sastavio ugovor o kreditu.
10. Iz navedenog obrazloženja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je takvo unošenje neodređene formulacije glede promjenjivih kamatnih stopa u ugovore o kreditu suprotno načelima obveznog prava jer je tim od samog početka ugovornog odnosa korisnik kredita tj. potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku tj. trgovca, budući je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivima kamatnim stopama bila takva da je na osnovi njih tužitelj jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dočim nije bilo moguće ocijeniti zašto, kako i na osnovi čega te u kojem smjeru će se tijekom kreditnog razdoblja te kamatne stope kretati, a ponajmanje je tužitelj na to mogao utjecati.
11. Na osnovi takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatnih stopa, koji bi bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim kamatne stope koja je bila navedena u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva te je sadržaj takve ugovorne odredbe bio nejasan i nerazumljiv tužitelju. Nije prijeporno da je tuženik obavještavao tužitelja o promjeni kamatnih stopa, ali tužitelj nije bio upoznat s parametrima koji dovode do tih promjena, a i one odluke o kamatnim stopama koje je dostavio tuženik su nerazumljive na isti način prosječnom potrošaču, u što spada i tužitelj po svojoj naobrazbi - alatničar i zanimanju-policajac u vrijeme sklapanja ugovora.
12. Sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u navedenoj presudi jest da su banke kao visokospecijalizirane novčarske ustanove, kojim je predmet poslovanja plasiranje potrošačima raznih novčarskih proizvoda, bile dužne odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali ne na potrošačevu štetu te je znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog potrošača nadmoćno pa isti sud smatra da upravo zato su banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i upozoriti ga na parametre o kojima ta stopa ovisi u budućem razdoblju, a nema dokaza da je tuženik to činio u predmetnom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o takvoj svoti iz unaprijed sastavljenog standardnog ugovora, koja je stopa onda potrošačima ostala nerazumljiva.
13. Slijedom toga sud prihvaća tužiteljev iskaz kao životan i uvjerljiv, a kako je po zanimanju bio policajac, nije ni mogao znati sve ove ekonomske čimbenike..
14. Nadalje, ugovorne kamate u ugovoru o kreditu sadržajno su naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje novčanih sredstava koje mu banka odobrava na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja tog novca te u vrijeme i na način kako je ugovoreno, slijedom čega ugovorna kamata mora biti određena tj. odrediva u smislu odredbe čl.269.st.2. i čl.272. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05- 155/23), a sam ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede načela obveznog prava poput ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, dužnost suradnje, jednake vrijednosti činidbe, savjesnosti i poštenja te zabrane zloporabe prava. Slijedom toga je jasno da neodređena ugovorna odredba glede promjenjive kamatne stope kako je to učinio tuženik jest suprotna navedenim načelima obveznog prava jer je od samog početka ugovornog odnosa tužiteljica kao potrošač dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao trgovca, jer je ta odredba bila takva da nije omogućavala potrošaču procjenu, niti približnu, kako će se ta kamatna stopa kretati pa slijedom toga ta promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, dočim prosječnom potrošaču objektivno takav sadržaj nije mogao biti niti bio razumljiv pa takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama potrošača i trgovca, usuprot načelima obveznog prava.
15. Slijedom toga je navedena ugovorna odredba utvrđena ništetnom u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o tuženikovim kamatnim stopama, primjenom odredbe čl.102.st.1. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s odredbom čl.322.st.1. Zakona o obveznim odnosima pa primjenom odredbe čl.323.st.1. istog Zakona svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovi takvog ugovora, a na osnovi odredbe čl.324. st.1. istog Zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, koje pretpostavke nisu ispunjene u ovom slučaju jer ugovorena kamatna promjenjiva stopa nije bila uvjet ugovora a niti je po tužiteljevom iskazu bila odlučna pobuda već mu je trebao kredit za adaptaciju stana kojeg će moći otplatiti. Sve i da su ispunjene odredbe čl.324.st.1. Zakona o obveznim odnosima, već da je riječ o odlučnoj pobudi zbog koje je ugovor sklopljen, opet treba primijeniti odredbu čl.324.st.2. istog Zakona budući je posebnim propisom tj. Zakonom o zaštiti potrošača ustanovljena ništetnost upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.
16. Stoga je po pitanju ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivim kamatnim stopama odlučivano kao o prethodnom pitanju u odnosu na točku I tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl.12.st.1. Zakona o parničnom postupku.
17. Glede valutne klauzule, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudu poslovni broj Rev-2221/18 prihvatio obrazloženje Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojim je utvrđeno da nije bilo pojedinačnih pregovaranja o ovoj ugovornoj odredbi te da potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj upravo zato jer ju je unaprijed sastavio trgovac tj. tuženik pa slijedom toga ovaj sud ocjenjuje da nije moguće to tumačiti kao pojedinačno pregovaranje. Nadalje je bilo potrebno utvrditi je li neka ugovorna odredba sastavljena jasno i razumljivo tj. da je u njoj izložena konkretna djelovanja i učinci te rizici koji utječu na kreditnu zaduženost, sve uz predočenje točnih kriterija razumljivih prosječnom potrošaču bez stručnoga znanja a da bi potrošač mogao procijeniti svoj rizik i opseg svoga zaduženja cijelo vrijeme trajanja ovoga ugovora o kreditu a po ocjeni ovog suda to nije učinjeno ni na koji način. Konačno, banke pa i tuženik su trebali obavijestiti potrošača tj. tužitelja o svim rizicima koje tužitelj prihvaća sklapanjem ovakvog ugovora s valutnom klauzulom ili ih uklopiti u sadržaj tog ugovora o kreditu, kako bi potrošač tj. tužitelj mogao razumjeti što mu donosi ova ugovorna odredba i odlučiti sam o tomu, sve sukladno obvezno pravnom načelu savjesnosti i poštenja, što banke tj. tuženik nije učinio premda sami trgovci tj. banke jesu znali te rizike. Sve to uz činjenicu da tada nije bilo propisano kako banke moraju u vrijeme pregovaranja obavijestiti potrošača o nekim konkretnim činjenicama na osnovi kojih će prosječan potrošač moći procijeniti rizike valutne klauzule i odlučiti o svojim obvezama tijekom trajanja ugovora o kreditu, ali primjenom načela savjesnosti i poštenja postoji opća dužnost svih sudionika obveznih odnosa učiniti sve da se u potpunosti postigne informirana suglasnost o svima bitnim čimbenicima namjeravanoga pravnog posla pa i tečajne razlike, tim više što je priroda i posebnost ove valute poznata bankama , a ne i prosječnom potrošaču koji nema stručnog znanja, što sve uzrokuje bitnu neravnotežu u njihovim pravima i obvezama. Dakle, banke znaju za rizik ugovaranja valutne klauzule u CHF-u i uvjeravaju potrošače da je ta valuta sigurna i često procjenjuju same da s u potrošači kreditno sposobni samo za takav ugovor, što prosječnog potrošača bez toga stručnog znanja navodi na sklapanje ovakvog ugovora. Takvo postupanje uzrokuje neizvjesnost iznosa glavnice kredita i njegove cijene tj. kamata, jer je ovdje vezano za CHF, što nadalje dovodi do promjenjivosti bitnih elemenata tog ugovora, zbog tečajnih razloga, a banke znaju da je uz CHF vezan posebni rizik kao valute utočišta, ali utočište za bankovne obveze, a ne za potrošačeve te tako taj rizik preuzima potrošač bez svoga znanja, koji je k tomu potaknut na sklapanje ovakvog ugovora nižima kamatnim stopama, u početku, što je samo po sebi nepošteno. S duge strane pak prosječni potrošač u to doba jest bio načelno upoznat s valutnom klauzulom, ali je u opticaju bila uglavnom DEM tj. euro pa nije znao razliku pojedinih stranih valuta glede tečajnih rizika, slijedom čega nije znao niti razumio gospodarske posljedice ovih ugovora. Dakle, banke prihvaćaju samo opći rizik valutne klauzule a potrošač i taj rizik, ali i dodatni rizik poseban za CHF kao valutu utočišta , što banke kao stručne ustanove razumiju, a potrošači kao nestručni ne razumiju niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle kako su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a nitko im to nije objasnio niti im je druga strana tj. banka dala neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo, s tim što treba reći da više kamatne stopa ispočetka nisu dovoljne, jer su i one vezane za CHF pa su posljedice u konačnosti iste, jer su i stope bile promjenjive. Sama činjenica da tečaj CHF-a nije stalno rastao , nije odlučna, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja is vijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke. Slijedom toga je i ova ugovorna odredba tj. valutna klauzula ništetna, o čemu je odlučeno kao o prethodnom pitanju, a u oba slučaja ugovori o kreditu mogu opstati bez ovih ugovornih odredaba, kako je obrazloženo i za promjenjivu kamatnu stopu pa je slijedom toga i tužiteljev iskaz u tom dijelu prihvaćen zbog prethodno obrazloženih razloga.
18. U odnosu na tuženikove prigovore o primjeni navedenih presuda Vrhovnog suda, vrijedi odredba čl.502. C Zakona o parničnom postupku te taj prigovor sud ocjenjuje neosnovanim.
19. Nadalje, ono što tužitelj potražuje u novčanom dijelu tužbenog zahtjeva jest razlika između redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu i onih redovnih kamata prama naknadnim tuženikovim Odlukama o kamatnim stopama te razliku u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF- a na dan stavljanja kredita na raspolaganje i svota koje je plaćala zbog rasta tečaja te valute te je to jedina i pravilna mogućnost izračuna onoga što je tužitelj stekao zbog svog nesavjesnog i nepoštenog postupanja.
20. Računovodstvenim nalazom i mišljenjem od 16. ožujka 2021. godine je utvrđeno da je razlika obveza od 31. siječnja 2008. godine kao dana dospjelosti prve obveze do izračuna konverzije 30. rujna 2015. godine s osnove promjene kamatne stope 28.719,85 kn, a s osnove razlike između tečaja za valutu CHF primijenjeno kod otplate i ugovorenog tečaja za valutu CHF u vrijeme isplate kredita 109.929,49 kn , sve s mjesečnim svotama i nadnevcima dospjelosti kao u nalazu te je kunski iznos preostale glavnice na dan izračuna konverzije koje je tuženik više obračunao u odnosu na iznos preostale glavnice 55.337,94 kn, čemu prigovara tuženik sadržajno kao u podnesku od 25. svibnja 2021. godine , a vještak otklanja na ročištu 10. ožujka 2025. godine tako da navodi kako podneskom od 25. svibnja 2021. godine tuženi prvo iznosi prigovore pravne prirode u pogledu primijenjene metodologije, u pogledu čega mogu reći da će o istima odlučiti sud, a on je primijenio metodologiju koju uobičajeno primjenjuje u analognim postupcima, a koja daje odgovor upravo na postavljene zadatke. Tuženik osim toga iznosi i prijedlog izvođenja novog dokaza tj. izračuna na način kako tuženik smatra da bi ga trebalo napraviti, što nije prigovor na dani nalaz i mišljenje, a ako sud prihvati provođenje takvog novog dokaza i odredi novo vještačenje, u mogućnosti je očitovati se na tako postavljeni novi zadatak. Tuženik u pogledu dijela izračuna koji se odnosi na razliku glavnice koja preostaje nakon izračuna konverzije 30. rujna 2015. godine te ističe kako od dobivenog iznosa nije oduzeo iznos otpisa glavnice u kunama priznat u konverziji, u pogledu čega može reći da se je detaljno očitovao na str.4. nalaza i mišljenja te je iskazao da je taj iznos opisa glavnice već uzet u obzir samim time što je ponuđen iznos preostale glavnice u konvertiranom eurskom kreditu, do kojeg iznosa se primjenom pravila o konverziji kredita došlo upravo umanjenjem odnosno otpisom dijela preostale glavnice kredita iskazane u kunama.
Dakle, razlika koju je izračunao je dodatni iznos otpisa kakav bi bio pod pretpostavkom da se radilo o kreditu koji za cijelo razdoblje otplate bio prema početnom tečaju, odnosno prema početnoj kamatnoj stopi do 31.12.2013. a po zakonskoj kamatnoj stopi od 1.1.2014. do konverzije pa se tu nema što dodatno oduzimati. Konačno, tuženik ističe kako je po predmetnom kreditu u postupku konverzije u kredit s valutnom klauzulom u EUR , a u skladu s propisanim pravilima prema kojima se obveze u konvertiranom EUR kreditu za cijelo razdoblje otplate do 30. rujna 2015. sučeljavaju sa svim obavljenim uplatama u istom razdoblju,( iz kojih se u skladu sa zakonom izuzimaju plaćeni iznosi troškova i zateznih kamata) je u konačnici preostala pretplata u iznosu od 45.241,42 kn, pa tuženik predlaže za taj iznos umanjiti glavno potraživanje tužitelja po osnovi razlika po obje utužene osnove. Moguće je sačiniti izračun u skladu s prijedlogom tuženika, no pravno je pitanje može li se taj prijeboj napraviti kako ga predlaže tuženik, dakle sučeljavanjem nominalnih iznosa potraživanja tužitelja s iznosom pretplate (u kojem slučaju dopunsko očitovanje vještaka nije potrebno jer se radi o jednostavnoj matematičkoj operaciji oduzimanjem) ili je pak potrebno primijeniti odredbe ZOO-a koje reguliraju način uračunavanja uplata kada postoji potraživanje ne samo po osnovi glavnice nego i po osnovi zatezne kamate. U drugom opisanom slučaju, za koji bez upuštanja u pravna pitanja smatra da je u skladu s pozitivnim propisima potrebno je na svaki pojedini mjesečni iznos pojedine razlike koja predstavlja tužbeni zahtjev tužitelja obračunati zatezne kamate od prvog slijedećeg datuma nakon datuma plaćanja pojedinog iznosa pa do 30.9.2015. kao obračunskog datuma konverzije (s kojim datumom je između ostaloga utvrđena i pretplata na koju kazuje tuženik), nakon čega je moguće sačiniti uračunavanje te pretplate u skladu s zakonskim pravilima uračunavanja. Navedeni izračun nije mu bio zadan postavljenim zadatkom, pa se o istome nije ni očitovao u pisanom nalazu i mišljenju. Na poseban upit opunomoćenika tuženika je li neki dio razlika po osnovi promjene kamatne stope po osnovi promjene tečaja sadržan u onom iznosu glavnice koji je bio otpisan prilikom konverzije, može reći kako nije.
21. Sud prihvaća nalaz i mišljenje kao stručno i obrazloženo, zasnovano na mjerodavnim ispravama u spisu te načinjeno sukladno sudskom zadatku o bitnim činjenicama, slijedom čega nije osnovan tuženikov prigovor na vještakovu metodologiju, upravo zbog razloga navedenih o načinu vještačenja kako je prethodno obrazloženo. K tomu, tuženik ni do zaključenja prethodnog postupka nije predložio neki drugi zadatak vještaku poput onoga u prigovoru na nalaz i mišljenje, a niti je istaknuo prigovor radi prebijanja niti protutužbu o koji bi sud odlučivao te nije ni predložio dopunsko vještačenje, slijedom čega je ovaj tuženikov prigovor ocijenjen neosnovanim, sve sukladno pravilu o teretu dokazivanja.
22. Nadalje treba reći da j e sud primijenio navedenu presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 sukladno odredbi čl.čl. 502c Zakona o parničnom postupku.
23. Primjenom odredbe čl.3.st.1. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača je sud utvrdio da je tužitelj bio potrošač, jer je i sama namjena kredita bila stambena te prihvaćajući tužiteljev iskaz u tom dijelu kao stručan i obrazložen tj. trebao mu je za adaptaciju stana u obiteljskoj kući te je po zanimanju u vrijeme sklapanja ugovora bio policajac, a po zvanju alatničar, dočim tuženik nije dokazao suprotno, premda je na njemu dokazni teret.
24. Sada je prijeporno pitanje zastare.
25. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi poslovni broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine izrazio stajalište da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača dolazi do prekida zastare primjenom odredbe čl.241. Zakona o obveznim odnosima, te zastara pojedinačnih zahtjeva ove vrste počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Kako je to učinjeno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13 lipnja 2014. godine, kada je presuda povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u ovoj vrsti predmeta postala pravomoćna i potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, što je općepoznato, a posebice poznato strankama, a kojim presudama je utvrđeno da kamatne su kamatne stope tužene banke mijenjale bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banka, samim obavještavanjem o promjeni, bez pojedinačnih pregovora, čim je došlo do kršenja pojedinih interesa i prava potrošača kao korisnika kredita što je uzrokovalo nepoštenost tj. ništetnost navedene ugovorne odredbe, pa primjenom toga zastara nije nastupila. To isto vrijedi i za valutnu klauzulu u odnosu na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine gdje Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev-221/18 od 3. rujna 2019. odbio tuženikovu reviziju protiv navedene drugostupanjske odluke. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. godine donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 a ista prvostupanjska presuda je u dijelu ništavost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018. godine kada je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 to sud ocjenjuje da je neosnovan prigovor zastare primjenom odredbe čl.388. i čl.371. Zakona o obveznim odnosima, budući je tužba podnesena 24. svibnja 2019. godine.
26. Zatim je prijeporno kakav učinak ima ništetnost promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF-u po ugovoru o kreditu s obzirom da su stranke sklopile dodatak tom ugovoru, kojim su ispravile taj nedostatak, provevši konverziju u valutnu klauzulu u eurima, a u svezi s odredbama čl 323, st. 1. i . i 328. Zakona o obveznim odnosima.
27. Odredbom čl. 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje ZID ZPK) propisan je način izračuna konverzije kredita, te je stavkom 1. propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:
1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,
3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,
4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate.
28. Iz sadržaja Dodatka Ugovora o kreditu na temelju kojeg je provedena konverzija ne proizlazi da bi tužitelj pristao slobodnom voljom niti da je sporazumno s tuženikom kako to tvrdi tuženik pristao da se iznosi uplaćeni s osnove ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je bila regulirana valutna klauzula uračuna u Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF od 30.09.2015. godine niti je tuženik na kojem je teret dokaza takvu činjenicu dokazao niti je predložio provođenje dokaznog postupka na takvu okolnost. Nadalje tuženik nije dokazao niti je predložio provođenje dokaznog postupka na okolnost utvrđivanja da bi se tužitelj odrekao svojih prava da ostvaruje pravo na povrat uplaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe ugovora o kreditu tj. promjenjive kamatne stope i valutne klauzule za koju ugovornu odredbu je utvrđeno odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je ništetna, niti je to utvrđeno njegovim iskazom, kojim dokazuje da ga je potpisao kad je čuo u javnim glasilima o mogućnosti konverzije, a nije imao izbora zbog povećane mjesečne otplate. Ujedno sud ističe kako odredbom čl. 19.c točka 4. ZID ZPK nije propisano da bi se uplate s osnova ništetnih ugovornih odredbi prilikom konverzije uračunavale u iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (čl.19.c.točka 4. ZID ZPK). U konačnici prema odredbi čl. 19.c. ZID ZPK točkom 1. -3. zakonodavac je propisao kako se konverzija provodi na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita (točka 1.) dočim u točki 2. čl. 19.c. ZID ZPK zakonodavac propisuje da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu te u točki 3. čl. 19.c. ZID ZPK propisano je da početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom.
29. Nadalje rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 18/2018 od 26. svibnja 2018. godine zauzeto je stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zaprjeke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverzije bio na snazi osnovni Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Imajući u vidu stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske sud je ocijenio kao neosnovane navode tuženika da tužitelj neosnovano zahtjeva isplatu s osnova ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer da je tuženik ništetne odredbe zamijenio novim odredbama provedenom konverzijom kredita.
30. Sud je imao u vidu i presudu Suda Europske unije C-118/17 od 14. ožujka 2019. godine u kojem je izraženo stajalište kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavim te zamijenjene novim odredbama da bi se održao postojeći ugovor na snazi ne može imati za učinak smanjenje zaštite zajamčene potrošačima. Nadalje ovaj sud je imao u vidu i izraženo stajalište Suda Europske unije u odluci broj C-452/18 od 09. srpnja 2020. godine u kojoj odluci se navodi „…da članak 6.stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da mu se ne protivi mogućnost da odredba ugovora koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač, a za koju se u sudskom postupku može utvrditi da je nepoštena, valjano bude predmet ugovora o obnovi između tog prodavatelja robe ili pružatelje usluga i tog potrošača, kojim se potonji odriče učinka do kojih bi dovelo proglašavanje te odredbe nepoštenom pod uvjetom da to odricanje rezultat je slobodnog i informiranog pristanka potrošača…“. Nadalje se navodi „Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 u vezi s točkom 1. Podtočkom (q) njezina Priloga, kao njezin članak 6. stavak 1. treba tumačiti na način da:
- odredba sadržana u ugovoru koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač kako bi razriješili postojeći spor, a kojom se potrošač odriče isticanja pred nacionalnim sudom zahtjeva koje bi mogao istaknuti da nema te odredbe, može se smatrati „nepoštenom“, osobito ako navedeni potrošač nije mogao raspolagati relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iz te odredbe proizlaze;..“
31. U ovoj pravnoj stvari sud ističe kako je prihvatio stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odluci poslovni broj Rev 1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. godine. Pri tome je sud imao u vidu i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. godine i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj 637/2019-2 od 15. studenog 2022. godine.
32. U odnosu dvojbu o primjeni pravnog shvaćanja između onih izraženih u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-586/2019-14, Rev 637/2019-2 i Rev 1096/2022-2, ovaj sud se odlučio na primjenu pravnog shvaćanja izraženog u odluci poslovni broj Rev 1096/2022-2, zbog razloga koji su potonje obrazloženi.
33. U odnosu na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gos-1/19 od 04. ožujka 2020. godine, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u citiranoj odluci jedino odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, tako što je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke, te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu nije izrazio pravno shvaćanje o pravnim pitanjima koja su problematizirana te je Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju istog rješenja između ostalog navodi da "...Vrhovnom sudu Republike Hrvatske nije omogućeno zauzimati pravna shvaćanja o pitanjima glede kojih odgovori ovise o posebnim okolnostima pojedinog slučaja (npr. jesu li osnovani pojedini kondemnatorni zahtjevi korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji)." Osim toga, isti sud je u obrazloženju gornjeg rješenja naveo i da "…bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…"
34. Kako je prethodno navedeno imajući u vidu sadržaj Dodatka Ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj i tuženik te odredbe čl. 19.c. ZID ZPK, kao i stajališta Europskog suda za ljudska prava i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj Rev 18/2018 i poslovni broj Rev-1096/2022 ovaj sud ocjenjuje da tužitelj osnovano zahtjeva povrat preplaćenih iznosa s osnove ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF-u. Sud ističe kako je prethodno navedeno i obrazloženo da tuženik na kojem je teret dokaza nije dokazao u tijeku ovog postupka niti je dostavio dokaz da bi se tužitelj odrekao svojeg prava na sudsku zaštitu u smislu da zahtjeva povrat pretplaćenih iznosa koji su predmet ovog spora, niti je dokazao da bi tužitelju predočio i informirao ga o ekonomskim posljedicama koje za njega nastaju u smislu da će obuhvatiti izračunom sve uplaćene iznose pa i one koje je tužitelj uplatio na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u postupku konverzije.
35. Nadalje prema mjerodavnoj praksi Suda Europske unije u predmetu C- 186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju niti je tuženik dokazao da bi mu pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke. Nije sporno da je tuženik proveo konverziju kako je to propisano ZID ZPK, a u ovom konkretnom slučaju imajući u vidu stajališta Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da bi tužitelja informirao kako uplaćene iznose s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu će uračunavati u otplatu mjesečnih anuiteta („namirenje budućih anuiteta“) za kredit u valuti EUR koji su izračunati u otplatnom planu (simulirani otplatni plan) sve do 30.09.2015.godine niti da bi o istome postigao sporazum s tužiteljem. Slijedom navedenog sud je ocijenio kao neosnovane navode tuženika kako tužitelj je postavio zahtjev za povratom preplaćenih iznosa s osnova ugovora o kreditu koji nije više na snazi, a prihvaćajući tužiteljev iskaz u tom dijelu kao životan i uvjerljiv.
36. To isto vrijedi i za promjenjivu kamatnu stopu.
37. Slijedom toga je prihvaćen tužbeni zahtjev kao u točkama I i II izrjeke, s tim što zatezne kamate na pojedine mjesečne svote teku od dana dospjelosti sukladno nalazu i mišljenju računovodstvenog vještaka, sve po stopi propisanoj odredbom čl 29, st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, uz uvećanje od pet tj. tri postotna boda, jer nije riječ o trgovačkom ugovoru, a na parbeni trošak teku po odredbi čl 151, st. 3. Zakona o parničnom postupku.
26. Sud je odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem zahtijeva isplatu razlike glavnice od 7.344,61 euro s zateznim kamatama od 30. rujna 2015. godine do isplate, kao u točci III izrjeke.
38. Nije prijeporno da je konverzija provedena sukladno odredbi čl. 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tuženik je konvertirao glavnicu kredita u CHF u kunskoj protuvrijednosti u valutu EUR te je potom primijenio na tako konvertiranu glavnicu kamate na kredite. Tuženik je razliku preplaćenih iznosa koristio za zatvaranje budućih mjesečnih anuiteta. Kako tuženik nije konvertirao glavnicu kredita u visini koja je utvrđena na dan konverzije već je konvertirao glavnicu kredita u CHF koja je ugovorena i to na dan isplate kredita te kako tužitelj nije bio u obvezi vratiti konvertiranu visinu glavnice utvrđene na dan konverzije u valuti CHF to tužitelj neosnovano zahtjeva isplatu razlike glavnice . U konačnici sud je u ovoj pravnoj stvari dosudio tužitelju preplaćene iznose tako da je primijenjen tečaj CHF na dan isplate kredita tijekom cijelog ugovornog razdoblja do dana konverzije pa kako su tužitelju dosuđeni preplaćeni iznosi prema početnom tečaju za CHF te kako je tuženik proveo konverziju sukladno ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju to tužitelj neosnovano zahtjeva preplaćeni iznos glavnice. Nadalje sud ističe da je tuženik primijenio visinu tečaja kako je propisano čl. 19.c. ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju po točkom 7. i 8. koja glasi:
"7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,
8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:
– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i
– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka."
39. Kako je dakle tuženik proveo izračun prema odredbi čl.19.c. ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju te kako nije bila obveza tuženika primjenjivati povoljniji tečaj pa je sud odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu, a ostali prigovori nisu obrazlagani kao nepotrebni.
40. Pri tome se ističe i da Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-I-3685/2015. i dr. od 4. travnja 2017.godine nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) kao i prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15.). Ustavni sud Republike Hrvatske u svom obrazloženju u bitnom navodi ..."Ustavni sud, kada odlučuje o osnovanosti prijedloga za ocjenu suglasnosti osporenih odredaba ZID ZPK-a i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama u konkretnom slučaju, ostaje pri svom stajalištu, izraženom u rješenju od 11. studenoga 2016., da su ZID ZPK i Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama posebni zakoni ne-sistemskog karaktera s trajnim učinkom kojima su uvedene specifične interventne zakonske mjere javnopravnog karaktera donesene u cilju otklanjanja neravnoteže u vjerovničko-dužničkim odnosima u slučaju CHF kredita." (točke 17. do točke 33. rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske).
41. Samim tim, kad se uzme u obzir što obuhvaća ova tzv. razlika glavnice, kako je prethodno obrazloženo tj. u biti je to valutna razlika, nije osnovan prigovor zastare za taj dio zahtjeva, sve kako je obrazloženo za neosnovan prigovor zastare za samu valutnu klauzulu u CHF-u.
42. Na osnovi odredbe čl.154. st.2. Zakona o parničnom postupku, je tužitelj uspio s 72%, a tuženik je uspio s 28% te je razlika 44% pa primjenom tbr 7, 8. i 9. OT je sud tužitelju dosudio trošak odvjetničkog zastupanja i to za tužbu, podneske 26.7.2020., 6.11.2019., 21.4.2021. i 25.9.2024. te ročišta 28.8.2020. i 10.3.2025. po 500,00 eur što je 3.500,00 eur ukupno uz PDV od 875,00 eur što je 4.375,00 eur , te 44% od toga je 1.925,00 eur, uvećano za trošak vještačenja od 331,81 eur, uvećano za sudsku pristojbu na tužbu od 151,30 eur što je ukupno 2.408,11 eur, a primjenom odredbe čl.11. st.1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23) ne plaća sudsku pristojbu na presudu.
U Zagrebu, dana 24. travnja 2025. godine
Sudac
Nikola Raguz
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.
DNA:
- opunomoćenicima stranaka
