Poslovni broj: Usž-1697/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice SDZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Sanja Matovina-Lulić, odvjetnica u Zagrebu, Vinogradska 12, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Zadar, Zadar, Gaženička cesta 28C, OIB: 22874515170, radi naređivanja inspekcijske mjere uklanjanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1982/2024-10 od 28. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1982/2024-10 od 28. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Zadar, KLASA: UP/I-342-24/24-12/3, URBROJ: 530-04-7-1-24-6 od 22. svibnja 2024.

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužiteljice za donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe izjavljene protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I- 342-24/24-12/3, URBROJ: 530-04-7-1-24-6 od 22. svibnja 2024. (točka I. izreke). Točkom II. izreke rješenja prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog za izdavanje rješenja o privremenoj mjeri kojom se zabranjuje tuženiku da sam ili putem treće osobe ukloni ili sruši betonski plato dužine 14,5 m, širine 5,5 m, uključujući betonirano stepenište u more s rukohvatom od inoksa, drveni plato širine 3,5 m, duljine 3,15 m, koji se nalaze u Luci Šimuni na otoku Pagu, na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], do pravomoćnog okončanja spora ili do drukčije odluke suda. Točkom III. izreke rješenja prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

1.2. Točkom 1. izreke osporenog rješenja tuženika izrečena je naredba tužiteljici da, s pomorskog dobra u Luci Šimuni na otoku Pagu, na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje predstavlja luku otvorenu za javni promet od lokalnog značaja koja se nalazi pod upravljanjem Županijske lučke uprave Zadar, ukloni betonski plato dužine 14,5 m, širine 5,5 m, uključujući betonirano stepenište u more s rukohvatom od inoksa, drveni plato širine 3,5 m, duljine 3,15 m, izgrađeno bez valjane pravne osnove odnosno akta za građenje. Točkom 2. izreke rješenja tuženika određeno je da je rok izvršenja 30 dana, dok je točkom 3. određeno kako žalba protiv tog rješenja nije dopuštena.

2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka time što je odbio njene dokazne prijedloge. S tim u vezi tvrdi da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer prvostupanjski sud nije proveo dokaz njenim saslušanjem. Smatra da joj je trebalo biti naređeno uklanjanje samo onog što je napravljeno u veljači 2024., a ne cijelog objekta, s obzirom na to da nije bila jedini investitor. Ukazuje kako je od početka upravnog postupka poricala da bi ona izgradila predmetni betonski plato dužine 14,5 m, širine 5,5 m, uključujući betonirano stepenište u more s rukohvatom od inoksa, drveni plato širine 3,5 m, duljine 3,15 m koji se nalaze u Luci Šimuni na otoku Pagu, koji postoji već 40 godina, te da je na tu okolnost predlagala dokaze saslušanjem svjedoka, provođenjem vještačenja i uvidom u fotografije koje je dostavila uz tužbu. Zaključno, navodi da je rješenje prvostupanjskog suda u cijelosti nezakonito, jer da je doneseno samo zato što je pobijanom presudom odbijen njezin tužbeni zahtjev. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, ukinuti prvostupanjsku presudu i rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud ne nalazi da postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. U odnosu na prigovor da prvostupanjski sud nije proveo sve predložene dokaze, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio. Suprotno mišljenju tužiteljice, time što je odbijeno provođenje dokaza njezinim saslušanjem kao nepotrebno nije joj povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Odluku o zakonitosti rješenja tuženika prvostupanjski sud je u skladu s načelom učinkovitosti spora (članak 8. ZUS-a) donio na temelju provedenih dokaza, odnosno na temelju činjenica utvrđenih iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i spisu predmeta upravnog spora što mu je pružilo valjanu osnovu za donošenje zakonite odluke. Dakle, upravni je spor proveden sukladno odredbama ZUS-a, pa ovaj Sud ne nalazi povredu pravila sudskog postupka, a niti povredu prava na pravično suđenje.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika, KLASA: UP/I-342-24/24- 12/3, URBROJ: 530-04-7-1-24-6 od 22. svibnja 2024., kojim se tužiteljici naređuje inspekcijska mjera pobliže određena u izreci tog rješenja.

8. Odredbom članka 12. stavka 1. točke 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj: 83/23., dalje: Zakon o pomorskom dobru) propisano je da nitko nema pravo bez pravne osnove propisane ovim Zakonom na gradnju i/ili obavljanje drugih radova i/ili zahvata u prostoru pomorskog dobra koji se prema posebnim propisima kojima se uređuje građenje ne smatraju građenjem, kao i uredbom iz članka 14. stavka 4. točke 11. ovoga Zakona.

8.1. Odredbom članka 188. stavak 1. točka 1. Zakona o pomorskom dobru propisano je da je naredba za uklanjanje upravna mjera inspekcijskog nadzora koja se donosi radi uklanjanja građevine i njezinih dijelova, objekata gotove konstrukcije, tipskih i drugih objekata jednostavne gradnje, pomorskih objekata, lučkih uređaja, vozila, olupina, podrtina, štandova, raznih drugih predmeta, stvari, otpada i svega ostalog što je izgrađeno, postavljeno ili odloženo na pomorsko dobro bez valjane pravne osnove propisane ovim Zakonom i drugim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je dana 21. veljače 2024. izvršen inspekcijski nadzor pomorskog dobra u Luci Šimuni na otoku Pagu, na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja predstavlja luku otvorenu za javni promet od lokalnog značaja i nalazi se pod upravljanjem Županijske lučke uprave Zadar. Tom je prilikom utvrđeno da se na predmetnom dijelu čestice izvode građevinski radovi (zatečen je i građevinski materijal), bez pravne osnove, na način da se betonira obalni pojas dužine 14,5 m, širine 5,5 m. Na ulazu u more betonirano je stepenište s postavljenim rukohvatom od inoksa te drveni plato širine 3,5 m, duljine 3,15 m. O obavljenom inspekcijskom nadzoru sastavljen je zapisnik (javna isprava) KLASA: UP/I-342-24/24-12/3, od 21. veljače 2024. te su sačinjene fotografije. Fotografije priležeće zapisniku tuženika od 21. veljače 2024. govore u prilog utvrđenju tuženika o izvođenju građevinskih radova na dijelu pomorskog dobra koji je označen u izreci osporenog rješenja tuženika. Također, iz spisa proizlazi da je tužiteljica bila pozvana u nadležnu Lučku kapetaniju Zadar, radi davanja izjave na navedene okolnosti, gdje je na zapisnik, KLASA: UP/I- 342-24/24-12/3, URBROJ: 530-04-7-2-24-4, od 20. ožujka 2024., izjavila da nije znala da se radi o zemljištu u vlasništvu Županijske lučke uprave Zadar već da je bila u uvjerenju da je sporna nekretnina javno dobro. Izjavila je i da su ona i susjedi, s obzirom na to da nije imala saznanja da se radi o lučkom području, angažirali o svom trošku izvođača da sanira postojeći obalni pojas radi zaštite potencijalnih korisnika, te da nije sama angažirala izvođača radova.

10. Neosnovan je žalbeni prigovor kojim tužiteljica poriče izgradnju predmetnog platoa te šetališta. Ovo iz razloga što je za ocjenu zakonitosti osporenog rješenja tuženika dovoljno to što je tužiteljica u zapisnik KLASA: UP/I-342-24/24-12/3, URBROJ: 530-04-7-2-24-4, od 20. ožujka 2024. u bitnom iznosila da je angažirala izvođača radova za građevinske radove na predmetnom obalnom pojasu. U konkretnom slučaju, iz zapisnika tuženika, od 21. veljače 2024., kao i fotografija priloženih zapisniku, proizlazi da su se doista izvodili građevinski radovi na dijelu pomorskog dobra koji je označen u izreci osporenog rješenja tuženika. Prigovor tužiteljice da nije jedini investitor (kojim u stvari priznaje da je investitor) nije od utjecaja na zakonitost rješenja tuženika kojim se u javnom interesu zaštite pomorskog dobra investitoru, naređuje inspekcijska mjera. Osim toga, tužiteljica je tijekom upravnog postupka i upravnog spora imala mogućnost imenovati ostale investitore, ali to nije učinila.

11. Kraj tako utvrđenog stanja, pravilno je ocijenio prvostupanjski sud da je tuženik pozivom na odredbu članka 12. stavka 1. točku 1. u svezi s člankom 188. stavkom 1. točkom 1. Zakona o pomorskom dobru, osnovano donio rješenje KLASA: UP/I-342- 24/24-12/3, URBROJ: 530-04-7-1-24-6 od 22. svibnja 2024., kojim se tužiteljici naređuje inspekcijska mjera pobliže određena u izreci tog rješenja.

12. Tužiteljica je žalbom osporila i rješenje prvostupanjskog suda, kojim je odbijen prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe i prijedlog za izdavanjem rješenja o privremenoj mjeri (točka I. i II. izreke). Budući da je u konkretnom slučaju ova upravna stvar pravomoćno riješena kao u izreci, to je ocjena zakonitosti rješenja prvostupanjskog suda u tom dijelu postala bespredmetna.

12.1. S obzirom na naprijed navedeno, osnovano se odluka o trošku spora u točki III. izreke rješenja prvostupanjskog suda temelji na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškova spora.

13. Kako se, prema ocjeni ovog Suda, presuda i rješenje prvostupanjskog suda temelje na pravilnom i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede odredaba upravnog spora, to je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 24. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković